** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

29.02.2012., srijeda

Meditacija i đogging

Meditacija kroz Jogging razvija se postupno i prirodno, onako kako jogger napreduje sa treninzima i zeljom da postigne zadovoljstvo, nastojanjem u postizanju sto boljeg rezultata i savladavanju duzih dionica. Trci se prirodno, pridrzavate se jedne tehnike, i to one, koja vama najbolje odgovara.

Slijedite svoj put i cinite to kontinuirano, ne kopirajuci nikoga. Kod Joggiranja razmisljajte pozitivnim mislima. Postenim i pozitivnim razmisljanjem, bez ikakve prisile, mislite o poslu, kuci, obitelji, prijateljima ili bilo cemu drugom, cime ste trenutno okupirani - vi spoznajete stvarnost. U svim aktivnostima covjek djeluje mislima, tako i kod Jogginga.

Osnovna pokretacka sila u svemu mora vam biti ljubav. U srcu neka vam uvijek bude prisutno suosjecanje i prastanje, razmisljanje na nacin, kako nam to Platon prenosi kroz : DOBROTU, ISTINU i LJEPOTU, sto u konacnici cini LJUBAV. Ljubav mora teci, onako kako vi trcite, stalno, bez prekida, cijelo vrijeme treninga.

Kako je sve zivo oko vas svijetlo, tako i vi radite na sebi, da bi to bozansko svijetlo moglo nesmetano zraciti iz vas. Prolaznike obasipajte zracecom ljubavlju, dok trcite, nasmijesite se, katkad zastanite i pomognite, ako su u nevolji... Sva ta dobro ucinjena djela, kad - tad, bit ce vam uzvracena na isti nacin.

Ono sto je uistinu lijepo, to je dusa. Lijepom dusom i tijelo se uzdize do neslucenih visina. Zbog toga nastojte ljepotu duse uvesti u svakodnevni zivot. Tokom vremena uz razmisljanje nastupiti ce i faza meditacije. Prelazite dionice trceci, a da niste osjetili teret pod nogama. Svojim nadilazenjem postojeceg, kroz meditaciju, opazajno i umno, dozivjet cete promjenu i preobrazaj misljenja. Dozivjet cete kontemplaciju, vidjenje biti ili uzroka, dozivjeti cete viziju onoga, sto ste davno zazeljeli, da toga niste bili ni svjesni.

Dok trcite, uvijek pri ruci neka su vam olovka i papir, ponesite sa sobom. Pristici ce ideja, i ako se tog trenutka ne registrira, ona ce nestati. Kako se nenadano pojavila, tako ce i nestati. Ovo nije misteriozno vanculno opazanje, vec nesvjesno ukljucivanje u sveopce znanje. Oni, koji razumiju zakon, kojeg rabe, upravljat ce svojim tjelesnim umom i dopustiti ce da im pristigne rjesenje.

Budite sretni i slobodni. Slobodno trcite, volite sva bica, koja vam prilaze, a ona ce stititi vas, kud god vi trcali. Tako se dozivljava meditacija, koju vam je omogucio Jogging.


U Rijeci 17.10.2002. Borivoj Bukva

/ Tekst je objavljen u mojoj knjizi: NEW AGE U SJENI BOROVA, Rijeka, 2007./

------------------------

Pogledaj linkove:


http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=62590


Moj prvi pretrčen maraton


http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=43652





- 08:29 - Komentari (6) - Isprintaj - #

28.02.2012., utorak

Sajam ezoterije, Opatija, 17. i 18.03.2012.


Aktualno: Sajam ezoterije, Opatija, 17. i 18.03.2012.

Uslužno-trgovački obrt AQUARIUS, poziva Vas na sedmi sajam Svijet ezoterije, koji će se već tradicionalno održati u Opatiji. Ovaj proljetni sajam možete posjetiti u hotelu "ADMIRAL", i to 17. i 18.03.2012.

Aktualno Sajam ezoterije



Uslužno-trgovački obrt AQUARIUS, poziva Vas na sedmi sajam Svijet ezoterije, koji će se već tradicionalno održati u Opatiji. Ovaj proljetni sajam možete posjetiti u hotelu "ADMIRAL", i to 17. i 18.03.2012.

I ovog puta uživajte u raznovrsnoj i svaki put sve većoj ponudi sajma kroz interesantna predavanja i besplatne radionice preko kojih možete proširiti svoja znanja iz različitih alternativnih područja, naučite kako da pomognete sebi zdravom prehranom i kroz razne iscjeljujuće tehinke putem reikija, kristala, homeopatije..., nabavite knjige koje već dugo želite imati po nižim sajamskim cijenama, saznajte kako da uredite svoj dom ili poslovni prostor po feng shui tehnici, otkrijte što Vam donosi budućnost od poznatih hrvatskih vidovnjaka, astrologa i tarot majstora i još mnogo toga.... I na ovom sajmu će biti novih sadržaja i radionica.... Očekuje Vas još jedan interesantan vikend uz puno nagrada...

Radno vrijeme sajma:

Subota, 17.03.2012. od 11h - 20h

Nedjelja, 18.03.2012. od 11h - 19h

Cijena ulaznice: 20,00kn

Slobodan ulaz:

Djeca do 12 godina

Subota, 17.03.2012. od 11h - 12h

U ovom terminu od 11h-12h, morate se javiti na blagajnu za besplatnu ulaznicu, koja Vam omogućava da i nakon ovog termina ostanete na sajmu i da pratite predavanja i druge interesantne sadržaje sajma.

U 12h počinje prodaja ulaznica i opet ćemo svaku 100-tu ulaznicu nagraditi jednom od vrijednih nagrada iz bogate ponude sajma.

Lista izlagača će se nadopunjavati, jer nije konačna!

IZLAGAČI KOJI ĆE DAROVATI SVAKU 100-tu NAGRADNU ULAZNICU I NAGRADE SU:



UDRUGA PURUSHA, Pula

- čip ploča za zaštitu prostora od geo-patogenih i tehničkih zračenja,

kao i svih ostalih negativnih zračenja - nagrada za 1 ulaznicu,

vrijednost nagrade 450,00kn (promotivna cijena na sajmu 250,00 kn)

- štep deka sa energetskom zaštitom za 1 ulaznicu vrijednost nagrade

je 500,00 kn (promotivna sajamska cijena 350,00kn)

Svi darovi će biti na izložbenom stolu, tako da svaki dobitnik može sam odabrati svoju nagradu. Zato požurite dok je veći izbor!

Za posjetitelje iz Zagreba postoji mogućnost povoljnog prijevoza na relaciji Zagreb-Opatija-Zagreb, po cijeni od 150,00kn po osobi (povratna karta). Autobus kreće iz Zagreba i dolazi direktno u hotel "Admiral". Za sve informacije, kao i rezervaciju prijevozne karte, nazovite 091 336 06 99.

www.svijetezoterije.net

--------------

lp, boro



- 08:23 - Komentari (8) - Isprintaj - #

27.02.2012., ponedjeljak

Zanimljivosti s magicusa


Dragi prijatelji!

Moj naglasak svima da se ide preko ove izjave koja je važeća i bitna, tako da sve preko te crte i preostalo s primjesama, za mene je nevažeće i "nebitno!":


- “ORDEN NADE DODIJELIT ĆE SE:

ZA BIJEG IZ RATA,

ZA HRABROST PRED PRIJATELJEM,

ZA IZDAJU NEDOSTOJNIH TAJNI

I ZA NEPOŠTOVANJE BAŠ SVAKE ZAPOVIJEDI”.

- /Ingeborg Bachmann/



-----------------------

- "Strpljiv treba biti sa svima, a najviše sa samim sobom." - /Sv.Franjo/

- "Sreća je ravnoteža onoga što jesmo i onoga što imamo." - /John Denison/

- "U životu je za svađu dovoljan i samo jedan." - /William Ralph Inge/

- "Sreća mnogima daje previše, ali nekome dovoljno." - /Marko Marcial/

- "Blago onima koji ništa ne očekuju; nikad se neće razočarati." - /Pope/

- "Istina ima lijepo lice, a ružnu odjeću." - /engleska poslovica/

- "Život je neprekidni niz otkrića o nama samima." - /G.Hauptmann/

- "Moć čovjeka je zbroj vremena i strpljivosti." - /Honore de Balzac/

- "Hrabar je onaj koji napravi ono što može." - /Romain Rolland/

- "Teško je pametno govoriti, a pametno šutjeti još teže." - /Bodenstedt/

- "Ako nemaš ono što želiš, poželi ono što imaš." - /Arapska poslovica/

- “PRIJE NEGO STO URADITE NESTO, MORATE DA BUDETE NETKO”. - /Johan Wolfgang fon Goethe, nemacki pjesnik (1749-1832)/



- "NESTO U COVJEKU ZNA SVE STO SE MOZE ZNATI. UPITAJTE INTUICIJU ZA PUT I VJERUJTE DA CE VAS ODVESTI KAMO TREBA". - /Richard Bach/

- “ORDEN NADE DODIJELIT CE SE:

ZA BIJEG IZ RATA,

ZA HRABROST PRED PRIJATELJEM,

ZA IZDAJU NEDOSTOJNIH TAJNI

I ZA NEPOSTOVANJE BAS SVAKE ZAPOVIJEDI”.

