Confessions...

10.12.2005., subota

Ima nešto u plavim očima…

Ima neka veza između mene i plavih očiju…
Uvijek sam plave oči povezivala sa dobrotom…Kao mala sam htjela biti princeza duge plave kose i velikih modrih očiju…
Nestale su mnoge želje iz djetinjstva… s njima i plave oči… Kako sam gubila onu dječju naivnost…postajući osoba kakva sam danas, zavoljela sam zelene dubine svoga pogleda…
Nisam više bila mala, naivna djevojčica… dobra curica…mamina princeza…
Postala sam zločesta djevojka zelenih očiju… Plavo mi nikada nije bilo suđeno… Ali uvijek sam negdje duboko u ljudima tražila tu neiskvarenost i iskrenost koju više ne mogu naći u sebi…Igrajući se sa zločestim crnim zavodnicima ugljenih očiju stvarala sam svoju sliku idealnog muškarca… Mora biti… crn…opasan…nepredvidljiv…uzbudljiv… Mora me natjerati da poludim za njim… A ja…tražeći svog crnog viteza naletjela ponovo na plave oči… na onu iskrenost i dobrotu koja mi nekako uvijek promrsi račune…
Vrteći danas stara sjećanja u glavi, često zaluta u moje misli… Miris trešanja donese neke zaboravljene dječje igre, zlatna boja žita probudi sjećanje na plavo nebo pod kojime smo nekada pričali satima, zlatna boja žita i njegove plave oči…
Sviđale su mi se njegove oči… Bilo je nešto u njima što me vezalo svilenim nitima za dane djetinjstva… Ali ih nikada nisam mogla zavoljeti… Zamutila sam njihovu bistrinu, napunila ih suzama koje nikada nije htio pustiti, izbrisala onaj dječački sjaj u njima…
A onda… zapitam se… Možda je bilo suđeno da me jedne druge plave oči uvedu u svijet koji sam tako uporno odbijala od sebe… svijet ljubavi… Možda je u onim zvijezdama koje smo ja i moj stari prijatelj u davnim danima djetinjstva skupa brojali bilo zapisano da će jednom doći dečko plavih očiju… ušuljati se polako i neprimjetno u svaku poru moje kože… naučiti me voljeti… i svojim odlaskom ostaviti jednu veliku prazninu…
Dva dečka plavih očiju su me voljela… I u to nimalo ne sumnjam… Obojica me imaju negdje zapisanu kao prvu ljubav, veliku ljubav… Jedan je od njih moja prva ljubav… drugi je vjerojatno jedan od najboljih prijatelja koje sam imala u životu… Prvog ne smijem više nazivati ljubavi, a drugog… njega više ne smijem nazivati prijateljem… Eto što mi je ostalo od plavih očiju… Bol, krivnja, uništeno prijateljstvo i neka stara sjećanja…

- 00:39 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>