Confessions...

27.01.2006., petak

Oda šarenoj čarapi...

Što je oda?
Ne, ovo nije predavanje iz književnosti...
Ovo je samo jedan običan post...
Oda je pjesma himničkog zanosa pisana uzvišenim jezikom i stilom u kojem pjesnik slavi i veliča prirodu, neki osjećaj, osobu... bilo što...
Ne, ovo nije predavanje iz književnosti... i ne znam je li ova definicija potpuno točna...
Sjećam se da su neki engleski romantičari... depresivci i mentalno upitnog zdravlja... književni geniji koji su gotovo svi od reda poumirali prije tridesete u svakakvim okolnostima... pisali te ode...
Neki je umro u brodolomu... pola ih je okinulo od nekih danas smiješnih bolesti...
Imam pet iz hrvatskog... i to uopće nije važno za ovaj post...
Mislim da je Sheely napisao "Odu zapadnom vjetru"... ili je to bio Keats...
Znam da je neki od njih napisao "Odu grčkoj urni"...
Uopće nije važno koji... i uostalom... grčka urna????
Mislim stvarno... a opet... nemam pojma o čemu se u pjesmi radi...
Whatever...
Htjela bih napisati odu, ali poezija mi nikada nije bila jača strana...

ODA ŠARENOJ ČARAPI

Prugasto šarena čarapo,
što sjajiš pod svjetlom
plastične lampe...
I ovome svijetu nudiš
paletu opojnih mirisa...
Šarena čarapo,
očarana tvojom ljepotom,
pišem ovaj post...

Image Hosted by ImageShack.us

Eto, vidite da moj talent zaista nadmašuje granice naše galaksije, ali niti o tome nisam htjela pisati...
Tužno je kada ti jedna šarena čarapa postane inspiracija... kada sjediš ispred kompa s jednom nogom na stolu... pišeš post o šarenoj čarapi... koji ustvari ne bi uopće trebao biti o tome...
I ne znaš... kako da pišeš o onome o čemu bi ustvari htjela pisati... jer neke stvari... neka imena možda više ne bi trebala izgovarati... pa onda...
Pišeš o šarenoj čarapi...
I da...
Htjela bih napisati odu... ali ne šarenoj čarapi... niti grčkoj urni...
Htjela bih napisati odu...
O NJEMU...
O osobi koja je jednom bila dio mog života... dio svakog mog dana...
O njemu... koji bi mi svakom svojom riječi kao potezom kista nacrtao osmijeh na lice... koji me grickao za usnicu dok me ljubio... koji je volio mene... sa bezbrojnim manama i ponekom vrlinom...
Voli li me još i danas? Možda ne kao prije... možda ne na taj način... ali voli me sigurno...
Jer ja znam da ja volim njega... i to ne zato što on voli ili ne voli mene... ne zato što mi je pjevao onu pjesmu o sarmi od Hladnog piva... ne zato što smo jednom davno bili skupa... i ne zato što sam uz njega provela najbolje trenutke svog života...
Volim ga jer postoji... i samo je to dovoljno...
I koliko god imao mana... a ima ih puno...
I koliko god ga voljela samo kao uspomenu... a možda i lažem...
i koliko god nam se putevi razdvojili... i da ga više nikada ne vidim...
Bez obzira na sve to...
On je moja inspiracija... moj ideal savršenstava... moja slaba točka...
I da više nikada ne poljubim njegove usne, mogla bih živjeti sretna...
Jer sama pomisao da sam imala takvu osobu u životu... koja zaista ima sve što želim i trebam... i da me ta osoba voljela barem jedan kratak dio svog života... je dovoljna...
Nadam se da će biti dovoljna...
Jer mu ne bih smjela pisati ode... jer mi poezija ionako nije jača strana...
I možda ne bih trebala pokušavati održavati kontakt s njim... ali jedino mi to omogućava da ne završim kao gore navedeni ludi romantičari... Depresivna...
Dovoljan mi je trenutak u njegovom prisutstvu... i mjesec dana mogu hodati sunčanom stranom ulice... sa osmjehom na licu...
Zato ja ponekad ukradem taj trenutak... samo da ga imam... da znam da on negdje postoji... i da je jednom davno postojao samo za mene...
I tada... ponesena sjećanjem na taj trenutak... pišem o šarenoj čarapi...

Znam da takvih kao ti na ovom svijetu malo ima
Zato ovu pjesmu samo tebi poklanjam pred svima
I nije važno što te možda nikad neću sresti
Nek' mi s tobom druge kradu vrijeme
Ali, vjeruj mi ...