- /Ingeborg Bachmann/

---------------------------

Ezoterija u raljama diletanata
http://www.magicus.info/hr/
magicus/tekst.php?id=65038



- Meditacija i jogging
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=77164

- Nudističko planinarenje
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=76957

- Ajurveda
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=77014

- Promocija knjiga Jadrana Zalokara
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=77016

- Inspirativni haiku
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=77045

------------
- Prošlotjedno pismo upućeno vama
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=76923

-----------



- 10:24 - Komentari (13) - Isprintaj - #

25.02.2012., subota

Bankari ne vjeruju krizi

BASNOSLOVNE PREMIJE I GOLE ČINJENICE KRIZA JE SVUGDJE OKO NAS I TO JE SVIMA JASNO, ALI NE I FINANCIJSKIM MENADŽERIMA RAZNIH BANAKA KOJI KRIZU UVAŽAVAJU GLOBALNO, ALI LOKALNO TRAŽE BASNOSLOVNE NAKNADE

Bankari ne vjeruju krizi

Što su ribe krupnije, to bolje prolaze. Poruke vele da je tako i na Wall Streetu, bez obzira što su banke ostvarile skromne zarade u prošloj godini. Procjene vele da će bonus bankarima opasti u prosjeku za 20 posto, ali srednjoj klasi, a ne onima na vrhu piramide

Igor DUVNJAK

Kriza jest i to svakodnevna, ali nije kao sunce, kiša ili snijeg, koji po onoj iz Evanđelja jednako sjaje ili padaju po svima. Tako barem djeluje po ponašanju istaknutih financijskih menadžera raznih banaka koji krizu uvažavaju globalno, ali lokalno traže svoje izvanredne novčane naknade, koje po iznosima i jesu izvanredne. Po staroj neslanoj šali »što je tvoje to je i moje a što je moje to je samo moje« ti novčarski magnati hoće svoj dolarski, eurovski ili koji drugi dio kolača, a može i u funtama, nema veze. Tuđe brige im očito i jesu tuđe, oni voze u svojim posebnim trakama, svaka čast općoj gužvi, ali to je za njih neka druga priča. Parafrazirajući naslov filma Vladimira Valentinovića Menšova, dobitnika »Oscara« za najbolji strani film »Moskva suzama ne vjeruje«, bogati bankari krizu shvaćaju uvjetno, kada je u pitanju njihova novčarka, u biti joj i ne vjeruju previše. Koliko pritom ima učinka odjednom probuđena svijest ljudi na bogatom Zapadu o velikim socijalnim razlikama, o tome da neki plivaju u novcu a drugima prijeti spavanje na ulici, moglo bi se diskutirati. Za neke je taj utjecaj ravan onome utjecaja Golfske struje na recimo, japansku književnost, znači nevidljiv.

Ipak nizbrdo

Politika je pritom, da li pod pritiskom nezadovoljnih potencijalnih glasača ili pak radi nekakvog osjećaja pravde, iz sebe pustila malo glasa pa su se ipak neki kamenčići zakotrljali. Konkretno Stephen Hester, izvršni šef, ma što da znači naziv te funkcije, Royal bank od Scotland je odustao od bonusa na koncu godine, iznosa od skoro milijun funti. Nitko rado ne daje novce, pogotovo tako velike iznose, ali gospodin je osjetio pritisak, laburisti su digli buku oko njegove nagrade. Njegov primjer je međutim više izuzetak nego trend, tako je 104 velikih menadžera, koji su radili za Investment bank Dresdner Kleinwort pokrenulo parnicu na Royal Courts od Justice u Londonu. Kako javlja talijanska »Repubblica« oni traže 51 milijun eura zaostalog bonusa, za kojeg smatraju da im ne nepravedno negiran. Tko zna što bi na to rekle recimo radnice »Kamenskog«? Mister Hester, star 51 godinu je pak svoju odluku donesao u luksuznom švicarskom obitavalištu u Verbieru, uz kamin, saunu, kantinu i pripadajući pogled na Alpe. Koliko sve to stoji, može se zamisliti »Ne želim biti javni neprijatelj broj jedan « – poručio je odatle ljutito u »Royal bank of Scotland«, kojoj je delegirani upravitelj. U priči je sve bilo po pravu, ali pitanje pravo ili pravda je opet neodgovoreno.

Vratite milijun

»Vratite milijun funti« – poručio je list »Dail Mail«, inače konzervativne orijentacije, javno gospodinu Stephenu. Priča kao da ima hrvatske ili čak riječke obrise. Banka je naime bila nacionalizirana 2008. godine kako bi se izbjegla njezina propast a 45 milijardi cijene te operacije su platili porezni obveznici. Sada menadžer prima nagradu bez obzira što se lani vrijednost dionica banke smanjila na pola. Sve to u nepovoljnom okruženju, u Velikoj Britaniji u kojoj je nezaposlenost dosegla najveću razinu u protekla dva desetljeća a ekonomija je nažalost pred vratima nove recesije. Kada je Ed Miliband, lider laburističke opozicije u parlamentu zatražio glasovanje o nagradi za Hestera bankar je popustio. Bilo mu je jasno da u javnoj raspravi nitko neće stati

Porez na siromaštvo

Što se pak tiče oporezivanja, u SAD-u kao da se povode onom porukom iz »Alana Forda« o uzimanju od siromašnih i davanju bogatima. Tu kao da nema puno toga od potrebne štednje, odnosno od državne zarade na račun najbogatijih državljana. Fenomen je ilustriran epizodom Mitta Romneya, koji se bio kandidirao za predsjedničku nominaciju u republikanskoj stranci.
Trebao je pritom objaviti svoje prihode i ispalo je da je riječ o čovjeku koji godišnje uprihoduje svotu od 27 milijuna dolara. Kapitalist s tolikom zaradom na nju plaća efektiv od 13,9 posto. »Repubblica« navodi da u SAD–u, radnik, da bi bio tako nisko oporezivan, mora zarađivati manje od 80.000 dolara godišnje. Uglavnom, tamošnja porezna politika olakšava život vlasnicima krupnog kapitala, koji na dodatnu financijsku vrijednost plaćaju 15 posto bez ikakve progresivne stope. Kada je predsjednik Obama, naivan kakav je već bio, predložio porez na milijunaše, odnosno na njihove milijune, s desnice se čuo kor neodobravanja, republikanci kao Romney, Newt Gingrich i Rick Santoro su protiv. Obami je kratko i jasno predbačeno u stilu: »Ovaj predsjednik podstiče na klasnu borbu«. Romney je objasnio kako nije jako mudro porezima opterećivati bogataše jer »mi biznismeni stvaramo posao«. Uobičajeni skeptici se na to samo pitaju, kako onda, ako je već tako, SAD imaju armiju od čak 17 milijuna nezaposlenih. Kao i u svakoj priči, istina nije baš onakva kakvom je netko prikazuje i svatko na stvarnost gleda iz kuta osobnih interesa. Očito, što je netko bogatiji, ima više za izgubiti i nastoji to sačuvati. Koliko tu pak ima brige za opće dobro i koliko u svemu novčanim magnatima na ruku idu državni propisi, to je već stoljetna tema za rasprave o »blagodatima kapitalizma«. U tom društvu oni siromašniji, s obzirom na mogućnosti, snose očito veliki teret.
»Prljavo kazalište « je još davno u evergrinu »Lupi petama« pjevalo »Čuvaj Bože naše golubove i sirotinju, bogati se ionako sami za sebe pobrinu«. Bogati se zbilja dobro znaju zbrinuti diljem meridijana i paralela, od Hrvatske gdje je nastala ova pjesma pa sve tamo do daleke Amerike.

Bonusi i plaće u 2010. u eurima

Jamie Dimon (JP Morgan) 20,7 milijuna
John Stumpf (Welles Fargo) 17,5 milijuna
James Gorman (Morgan Stanley) 14,8 milijuna
Lloyd Blankfein (Goldman Sachs) 14,1 milijun
Brady Dougan (Credit Suisse) 11,8 milijuna
Stephen Hester (RBS) 11,5 milijuna
Michael Geoghegan (HBSC) 8,9 milijuna
Jozef Ackerman (Deutsche bank) 8,5 milijuna
Eric Daniels (Lloyds) 8,3 milijuna
Francisco Gonzalez (BBVA) 8 milijuna
John Varley (Barclays) 7,9 milijuna
Corrado Passera (Intesa San Paolo) 5 milijuna

na njegovu stranu. za njega je sreća u nesreći da će se nekako snaći bez tih 963 tisuće funti jer mu je godišnja plaća 11,2 milijuna funti. Dolazeći u ovu banku 2008. napravio je vrlo povoljan ugovor po kojem bi na dugi rok kroz dionice i premije idućih godina mogao zaraditi između 8 ili čak 36 milijuna funti. Kakav Luis Pasteur ili Nikola Tesla i ostali geniji, koji su zadužili čovječanstvo. Što nisu jednostavno otišli u bankare? Inače, spomenuti bankar je, valjda kao da je riječ o nekoj TV sapunici imao razvod pri čemu je supruzi i trima kćerkama ostavio obitavalište s pet spavaćih soba i četiri salona u South Kensingtonu, šik kvartu metropole, a procjena je da takva kuća vrijedi 8,5 milijuna funti. On ima kuću u Švicarskoj od šest i vikendicu u Oxfordshireu od sedam milijuna funti. Tu je tenisko igralište, bazen, jezerce i krasan park u kojem su boljke sa svih strana svijeta. O svemu brinu vrtlari, a jednome je godišnja plaća 20 tisuća funti.
– Moj prvi posao je bio u tvornici slatkiša, punio sam kutije, poznajem značenje novca – govorio je Hester, koji je potom diplomirao ekonomiju na Oxfordu i onda itekako bogato unovčio diplomu.

Krupne ribe

Tužba stotine menadžera za »povrat zarade« je bez precedenta, prvi takav slučaj u kojem bankari brane svoje privilegije. Što su ribe krupnije, to bolje prolaze. Poruke vele da je tako i na Wall Streetu, bez obzira što su banke ostvarile skromne zarade u prošloj godini. Procjene vele da će bonus bankarima opasti u prosjeku za 20 posto, a definitivni će podaci biti podastrti tek u ožujku, kada ih pojedine banke objavljuju. Procjena je da će bonus biti smanjen srednjoj klasi menadžmenta, onima na vrhu piramide će biti kako je bilo.
– Očekivao sam da remen stegnu i upravitelji, ali nije tako – prenosi »La Repubblica« čuđenje Briana Foleya, savjetnika banaka, eksperta kada su u pitanju novčane nagrade takve vrste. U nižim razinama bankari su dobili udarac, šefovi ga nisu uopće dobili.
Brojke pričaju svoje priče o bogatstvu. Vikram Pandit, glavni u »Citigroupu« je dobio 3,7 milijuna dolara u dionicama uz milijun i 750 tisuća dolara plaće, a tu je i 6,5 milijuna dolara kroz formu stock optiona, trgovanja dionicama. da bude bolje, tu je 16,7 milijuna takozvanog retention bonusa, svote za zadržavanje šefa, da ga konkurencija ne bi preotela. Nema što, zbilja »zlatna rešetka«. Priča veli da se Pandit tu ne može pohvaliti poslovnim rezultatima. Akcije banke su izgubile 44 posto vrijednosti u prošloj godini. Isti je pad vrijednosti na burzi i za »Morgan Stanley« ali izvršni šef James Gorman je ostao na položaju, primio je svojih 10,5 milijuna dolara. Njegov direktor je nagrađen sa 3,47 milijuna, šef odjela korisnika sa 2,64 milijuna a odgovoran za brigu o rizicima Brian Leach 2,36 milijuna. Ostali su osjetili krizu, naknade su im smanjene za 20 posto i vrh nagrada je 125.000 dolara. Jamie Dimon iz »JP Morgan Chasea« ima bonus od 23 milijuna dolara, njegova desna ruka za investicije 7,8 milijuna dolara.

