Pregled posta

Samo lijepo lice… i ništa više od toga…

Postoje osobe koje jednostavno izgledom i stavom plijene pažnju gdje god se pojave… To je jednostavno ono… Sjediš u nekom bircu i odjednom ulazi on… I imaš osjećaj da su svi na trenutak prestali pričati i pogledali u njega… I onda… počinje pozdravljanje… jer njega znaju svi dečki… jer sve cure imaju onaj sanjivo glupavi izraz lica kad razgovaraju s njim…
Slično je bilo kada sam ga prvi put vidjela… Sjedio je metar dalje od mene, a ja sam u trenutku kad sam ga ugledala pomislila baš ono…

Dok sam ja ljuljala bokovima u ritmu i s vremena na vrijeme pokušavala uhvatiti njegov pogled, moja draga Anneriska me trknula i značajnim pogledom pokazala na njega…
Nasmijala sam se i samo rekla «Znam! Skužila sam ga…»… Te smo večeri zaključile da je najbolji frajer kojeg smo vidjele u zadnje vrijeme… Obje smo se izvijale na sve strane, smješkale se i pokušavale ga natjerati da barem pogleda jednu od nas, al on nije ni mrdnuo sa svog mjesta… Bario je neku curicu i nas dvije smo otišle doma vjerojatno razmišljajući kako su šanse da ga ijedna od nas dobije jako male…
Viđala sam ga vani gotovo dva mjeseca… čak sam jednom moju Annerisku gurala na njega… Hehe, bio je to još jedan neuspio pokušaj zadobivanja njegove pažnje…
S vremenom sam skužila da se krećemo u istom društvu i da poznajemo iste osobe i tako je počelo… Upoznali smo se, pozdravljali, međusobno zašprehavali, glumatali i na kraju se naravno zbarili…
Makar sam gotovo mjeseca dana brijala s njim komunikacija nam je bila na razini djece iz vrtića i više-manje jedino što sam znala o njemu bilo je da je jebeno jebeno zgodan…
I to mi je bilo dovoljno… Nije me hvatala neka prevelika želja da navedem to naše međusobno iskorištavanja na nešto više… Čitavo društvo je od toga našeg barenja napravilo događaj mjeseca i sve je zanimalo što je to s nama, šta će biti s nama… Svi su se javljali sa nekim «dobronamjernim» savjetima, primjedbama i informacija o njemu…
Njegov imidž pokvarenog gada me poprilično zaintrigirao, ali nije mi bilo ni na kraj pameti ići mijenjati nekog nezrelog klinca kojemu je životna preokupacija broj treba koje će zbariti sljedeće subote…
Navlačili smo se okolo… nakon dva tjedna čak smo došli i do razine kad me tražio broj… ljubio me pred svima, ja sam okretala glavu i gurala ga od sebe… Nije mi bilo jasno odkud mu pravo da se ponaša kao da smo skupa kad praktički nismo progovorili više od 20 rečenica… To što sam ga zbarila imalo je isti učinak kao da sam si na čelo tetovirala njegovo ime jer sam odjednom ja bila njegova «treba» i svi su znali da nas dvoje nešto mutimo… I to mi je neopisivo išlo na živce…
I zato sam ja pričala njegovim frendovima da to s nama nije ništa, niti da će išta biti, da ga barim samo iz dosade i zajebancije i slično iako mi se ustvari prilično sviđao ( Ustvari, sviđao mi se njegov izgled i bahati stav jer je to bilo jedino na njemu što sam uspjela upoznati). Uglavnom, ponašala sam se u svom prepoznatljivo kučkinsko bahatom stilu…
Mali gad je očito shvatio da se sa mnom može igrati jedino ako mi vraća istom mjerom… Pokušao je igrati moju igru, ali kako je vrijeme prolazilo shvatila sam da mi nije ni do koljena… Pokušavao me zajebavati, a ja bi mu na sve što je rekao vratila dvostruko… I tako smo se nešto posvađali, ja sam ga odjebala, on završio s drugom trebom i «THE END»…
Kratka hollywoodska avanturica je završila prije nego što je ustvari i počela… Iako je to naše višetjedno ljubakanje podignulo popriličnu prašinu niti on niti ja nismo pokazivali pretjerano žaljenje što se to što smo imali (što god to bilo) završilo…

