Confessions...

21.12.2005., srijeda

PRIČA DRUGA: Poslije nekih riječi nema povratka...

Davno su prošla neka stara vremena… nestale neke sretnije godine…
Davno smo bili djeca… penjali se po trešnji ispred kuće moje bake i navečer igrali skrivača…
Nevini, naivni, puni onih slatkih dječjih snova i iluzija… Kako tada nismo znali da će sve to jednoga dana polagano iščeznuti u ovom okrutnom svijetu?
I znaš… baš si bio sladak one večeri kad sam te poljubila…
Moj prvi poljubac… ništa spektakularno za mene… tebi možda nešto važno?
Obavljeno iz čiste znatiželje s moje strane… Iz dječačke zaljubljenosti koja je blistala u tvom pogledu…
I znaš, već sam tada… u trenutku kada su nam se usne spojile… razmišljala o tome kako je baš lijepo imati nekoga tko ti poklanja toliko pažnje koliko si ti poklanjao meni… i nekako sam već tada, podsvjesno znala da ću ti slomiti srce… da mi nikada nećeš biti dovoljno nedostupan da bi postao izazov… Jer ništa osim izazova nikada nisam niti tražila…
Oduvijek si znao da mi ono što sam mogla imati kad god sam poželjela nije bilo zanimljivo… Znao si da sam jabuke na najvišim granama uvijek voljela najviše… one za koje si trebao izgrepsti koljena i zadobiti par masnica jer se trebalo uspeti na drvo… Kada si se odlučio prihvatiti na najnižu granu … najbližu mome srcu? Zašto si svojom voljom postao jabuka za koju je potrebno samo ispružiti ruku? Vidiš, bila sam malena, a nisam čak trebala niti stati na prste… Čuvajući me i mazeći me kao svoju najdražu igračku postao si moja … NAJDRAŽA IGRAČKA… Zašto si to dopustio?
Image Hosted by ImageShack.us
Davno su prošla vremena kada su moje namjere bile potpuno iskrene i čiste… Tada su moji postupci bili samo odraz razmažene djevojčice koja s nikime ne želi dijeliti svoju omiljenu igračku… iako joj je ona već pomalo dosadila i većinu je vremena provodila u prašnjavom kutu… Danas se više ne igram tako… imam puno više stila , stari prijatelju…
I znaš, iako me bole sve naše uspomene iz djetinjstva, nikada ti se više neću ispričati za ništa što sam napravila…
Previše sam ti puta rekla koliko mi je žao… previše puta pokušala ispraviti stvari… ubiti tu bolesnu opsesiju koju si osjećao za mene, a zvao si je ljubavlju…
Vjerovala sam da je naša priča, prijateljstvo, ljubav, što god to biloi kao god t to shvaćao… stvar prošlosti… i da smo skupa zaključili da smo previše povrijedili jedno drugo…
Rekao si da me nikada više ne želiš niti vidjeti niti čuti… Ili si me volio, ostavljao curu zbog mene, derao avionsku kartu za Italiju, svađao se sa starcima ili… si me mrzio do krajnjih granica… Očito je da je neka sredina sa mnom neostvariva… i onda, kada sam spremila trešnje, stare igračke i tvoje plave oči negdje duboko ispod kreveta… prije jedno mjesec dana… usred noći zazvonio je mobitel…
I prvi puta si me, prijatelju, zatekao nespremnu… Jer me ništa nije moglo pripremiti na ono što si mi rekao…