Za mene dovoljno je što postojiš, samo to mi treba
Pa nek' ti s drugom krene kad vjeruj mi...
Za mene dovoljno je što postojiš,
i nakon svega,
Hvala ti što sa mnom negdje dišeš ispod istog neba...


I da s nebom zemlju spojiš, ja bi znala i u snu
Ispod koje zvijezde stojiš, da se zagledam u nju
Nije važno, ti i ne znaš tko zbog tebe diše
Nek' mi s tobom druge kradu vrijeme
Ali, vjeruj mi...


Za mene dovoljno je što postojiš, samo to mi treba
Pa nek' ti s drugom krene kad vjeruj mi...
Za mene dovoljno je što postojiš,
i nakon svega,
Hvala ti što sa mnom negdje dišeš ispod istog neba...

Dovoljno je što postojiš...

Hvala ti što sa mnom negdje dišeš ispod istog neba

Image Hosted by ImageShack.us

Eto, moju odu njemu je već napisao netko drugi... a meni ostaje samo...
Da pišem o ŠARENOJ ČARAPI...

- 00:13 - Komentari (23) - Isprintaj - #

22.01.2006., nedjelja

Samo lijepo lice… i ništa više od toga…

Postoje osobe koje jednostavno izgledom i stavom plijene pažnju gdje god se pojave… To je jednostavno ono… Sjediš u nekom bircu i odjednom ulazi on… I imaš osjećaj da su svi na trenutak prestali pričati i pogledali u njega… I onda… počinje pozdravljanje… jer njega znaju svi dečki… jer sve cure imaju onaj sanjivo glupavi izraz lica kad razgovaraju s njim…
Slično je bilo kada sam ga prvi put vidjela… Sjedio je metar dalje od mene, a ja sam u trenutku kad sam ga ugledala pomislila baš ono…

I DON'T KNOW WHAT IT IS THAT MAKES ME FEEL LIKE THIS,
I DON'T KNOW WHO YOU ARE,
BUT YOU MUST BE SOME KIND OF SUPERSTAR…
CAUSE YOU GOT ALL EYES ON YOU NO MATTER WHERE YOU ARE…

Dok sam ja ljuljala bokovima u ritmu i s vremena na vrijeme pokušavala uhvatiti njegov pogled, moja draga Anneriska me trknula i značajnim pogledom pokazala na njega…
Nasmijala sam se i samo rekla «Znam! Skužila sam ga…»… Te smo večeri zaključile da je najbolji frajer kojeg smo vidjele u zadnje vrijeme… Obje smo se izvijale na sve strane, smješkale se i pokušavale ga natjerati da barem pogleda jednu od nas, al on nije ni mrdnuo sa svog mjesta… Bario je neku curicu i nas dvije smo otišle doma vjerojatno razmišljajući kako su šanse da ga ijedna od nas dobije jako male…
Viđala sam ga vani gotovo dva mjeseca… čak sam jednom moju Annerisku gurala na njega… Hehe, bio je to još jedan neuspio pokušaj zadobivanja njegove pažnje…
S vremenom sam skužila da se krećemo u istom društvu i da poznajemo iste osobe i tako je počelo… Upoznali smo se, pozdravljali, međusobno zašprehavali, glumatali i na kraju se naravno zbarili…
Makar sam gotovo mjeseca dana brijala s njim komunikacija nam je bila na razini djece iz vrtića i više-manje jedino što sam znala o njemu bilo je da je jebeno jebeno zgodan…
I to mi je bilo dovoljno… Nije me hvatala neka prevelika želja da navedem to naše međusobno iskorištavanja na nešto više… Čitavo društvo je od toga našeg barenja napravilo događaj mjeseca i sve je zanimalo što je to s nama, šta će biti s nama… Svi su se javljali sa nekim «dobronamjernim» savjetima, primjedbama i informacija o njemu…
Njegov imidž pokvarenog gada me poprilično zaintrigirao, ali nije mi bilo ni na kraj pameti ići mijenjati nekog nezrelog klinca kojemu je životna preokupacija broj treba koje će zbariti sljedeće subote…
Navlačili smo se okolo… nakon dva tjedna čak smo došli i do razine kad me tražio broj… ljubio me pred svima, ja sam okretala glavu i gurala ga od sebe… Nije mi bilo jasno odkud mu pravo da se ponaša kao da smo skupa kad praktički nismo progovorili više od 20 rečenica… To što sam ga zbarila imalo je isti učinak kao da sam si na čelo tetovirala njegovo ime jer sam odjednom ja bila njegova «treba» i svi su znali da nas dvoje nešto mutimo… I to mi je neopisivo išlo na živce…
I zato sam ja pričala njegovim frendovima da to s nama nije ništa, niti da će išta biti, da ga barim samo iz dosade i zajebancije i slično iako mi se ustvari prilično sviđao ( Ustvari, sviđao mi se njegov izgled i bahati stav jer je to bilo jedino na njemu što sam uspjela upoznati). Uglavnom, ponašala sam se u svom prepoznatljivo kučkinsko bahatom stilu…
Mali gad je očito shvatio da se sa mnom može igrati jedino ako mi vraća istom mjerom… Pokušao je igrati moju igru, ali kako je vrijeme prolazilo shvatila sam da mi nije ni do koljena… Pokušavao me zajebavati, a ja bi mu na sve što je rekao vratila dvostruko… I tako smo se nešto posvađali, ja sam ga odjebala, on završio s drugom trebom i «THE END»…
Kratka hollywoodska avanturica je završila prije nego što je ustvari i počela… Iako je to naše višetjedno ljubakanje podignulo popriličnu prašinu niti on niti ja nismo pokazivali pretjerano žaljenje što se to što smo imali (što god to bilo) završilo…

