Confessions...

21.05.2007., ponedjeljak

Tek rečenica - dvije...

Ne znam kako se ovo zove...
Sanjam neke glupave snove i ujutro kad se probudim sjećam se samo da sam sanjala njega...
Šeta mi po mislima satima...
Ne mogu ga se rješiti...
Ne mogu pobjeći, ne mogu reći "ne"...
Suzdržavam se, mičem taj prokleti mobitel od sebe...
Izbrisala sam njegov broj, kontakt na msn-u, sve poruke...
Nisam se javljala kad me zvao...
Ali što se više borim, sve više shvaćam da ovo nije niti normalno, niti zdravo...
Ljudi moji, stvarno nisam znala da je to... opasno, zapaljivo... tako neodoljivo... stanje nepopravljivo...
Tako loše... nemoralno...
Toliko da nema opravdanja...
Nema opravdanja što sam zbog njega upropastila sve normalne odnose koje sam imala s dečkima...
Što sam zbog njega toliko puta lagala, toliko puta pila i pila nazdravljajući svakom čašom za to što ga više ne želim vidjeti...
Uskoro će biti dvije godine...
Ja ne znam kako se ovo zove...
Znam da ne mogu više podnjeti taj glupi osjećaj...
Znam da mora biti gotovo...
Ali isto tako znam... ne postoji nitko drugi tko mi može raditi to što mi je radio on...
Ne postoji nitko drugi kome bi to sve oprostila...
Ni jedan drugi zbog kojeg bi se osjećala ovako opsjednutom...
Mislim da ni egzorcizam ne bi pomogao...
Ja ne znam način kako ga odstraniti iz sebe...
Amputirajte mi ovo glupavo srce...
Jer kuca malo prebrzo kad pomislim na njega...
Ajme, kako sam glupa... headbangsmijeh

Image Hosted by ImageShack.us
- 23:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>