»Spaljene« milijarde

Bankarska logika ide svojim, život svojim putem. Na jednoj strani vage su ove basnoslovne premije, na drugoj gole činjenice, gubici koji su od 2007. godine do danas u bankarskom sektoru poput požara spalili stotinu milijardi dolara vrijednosti ne računajući još i pad vrijednosti na burzi i neizravne štete prouzročene ekonomiji. Tamošnji Federal Reserve su uskočile spasonosnim injekcijama novca da bi održale američke banke ali su javile da je u tijeku famozni »monitoring« oko politike nagrada. Predsjednik Barack Obama je svojevremeno, dok je još imao većinu u oba doma Kongresa, htio postaviti zakonski limit super nagradama bankarima. Ni u svojoj Demokratskoj stranci nije imao punu podršku. Veliki menadžeri se naime itekako dobro znaju osigurati pri potpisivanju ugovora, pri ruci su im velike odvjetničke kancelarije. Nije to kao za radnike »General Motorsa« ili »Forda« o čijim se plaćama može pregovarati, uostalom tim ljudima su 2008. ili 2009. tijekom krize primanja znatno smanjena. Što se pak tiče pitanja kako dioničari gledaju na super naknade bankarskih menadžera, odgovor su dali ekipe sveučilišnih ispitivača s raznih sveučilišta. Sve je objašnjeno fenomenom » peer bench marking«. Ono peer bi bilo nešto kao »na sličnoj razini«. Uglavnom, istraživači su zaključili da 90 posto Upravnih odbora pri sklapanju ugovora s novim glavnim menadžerom, gleda kakvu plaću ima njegov kolega u nekoj drugoj tvrtki. Time i opravdanjem da »treba privući najbolje«, nagrade lete u nebo. Tako su od »sedamdesetih« zarade takvih rukovoditelja četiri puta više, gledajući realnu kupovnu moć, dok je istovremeno ta realna kupovna moć zaposlenika 10 posto niža. Fenomen je nazvan »sindromom jezera Wobegon«, izmišljenog mjesta, kojega je prezentirao radijski voditelj Garrison Keillor, mjesta gdje su »svi dječaci iznadprosječni«.

-------------

lp, boro
http://www.novilist.hr/
http://budan.blog.hr/



- 08:10 - Komentari (10) - Isprintaj - #

24.02.2012., petak

Sotona jako mrzi Benedikta XVI

BORBA PROTIV PRINCA PAKLA SLUŽBENI ISTJERIVAČ VRAGA RIMSKE BISKUPIJE, GABRIELE AMORTH, OBJAVIO KNJIGU

Sotona jako mrzi Benedikta XVI.

Benedikt XVI. ne izvodi seanse, ali ga sotona mrzi i smatra gorim od Ivana Pavla II., koji se i sam bavio egzorcizmom, piše Amorth i tvrdi – spasio sam desetke tisuća »opsjednutih«

Slavka ANIČIĆ

Sotonistička glazba jedan od glavnih faktora širenja sotonizma među mladima, tvrdi otac Gabriele AmorthNajpoznatiji katolički egzorcist Gabriele Amorth radi u sjeni i često ga koči sama Crkva. U dobi od 86 godina, taj svećenik iz reda sv. Pavla, koji je u doba pape Ivana Pavla II. postao službeni egzorcist rimske biskupije, nezaštićen nastavlja svoju borbu protiv »velikog neprijatelja«: sotone, princa pakla. Tvrdi da je spasio desetke tisuća »opsjednutih«.
Njegova je borba objašnjena u eksplozivnoj knjizi koju je napisao zajedno s novinarom lista »Foglio«, Paolom Rodarijem, kako javlja Stampa. Knjiga »Posljednji egzorcist – Moja borba protiv sotone« nedavno je objavljena u Italiji. Smioni svećenik bori se i protiv mnogih koji ne vjeruju u postojanje sotone. Jednom je kardinalu koji je tvrdio da je sotona samo »plod praznovjerja« savjetovao da pročita Novi zavjet. »Zar jedna od glavnih Isusovih aktivnosti u Novom zavjetu nije bila primjena egzorcizma«, upitao je Amorth kardinala.

Seanse Ivana Pavla II.

Amorth dnevno izvede osam do deset egzorcističkih seansi, a ne zaustavlja se ni nedjeljom, ni na Božić. On tvrdi da je sotona svugdje pa i u svetim vatikanskim prostorijama. Po njegovim riječima, Ivan Pavao II. i sam se bavio egzorcizmom, a prvi put je istjerivao sotonu u ožujku 1982. kada mu je tadašnji biskup iz Spoleta Ottorino Alberti doveo »opsjednutu« mladu ženu Francescu Fabrizi. Ona je čim je stigla počela vikati i valjati se po podu, iako je Ivan Pavao II. više puta pozvao sotonu da je napusti, priča Amorth. Smirila se tek kada joj je Sveti otac rekao da će »sutra njoj posvetiti misu«. Nakon nekoliko godina Francesca je ponovo posjetila Ivana Pavla II. zajedno sa suprugom, i tada je bila smirena i sretna te očekivala dijete. »Nikad nisam vidio nešto slično. Bila je to biblijska scena«, povjerio se Ivan Pavao II. kardinalu Jacquesu Martinu.

Benediktovo istjerivanje sotone

Benedikt XVI. ne izvodi egzorcističke seanse, ali ga sotona toliko mrzi i smatra »gorim od Ivana Pavla II.«, piše Amorth u knjizi. Mnogi traže Ratzingerovu pomoć, posebno tijekom audijencija srijedom na Trgu sv. Petra. Dva Amorthova pomoćnika su pred nekoliko mjeseci na trg odveli dvoje »opsjednutih«, koji su čim su vidjeli Papu počeli vikati, valjati se i sliniti. Papa Benedikt XVI. ih je primijetio, približio im se i blagoslovio ih, piše Amorth. Za njih je to bilo kao da ih je netko snažno udario bičem – poletjeli su unatrag nekoliko metara dok ih je okolina šokirano promatrala.
Amorth tvrdi da je sotona uvijek izazivao svećenike Katoličke crkve, a posebno one u Vatikanu. Poznati egzorcist vjeruje da iza nestanka 15-godišnje Emanuele Orlandi 1983. godine ne stoji međunarodna urota već sotonističke sekte. Emanuela Orlandi, bila je građanka Vatikana i živjela s roditeljima i četvero braće, te je pohađala glazbenu školu i pjevala u crkvenom zboru kada je nestala nakon što je ušla u misteriozni tamni BMW. »Ne vjerujem da je petnaestogodišnjakinja spremna ući u nepoznati automobil. Stoga mislim da treba istragu

Film Egzorcist vjerno prikazuje stvarnost

»Afere seksualnog zlostavljanja u crkvama Irske, Njemačke, SAD-a i drugim zemljama, dokaz su da antikrist vodi rat protiv Svete stolice. Sotona boravi u Vatikanu i to su posljedice njegova djelovanja«, izjavio je jednom otac Amorth. Glavni katolički egzorcist kaže da je film »Egzorcist« utemeljen na istinitom događaju pedesetih godina u Saint Louisu, u SAD-u, te da prilično vjerno prikazuje rad istjerivača sotone.
voditi u Vatikanu a ne izvan njega. Ili barem dobro ispitati osobe koje su je poznavale. Po mom mišljenju samo netko njoj poznat mogao ju je nagovoriti da uđe u automobil. Često sotonističke sekte djeluju na taj način: pozovu djevojku u automobil i zatim ona nestane«, objašnjava otac Gabriele Amorth.

Protiv Harryja Pottera i joge

Knjiga Luigija Marinellija objavljena pred godinu dana »Prohujalo s vihorom u Vatikanu« progovorila je o »karijerama, bolesnim ambicijama i ljubavnim avanturama«, priča Amorth. »No nitko nije poduzeo ništa nakon njene objave. To je trebao biti znak upozorenja za Crkvu, no nije bio«, objašnjava Amorth, kako prenosi La Stampa. Sotona izaziva svih, svećenstvo i laike, odrasle i djecu, tvrdi on. Jedan od najstravičnijih slučajeva opsjednutosti djece je ubojstvo časne sestre Marije Laure Mainetti u Chiavenni, u okolici Sondrija, u lipnju 2000. Novine su stavile naglasak na zainteresiranost triju djevojaka-ubojica za ezoteriju i činjenicu da su obožavale rock pjevača Marilyna Mansona. »Naravno, ne mogu reći da je ubojstvo izazvala neka Mansonova pjesma ili sam Manson. No moram istaknuti da je sotonistička glazba jedan od glavnih faktora širenja sotonizma među mladima. Poruke sotonističke glazbe uspijevaju utjecati na mozak i srce mladih ljudi. Putem jedne vrste glazbe mladi imaju mogućnost približavanja novim nepoznatim argumentima, granicama zla koje su dotad bile neistražene«, zaključuje Amorth koji je poznat po kontroverznim izjavama, a jednom prilikom je rekao da je joga zlo, kao i da su knjige o Harryju Potteru štetne.

-------------

lp, boro

http://www.novilist.hr/

http://budan.blog.hr/


- 08:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.02.2012., četvrtak

Inspirativni haiku



LOKALNI HAIKU

------------------





> LIČKI HAIKU > > Kupus, krumpir. > Krumpir, kupus. > Bukva. > Vuk zavija, > Ide medvid. > Opet pada snijeg.