Zamislite da dobijete veliki poklon za rođendan… Savršeno umotan u šareni papir, u vrećici nekog poznatog i skupog dućana… I jedva čekate da ga otvorite jer već imate u glavi slike svih čuda koja bi mogla biti unutra kad već ovako, zamotan, super izgleda…
I onda, nakon nekog vremena otvorite taj paket i unutra pronađete nešto totalno bezvezno, jeftino i nezanimljivo…


Image Hosted by ImageShack.us

Eto, moj mali gad je takav paketić… Sa licem filmskog glumca, stavom kralja svijeta, upakiran u skupu odjeću i sa blesavim osmjehom na licu… Jer jedino to zna, blesavo se smješkati, namigivati okolo i šetati svoje Paciottice po najpoznatijim tulumima… Vokabular mu se svodi na rečenice koje nemaju više od pet riječi i uglavnom ne izlaze iz okvira «Kaj ćeš popit?» i «Baš si zgodna…»…

Gdje mi je bila pamet onda kad upoznala sam te,
al na čelu nikom ne piše to...
I dok ne pričaš dobro je, za dalje nemam razloge,
ti si bio greška u koraku mom...

A TVOJE TIJELO PRIVLAČNO, DOK ME SKIDAŠ POGLEDOM,
ONO MENI NIJE DOVOLJNO DA SE PREDAM...
I RUKU NA SRCE, MI NISSMO DOBAR PAR,
TI VOLIŠ SAMO SEBE, TO JE POZNATA STVAR...

Možda je čudno što ovo pišem o dečku koji mi se recimo «sviđao» i s kojim sam se navlačila pristojan broj subota, ali recimo da tada nisam htjela raspakirati taj paketić jer sam znala što mogu očekivati unutra… Bilo je ljepše šetati s njim pod ruku i gledati zadivljene poglede upućene na račun njegova sjajnog omota…
Od zadnjeg puta kada smo se zbarili ništa se nije posebno promijenilo… Nismo posvađani… Pozdravljamo se i pričamo kao da ništa nije bilo…Ono što je ustvari komično je činjenica da sam u zadnjih 3 tjedna razgovarala s njim više nego kada smo nešto «mutili»…
I što sam uspijela zaključiti???
Da mi nije više nimalo zanimljiv… Jeftin je… Prejeftin za mene…
Čovjek bi pomislio da dečko koji izgleda poput njega ima nekakve kriterije, ali kada sam vidjela s kakvim se sve curicama navlači shvatila sam da ga zaista može imati bilo koja… Dovoljno je zatreptati okicama, pozdraviti ga i možete biti sigurni da ćete ga uspjeti zbariti kako god izgledale… Svojstveno mu je da ga ekipa dan poslije njegovih zavodničkih pothvata cima na račun cura koje je zbario, a on na to odgovara «Nemoj me podsjećati…»…
Eto, još samo jedan nezreli klinac koji možda izgleda dobro, ali u glavi ne nosi puno više od pomisli na vlastiti odraz u zrcalu i već uvježbanih upada koji se samo malo prilagođavaju situaciji…
Svaki put kad pričamo završimo na rubu svađe jer mali očito misli da može zajebavati ljude okolo, ali još nije naučio prihvatiti onu na svoj račun…
Svaki put kad samo blizu osjeća se neka neopisiva napetost koja graniči između želje da ga odvedem u wc i da ga zalijem čašom vina…
Samo da se zna, napravila sam ovo zadnje…
Naime, mali me u pijanom stanju namjerno zalio manjom količinom vina po mojoj novoj frizurici na što je on dobio besplatno pranje čitave obleke… Haha… Na opće oduševljenje čitavog društva željnog novog skandala u kojeg smo upleteni nas dvoje…
Evo, to bi bila priča o dečku koji je jakooo jakooo zgodan… i kojeg sam imala….

