Confessions...

05.12.2005., ponedjeljak

Ne brini...

Htjela sam vam danas napisati priču br. 2, ali još nije vrijeme...
Doći će uskoro, želim napisati nešto o tome... Vjerojatno će mi lakše doći do glave što sve to zaista znači kada to vidim napisano... Ovako je još teško vjerovati...
A danas... napisat ću nešto za sebe... svima vama koji me čitate te je teme već vjerojatno puna kapa... Znam, i meni je dosta... i ne mogu više...
Al nitko me ne pita dal je ostalo još snage... Tuga ne pita ništa... Samo boli...
Ponekad mi se čini da svakim danom sve manje... A onda shvatim da sam samo navikla na nju pa je više ne osjećam toliko...
Da, navike su mi uvijek bile slaba točka... Kad me nešto primi, ne pušta me lako... Volim živjeti brzo, opasno, ali onda, na kraju dana, voljela bih imati nešto sigurno ćemu se mogu vratiti...
Stare navike me ubijaju... jer samo stara navika da ga ljubim još mi je ostala... Samo navika...

Znaš da se ponekad pitam kako si,
volim o tebi razmišljati...
Možda se zrno ljubavi skrilo
jer bilo je tako kako je bilo...

OPROSTI MI ZA SVE GLUPOSTI,
SAMOĆA JE TU UVIJEK DA ME PODSJETI...

Ne brini, samo sanjarim,
nestaješ, polako, osjetim...
Više i nema razloga
za suzu na spomen tvoga imena...
Ne brini, samo sanjarim,
krivi su ovi bijeli snjegovi,
pod njima će tuga usnuti
i nestat će svi tvoji tragovi...


Znaš da se ponekad pitam dali si
imao snage opet voljeti,
koliko puta si prokleo me,
okrenuo leđa i pustio sve...

OPROSTI MI, TI SI NAJMANJE KRIV,
SAMOĆA JE TU UVIJEK DA ME PODSJETI...


Kiša... otopila je moj snijeg... ispod kojega sam ga sakrila...
Ah, da nije kiša, nešto drugo sigurno bi... Uvijek tako bude...
Ali više nema razloga za suzu na spomen njegova imena...
U subotu sam pustila zadnju... Obećajem...
Nestat će polako... baš kao što je ušao u moj život...
Uništit ću taj osjećaj... naći ću način...
Uništit ću njega u sebi... njegov osmjeh... sve uspomene...
Ne zanima me cijena... Ne zanima me da li ću nakon toga ikada moći voljeti...
Ali ubit ću ga u sebi... jer voljeti njega postalo je previše bolno...
Ne brini, stara ljubavi... past će snijeg ponovo...
Kada padne, sve će biti gotovo...
Ubit ću ono što sam nekada najviše voljela... ono što me sada previše boli...

UBIT ĆU TU PROKLETU NAVIKU U SEBI...

- 20:17 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>