Nikada se nisam trudila shvatiti vašu vezu i moju ulogu u njoj… Vidiš, kada si s nekim dvije godine, to podrazumijeva da ne šalješ svojoj bivšoj curi poruke da ju još uvijek voliš… E, pa ti si, dragi moj, to radio… Iz ljubavi prema meni ili čiste gluposti? To je bio i ostao tvoj problem… To što sam ta bivša cura ja… tvoj problem, također… To što je ona to saznala i ostavila te… Nažalost… tvoj problem isto…
Tada nisam tako razmišljala i zaista sam htjela spasiti tu stvar s vama… I još jednom se dokazalo da se najbolje namjere često čovjeku obiju o glavu… Jer vidiš, ona te nije zauvijek prekrižila zato što sam joj ja rekla da smo prošlo ljeto bili skupa… tvoj je problem što si istovremeno lagao i meni i njoj… Kako sam ja mogla znati da ustvari nisi bio prekinuo s njom već da je tvoja curica jednostavno bila kilometrima udaljena… Iz toga zaključujemo… TVOJ PROBLEM…
E, ali dragi moj…
IMAŠ TI SAD PUNO VIŠE PROBLEMA OD TOGA… I pogodi što, NITI TO ME SE NE TIČE…
Jer, prijatelju, ako me nazoveš u 3 ujutro nakon što se nismo čuli 5 mjeseci, i nakon što si mi izgovorio sve one gadarije koje nisam baš u potpunosti zaslužila, i ja te nakon svega toga odlučim saslušati kako mi drugi dan možeš reći da zaboravim taj razgovor…
Je li…da zaboravim???? Pa, vidiš, mislim da je činjenicu da si me nazvao na mobitel u tri ujutro pijan ko majka, sat mi vremena gotovo plakao na telefon, 50 mi puta ponovio da ćeš se ubiti i nakon tisuću mojih pitanja «Zašto?» izgovorio ono fatalno : « Bili smo na tom istom tulumu, nalili se, završili skupa i…»…nije baš lako zaboraviti…
Jer, znaš, ja niti u najluđim snovima nisam očekivala što će slijediti nakon te tri točkice… I kada sam te pitala «Da, i nadam se da ste se sada pomirila, da ste opet skupa i da ja mogu nastaviti spavati?» ti si fino rekao… «ONA JE TRUDNA!!!!»…
I ne znam što si očekivao da ću ja na to reći i zašto si smatrao da bi taj svoj problem trebao podijeliti sa mnom, ali ne vjerujem da si dobio neki pametan savjet niti preveliku utjehu iako sam ti to htjela dati…mislila sam da ti barem mogu biti nekakva prijateljica, osoba koja će te saslušati…kada te već nikada nisam mogla zavoljeti… Ako si me htio uznemiriti i razjebati, onda ti svaka čast, jer si u tom trenutku definitivno uspio…
I gledajući stvari s tvoje pozicije u tom trenutku, shvatila sam da ti niti mogu niti smijem poklopiti slušalicu… Bio si mi prijatelj nekada davno, bio si prvi dečko s kojim sam se poljubila, uvijek si mi puno značio u životu… I bilo mi je prilično jasno da imaš 17 godina, da će te starci ubiti ako saznaju, da moraš nabaviti novce za pobačaj i sve ostalo što si mi lijepo ispričao… Ali vidiš, srećo, onoga trenutka kada sam si mi sljedeći dan rekao rečenicu koja je glasila otprilike ovako: «Zaboravi ono što sam ti rekao sinoć i slučajno nemoj nikome to spominjati… Ja ću to rješiti sam, a ti se makni iz mog života jer se moje mišljenje o tebi nije promijenilo… I dalje mislim da si proračunata pokvarena gadura…» činjenica da si napumpao bivšu curu, da trebaš novce za pobačaj i da ti je život u totalnom kurcu, JE PRESTALA BITI MOJ PROBLEM…
A znaš što je najbolje? Rečenica «Mala, ja te još uvijek nekako volim iako si me sjebala…» koju si izgovorio prije nego si te noći poklopio je također samo tvoj problem…
Jer stari prijatelju, nakon nekih riječi i postupaka nema povratka…
I možda bih trebala imati razumijevanja za tvoju situaciju, ali nekako me baš briga…
Napraviti ću upravo ono što si tražio od mene… Maknut ću se iz tvog života i zaboraviti što sam čula… Jer kao da ja to ne želim…
ZBOGOM ZAUVIJEK, STARI PRIJATELJU! I da… Sretno ti u životu… riješi to sranje… i ne zovi me više nikada…