Postoje osobe koje jednostavno izgledom i stavom plijene pažnju gdje god se pojave… I onda, kada ih zaista upoznaš, kada zaviriš iza tih svjetala pozornice i šarenog omota, shvatiš da je taj stav samo maska iza koje kriju sve svoje nesigurnosti mane… i da je lijepo lice jedino što zaista imaju…
I onda… nakon nekog vremena, sav taj izgled blijedi…
Postoje osobe koje ćeš vidjeti i fizički te neće posebno privući, ali nakon nekog vremena, kad ih upoznaš odjednom će izgledati nekako ljepše…
Ima i suprotnih slučajeva…
Jer kad imaš lijepo lice… i ništa više od toga… ostaješ samo skupi paketić koji skriva jedno veliko «NIŠTA»….
Tako je on ostao samo još jedna lijepa slika na zidu… koja nažalost nema veliku umjetničku vrijednost…


Nakon svega lakše dišem, sama sebi priznajem,
izgled jedini adut je tvoj...
I moj tip nije tvoja vrsta koja glumi mangupa,
to si mogao prodavati njoj...

MENI TREBA NETKO DA ME MAZI, LJUBI, POŠTUJE,
AKO TREBA SKINE MJESEC I ZVIJEZDE S NEBA...
I RUKU NA SRCE, MI NISMO DOBAR PAR,
TI VOLIŠ SAMO SEBE, TO JE POZNATA STVAR...


- 18:11 - Komentari (16) - Isprintaj - #

16.01.2006., ponedjeljak

Pet mjeseci mučenja…

Evo ga, od danas je službeno počelo… opet ispočetka…
Meni omiljena i draga škola…
Da, malo morgen…
Ljenčarenje bi trebala izbaciti iz dnevnog rasporeda i baciti se na nešto korisno… kao na primjer višesatno gledanje sapunica koje inače uopće ne pratim i slično…
Šaljem vam svima veliku pusu i stvarno su me iznenadili komentari na zadnji post… Vidim da sam ipak pobijedila «malog Ivicu» i to mi je jako drago…
Ja sada idem plakati nad tužnih pet mjeseci koji me čekaju do kraja školske godine, a vi… nemojte biti mali Ivica… i spavajte, odmarajte se, ljenčarite, gledajte telku što više i duže…
U svakom slučaju, nemojte se pretrgnuti od rada… ako baš nije neophodno :)

Image Hosted by ImageShack.us
- 18:34 - Komentari (14) - Isprintaj - #

08.01.2006., nedjelja

It takes more… to amuse a girl like me…So much more… to confuse a girl like me…

«Na današnjem ćemo se predavanju baviti zaključcima koje možemo izvući iz nečijeg izgleda i ponašanja ili stručno rečeno: predrasudama među ljudima.
Počnimo sa jednim malim zadatkom.
Ja ću započeti rečenicu, a vi ju dovršite.», rekla je učiteljica.
Mali Ivica je prvi završio zadatak i donio ga učiteljici. Njegova rješenja su glasila ovako:
Zamislite jednu djevojku.
Image Hosted by ImageShack.us
Mala ima plavu kosu (koja nije dar prirode već rezultat učestalog posjećivanja prilično skupih frizerskih tretmana). Ona je…. GLUPA…
Misli da izgleda prilično dobro i da može dobiti gotovo svakog dečka kojeg poželi, što znači da je… UMIŠLJENA…
Subotom ju najčešće možete vidjeti u prilično kratkoj minici iz čega slijedi da je ona… DROLJA I DA ĆE JU DOBITI PRVI KOJI NABACI NEKU GLUPU ŠPREHICU…
Uletavate joj u poznatom zagrebačkom klubu prilično pijani sa izjavom «Ja i B… bi te djelili» usput si uzimajući za pravo da joj dirate noge, na što ona miče vašu ruku govoreći «Nećeš ti mene s nikim djelit jer me nećeš nikada imati, a još me jednom takni i pobrat ćeš šamarčinu!». Točan zaključak je da je ona… BAHATA...
Već gotovo godinu dana pokušavate zašprehati tu curu, obećavate joj brda i doline, dok se ona izvlači na neko prijateljstvo i govori vam kako ima dečka kojeg ne želi prevariti, a prije nekoliko tjedana ju vidite kako se usred poznatog zagrebačkog kluba bari sa vašim prezgodnim prijateljem dok vi ustvari niste ni znali da ga ona poznaje. Svima ćete ispričati da je mala stvarno… POKVARENA KUJA…
Kada ju god vidite okružena je povećim društvom kojeg poznaje gotovo čitav grad, čiji tatice imaju poznate hrvatske tvrtke, puno novaca i puno privilegija… I sad recite da ona nije… POVRŠNA SPONZORUŠA…
Znate da nju želi skupa s vama zbariti još pola birca u koji izlazite, te da si je ona sa svima dobra, praktički ih navuče da se zapale za nju, ali na kraju ne želi imati ništa s nikime od njih. Mislim stvarno, zar ona nije… NAMIGUŠA???
Vaše mišljenje je da je ona… BEZOSJEĆAJNA GADURA!!!

