Marketing
Oda šarenoj čarapi...
Što je oda?
Ne, ovo nije predavanje iz književnosti...
Ovo je samo jedan običan post...
Oda je pjesma himničkog zanosa pisana uzvišenim jezikom i stilom u kojem pjesnik slavi i veliča prirodu, neki osjećaj, osobu... bilo što...
Ne, ovo nije predavanje iz književnosti... i ne znam je li ova definicija potpuno točna...
Sjećam se da su neki engleski romantičari... depresivci i mentalno upitnog zdravlja... književni geniji koji su gotovo svi od reda poumirali prije tridesete u svakakvim okolnostima... pisali te ode...
Neki je umro u brodolomu... pola ih je okinulo od nekih danas smiješnih bolesti...
Imam pet iz hrvatskog... i to uopće nije važno za ovaj post...
Mislim da je Sheely napisao "Odu zapadnom vjetru"... ili je to bio Keats...
Znam da je neki od njih napisao "Odu grčkoj urni"...
Uopće nije važno koji... i uostalom... grčka urna????
Mislim stvarno... a opet... nemam pojma o čemu se u pjesmi radi...
Whatever...
Htjela bih napisati odu, ali poezija mi nikada nije bila jača strana...
Prugasto šarena čarapo,
što sjajiš pod svjetlom
plastične lampe...
I ovome svijetu nudiš
paletu opojnih mirisa...
Šarena čarapo,
očarana tvojom ljepotom,
pišem ovaj post...
Eto, vidite da moj talent zaista nadmašuje granice naše galaksije, ali niti o tome nisam htjela pisati...
Tužno je kada ti jedna šarena čarapa postane inspiracija... kada sjediš ispred kompa s jednom nogom na stolu... pišeš post o šarenoj čarapi... koji ustvari ne bi uopće trebao biti o tome...
I ne znaš... kako da pišeš o onome o čemu bi ustvari htjela pisati... jer neke stvari... neka imena možda više ne bi trebala izgovarati... pa onda...
Pišeš o šarenoj čarapi...
I da...
Htjela bih napisati odu... ali ne šarenoj čarapi... niti grčkoj urni...
Htjela bih napisati odu...
O NJEMU...
O osobi koja je jednom bila dio mog života... dio svakog mog dana...
O njemu... koji bi mi svakom svojom riječi kao potezom kista nacrtao osmijeh na lice... koji me grickao za usnicu dok me ljubio... koji je volio mene... sa bezbrojnim manama i ponekom vrlinom...
Voli li me još i danas? Možda ne kao prije... možda ne na taj način... ali voli me sigurno...
Jer ja znam da ja volim njega... i to ne zato što on voli ili ne voli mene... ne zato što mi je pjevao onu pjesmu o sarmi od Hladnog piva... ne zato što smo jednom davno bili skupa... i ne zato što sam uz njega provela najbolje trenutke svog života...
Volim ga jer postoji... i samo je to dovoljno...
I koliko god imao mana... a ima ih puno...
I koliko god ga voljela samo kao uspomenu... a možda i lažem...
i koliko god nam se putevi razdvojili... i da ga više nikada ne vidim...
Bez obzira na sve to...
On je moja inspiracija... moj ideal savršenstava... moja slaba točka...
I da više nikada ne poljubim njegove usne, mogla bih živjeti sretna...
Jer sama pomisao da sam imala takvu osobu u životu... koja zaista ima sve što želim i trebam... i da me ta osoba voljela barem jedan kratak dio svog života... je dovoljna...
Nadam se da će biti dovoljna...
Jer mu ne bih smjela pisati ode... jer mi poezija ionako nije jača strana...
I možda ne bih trebala pokušavati održavati kontakt s njim... ali jedino mi to omogućava da ne završim kao gore navedeni ludi romantičari... Depresivna...
Dovoljan mi je trenutak u njegovom prisutstvu... i mjesec dana mogu hodati sunčanom stranom ulice... sa osmjehom na licu...
Zato ja ponekad ukradem taj trenutak... samo da ga imam... da znam da on negdje postoji... i da je jednom davno postojao samo za mene...
I tada... ponesena sjećanjem na taj trenutak... pišem o šarenoj čarapi...
Zato ovu pjesmu samo tebi poklanjam pred svima
I nije važno što te možda nikad neću sresti
Nek' mi s tobom druge kradu vrijeme
Ali, vjeruj mi ...
Za mene dovoljno je što postojiš, samo to mi treba
Pa nek' ti s drugom krene kad vjeruj mi...
Za mene dovoljno je što postojiš,
i nakon svega,
Hvala ti što sa mnom negdje dišeš ispod istog neba...
I da s nebom zemlju spojiš, ja bi znala i u snu
Ispod koje zvijezde stojiš, da se zagledam u nju
Nije važno, ti i ne znaš tko zbog tebe diše
Nek' mi s tobom druge kradu vrijeme
Ali, vjeruj mi...
Za mene dovoljno je što postojiš, samo to mi treba
Pa nek' ti s drugom krene kad vjeruj mi...
Za mene dovoljno je što postojiš,
i nakon svega,
Hvala ti što sa mnom negdje dišeš ispod istog neba...
Dovoljno je što postojiš...
Hvala ti što sa mnom negdje dišeš ispod istog neba
Eto, moju odu njemu je već napisao netko drugi... a meni ostaje samo...
Da pišem o ŠARENOJ ČARAPI...
Post je objavljen 27.01.2006. u 00:13 sati.