- 21:30 - Komentari (15) - Isprintaj - #

15.12.2005., četvrtak

Film script: LAST SCENE – Don't call me "baby"…

Film script: LAST SCENE – Don't call me "baby"…
Croatian version: NE ZOVI ME MALA…
Image Hosted by ImageShack.us
( Candy ulazi u sobu. Na mobitelu blica primljena poruka.)
Mr.H: E daj mi please br. od fukse trebam ju nešto
Candy: 09…….. pa kak to da nemaš njen broj?
(Da, dragi, kak to da nemaš broj od svoje drage prijateljice kojoj si u navali osjećaja i priznanja u alkoholiziranom stanju ispričao da si me prevario… Kaj je, nestalo prijateljstvo, brišu se brojevi? A ja mislila da ste najbolji frendovi… Je, i ona isto… Oooops, what a mistake …)
Mr.H: Da, ali nemam zadnji broj
Candy: A pametan dečko :) Baš me zanima kak si to uspio izbrisat… Aj mi sam reci jesi preživio na cajkama u subotu…
(Naime, on je zakleti mrzitelj seke, sinana, cece, goce i ostale ekipe pa me prilično začudilo kad mi je na našoj prijateljskoj prošlotjednoj kavi izjavio da u subotu ide u neku selendru na caju…)

I da… odgovora nema… Ne uzrujavam se previše jer me moja draga anneris svojim zadnjim postom toliko oduševila da s vremena na vrijeme i sad imam napadaje histeričnog smijanja…

( Nakon sat vremena mobitel zvoni onom iritantnom melodijom koju namjerno neću maknuti…)
Mr.H : Pa s obzirom na to da sam pola noći prespavao, može se reći da sam preživio :) Nije bilo savršeno, al šta je tu je…
Candy: Je, je, sam se ti izvlači, znala sam ja da ćeš ti prije ili kasnije završit na cajkama. Pa kaj se žališ, to ti tak ide, prvo se ulijevaš, zavijaš i režeš žile uz sinana, seke, gocu i ekipu, a onda zaspeš pa te opljačkaju neki cigani ili klošarska ekipa koja uglavnom izlazi na takva mjesta :)
Mr.H: Ma to mi je bio prvi i zadnji put, vjeruj mi, kad ja neš kažem onda to i ispunim :) A tko mi se javlja, ne slušam ja to
(A jebem ti te tvoje smajliće… dvije riječi pa onda smajl… To sam se od njega navukla na to… I sad teroriziram sve kojima šaljem sms-ove sa hrpetinom dvotočkica i zagrada…)

I da, prije daljnjeg čitanja, molimo da još jednom pročitate posljednju poruku gospodina H jer su neke njegove riječi potpuno svojstvene njegovom karakteru i tijekom života ih je mnogo puta ponovio… To je od iznimne važnosti u razumjevanju njegova lika…

Candy: Ah… «Vjeruj mi, kad ja nešto kažem onda to i ispunim», moj omiljeni filmski citat najdražeg mi redatelja… Nažalost, također se provodi u djelo samo na filmu… Hehe… I da…ne slušam više… dobro, samo nekada :)

Kada sam u zadnjoj poruci pročitala ovo «Vjeruj mi,kad ja nešto kažem to i ispunim» došlo mi je da si guram dva prsta u usta… Da, ljubavi, vjerovala sam ti… Svašta si ti rekao… "Neću te prevariti… Nisam te prevario… Ići ćemo cugat za moj rođendan…. Nazvat ću te…"… Naravno da si ispunio… Yeah, right!

Mr.H: Čuj taj film je nažalost neuspješno propao kod publike, zato to nemoj spominjat redatelju jer ga hoće zaboravit, al još uvijek nije uspio
( Ma ajde… Joj… evo, nisam glupa, kužim ja tvoje metaforice, znam čitati između redaka i igrati se takvih igrica… To je to… Nas dvoje na kraju uvijek završimo na istoj temi, na nama… izravno ili preko metaforica… uvijek ista stara priča…)
Candy: Tak ti je to… Oni filmovi koji su nas sjebali se pamte, a oni divni i krasni su uglavnom na kraju ipak dosadni…A kužiš, i ja sam popušila, brijala pobrat Oscara za najbolju žensku ulogu, a na kraju mi ga ukrali pred nosom…

Oćeš se igrat? Ajde, srećo, da te vidimo sad… Riječi su moje oružje, metaforama i sitnim lažima oduvijek skrivam istinu… Daj ono najbolje što znaš…

Mr.H: A šta ćeš, život je kurva, to tak ide… Al na kraju nakon kiše uvijek dolazi sunce, ili bar tak kažu…