-------

> HAIKU SPONZORUŠE > > Nemam škole, imam sise > Udat ću se, jebe mi se

-------

> IMOTSKI HAIKU > > Zima je. > Pivac stoji na > jednoj nogi. > Vitar gonja > lepušinu po guvnu. > Jes ladno, krvi ti Isusove.

-------

> ZAGORSKI HAIKU > > Bara orje > s kravami. > Konj se vritnul, > otpala mu potkova. > Došel Joža na gemišta.

--------

> DALMATINSKI HAIKU > > Lešo blitva > na pijatu. > Furešti se > gužvadu na vaporu. > Ni ladovina nije ča je bila.

---------

> BOSANSKI HAIKU > > Deset, s lukom. > Ladno pivo. > Nema raje > na Baščaršiji. > Ko će platit moje meze?

---------

> SLAVONSKI HAIKU > > Kulen, šljiva, > preorana njiva. > Bekrija brke suče. > Zora se pomalja. > Kad će već ti poticaji?

----------

i eto naš grobnički haiku objavljen pod:

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=5950




GROBNIČKA MOLITVA

BOK! - BOK! - ĆES? - ĆU! - KAD? - SAD! - KADE? - TU! - DAJ! - NA! - GRE? - GRE! - SI? - SAN! - A TI? - I JA! - BOK! - BOK!



GROBNICKA MOLITVA

Borivoj Bukva
-----


Seksualnosti nasi Grobnicani jos od davnina posvecivali su jednaku pozornost kao i umjetnosti i znanosti. Takozvanu jutarnju i vecernju molitvu oni su od davnina prakticirali za postizanje potpunog mira i sklada sa sobom i partnerom. Blago i njezno pogledali bi partnericu u oci, potom romanticno slijedili partnericin ritam disanja. Tijekom ove lagane molitve koja moze trajati cak samo dvije minute, muskarac i zena zatvorenih se ociju u misionarskom polozaju ujedinjuju ustima, pretakanjem slina, koprcaju nogama i rukama, te uzivaju u bliskosti i tisini dugo koliko to zele. Muskarac treba prodrijeti i upotrebiti samo toliko kretnji da moze zadrzati erekciju, pritom dozvoljava se trzanje i drsanje nogu.

Kako je Rijeka od davnina bila povezana s Orijentom, kako su je stari rimljani zvali "Porta orientale", Vrata orijenta to nam moze posvedociti i susreti Gejsi i orijentalnih plesacica s vojnicima Rimske Legije, ili Rimske Carice i dvorske svite s kineskim ili Djingis Kanovim vojnicima.

Grobnicica zna da je potpuno yin, predaje se, a Grobnicanin je yang, daje. Stvara se savrsena ravnoteza. Jutarnja molitva okrepljuje, a vecernja opusta.

Tako u nas nadahnutim Grobnicanima molitva je i pjesnicki opjevana pretocena u Grobnicki Haiku, a kako sve to po Grobnicki zvuci na cakavskom narecju, neka nam se odglagolje ovi stihovi:

GROBNIČANIN I GROBNIĆICA
/Haiku po grobnicki-cakavica/
-------------

- BOK! - BOK!
- ĆES? - ĆU!
- KAD? - SAD!
- KADE? - TU!
- DAJ! - NA!
- GRE? - GRE!
- SI? - SAN!
- A TI? - I JA!
- BOK! - BOK!


Nije proteklo niti dva tjedna od objave ovog teksta a pristigle su primjedbe da navedeni Grobnicki haiku nije onaj pravi. Od ova dva haiku meni prezentirana, neka se sami Grobnicani medju sobom dogovore koja je verzija najispravnija i ona prava. Naposletku nebi me iznenadilo da se pojavi i treci haiku na istu temu. Kako tece druga verzija, procitajte:


- BIŠ! - BIN!
- KAD? - SAD!
- ĆES? - ĆU!
- KADE? - OVDE!
- GRE? - GRE', GRE'
- SI? - SAN...


Za razliku Japanskog haiku, Grobnicki je mnogo tvrdji, dublji, grublji, duzi, veceg obima, zesci, razigraniji i skliskiji. U tome se ogleda velicina i snaga Grobnickog Haiku, u nepresusnoj inspiraciji i nadahnucu pjesnika ovog podneblja.

U zadnje vrijeme i Istrijani ga svojataju kao njihov izvorni, tako od Žminja, preko Roča, Huma, Krasice, sve po Istri glagolji se haiku.

A nije ni cudo jer staniste i mjesto okrijepe pred osvajacke pohode Rimskih Legija bila je Istra. Nista lose u svemu tome jer haiku je planetaran i univerzalan, kao sto su i nasi Grobnicani i Istrijani, s nasim cakavskim haiku.
Kad me se pita ili upozori kad sam zadnji put stao pred oltar, ja odem pred zenu i poklonim se. U toj molitvi, podrazumijeva se sto slijedi...

To vam cini nas Grobnicki Haiku.


----------


U Rijeci, 14.03.2005. Borivoj Bukva

Kako napisati haiku?, pogledaj na Karolini Rijeckoj

http://karolina-rijecka.com




- 08:41 - Komentari (5) - Isprintaj - #

22.02.2012., srijeda

Raspamećene pameti uče se od drugih!

YOSEF AMRANI VELEPOSLANIK IZRAELA U RH O IZRAELSKOJ PROŠLOSTI I BUDUĆNOSTI

PAVELIĆ I TITO nisu i nikad neće biti isti

Iz nekih europskih krugova stižu konstatacije tipa – »to što su nacisti učinili je užasno, no jednako je strašno i to što su činili komunisti«. Zašto to rade, zašto im nije dovoljno reći da su nacisti radili strahote, zašto odmah moraju govoriti o komunistima?

Jagoda VUKUŠIĆ, snimio Petar FABIJAN

Za razgovor s veleposlanikom Izraela u Hrvatskoj Yosefom Amranijem ne traba nikakav poseban povod. Elokventan i otvoren sugovornik zahvalan je za razgovor o bilo kojoj temi no, kako će put Tel Aviva uskoro naš predsjednik Josipović eto više nego zahvalnog poticaja za još jednu priču o Izraelu, dakako i Bliskom istoku. Za odnose dviju država veleposlanik Amrani smatra da su odlični te da će ih posjet predsjednika Josipovića zasigurno dodatno unaprijediti.
– Izraelska strana je zainteresirana za suradnju i mi čekamo da hrvatska strana izrazi interes za različita područja suradnje. Vjerujem da ima puno polja zajedničkih interesa i da postoji velik potencijal u našoj budućoj suradnji.
Na dan posvećen uspomeni na Holokaust u tekstu koji je objavljen u našem listu napisali ste da ne treba izjednačivati genocid i zlo koje se događalo u političkim obračunima. Da vas malo reinterpretiram i pitam znači li da za vas postoji razlika između Titovih i Pavelićevih zločina? Je li to bila vaša poruka?
– Ni u kom slučaju, moja je poruka višeslojna i oprezna. Ne želim se naći u ulozi ni povijesničara ni sudca. Svaki je masakr, masakr, baš kao što je svako ubojstvo, ubojstvo. No, moram reći da postoji nešto što me zabrinjava i što sam tom rečenicom želio poručiti, ne misleći pritom ni na Tita ni na Pavelića. Iz nekih europskih krugova stižu konstatacije ovog tipa – »to što su nacisti učinili je užasno, no jednako je strašno i to što su činili komunisti«. Zašto to rade, zašto im nije dovoljno reći da su nacisti radili strahote, zašto odmah moraju govoriti o komunistima? Ne pada mi napamet bilo što relativizirati, no duboko sam uvjeren da postoje neki događaji u povijesti koji moraju biti izvan povijesti. Oni su po svojoj poruci tako snažni i sadržajni da ih se ne bi smjelo uspoređivati ni s čim.
Zašto bi to bilo tako?
– Zato jer u povijesti ne postoji drugi događaj u kojem je u ime nacije ili religije čitav jedan narod bio na rubu istrebljenja. Diktatori, tirani... svi su ubijali da bi ostali na vlasti, no samo je jedan režim, samo jedna tzv. ideologija – ne želim je ni proglasiti ideologijom – imao plan uništiti čitav narod. Jedino oni su izabrali grupu ljudi koja treba biti eliminirana. I ne samo jednu, trebalo je uništiti sve Židove, Rome, homoseksualce, komuniste... oni su željeli pročistiti društvo od onih koji ga po njihovom mišljenju kontaminirali. I pritom su imali plan kojeg su provodili izrazito profesionalno i sistematski. Ja ne znam ni za jedan drugi takav događaj u povijesti. Ne tražim da osuđuju Holokaust, ali ako imaju potrebu za tim zašto to naprosto ne kažu, zašto ga odmah uspoređuju s komunizmom? Time ne iskazuje ništa drugo osim određenu dozu rasizma, fašizma odnosno nedostatka sažaljenja. Konačno, moja poruka je sljedeća – ako nakon 70 godina neki imaju potrebu izjednačavati krivnju, optužujući druge, dokaz je da ama baš ništa nismo naučili iz povijesti.