Učiteljica je na glas pročitala Ivičine odgovore i upitala razred: «Koju ćemo ocjenu dati Ivici za ovo?». Većina razreda je uglas povikala «Pet, učiteljice!».
Učiteljica je otvorila imenik, pogledala malog Ivicu i rekla «Da, da… I očekivala sam ovakve odgovore… Sjedi, Ivice… JEDAN!!!!!!»

Image Hosted by ImageShack.us

Vidite, mali Ivica me upravo generalno popljuvao skupa sa ostatkom njegovog razreda…
Ali znate, mali Ivica me uopće ne poznaje kao niti itko drugi od njegovih prijatelja iz razreda…
I još mislim da mi je jednom doletio negdje vani s nekim glupim uletom na što sam se ja podrugljivo nasmijala…
Malom Ivici inače život nije baš zanimljiv… Subote mu se svode na opijanje s njegovim muškim društvom i barenje isto tako pijanih curica…
Svake subote vani vidi to društvo iz centra i o njima je razvio mišljenje za koje misli da je potpuno ispravno i realno : «Oni su hrpa kretena koji se razmeću novcima koji uopće nisu njihovi i grupica sponzorušica koje se na svaku njihovu glupu šalu isto tako glupavo cerekaju…»
Potajno bi želio da njegov tata isto tako vozi BMW-a, da može vani potrošiti 500 kn i da može zbariti tu umišljenu Candy… ali to nikada ne bi priznao…
Zato ih ismijava zajedno sa svojim prijateljima, prepričava tračeve koje je čuo od nekih drugih prijatelja i živi dalje svojim životom…
I vidite, Candy nema ništa protiv njega… Da joj nije uletio baš nakon što ju je neka pijana klinkica zalila sa stock-colom i da se nije onako blesavo smijao dok je čitavo njegovo društvo tri metra dalje iščekivalo ishod toga uleta možda bi i popričala s njim…
Uostalom, Candy se potpuno slaže u nekim stvarima s njim… Neki ljudi koje pozdravlja poljupcem u obraz su zaista kreteni koji nemaju niti miligram mozga u glavi, ali zato imaju novčanik pun šuškavih novčanica koje mu je tatica dao pa zbog toga misle da će platit toj maloj plavuši piće na što će ona zahvalno zbariti s njima… Ali i oni su već čuli da tako nešto kod nje ne prolazi, pa su sada razvili drugu taktiku… Glume joj prijatelje, a onda se napiju i misle da ju mogu pipkati samo zato što nosi minicu… Nakon što ih ona jasno i glasno odjebe pred cijelim društvom, ne ostaju im ništa drugo nego da ispričaju nekome da su ju zbarili pa će tako dobiti bar malo slave među ekipom sve dok se ne sazna da su se dobro israli i da ništa od toga nije istina…
Vidite, mala Candy je umjetna plavuša, ali ako nešto zaista nije, onda nije glupa… I to će vam reći svatko tko ju malo bolje poznaje… Možda je to jedan od njenih najvećih problema… Jer da je još jedna glupa mutava sponzorušica davno bi zaboravila svog bivšeg dečka i bila sa nekim od svih tih likova koji bi ju htjeli… Ali ona neće nikoga, zato što joj nitko nije dovoljno dobar… nitko nije kao on… Ako je zato kuja, onda se potpuno slaže s time…