(Hehe… razočarao si me, veliki filozofe… Orginalnost nije jača strana… «Poslije kiše uvijek dolazi sunce»??? Odakle si to prepisao… čitanka za drugi razred osnovne… Svaka čast…)

Candy: E kod mene ti to uglavnom ide ovak «Poslije kiše dolazi vino, poslije toga tornado, a na kraju boca tekile» J sunce mi baš nije u igri… Ajde, cajkašu, uživaj mi… Good night
(Ajde, moram ubaciti malo samosažaljenja za dramatičan efekt… I da, nešto sam ti zaboravila napisati… Nakon boce tekile dolazi barenje najzgodnijeg frajera na svijetu, koji by the way, ide u tvoju školu i izgleda jedno 20 puta bolje od tebe…)
Mr.H: Ajde mala vidimo se
( Ok…ok… ok… zraka molim… gušim se…Puls mi je stao na ovo mala… Koliko me dugo nije tako zvao… Mrzim kad mi neki drugi dečko to napiše ili me nazove tako… To je uvijek bilo rezervirano za njega… On i ja… njegova mala, u rjeđim slučajevima ribica, ponekad gadura… nekada davno sam bila i ljubav…Izbacio me iz takta… )
Candy: Ok… malo sam se zakašljala na ovo mala, dugo to nisam čula… Izletilo, ha? Doesn't mether… Vidimo se «mali»

Dala sam najbolje od sebe s obzirom na to da sam bila u prilično živčano nostalgično depresijskom raspoloženju…

Mr.H: Ispričavam se ako sam te uvrijedio ovom izjavom s obzirom na tvoju visinu… :)

Eto vidiš gada… učio je od najbolje, istina… Ali, još sam uvijek ja starija 4 mjeseca od njega… još uvijek ja znam okrenuti barem prividno situaciju u svoju korist iako mi karte ispadaju iz ruke i brišem laktom suze dok se maskara razmazuje…

Candy: Ajde klinac odi spavat :) Znaš da nije pristojno uznemiravat i zajebavat starije osobe… Good night second time

END OF LAST SCENE…

DIRECTOR'S OPINION:
- Iako scena nakon čitanja djeluje pomalo zbunjujuće na drugi pogled bi se moglo zaključiti da i nije tako loša…
- Glavna glumica je nakon čitanja zaključila da je scenarij prilično nabijen seksualnom energijom i dvosmislenim prepucavanjima koja bi uživo mogla završiti dobrim sexom…
- Glavni glumac nije izrazio svoje mišljenje…
Prva scena izbačena iz filma…
- Dvoje glavnih glumaca su imali jednogodišnju aferu tijekom snimanja ovog filma i danas su u sumnjivo prijateljskim odnosima iako to pokušavaju sakriti sebi i ostatku Hollywooda…
- Trenutačni ljubavni život glavnog glumca obavijen velom tajne…
- Glavna glumica se na zadnjem velikom tulumu pojavila sa novim perspektivnim Hollywoodskim superstarom koji je u časopisu People proglašen najsexy muškarcem godine…
- Producenti odlučili da neće financirati projekt jer su ocijenili da nije isplativ…
- Publika vjerojatno želi happy end , ali on zbog razvoja radnje unutar filma nikako nije moguć…

Scenarij je stajao par dana na stolu predsjednika filmske kompanije i nakon još jednog čiatanja stručni tim je zaključio da neće doći do ekranizacije...
Na prvoj stranici je velikim crnim slovima pisalo...
TITLE: My first love...
Screenplay written by Candy
Negdje uz rub papira glavni producent je našvrljao neurednim rukopisom "SAMO JOŠ JEDNA CMIZDRAVO-SLINAVA LJUBAVNA PRIČA... NEISPLATIVO"...

Redatelj odustao od projekta… Scenarij završio u smeću… Glumci se okreću drugim projektima…


THE END

*NAPOMENA: Svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama je namjerna...
- 22:23 - Komentari (11) - Isprintaj - #

14.12.2005., srijeda

Everybody's talkin' all this stuff about me…Why don't they just let me live?