Zamislite da dobijete veliki poklon za rođendan… Savršeno umotan u šareni papir, u vrećici nekog poznatog i skupog dućana… I jedva čekate da ga otvorite jer već imate u glavi slike svih čuda koja bi mogla biti unutra kad već ovako, zamotan, super izgleda…
I onda, nakon nekog vremena otvorite taj paket i unutra pronađete nešto totalno bezvezno, jeftino i nezanimljivo…



Eto, moj mali gad je takav paketić… Sa licem filmskog glumca, stavom kralja svijeta, upakiran u skupu odjeću i sa blesavim osmjehom na licu… Jer jedino to zna, blesavo se smješkati, namigivati okolo i šetati svoje Paciottice po najpoznatijim tulumima… Vokabular mu se svodi na rečenice koje nemaju više od pet riječi i uglavnom ne izlaze iz okvira «Kaj ćeš popit?» i «Baš si zgodna…»…


Možda je čudno što ovo pišem o dečku koji mi se recimo «sviđao» i s kojim sam se navlačila pristojan broj subota, ali recimo da tada nisam htjela raspakirati taj paketić jer sam znala što mogu očekivati unutra… Bilo je ljepše šetati s njim pod ruku i gledati zadivljene poglede upućene na račun njegova sjajnog omota…
Od zadnjeg puta kada smo se zbarili ništa se nije posebno promijenilo… Nismo posvađani… Pozdravljamo se i pričamo kao da ništa nije bilo…Ono što je ustvari komično je činjenica da sam u zadnjih 3 tjedna razgovarala s njim više nego kada smo nešto «mutili»…
I što sam uspijela zaključiti???
Da mi nije više nimalo zanimljiv… Jeftin je… Prejeftin za mene…
Čovjek bi pomislio da dečko koji izgleda poput njega ima nekakve kriterije, ali kada sam vidjela s kakvim se sve curicama navlači shvatila sam da ga zaista može imati bilo koja… Dovoljno je zatreptati okicama, pozdraviti ga i možete biti sigurni da ćete ga uspjeti zbariti kako god izgledale… Svojstveno mu je da ga ekipa dan poslije njegovih zavodničkih pothvata cima na račun cura koje je zbario, a on na to odgovara «Nemoj me podsjećati…»…
Eto, još samo jedan nezreli klinac koji možda izgleda dobro, ali u glavi ne nosi puno više od pomisli na vlastiti odraz u zrcalu i već uvježbanih upada koji se samo malo prilagođavaju situaciji…
Svaki put kad pričamo završimo na rubu svađe jer mali očito misli da može zajebavati ljude okolo, ali još nije naučio prihvatiti onu na svoj račun…
Svaki put kad samo blizu osjeća se neka neopisiva napetost koja graniči između želje da ga odvedem u wc i da ga zalijem čašom vina…
Samo da se zna, napravila sam ovo zadnje…
Naime, mali me u pijanom stanju namjerno zalio manjom količinom vina po mojoj novoj frizurici na što je on dobio besplatno pranje čitave obleke… Haha… Na opće oduševljenje čitavog društva željnog novog skandala u kojeg smo upleteni nas dvoje…
Evo, to bi bila priča o dečku koji je jakooo jakooo zgodan… i kojeg sam imala….

Postoje osobe koje jednostavno izgledom i stavom plijene pažnju gdje god se pojave… I onda, kada ih zaista upoznaš, kada zaviriš iza tih svjetala pozornice i šarenog omota, shvatiš da je taj stav samo maska iza koje kriju sve svoje nesigurnosti mane… i da je lijepo lice jedino što zaista imaju…
I onda… nakon nekog vremena, sav taj izgled blijedi…
Postoje osobe koje ćeš vidjeti i fizički te neće posebno privući, ali nakon nekog vremena, kad ih upoznaš odjednom će izgledati nekako ljepše…
Ima i suprotnih slučajeva…
Jer kad imaš lijepo lice… i ništa više od toga… ostaješ samo skupi paketić koji skriva jedno veliko «NIŠTA»….
Tako je on ostao samo još jedna lijepa slika na zidu… koja nažalost nema veliku umjetničku vrijednost…




Post je objavljen 22.01.2006. u 18:11 sati.