Vjerojatno i je pomalo umišljena, ali ona to ne bi nazvala tako… Prije bi to bila jedna zdrava doza samopouzdanja, koja tako često fali mnogim curama koje su iz nekih krivih razloga nezadovoljne sobom i svojim izgledom pa one koje nemaju takvih kompleksa nazivaju umišljenima…
I mala Candy smatra da ima prilično dobre noge i zato voli nositi minice, ali to nikako ne znači da je droljica koju ćete zbariti nakon jedne cuge… Jer ako joj se ne sviđate, nećete ju dobiti koliko god bila pijana ili se željela osvetiti vašem frendu koji joj se sviđa, ali se opasno igra s njom…
Društvo u kojem se kreće ima novaca, i mnogi od njih ju zaista živciraju, ali postoje i ljudi koji joj među njima stvarno odgovaraju (i fizički i psihički :)…
I da rješimo sve do kraja, već vam godinu dana govori da ima dečka i da ne želi kvariti prijateljstvo s vama jer ste joj zaista dragi, ali ju nimalo ne privlačite i ne želi vam to reći izravno da ne biste bili povrijeđeni…
A onaj vaš prijatelj… pa… on joj se već dugo sviđa, iako nije htjela to reći nikome jer bi se čitavo društvo pobrinulo da zajebe čitavu tu priču iz čiste ljubomore… Jer činjenica je da nema mnogo cura koje bi htjele da ona završi s njim iz vrlo jednostavnog razloga… jer ga sve one žele za sebe… Isto tako će se svi njegovi i njezini prijatelji potruditi da srežu to u samom korijenu jer bi ju svaki od njih rado potrošio u nekom mračnom kutu…
Pa, evo mali Ivice… Nadam se da nećeš više tako lako suditi ljude koje ne poznaješ… Jer mala Candy uopće nije loša, i da ju poznaješ, vjerojatno bi tako i mislio…
Malu Candy samo još uvijek malo previše boli njena prošlost pa ju pokušava zaboraviti glumeći da joj do nikoga i ničega nije stalo… što čak i nije tako daleko od istine jer ima osjećaj da nikoga osim njega ne može voljeti…
I njoj je puno lakše voditi površne svakodnevne razgovore sa tim njezinim «kretenskim» društvom i bariti tog prezgodnog malog gada kojeg bi htjele sve curice u Zagrebu i koji nije baš neko oličenje inteligencije jer joj jedino to odvlači pažnju od stvarnih problema koji ju okružuju...
Image Hosted by ImageShack.us
Njezino se društvo prilično potrudilo da zajebe njen odnos sa malim gadom i recimo da su uspjeli… Candy ga više neće bariti, ali neće ju dobiti niti itko drugi od njih pa im je trud bio prilično uzaludan…
Potrebno je puno više od onoga što može ponuditi svaki prosječan dečko da bi ju netko mogao zabaviti… zadržati…
Ali potrebno je još puno puno više da bi ju jedan takav prosječni dečko uspio zbuniti… poigrati se s njom… zajebati ju…
Ako je zbog toga mala Candy UMIŠLJENA GADURA, onda se ona, mali Ivice potpuno slaže s tobom…