Javno suočavanje

Vi ulazite u polemiku i s Europskim parlamentom koji je svojom deklaracijom izjednačio nacizam i komunizam.
– Točno, ali i s nekim drugim krugovima u Europi koji se gube u istim usporedbama. Pitam se od kud nekom pravo i potreba da umanjuje najveće zlo u ljudskoj povijesti uspoređujući ga s drugim? Dakako da je bilo i drugih zločina, ne tražim ni da netko više cijeni žrtvu moga naroda od žrtve koju je podnio neki drugi narod, ali se pitam o onima koji imaju potrebu sve to relativizirati. U konačnici to bi moglo završiti ovako, ok, Staljin je ubijao, Hitler je ubijao, oni su isti, i to je to, to je isto. Suprotno, fašizam u Europi u 20. stoljeću najveće je zlo koje se dogodilo ljudskom rodu i realno ne može postati manje jer ste ga usporedili s drugim.
Kako biste opisali pokušaje Europe da nauči lekciju iz Holokausta, jer bilo ih je, i ima ih, dakako?
– Prvo to nije samo europski, to je civilizacijski problem i drugo, bojim se da je Holokaust u Europi prepoznat kao problem kojim se u prvom redu trebaju baviti Nijemci. Odajem im priznanje na tome kako nose taj strašan križ i što pokazuju ogromnu povijesnu i moralnu odgovornost za zločine počinjene od strane njemačkih lidera i njemačkog naroda tijekom II. svjetskog rata. Prošlog je tjedna norveški premijer Jens Stoltenberg priznao odgovornost svoje zemlje za Holokaust govoreći da to Nijemci nisu činili sami. Sedamdeset godina im je trebalo da se javno suoče s ulogom Quislingove vlade u Oslu. Pitam se kako je tako otvorenoj, liberalnoj i razvijenoj zemlji trebalo tako
SLIČNOSTI I RAZLIKE HRVATSKE I IZRAELA
Kada ste stigli u Hrvatsku rekli ste mi da je zapanjujuće koliko su Izrael i Hrvatska slični. Mislite li i danas isto?
– Apsolutno. Danas nešto više znam, pa i o razlikama, ali obje naše nacije su male i dugovječne, sa snažnim egom, nacionalnim ponosom i ne baš bogatim iskustvom u državnosti, dijelimo i regionalnu izolaciju, pa čak i regionalne izazove, određene strahove od budućnosti, dakako i mediteranski mentalitet... Ipak možda više od svega zajednički su nam različiti utjecaji koji su ostavili traga na nama. Izrael je bio okupiran, Židovi su živjeli posvuda u svijetu i usisali silno puno različitih utjecaja. Isto vrijedi i za vas s toliko puno različitih okupacija. I još nešto vi ste dio srednjoistočne Europe, a morate shvatiti da su Izrael osmislili i sagradili upravo Židovi s ovog prostora, ne iz Afrike ili nekog drugog dijela Europe. To je duboko u nama, od načina na koji mislimo, pa čak do jezične sintakse.
IRANSKE ASPIRACIJE
U Egiptu na vlast dolaze islamisti, u Siriji se režim i dalje bori protiv volje vlastitog naroda, tu je i kontinuirana iranska kriza... izazovi na svakom koraku, što o svemu misli Izrael, kakva su očekivanja?
– Bliskim istokom huji revolucija i trebat će vremena da sve stvari dođu na svoje mjesto. Egipt je upravo u tranzicijskom procesu, a mi se nadamo da će ostati privržen mirovnom ugovoru s Izraelom. Mi smo zainteresirani da ostanemo u dobrim susjedskim odnosima s Egiptom baš kao što je za nas važan mir sa svim susjedima. Ono što je dobro je da nema arapskog lidera koji odustajanje od reformi može objasniti Izraelom, a to su prije redovno radili. Danas je pravo vrijeme za narode na Bliskom istoku da se izbore za svoja prava.
Sirija je iznimno zanimljiv slučaj i teško je zamislivo da bi aktualni režim mogao opstati nakon takvog krvoprolića. Režim je toga svjestan, no dokle god ne postoji konsenzus u međunarodnoj zajednici oni pokušavaju preživjeti. S toliko krvi na svojim rukama možda mogu ostati na vlasti još godinu, dvije, ali to je sve. Sirijci im više neće dopustiti.
Što se Irana tiče on je razvio određenu fiksaciju na Izrael. Oni negiraju pravo Izraelu na postojanje. Vrlo je komplicirana situacija u kojoj se danas našla ta zemlja, a poruka međunarodne zajednice je vrlo jasna, svijet neće tolerirati razvoj iranskog nuklearnog oružja. Treba biti svjestan da od iranskih odluka najviše trebaju strahovati njihovi najbliži susjedi u Zaljevu i Europa. Radi se o iranskoj agendi koja nije istovjetna njihovoj retorici. Oni su Izrael izabrali kao najpraktičniju metu, no sjetimo se što su govorili za vrijeme revolucije – postoji mali i veliki vrag. Mali je Izrael, a veliki je Zapad, Amerika i Europa. Također iranske aspiracije za hegemonijom u regiji ne treba uzimati olako. Oni arapsko proljeće pokušavaju iskoristi za širenje svog utjecaja i već su nudili svoje usluge. Zasad bezuspješno, no vidjet ćemo.
puno vremena za to.
Diljem Europe su bili koncentracijski logori u kojima su stražari bili lokalni ljudi, gdje su nacisti imali lokalne suradnike, a ipak je na kraju ispalo da su jedino nacisti odgovorni. Ljudi su se skrili iza režima koji su nestankom nacista nestali, no ja se pitam gdje su čitavo to vrijeme bili? Kako to da nisu svi ustali protiv toga što se događalo, kako to da se u tako mnogo slučajeva nije čulo za crkvu, gdje su bili intelektualci... Točno, Hitler je zlo, ali zašto drugi misle da nisu odgovorni za to što se dogodilo? To je tema za razmišljanje u ujedinjenoj Europi. To nikako nije samo tema o Židovima i Holokaustu, to je tema o ljudima koji su bili konformisti, o ljudima koji provodili naredbe uvjereni da onaj tko je iznad njih, misli bolje od njih.

Iz pepela

U kojoj je mjeri Holokaust odredio Izrael i njegovu državnu politiku?
– Holokaust i židovska povijest su takoreći u izraelskom DNK. Holokaust je trebao uništiti židovski narod i njegovu kulturu, no Židovi su i prije toga imali iskustvo s pokušajima da ih se eliminira. Nije se lako suočiti s tim, to zahtijeva odgovornost i nema izraelske vlade koja će Holokaust ostaviti po strani. Mi smo nastavili svojim putem, uspostavili smo odnose s državama kao što je Njemačka koja je jedan od najboljih prijatelja Izraela. Mi vidimo sebe kao dio europske civilizacije no, u isto vrijeme moramo biti oprezni da nam se ništa slično ponovo ne dogodi. To nas čini, netko će reći paranoičnim, možda prezabrinutim, ljudi nam kažu, imajte povjerenje u svoju zemlju i sebe. Točno u 70 godina mi smo sagradili snažnu državu, živo društvo, bogatu kulturu, odličnu ekonomiju no, mi smo svjesni da smo došli iz pepela, ni od kuda. Ljudi koji su iz koncentracijskih logora stizali u Izrael nisu svojoj djeci ni pričali o tome što im se dogodilo. Tek sada, treća generacija počinje od svojih djedova saznavati strašne priče. Holokaust je ožiljak s kojim ćemo generacijama živjeti, i to će uvijek utjecati na naše odluke jer nacija koja je pretrpjela gubitak trećine svojih pripadnika mora biti oprezna.
U Haaretzu sam pročitala članak kolumnistkinje Merav Michaeli o Holokaustu i susrela sa zanimljivim opservacijama. Ona kaže da se Židovi nikada zapravo nisu suočili s traumom Holokausta te da ih aktualni lideri vode u samodestrukciju?
– Merav Michaeli ima pravo na svoj stav, no ona je sama po sebi zanimljiva priča. Njen je djed bio jedan od prvih ljudi židovske zajednice u Mađarskoj i kao takav bio je uključen u pokušaje spašavanja Židova tijekom rata. Kasnije, početkom pedesetih u Izraelu je vođen proces jer je jedna osoba dovela u pitanje ugled njenog djeda zbog suradnje s nacistima. Odista, postojao je svojevrsni dogovor oko nabavke kamiona za naciste u zamjenu za Židove. Sud je donio svoj pravorijek, a njen je djed kasnije u Izraelu ubijen. Moglo bi se reći da se trauma njene obitelji nastavila i u domovini.
Istina je da se mi još nismo efikasno suočili s traumom, no postoji li uopće način suočavanja s tako snažnom traumom i tko može odlučiti što je najbolji način? Netko će biti skloniji zaboravu, netko učenju, netko pamćenju... Što se tiče stava da premijer Netanyahu vodi Izrael ka samodestrukciji ja mislim da premijer vuče svoje poteze vrlo oprezno. Ljudi ga ne moraju voljeti, ali on djeluje u skladu s nacionalnim interesom i snažnim osjećajem za povijest svjestan da svaka odluka koja se danas donosi određuje život za generacije. Uostalom, ja ne vidim da bi o vitalnim pitanjima bilo koji političar danas u Izraelu, da je na čelu vlade, donosio drugačije odluke, na ljevici, centru i desnici.

Čudan oblik

Izrael je danas nevjerojatna smjesa uspjeha i poraza, neki ga opisuju kao zemlju koju obilježava sjajan napredak znanosti, industrije, kulture, neki pak kao zemlju u kojoj je na djelu aparthejd ili u najboljem slučaju diskriminacija prema Palestincima. Što je zapravo Izrael?
– Najnormalnija od nenormalnih država na svijetu. Pritom ja vjeruje na nema normalne države i ne mislim samo na Bliski istok. Svi smo izrazito kompleksni kao pojedinci, pa kako ne bi bile naše nacije. Kada smo mi u pitanju tu je židovska povijest, židovska dijaspora, dvije tisuće godina duga težnja da se vratimo u svoju domovinu, no danas mislim da nema puno nacija na svijetu koje se mogu pohvaliti da su u 63 godine sagradile državu na način na koji smo to mi učinili. Samo u posljednjih deset godina svijetu smo dali deset Nobelovaca. Upotrijebili ste riječ aparthejd, a ja mislim da se ljudi koriste terminima o kojima ne znaju puno. Izraelski Arapi uživaju puno državljanstvo, oni su dio izraelskog društva i treba ih razlikovati od Palestinaca koji žive pod izraelskom okupacijom. Netko može kriviti nas ili druge za tu situaciju no činjenica je da su 1967. godine Izrael napali arapski susjedi i sve od tada mi pokušavamo razriješiti problem podržavajući pritom osnivanje palestinske države. Već 20 godina pregovaramo oko toga, a tko kontinuirano prijeti da će napustiti pregovore? Treba razumjeti da Palestinci nisu dio izraelske budućnosti i nikada neće biti dio izraelske države. Naš je cilj uspostava dviju država.