Naslovnice tabloida…

Image Hosted by ImageShack.us
Vidim velika crna slova koja bacaju bombastične naslove…
« Subotnji šok: Novi par ili… ?»...«Candy ima novog frajera…»… «Njih dvoje???»… «Anneris i tajanstveni psihopat – vruće scene na pozornici…»… «Gdje je završila njegova ruka???» «Fuksa i «striper D» – avanture u sauni…»… Eto, tako se osjećam… Kao da čitam svoj život i život svojih frendica u nekim tračerskim novinama… Dobro, priznat ću, navikla sam… Da smo često u centru pažnje… i da se priča o tome tko je s kim završio, tko je koga prevario i slične stvarčice koje će cijenjenu publiku uvijek zanimati, ali zaista, dokle to može otići?
Oduvijek smo bile atraktivno društvo… Sve od reda izgledamo jako dobro, petljamo se sa jako dobrim frajerima, izlazimo na mjesta gdje većina mojih vršnjaka izlazi u gradu, mrdamo guzama nasred pozornice i pozdravljamo svaku drugu osobu kada negdje uđemo… Duga tradicija izlaženja stvori mnogo poznanika… veza za ulaske na mjesta gdje drugi možda ne mogu uči… pozivnice za sve aktualne tulume u gradu… povelik popis zbarenih komada… i činjenicu da mnogi ljudi koje ti ne poznaješ znaju tvoje ime… preko ovoga ili onoga… Ali ponekad taj vlak može iskočiti iz tračnica zbog prevelike brzine… i onda…
Svi koje te poznaju pričaju o tome s kime si završila u subotu, što se točno vas dvoje radili… Ekipa iz razreda koju nisi niti vidjela vani nabacuje komentare kada te profa iz fizike prozove u stilu «Nemojte ju pitati, imala je buran vikend…»… Javljaju se osobe koje su kakti vidjele stvari koje se uopće nisu dogodile… Cure u bircu gdje provodiš većinu svog slobodnog vremena te skeniraju pogledom svaki puta kada se ustaneš sa stolice… Šuška ti se iza leđa, neki se čak i usude pitati ono što ih se nikako ne bi trebalo ticati… Za tjedan dana se sve to polagano stiša… Na scenu dođe netko drugi… Nažalost, imam osjećaj da je naše drago društvo tako čvrsto zasjelo na tračersku scenu iz centra grada da nam za sad nema konkurencije…
E pa dragi ljudi, briga me za vas i za vaše zanimljive kave u kojima spominjete naša imena iako vas malo tko od nas zaista poznaje!!! Žao mi što su vam životi toliko dosadni da se hranite tuđima… Da pričate o nečemu što je neka od nas napravila sa nekim prezirom, a ustvari biste željele biti na našem mjestu…
Željele biste imati hrabrosti i mogućnosti raditi te iste stvari za koje pričate da ih nikada ne biste napravili…
I svi vi dragi dečki koji ste pali na guzicu kada ste me u subotu vidjeli s njim, možda biste htjeli da ste na njegovom mjestu???? Kao što bi većina cura htjela da su bile na mojemu??? Možda ste ljuti što vas nisam sve tjednima prije obavijestila da ga imam u planu zbariti pa da stignete od toga napraviti još veću priču… Možda ne možete nikako ispasti face nego da izmišljate lažne informacije i širite ih okolo… Jedna poruka svima vama, NAĐITE SI ŽIVOT!!!!!!
Jer zaista se nikoga od vas ne tiče zašto smo i kako nas dvoje završili skupa… Kada sam ga prvi puta ugledala prije tri mjeseca pomislila sama da je najzgodnije muško stvorenje koje sam vidjela u zadnjih pola godine i znala sam da ga moram imati prije ili kasnije… Imao je curu, pa šta? Zašto bi to bio moj problem? Pola njegovih frendova je htjelo (po njima trebalo) imati nešto sa mnom… Zar bi to trebao biti moj problem? Tko sam ja da poštedim sve te umišljene kretene padanja u nesvijest od iznenađenja kada su nas vidjeli skupa? Ja sam dobila ono što sam htjela… njega… A ostalima ostaju zavidni pogledi i sitna ogovaranja…
Pričajte da sam pokvarena kučka, pričajte da zajebavam dečke, mislite da me to dira??? Mislite da će me zbog toga bilo koji od njih manje željeti? Recite da sam trebala bariti vas, a na kraju završila sa vašim najboljim prijateljem, ali pitajte i njega što misli o tome…
Napišite bombastičan naslov da smo anneris, tajanstveni psihopat i ja u ljubavnom trokutu… da ju je on zbario da bi ja bila ljubomorna… da me on poljubio dok je ona bila na wc-u… Dodajte informaciju da smo si nas dvije počupale kosu zbog njega… da su njegovi prstići bili na svakakvim mjestima koja su u vlasništu moje best frendice nasred podija… da mi je on prije par mjeseci rekao da će mi nabiti pištolj u glavu ako ne budem bila s njim… Hajde, napišite… Nešto je od toga i istina, ali tko se uopće brine o tome, reći ćemo sve… Treba se o nečemu raspravljati… Anneriska i ja ćemo se smijati vašim lažima i njegovom kretenizmu na svojim kavama… skupa… bez počupane kose i gluposti o ljubavnom trokutu…
Zanima vas što kuška i «monsinjor» izvode skupa? Ako ne saznate jesu li samo prijatelji ili će biti skupa zasigurno ćete sutra umrijeti…
Treba biti faca i prvi pustiti u javnost informaciju o novom dečku iz istog društva s kojim se fuksa zbarila… Rasprave o tome je li on broj 45 ili 50 potrajat će do dugo u noć jer treba još razmisliti o tome da li su se ona i njen novi lik prasnuli u sauni ili u jacuzziju…
I tako dok vi sjedite po kavama i prepričavate naše doživljaje, mi živimo… Sretne smo jer smo završile s dečkom kojeg smo dugo željele, živčane jer se bliži kraj polugodišta i profesori su poludjeli sa ispitivanjima, sjebane jer smo vidjele nekog svog lika sa drugom curom, plačemo još uvijek na onu pjesmu kad se sjetimo nekih starih ljubavi…
I kada sljedeći puta naručimo treću butelju subotom navečer prije odlaska u Saloon znajte da pijemo u ime svih vas kojima je životna preokupacija s kime ćemo večeras završiti i nazdravljamo vašim ograničenim pogledima na svijet…
Dobit ćete još materijala za nedjeljne kave, ne brinite se… ako vas to toliko veseli, samo izvolite, izmišljajte… Jednom će i vama tračevi sjebati vezu, život, prijateljstvo… Valjda ćete se već naučiti nositi s time prije nego što se to dogodi… Ja jesam… i zato vi pričajte… A JA ĆU ŽIVJETI SVOJ ŽIVOT!!!!