BONUS PITANJE ZA ANNERIS:
Srećo moja, pogledaj ovog preslatkog komada na zadnjoj fotki, promijeni frizuru i... Meni mali gad ima nešto, kaj kažeš???

- 18:10 - Komentari (20) - Isprintaj - #

03.01.2006., utorak

JA SAM CANDY I OVISNA SAM…

Dobar dan! Ja sam Candy i željela bih Vam se predstaviti…
Imam toliko i toliko godina, zelene oči, plavu kosu i IQ brinete…
Idem u jednu zagrebačku gimnaziju i tijekom školske godine živim samo i isključivo za subote…
Naime, možete me vidjeti svake subote na podiju nekog zagrebačkog kluba, ako me zatrebate tijekom tjedna možda me uhvatite u jednom kafiću u centru…
Ako ste cura, vrlo je vjerojatno da ćete me mrziti i smatrati me umišljenom glupačom…
Ako ste dečko, vrlo je vjerojatno da ćete pomisliti da sam još jedna hihotava plavušica koju ćete zašprehati za 5 minuta… Nakon 2 minute shvatit ćete da sam prilično bahata prema likovima koji imaju jadne upade pa ćete me i vi vrlo vjerojatno početi mrziti i smatrati umišljenom gadurom…

Ja sam Candy i ovisna sam…
Već dulje vrijeme…
OVISNA SAM O ZAJEBAVANJU DEČKIJU…
Naime, većinu dečki u svom životu sam prožvakala i ispljunula, zavrtjela im glavom i nestala prije nego što su uopće shvatili gdje su…
Ne znam iz kojih sam razloga to radila i radim… Možda zato što još nikada nisam naletjela na nekoga tko bi mi uzvratio…tko bi me uspio zadržati…
Nemojte misliti da ne znam što je ljubav… Proživjela sam jednu veliku ljubavnu priču, voljela toliko da sam se riješila svoje glupe ovisnosti… Ali nikada nisam potpuno prestala…
S vremena na vrijeme bih uzela koju dozu…tek toliko da ne ispadnem iz igre…
Voljela sam ga i previše, ali ipak… Nikada nisam bila samo njegova…
Uvijek me morao dijeliti sa hrpom idiota koji su visjeli oko mene , a meni je jednostavno bilo prezabavno igrati se s njima «povuci-potegni» da bi otvoreno ikome od njih rekla da odjebe…
Napisala sam «THE END» na taj scenarij i bacila ga u smeće…
Odustala sam od svoje ljubavne priče zbog svog ponosa, nezrelosti i nesposobnosti da priznam pogrešku…
Uvijek sam u životu gubila zbog istih stvari…
Valjda ću jednom naučiti… ima još vremena…
Naime, imam jedan problem…
Mislim da sam naletjela na osobu koja je ista ko ja… Ili, ono čega se najviše bojim, još gora od mene…
I ono što me užasava više od ičega, mislim da mi se ta osoba strašno sviđa…
I to iz potpuno pogrešnih razloga…
Naletjela sam na nekoga tko ima reputaciju bezobraznog gada… Koji je isto tako upoznat sa mojom reputacijom bahate gadure kao me uglavnom nazivaju dečki koji su me pokušali zbariti, a nisu uspjeli ili cure kojima sam zbarila dečka kojeg su htjele…
Nakon što je on na jedan način i pokazao želju da ima nešto više sa mnom, ja sam ga javno obrukala pred čitavim društvom izjavom da ga barim samo iz dosade i zajebancije…
Nisam mu željela dati priliku da me prvi spusti sa mog glamuroznog oblačića, pa sam ja spustila njega…
Misleći da će mali nakon toga i dalje sliniti za mnom kao što su to napravili svi drugi prije njega, doživjela sam napokon i to da mi netko vrati milo za drago…
Naime, balavac koji je godinu dana mlađi od mene, koji mi je lagao o godinama i koji izgleda svemirski prejebeno i barem tri godine starije nego što je,mi je uspio pogaziti ego i dovesti me ravno do ludila…
Ukratko rečeno, barila sam ga već petu večer za redom, pričala sam okolo da je to samo avanturica, nasmijala sam mu se u lice i rekla mu da je pod prvo klinac, pod drugo preglup za mene i pod treće da može laganini odjebat, a on se na to okrenuo i za 5 minuta se nacrtao ispred mene sa nekom malom fuficom kojoj je na licu blistao blaženi osmijeh i koja se vjerojatno osjećala kao da je osvojila JACK-POT…
Ono što je najtragičnije u cijeloj priči, nakon toga mi se on sviđa više nego ikada…
Očito je da smo oboje preponosni da bismo se ispričali jedno drugom zbog nekih stvari, da se igramo dječjih igrica i da ne želimo nikome priznati da se sviđamo jedno drugome…
Vjerojatno me čitava ta priča ne bi toliko opalila po glavi da mi sve to Djed Mraz nije donio u prekrasnom paketiću sa još hrpom drugih stvari koje su mi se dogodile zadnjih mjeseci…
Čini mi se da on nije jedan od onih koji će plaziti za mnom…
Čini mi se da mi se zato tako bolesno sviđa…
Čini mi se da baš zato neće biti ništa od nas…
Sviđa mi se previše da bi se dalje upetljavala u tu igricu…
Povući ću se uzdignute glave, zamahnuti plavom kosom i pustiti ga da me želi… i da ga ubija to što me više nikada neće imati…
Ja sam Candy i nakon ovog posta vjerojatno mislite da sam glupa…
Trenutačno sam neuračunljiva i zato mi nemojte to uzeti za zlo…
Ne tražim od vas da me razumijete jer niti ja ne razumijem samu sebe…
Ako ste dečko preporučujem vam da bježite od mene glavom bez obzira…
Ako ste cura ne ostavljajte svog dečka u mojoj blizini jer biste mogle ostati bez njega…

Ja nisam loša osoba…
Jednostavno sam ovisna… :)

Image Hosted by ImageShack.us
Stručna dijagnoza moga stanja (dio članka sa T-portala):