Propast pregovora

No u toj palestinskog državi bit će iznimno puno židovskih naselja?
– Neće.
Kako da ne, ta će država izgledati kao švicarski sir sa svim tim naseljima posvuda uokolo?
– Mi nismo odgovorni za kartu, Palestina će biti u Gazi i u Zapadnoj Obali i mi s Palestincima moramo razgovarati o sigurnosti, demilitarizaciji i granicama. U skladu sa svim dosadašnjim mirovnim planovima i principima palestinska država mora biti zaokružena, a ako se nekoliko izraelskih naselja nađe unutar palestinskih granica mi ćemo biti u stanju donijeti teške odluke. Uostalom, ako palestinska država izgleda kao švicarski sir kako onda mi izgledamo, kao danski!? Pogledajte kako izgleda Izrael, najčudniji mogući oblik!
U svakom slučaju mi smo spremni razgovarati o svemu, o granicama, sigurnosti, povijesti, spremni smo razgovarati o sigurnim prolazima između Zapadne obale i Gaze, razmišljamo o mostovima i drugim komunikacijskim kanalima kako bi imali slobodu kretanja. No, oni nisu spremni na pregovore, ako ne žele biti švicarski sir, kakav sir žele biti?
Ključna prepreka za pregovore danas su upravo židovska naselja, ne samo za Palestince već i za čitavu međunarodnu zajednicu.
– To je samo retorika. Mi smo potpisali mirovni ugovor s Egiptom i židovska naselja nisu bila problem, mi smo iselili židovska naselja i iz Gaze i ona više nisu bila problem. Više nego jednom rekli smo Palestincima da naselja neće biti prepreka miru. Oni pak od nas očekuju da prije nego što počnemo pregovore kažemo da će sva naselja biti evakuirana. Zašto da danas donosimo tu odluku ako nismo ni počeli pregovore. Neki političari i ne samo europski, vole isticati židovska naselja kao ključan razlog za propast pregovora, a to naprosto nije istina. Izrael treba imati obranjive granice, a naselja osiguravaju vanjske granice Izraela. Razgovarali smo i o mogućnosti zamjene zemlje... ma čujte Barakova vlada, dakle s ljevice, sagradila je daleko više naselja nego ova aktualna s desnice, i tada su Palestinci pregovarali zbog pritiska s američke strane. Sada se naseljima služe kao izlikom za neotpočinjanje pregovora.
Mislite dakle da su Palestinci i dalje na poziciji koju javno deklarira Hamas, a to je da Izrael nema pravo na postojanje?
– Mislim da je stanje bitno kompleksnije. Hamas ne priznaje Izrael, Fatah razumije da je Izrael realnost koju oni možda ne vole, ali je prihvaćaju. Problem je upravo u toj podjeli. Kako može vlada koja predstavlja samo dio stanovništva pregovarati u ime svih i osigurati da se odluke provedu? No, to je samo jedan razlog. Drugi se nalazi u činjenici da je Palestincima za nastavak mirovnih pregovora potrebna arapska podrška koju u ovom trenutku, barem dok se stanje ne smiri, ne mogu imati. U prošlosti je predsjednik Mubarak bio ključan mirovni pregovarač u regiji, danas njega nema, a oni koji će ga naslijediti zabavljeni su domaćim temama. Prije je Saudijska Arabija bila vrlo uključena u pregovore, danas se i ona bavi svojim internim problemima. Stanje u okruženju je takvo da je nastavak mirovnih pregovora postao vrlo neizvjestan, pa su naselja izvrstan izgovor. Izazvao bih međunarodnu zajednicu i Palestince i rekao isprobajte nas, pregovarajmo o svemu i neka naselja budu zadnja tema i tada nas testirajte.
Podsjećam vas da su mirovni pregovori iz 2000. propali na temi povratka izbjeglica. Palestinci su inzistirali da se u Izrael vrati pet milijuna njihovih sunarodnjaka. Što oni zapravo žele, pristaju li na soluciju o dvije države ili ne? Pitanje je vrlo jednostavno, no, mene je strah odgovora.


--------------------------

lp, boro

http://www.novilist.hr/

http://budan.blog.hr/


- 08:24 - Komentari (9) - Isprintaj - #

21.02.2012., utorak

Nudističko planinarenje



Nudističko planinarenje - da ili ne?

prof.dr. Željko Poljak, Zagreb


EPP slogan: Ima li šta ljepše nego gol ići prirodom?


Kad sam prije nekoliko godina bio u gostima kod njemačkih planinara u SCHwarzwaldu, nekolicina me pokušala oduševiti za nudističko planinarstvo i nagovoriti me da ga pokušam uvesti u Hrvatskoj. Začudio sam se novotariji i odmah se usprotivio smatrajući je negativnom, no kako su me gotovo fanatično uvjeravali u prednosti takvog načina planinarenja, ppristao sam da mi ga pokažu na djelu.

Odveli su me jednog kasnog popodneva do planinske staze rezervirane za planinare nudiste da se na licu mjesta osvjedočim kako su njihovi pristaše sasvim normalni ljudi. I moram priznati da su svi koji su silazili s planine bili sretni i veseli, srdačno nas pozdravljali s "GRUSS GOTT!" (HVALJEN BOG!) i nisu mi zamjerili što sam nosio fotoaparat i čak ga upotrebljavao. Iz pristojnosti nisam svoje domaćine upozorio na to da večina izletnika ima krvava koljena, oguljene laktove, sunčane opekline te bezbroj ogrebotina i oteklina na koži od uboda svakojakih insekata.

Otada se u svijetu sve češće javljaju pobornici nudističkog planinarenja (eng. nude haking, njem. Nacktwandern), pa i nudističkog alpinizma (eng. nude rock climbing; njem. Nacktklettern), pa se može očekivati da će se s vremenom pojaviti i u Hrvatskoj. Slično kao što je nekoć nudizam (njemački Freikorperktur; FKK9 mukotrpno prodirao, uglavnom zbog etičkih i moralističkih razloga, ali je na kraju izvojevao pobjedu i u našim kupališnim mjestima, možemo očekivati da bi tako moglo biti i s planinarskim nudizmom.

Planinari nudisti organizirali su se u brojnim europskim zemljama. Imaju svoje časopise, planinarske vodiće i internetske stranice, te se uporno nastoje afirmirati. Najviše uspjeha imaju u Njemačkoj, gdje su u nekim saveznim državama za nudiste određena posebna područja ili planinske staze, čak su obilježene informativnim pločama. Te staze, dakako, nisu zatvorene ni odjevenim planinarima, ali se oni nemaju pravo žaliti ako ih šokira susret s nudistima....

... U Njemačkoj počelo se razvijati i noćno (!) nudističko planinarenje (Nackt Nachtwandern, on nackt = gol, Nackt = noć).

Za sad je za planinare nudiste najmanje razumijevanja u Švicarskoj... u SAD-u ta nova podvrsta planinarstva danas postaje trendom....



Više za doznati imate u časopisu: HRVATSKI PLANINAR

NAPŠOMENA: Preuzeto iz časopisa HRVATSKI PLANINAR, časopis hrvatskog planinarskog saveza, BR 10, listopad 2011.

------------------

lp, boro

http://www.plsavez.hr/
hps@plsavez.hr
hrvatski.planinar@pl.savez.hr

http://budan.blog.hr/


- 08:18 - Komentari (12) - Isprintaj - #

20.02.2012., ponedjeljak

3 trika za čišćenje organizma od toksina

3 trika za čišćenje organizma od toksina

U drevnim kulturama ljudi su živjeli u čistom okolišu i hranili se zdravo.

Bez obzira na to, redovito su radili čišćenje organizma.

Danas, kada su zrak, voda i hrana zagađeni, čišćenje organizma postaje sve bitnije.

Kod većine ljudi organizam je opterećen probavljanjem teške i nezdrave hrane, posebice tijekom zime kada jedemo manje voća i povrća.

Osim toga naš okoliš je prepun toksina - pesticidi i toksične tvari su posvuda: u hrani, vodi, kozmetici, zraku, čak i u odjeći koju nosimo.

Nagomilavanje toksina u organizmu s vremenom može uzrokovati zdravstvene probleme - od najmanjih poput loše probave i manjka energije, do ozbiljnijih - poput artritisa, alergije i srčanih bolesti.

Da biste se riješili toksina i spriječili zdravstvene probleme, redovito radite čišćenje organizma.

Čišćenje organizma pomoći će vratiti prirodnu ravnotežu, energiju, koncentraciju i pozitivan stav. Ali to nije sve - redovito čisteći organizam možete spriječiti mnoge bolesti.

Mislite da je čišćenje organizma teško? Saznajte više o tri jednostavna načina čišćenja od toksina, koje možete primijeniti već danas.


1. Sauna



Sauna je najjednostavniji način čišćenja organizma, a primijeniti ga može svatko.

Saune i banje se već odavno koriste u mnogim kulturama. Znojenje i sauna su oduvijek bili povezani s dobrim zdravljem i procesom iscjeljivanja.

Pretpostavlja se da je tradicija korištenja sauna počela u drevnom Rimu, a neki podaci kažu da prve saune datiraju čak iz kamenog doba.

Pronađeni su drevni zapisi gdje Herodot opisuje “kako su pripadnici nekih plemena dokotrljali vruće kamenje u male šatore, gdje su se zatim išli znojiti”.

Očigledno je da su naši preci uživali u dobrobitima saune.



Kako djeluje sauna?

Sauna podiže tjelesnu temperaturu za nekoliko stupnjeva. Hipertermija, ili povišena tjelesna temperatura, ubija bakterije, viruse i parazite u krvi i tkivima te potiče proces znojenja.

Sa znojenjem, u tijelu se tope masne naslage u kojima su najčešće zarobljeni toksini. Toksini se oslobađaju i napuštaju naše tijelo kroz kožu, putem znoja.

Osim čišćenja organizma, sauna potpomaže mršavljenju, poboljšava cirkulaciju, oslobađa od stresa i poboljšava izgled kože.



Kako koristiti saunu?

U svrhu čišćenja organizma, koristite saunu 2-3 puta tjedno. Boravak u sauni bi trebao trajati 15-30 minuta. Prije i nakon boravka u sauni pijte više tekućine, najbolje mineralne vode.

Sauna se ne preporučuje trudnicama i osobama koje pate od visokog tlaka, multiple skleroze i srčanih bolesti.


2. Post



Post je najstarija metoda čišćenja od toksina na našoj planeti. Postovi se spominju još u ayurvedi, drevnoj indijskoj znanosti o zdravlju i životu, koja je stara najmanje 5000 godina.