Image Hosted by ImageShack.us

They say I'm crazy… I REALLY DON'T CARE… That's my prerogative…
They say I'm nasty… BUT I DON'T GIVE A DAMN… GETTING BOYS IS HOW I LIVE

- 00:09 - Komentari (7) - Isprintaj - #

10.12.2005., subota

Ima nešto u plavim očima…

Ima neka veza između mene i plavih očiju…
Uvijek sam plave oči povezivala sa dobrotom…Kao mala sam htjela biti princeza duge plave kose i velikih modrih očiju…
Nestale su mnoge želje iz djetinjstva… s njima i plave oči… Kako sam gubila onu dječju naivnost…postajući osoba kakva sam danas, zavoljela sam zelene dubine svoga pogleda…
Nisam više bila mala, naivna djevojčica… dobra curica…mamina princeza…
Postala sam zločesta djevojka zelenih očiju… Plavo mi nikada nije bilo suđeno… Ali uvijek sam negdje duboko u ljudima tražila tu neiskvarenost i iskrenost koju više ne mogu naći u sebi…Igrajući se sa zločestim crnim zavodnicima ugljenih očiju stvarala sam svoju sliku idealnog muškarca… Mora biti… crn…opasan…nepredvidljiv…uzbudljiv… Mora me natjerati da poludim za njim… A ja…tražeći svog crnog viteza naletjela ponovo na plave oči… na onu iskrenost i dobrotu koja mi nekako uvijek promrsi račune…
Vrteći danas stara sjećanja u glavi, često zaluta u moje misli… Miris trešanja donese neke zaboravljene dječje igre, zlatna boja žita probudi sjećanje na plavo nebo pod kojime smo nekada pričali satima, zlatna boja žita i njegove plave oči…
Sviđale su mi se njegove oči… Bilo je nešto u njima što me vezalo svilenim nitima za dane djetinjstva… Ali ih nikada nisam mogla zavoljeti… Zamutila sam njihovu bistrinu, napunila ih suzama koje nikada nije htio pustiti, izbrisala onaj dječački sjaj u njima…
A onda… zapitam se… Možda je bilo suđeno da me jedne druge plave oči uvedu u svijet koji sam tako uporno odbijala od sebe… svijet ljubavi… Možda je u onim zvijezdama koje smo ja i moj stari prijatelj u davnim danima djetinjstva skupa brojali bilo zapisano da će jednom doći dečko plavih očiju… ušuljati se polako i neprimjetno u svaku poru moje kože… naučiti me voljeti… i svojim odlaskom ostaviti jednu veliku prazninu…
Dva dečka plavih očiju su me voljela… I u to nimalo ne sumnjam… Obojica me imaju negdje zapisanu kao prvu ljubav, veliku ljubav… Jedan je od njih moja prva ljubav… drugi je vjerojatno jedan od najboljih prijatelja koje sam imala u životu… Prvog ne smijem više nazivati ljubavi, a drugog… njega više ne smijem nazivati prijateljem… Eto što mi je ostalo od plavih očiju… Bol, krivnja, uništeno prijateljstvo i neka stara sjećanja…