Žderačice muškaraca i svi njihovi razlozi

Kako vam i sam naslov govori, ovdje ćemo reći nešto više o slomljenim snažnim, muškim, junačkim srcima i ženama koje su sposobne od frajera napraviti poslušnog peseka - u krajnjem slučaju, prožvakati ga i ispljunuti dok se ovaj nije ni snašao.
Mislite da su to u stanju napraviti samo bezdušne djevojke koje se vole igrati noževima, ne proliju niti jednu suzu režući luk, a plišance mogu smisliti samo kao potencijalne voo-doo lutkice?! Well, guess again! To su cure koje svjesno koračaju uzdignute glave i muškarce ostavljaju bez njihovih. Postoje one koje sasvim svjesno i namjerno zalude dečka i potom ga ostave bez imalo grižnje savjesti - 1st degree murder. Postoje i one za kojima dečki lude, no one su previše nemirne, vrludave i prevrtljive duše da bi mogle slušati i gledati jednog te istog lika tjedan dana - 2nd degree murder. U svakom slučaju, ovakve djevojke su u narodu popularno prozvane i 'žderačice muškaraca'. One, u neku ruku, imaju i svoju misiju, tj. funkciju. Na svijetu ima jako puno pokvarenih dečkiju koji curama lome srca pa im one služe kao neka vrsta protuteže.

PRORAČUNATE RAZBIJAČICE
Ove cure su zmajevi, opičene do daske, spremne na sve i svašta, a dečkima potpuno neodoljive. Ma ne mora cura imati tijelo top-modela, savršen ten k'o bebina guza, kosu k'o Snjeguljica, francusku manikuru na nožnim prstima ni kraljevsko 'metla u guzici' držanje. Njezin stav, ponašanje i držanje je toliko zamamno i zanimljivo da dečki padaju k'o kruškice ni ne znajući što ih je snašlo. Cure su svjesne svojih 'tajnih moći' i činjenice da mogu imati sve muško što hoda po kugli zemaljskoj i to pravo naveliko iskorištavaju. Ova djevojka neće paziti ni na čije osjećaje kada jednom dobije što je tražila. Iskorišteni materijal više nije interesantan i traži se nova 'žrtva' - neki jadan macho kojem će ego uskoro pretrpjeti teške udarce. Većina ovakvih djevojaka i sama je jednom bila 'žrtva', tako da je zanat naučila iz prve ruke. Ma ne znaju dečki kako cure brzo uče, rijetki znaju da mnoge praštaju, ali ne zaboravljaju te da ih još više nit' prašta nit' zaboravlja. Hoće li ove djevojke ikada usporiti ritam i nekom pružiti pravu priliku? Znate kako se kaže: Sva'k svoga! Proračunata razbijačica treba nabasati na jednog opakog proračunatog razbijača s kojim će se međusobno izluđivati do iznemoglosti, ali i nakon nekoga vremena shvatiti da joj i nije baš svejedno tko mu sjedi u krilu niti da ga je u stanju ostaviti na prvom ćošku k'o nevažnu sitnicu.

- 00:39 - Komentari (18) - Isprintaj - #

02.01.2006., ponedjeljak

Sretna mi nova 2006...

Pa, napokon je i to došlo...
Jedva sam dočekala da mogu zatvoriti mapu pod velikim nazivom "2005. godina" i baciti je u smeće te ući u novu 2006. još snažnija, samouvjerenija i sretnija nego ikada prije...
Gledajući sad unatrag ova stara godina i nije bila tako loša... Dalo bi se izabrati nekoliko svjetlucavih trenutaka i zapamtiti ih zauvijek...
Neke druge trenutke ćemo ostaviti vremenu da ih izbriše... prašini zaborava da ih prekrije...
Nova mi nije započela baš najbolje, ali opet... Nema se smisla žaliti zbog sitnica...
Doček je bio ok, zgazila sam se do bola... Vjerojatno bi mi bilo koma da nisam bila pijana, ali alkohol je učinio svoje pa smo se moje cure i ja prilično ufurale u novogodišnje raspoloženje gurajući se sa puno previše ljudi u Papayi...Jučerašnji dan sam prespavala... Glava mi puca još i danas...
I tako... ništa spektakularno...
Opet sam stara mala gadurica...
Mislim da sam naletila na jednog malog koji se zna igrati na moj način... Na nekoga tko bi se možda mogao nositi sa mnom...
I tako... u novoj si želim punooooooooo sreće, zdravlja, novaca za trošenje na gluposti, ludog tulumarenja i jednog prezgodnog dečka...
A to želim i svima vama...
Image Hosted by ImageShack.us
- 15:39 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>