Voljela bih te malo dovesti u napast…ponovo…a ne smijem…
Ne želim reprizu prošlog ljeta jer si mi prevažan da bih te opet povrijedila…
Kad bih samo na trenutak mogao biti kao ja… ponekad isključiti osjećaje i samo živjeti… zaboraviti sve ono što joj duguješ… zaboraviti to «godina i 8 mjeseci» koje tako ozbiljno zvuči… zaboraviti što je bilo kad smo se prošli put igrali «starih prijatelja»…
Kad smo se zadnji put vidjeli znala sam… da me još voliš…
Znaš, imaš to u očima… dok me gledaš…
A ja tako volim taj osjećaj… volim znati da me voliš… da me nitko ne može zamijeniti… da još uvijek nisam skroz izbrisana…
A trebala bi biti… za tvoje dobro…
Ali ti nikad nisi mislio samo na sebe…a to je loše… pogotovo kada sa druge strane stojim ja…
Ne znam što me to tjera da te navodim na gluposti…Imam osjećaj da imam neku glupu ulogu u tvom životu. Da te iskušavam… da te pokušam zaribati… da te natjeram da se prepustiš onome što znaš da nije dobro… da se svaki put kada shvatiš da sam ustvari ja «negativac» u cijeloj priči vratiš njoj… i zavoliš je sve više…
I onda opet dođem ja… zapalim staru vatricu… napravim malo zbrke… iskompliciram ti život… usput malo i sebi… i odem…
Jebote, fakat sam užasna… gadim se sama sebi…Zašto sam ponekad takva jebena gadura?
Zašto te ne mogu pustiti na miru?
Zašto ne mogu biti normalna osoba i imati normalan odnos sa svojim dečkom… i pustiti tebe da živiš svoj život…s njom?
Kada jednom osjetiš da te netko voli onoliko koliko si ti volio mene…i kada netko za tebe napravi ono što si ti za mene… kada imaš takvu ljubav… valjda ju je teško samo tako pustiti… iako ne znaš što bi s njom… jer ne osjećaš isto…
Vidiš…stvar bi mogla biti tako jednostavna… ja volim njega… ti voliš nju… malo se podsjetimo dobrih starih vremena…
Ali nije jednostavna… jer mi se čini da svaki put kad me pogledaš prevrtiš cijeli film u glavi… i da te nešto pecne… na onom mjestu koje bi trebalo biti rezervirano samo za nju… na onom mjestu gdje me već odavno ne bi trebalo biti…
Post je objavljen 04.07.2005. u 00:58 sati.