- 00:39 - Komentari (11) - Isprintaj - #

05.12.2005., ponedjeljak

Ne brini...

Htjela sam vam danas napisati priču br. 2, ali još nije vrijeme...
Doći će uskoro, želim napisati nešto o tome... Vjerojatno će mi lakše doći do glave što sve to zaista znači kada to vidim napisano... Ovako je još teško vjerovati...
A danas... napisat ću nešto za sebe... svima vama koji me čitate te je teme već vjerojatno puna kapa... Znam, i meni je dosta... i ne mogu više...
Al nitko me ne pita dal je ostalo još snage... Tuga ne pita ništa... Samo boli...
Ponekad mi se čini da svakim danom sve manje... A onda shvatim da sam samo navikla na nju pa je više ne osjećam toliko...
Da, navike su mi uvijek bile slaba točka... Kad me nešto primi, ne pušta me lako... Volim živjeti brzo, opasno, ali onda, na kraju dana, voljela bih imati nešto sigurno ćemu se mogu vratiti...
Stare navike me ubijaju... jer samo stara navika da ga ljubim još mi je ostala... Samo navika...

Znaš da se ponekad pitam kako si,
volim o tebi razmišljati...
Možda se zrno ljubavi skrilo
jer bilo je tako kako je bilo...

OPROSTI MI ZA SVE GLUPOSTI,
SAMOĆA JE TU UVIJEK DA ME PODSJETI...

Ne brini, samo sanjarim,
nestaješ, polako, osjetim...
Više i nema razloga
za suzu na spomen tvoga imena...
Ne brini, samo sanjarim,
krivi su ovi bijeli snjegovi,
pod njima će tuga usnuti
i nestat će svi tvoji tragovi...


Znaš da se ponekad pitam dali si
imao snage opet voljeti,
koliko puta si prokleo me,
okrenuo leđa i pustio sve...

OPROSTI MI, TI SI NAJMANJE KRIV,
SAMOĆA JE TU UVIJEK DA ME PODSJETI...


Kiša... otopila je moj snijeg... ispod kojega sam ga sakrila...
Ah, da nije kiša, nešto drugo sigurno bi... Uvijek tako bude...
Ali više nema razloga za suzu na spomen njegova imena...
U subotu sam pustila zadnju... Obećajem...
Nestat će polako... baš kao što je ušao u moj život...
Uništit ću taj osjećaj... naći ću način...
Uništit ću njega u sebi... njegov osmjeh... sve uspomene...
Ne zanima me cijena... Ne zanima me da li ću nakon toga ikada moći voljeti...
Ali ubit ću ga u sebi... jer voljeti njega postalo je previše bolno...
Ne brini, stara ljubavi... past će snijeg ponovo...
Kada padne, sve će biti gotovo...
Ubit ću ono što sam nekada najviše voljela... ono što me sada previše boli...

UBIT ĆU TU PROKLETU NAVIKU U SEBI...

- 20:17 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>