Postoji nekoliko vrsta postova - post na voću i povrću, post sa sokovima, post na vodi, čak i post bez vode.

Postovi čiste organizam - sve organe i stanice - od štetnih tvari i obnavljaju ih.

Za vrijeme posta, naša probava, srce i krvožilni sustav su manje opterećeni. Poboljšava se disanje te se pluća i stanice organizma bolje opskrbljuju kisikom.

Post regulira rad mnogih organa i poboljšava cjelokupni metabolizam.

Nije ni čudo da se ljudi nakon posta osjećaju kao da su “ponovno rođeni”.



Post na vodi

Post na vodi je drevni djelotvorni način čišćenja organizma i liječenja mnogih bolesti.

Uključuje pijenje samo pročišćene vode. Ovaj postupak omogućuje tijelu da se odmori, očisti od toksina i izliječi.

Za vrijeme posta, tijelo, umjesto da troši energiju na probavljanje hrane, koristi je za sagorijevanje toksina i liječenje oštećenih stanica i organa.

Jednodnevni post na vodi možete napraviti jedanput tjedno. Vrlo je jednostavno: započnite dan s čašom vode i tako nastavite.

Drugi dan prekinite post svježe cijeđenim sokom od voća ili povrća. Nekoliko sati nakon toga pojedite laganu juhu, a kasnije kuhano povrće.

Post na vodi može trajati i više dana - do 2 tjedna, ali preporučujem da dugotrajne postove provodite samo uz nadzor alternativnog liječnika.

Ayurveda ne preporučuje postove vata tipovima. Ako je Vaš tjelesni tip Vata, bolje je da odaberete drugi način čišćenja organizma.


3. Prirodni kelati



Kelati su agensi koji vežu na sebe toksine i teške metale, nakon čega ih izbacuju iz organizma.

Postoje sintetički i prirodni kelati. Između snažnih prirodnih kelata su klorofil, korijander, zeolit i zelena glina.

Korijander je jedan od najsnažnijih kelata u prirodi. To je učinkovit i jeftin način da se očistite od otrova i teških metala.

Dodajte korijander u Vašu dijetu: stavite pregršt svježeg korijandera u juhu, salatu ili jelo od povrća. Sameljite korijander, dodajte maslinovo ulje, sol i začine i mažete ga na kruh.

Klorofil je zeleni pigment, koji sadrže zelene biljke - naprimjer, brokula, alfalfa, alge.

Uz pomoć klorofila možete na jednostavan način ukloniti toksine i tragove teških metala iz organizma.

Klorofil možete dobiti iz hrane (povećajte unos zelenog povrća), ili uzimati već gotov klorofil u obliku dodatka prehrani.

Uz sunce, zrak i vodu, čije vitalne elemente sadrži, glina je jedno od najmoćnijih i najstarijih sredstava fizičkog obnavljanja.

Kupka sa zelenom glinom je vrlo jednostavna metoda čišćenja tijela od toksina i teških metala. U kadu, napunjenu toplom vodom, dodajte dvije šalice zelene gline.

Provedite u kadi 20-ak minuta, neka voda bude što toplija. Kroz pore glina prodire u organizam i izvlači toksine i teške metale.

Zelenu glinu možete koristiti i unutrašnje, a više o tome možete pročitati u našem članku o čišćenju organizma zelenom glinom.


Dolazi proljeće, a kako znamo, to je najbolje vrijeme za čišćenje organizma. Izbacite iz sebe toksine i dopustite svježini i zdravlju da uđu u Vaš život!



-------------


- 08:41 - Komentari (15) - Isprintaj - #

18.02.2012., subota

Bojan Kopše: GMO /predavanje/


Bojan Kopše: GMO /predavanje/

predavanje u teozofskom društvu u rijeci


Teozofsko Društvo iz Rijeke organizira predavanje u subotu, 25.02.2012. u 18,00 sati u prostorijama, udruge građana "AUM" Rijeka, Centra za terapeutsku yogu, Kružna 8/III, haustor do Palacha.

Tema predavanja: "GMO"

Predavač gost: BOJAN KOPŠE

Naziv teme je GMO (Genetski modificirani organizmi ili u našem slučaju, hrana). Današnji korporativizam, potpomognut farmakološkim lobijem uz nezajažljive “izabrane” političare putem aparata sile I medija vode bespoštedni rat protiv ljudi. Polako dolazi vrijeme promjena, a svo dobro kao i zlo koje proizilazi iz takve hrane treba biti prepoznato. Kroz predavanje biti će pojašnjen fenomen GMO-a, njegovih idejnih tvoraca kao I stvaratelja. Pregled pozitivnih I negativnih učinaka sa njihovim posljedicama na ljude I okolinu. Mogućnosti suprotstavljanja tome diktatu kao I alternative.

Napomena: Predavanje je javno, ulaz 10. kuna

-------------

TEOZOFIJA
http://www.teozofija.net/
NOVI SVJETSKI POREDAK
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=74747
Kako to čine naši slovenci - Jivatma
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=74161

-------------

lp, boro


- 08:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

17.02.2012., petak

ISTRA ALTERA MAGICA

ISTRA ALTERA MAGICA




Šesti sajam alternative i zdravog življenja

održat će se 18. i 19. veljače 2012.

u Domu hrvatskih branitelja

u znamenitoj Puli !



Očekuju Vas radionice,

izlagači, predavanja, nagradna igra



i besplatni bioenergetski tretmani



za sve posjetitelje



- svakako ne propustite!




GENERALNI POKROVITELJ SAJMA U PULI :



pranichealinglogo

Pranic healing Hrvatska




-----------------------


ŠESTI SAJAM ALTERNATIVE I ZDRAVOG ŽIVLJENJA



- ISTRA ALTERA MAGICA -



18. i 19. VELJAČE 2012.



Najtajanstveniji kraj, vilinska zemlja, pupak Europe – Istra je terra magica otkada znaju za nju, škrinja u kojoj se čuvaju tajne, čarobnica dobrote i mističnosti. Tko ju dokuči, zauvijek joj ostaje vjeran. Jedan djelić njene misterije odlučili smo donijeti svima – stoga Vas ove zime, u mjesecu ljubavi i nadajmo se na izmaku mrzlih mjeseci, pozivamo da sudjelujete i posjetite šesti po redu sajam alternative i zdravog življenja „Istra Altera Magica“, koji će se tradicionalno održati u Domu hrvatskih branitelja u znamenitoj Puli, 18. i 19. veljače 2012. godine, pod generalnim pokroviteljstvom Pranic Healing udruge.



Svaki sajam „Istra Altera Magica“ jest za sebe dovršena cjelina, koja objedinjuje aspekte života, duha i tijela kroz brojna cjelodnevna predavanja, duhovne tehnike i radionice, te raznoliku ponudu preparata za zdravije, ljepše i ekološki svjesnije tijelo. Cilj ovakve mind-body-spirit manifestacije jest približiti ljudima znanja, proizvode i tehnike izlagača iz pretežno Istre i Kvarnera, te ispričati priču alternativne Istre, svih njezinih tajni, mističnih puteva i čarobnih kutaka. Priče svih sajmova koje smo do sada imali priliku donijeti ljudima, pronaći ćete na našoj Internet stranici, uz bogatu fotogaleriju i sve stručnjake s kojima smo do sada surađivali.





Ove veljače pripremamo izuzetni program za sve posjetitelje sajma: 15 vrhunskih terapeuta Pranic Healinga pružat će besplatne bioenergetske tretmane i iscjeljivati sve posjetitelje sajma, cijeloga vikenda, za vrijeme trajanja cjelokupne manifestacije. Stoga ne propustite ovaj fantastičan događaj po prvi put u Puli - taj vikend si darujte iscjeljujući tretman!



Svakako valja spomenuti i udrugu "Transformativa", te posebno zanimljivu članicu Violetu Njegač iz Varaždina, koja je napustila svoju karijeru odvjetnice i sutkinje, te došla živjeti u Poreč, okrenuvši se pritom prirodi i iz korijena promijenivši svoj način života. Violeta je, naime, podignula podosta prašine u javnosti svojom četrnaestogodišnjom tajnom vezom sa svećenikom, te su mediji, poput emisije "8. kata" i dnevnih novina, popratili s velikim zanimanjem njenu životnu priču. Na sajmu ISTRA ALTERA MAGICA Violeta će pretpremijerno predstaviti svoju knjigu "NAJBOLJE" ~ veza jedne žene i svećenika ~ u nedjelju, 19. veljače, u 13 sati.



Osim toga, u izlagačkoj Crvenoj dvorani očekuju Vas zanimljivi štandovi i mnogobrojni izlagači, dok ćete unutar dvorane Mozart Cafea moći poslušati brojna zanimljiva i besplatna predavanja, opustiti se na zvučnoj, iscjeljujućoj kupki uz gongove svjetski poznate Mojce Morye Malek, ili se pak uključiti u besplatnu radionicu hong-so meditacije ili proći besplatan tečaj radiestezije.





Svi zajedno možemo učiniti razliku, stoga obogatite svojim posjetom ovaj događaj, te potaknimo sami sebe da zdrav način života unesemo i u našu svakodnevnicu!





BESPLATNI BIOENERGETSKI TRETMANI - PRVI PUT U PULI !

PREDSTAVLJANJE KNJIGE "NAJBOLJE" VIOLETE NJEGAČ (pseudonim ETA LODI)

BROJNA PREDAVANJA

ZVUČNE KUPKE

MEDITACIJE

AURA FOTOGRAFIJA

ALTERNATIVNA LITERATURA



Cijena jednodnevne ulaznice: 20 kuna

Djeca do 10 godina: ulaz besplatan! :)

-------------------

http://www.istraalteramagica.com/

Ja držim predavanje u nedjelju u vremenu od 15,00 - 16,00 sati, tema predavanja RADIESTEZIJA U PRIMJENI
potrebno je sa sobom ponijeti i visak.



lp, boro


- 08:14 - Komentari (9) - Isprintaj - #

16.02.2012., četvrtak

Natječaji haiku, pjesnički, književni, informacije...

NOVOSTI
---------------------------

Natječaj za priče o vinu - rok 10. svibnja 2012.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=75236

--------------------------

Nagrada Vladimir Devide za haiku - rok 01. ožujak 2012.

pokušaj, ništa te ne košta...


Nagrada Vladimir Devide za haiku

prijava: 01.03.2012.
organizator: LibrAsia
url: http://librasia.iafor.org/haiku.html

LibrAsia, The Asia Conference of Literature i Librarianship raspisali su natječaj za nagradu Vladimir Devide za haiku na engleskom jeziku. Rok prijave je 1. ožujak 2012.

Usprkos uspješnoj međunarodnoj akademskoj karijeri kao poznati matematičar, koji je predavao na sveučilištima u Hrvatskoj, Australiji i SAD-u, Vladimira Devidea pamti se primarno kao japanologa i haiku pjesnika.

Devide nije bio samo jedan od svjetski najpoznatijih haiku pjesnika, već i neumorni promicatelj japanske kulture. Ako se Hrvatska sada smatra haiku 'velesilom', u kojoj postoji najviše haiku pjesnika po broju stanovnika od bilo koje druge zemlje na svijetu, to je zahvaljujući Devideovom naporu.

Kao redoviti član HAZU-a, Vladimir Devide osvojio je brojne nagrade i priznanja, uključujući Le Prix CIDALC (1977), Nagradu Grada Zagreba (1982), a za svoj rad u promoviranju japanske kulture Japanese Order of the Sacred Treasure (1983).

Vladimir Devide preminuo je u kolovozu 2010., a ovo natjecanje odaje počast njegovoj viziji i strasti za haiku. Natjecanje se 2011. godine održalo prvi puta, a 1. nagradu osvojio je Jim Kacian iz SAD-a.

Na natjecanju sudjelovati mogu svi pjesnici, bez ograničenja. Kriteriji za ocjenjivanje baziraju se na individualnim vrijednostima, bez obzira radi li se o modernom ili tradicionalnom haiku. Prijaviti se može haiku koji do sada nije bio objavljen niti predstavljen javnosti. Haiku mora biti na engleskom jeziku.

Šalje se jedan neobjavljen haiku na engleskom jeziku e-poštom na adresu librasia@iafor.org Pod subject potrebno je naznačiti 'Haiku competition'. U mailu potrebno je navesti ime i prezime autora, adresu i kontakt podatke.

Žirijem predsjeda hrvatski veleposlanik u Brazilu Drago Štambuk.

Pobjednici natjecanja te drugoplasirani bit će službeno proglašeni tijekom konferencije LibrAsia u travnju 2012. godine, a potom objavljeni na Internet stranici Konferencije. Pobjednici i drugoplasirani, te dobitnici priznanja žirija, bit će objavljeni u monografiji limitiranog izdanja. Pobjednik i jedan drugoplasirani dobivaju knjigu poezije, te ukoliko su prisutni u Osaki tijekom trajanja konferencije, bit će pozvani da na konferenciji preuzmu nagradu.

(I.P., 11.01.2012)



-------------------------------------





Revija Apokalipsa razpisuje

14. MEDNARODNI NATEČAJ ZA NAJBOLJŠI HAIKU - 15. mart 2012.

Pošljete lahko največ šest neobjavljenih haikujev. Izbira te »najčistejše, najkrajše in najbolj poetične« pesniške oblike ne bo omejena z metriko 5-7-5 ali s kako posebno tematiko.

Predvidenih je več praktičnih nagrad, najboljši haikuji pa bodo objavljeni v septembrski številki revije Apokalipsa v letu 2012. O rezultatih natečaja bodo nagrajeni avtorji osebno in javno obveščeni. Prispele haikuje bo ovrednotila mednarodna žirija v sestavi: Edin Saračević, Silva Trstenjak in Alenka Zorman.

Haikuje pošljite v štirih izvodih, označenih s šifro, najkasneje do 15. marca 2012 na naslov REVIJA APOKALIPSA, Ul. Lili Novy 25, 1000 Ljubljana s pripisom Za haiku natečaj. Pošiljka naj vsebuje tudi zapečateno, s šifro označeno kuverto s podatki o avtorju (ime in priimek, naslov, spletni naslov ali elektronsko pošto, telefon, poklic, starost). V primeru pošiljke na elektronski naslov: revija@kud-apokalipsa.si, pa pošljite dve ločeni priponki označeni z šifro – v eni naj bodo haikuji, v drugi pa podatki.


The 14th International Apokalipsa Haiku Contest

Deadline: March 15, 2012

No of entries: up to 6 original unpublished haiku (in one of the former Yugoslavian languages and/or in English) not under consideration elsewhere.

Topic and form: any

Send four (4) copies of each haiku, or group of haiku, signed by a cipher, along with a separate sheet in another envelope with your cipher, name, age, profession, address, phone number and email address to:

APOKALIPSA

Ulica Lili Novy 25

1000 Ljubljana

Slovenia

(subject: For haiku contest)

or to

revija@kud-apokalipsa.si

In which case enclose two attachments, one with haiku and another with your personal data, both signed by your cipher.

Judges: Edin Saračević, Silva Trstenjak and Alenka Zorman.

Winners will receive some practical prizes. Contest results will be published in Apokalipsa Review.

------------------------------------
















NEWS




---------






-----Original Message-----
From: jim kacian [mailto:jim.kacian@comcast.net]
Sent: Wednesday, February 01, 2012 12:49 AM
To: undisclosed-recipients:
Subject: got haiga?

hi all

contemporary haibun volume 13 is in preparation, and again i'll be looking
for a nice batch of haiga to round out the book if you have anything you'd
like me to consider, please send it my way i prefer art with high contrast,
since unfortunately it will be reproduced grayscale please send up to 4
pieces, preferably at 300dpi and no larger than 10 inches in the largest
dimension collaborations are always welcome thanks for your consideration,
and i look forward to seeing what you've been up to

j

ps i'll need them by mid-february latest

---------------------------------





Si vous lisez le français, voir le fond de ce message.


Call for entries for Fujisan Haiku (Haiku on Mt Fuji) competition

Dear Sir and Madame,
We are pleased to inform you that we have "Fujisan Haiku", an international haiku competition on Mt Fuji. We are working on designating Mt Fuji to a World Heritage Site at Yamanashi prefectural government of Japan and are now accepting your Haiku works on Mt Fuji. Please don't hesitate to send us your excellent "Fujisan Haiku."

For more details, see below.
http://www.fujisan-3776.jp/haiku.english.htm

It would be appreciated if you could forward this message to your haiku friends and members of your club. And it would also be a great pleasure if you could post this topic on your website.

For more information about us, see below.
http://www.fujisan-3776.jp/english/
http://www.pref.yamanashi.jp/foreign/index.html

Sincerely Yours,
Seiji




-----------------------








Dear Readers and Contributors,


The new issue of Shamrock (No 20) is now available online at http://shamrockhaiku.webs.com/currentissue.htm It has a big selection
of English-language and translated haiku, as well as two haibun. I hope you'll enjoy it.

A print edition of the twenty issues of Shamrock, the Journal of the Irish Haiku Society, as they appeared on the Shamrock website
(SHAMROCK HAIKU JOURNAL: 2007–2011), can be ordered via our site. It comprises works by 248 authors representing 38 countries (translated haiku not included), and covers the full range of haiku in English, from classic to experimental styles, as well as haibun and selected essays on haiku.


With my best wishes,

Anthony Kudryavitsky
Editor, Shamrock Haiku Journal
Dublin, Ireland
w.: http://shamrockhaiku.webs.com
e.: irishhaikusociety@gmail.com

---------------------------------



The Heron's Nest


THE HERON'S NEST READERS' CHOICE AWARDS
VOLUME XIII - 2011







The Editors and Web Master of The Heron's Nest are pleased to announce the results of the Readers' Choice Awards for favorite poems and poets featured in Volume XIII, 2011.

70 voters provided us with their top ten poems from Volume XIII. We are very grateful indeed that so many readers took the time to revisit the 510 eligible poems we published last year and made their top selections known to us.

The print edition of Volume XIII, to be mailed in April, will include the contents of all four quarterly issues, the entire awards report, with commentary, a section of special mention poems, and a generous sample of comments by readers on individual poems and on the voting process, plus winning entries from the illustration contest. For information on how to order, please visit http://www.theheronsnest.com/journal/.

And now on to the results!




FAVORITE POEMS


Grand Prize: POEM OF THE YEAR (13 nominations, totaling 89 points)

a deceased friend
taps me on the shoulder -
plum blossoms falling
- Chen-ou Liu (June Issue)




First Runner-up: (12 nominations, totaling 84 points)

migrating geese -
the things we thought we needed
darken the garage

- Chad Lee Robinson (March issue)


Second Runner-up: (10 nominations, totaling 83 points)

how to dress her
for eternity -
blossom rain
- Carolyn Hall (March issue)


Third Runner-up: (11 nominations, totaling 67 points)

shanty town -
the jagged edges
of moonlight
- Sanjukta Asopa (September issue)


Other popular poems:

59 points: "gunshot" - Gregory Hopkins - June
52 points: "a drop of pond" - Brad Bennett - June
51 points: "fording the river" - Jim Kacian - June
49 points: "the difference" - Bill Kenney - September
45 points: "between two farms" - Michael McClintock - December
38 points: "white butterfly" - Robert Epstein - December
36 points: "old cemetery" - Susan Constable - March
36 points: "aftershock" - Melissa Spurr - March
35 points: "pan-fried trout" - Dave Baldwin - December
35 points: "lonely is a place" - Francine Banwarth - December
35 points: "telephoto lens" - Carolyn Hall - December




POPULAR POETS


This category represents the total number of points awarded each poet for their entire body of work in Volume XIII. The most poems an individual can have accepted in The Nest each year is eight. Obviously, the more poems a person publishes, the greater chances she or he had of attracting votes. No poet had eight poems in Volume XIII. Two poets had seven poems and three had six.



To put into perspective how well the winners did: we published poems by 250 poets during 2011 and the average total points for combined works this year was 15.






GRAND PRIZE: POET OF THE YEAR (20 nominations, naming 4 of 7 poems published in Volume XIII = 135 points)

Carolyn Hall




First Runner-up: (17 nominations, naming 3 of 3 poems published = 110 points)

Chen-ou Liu


Second Runner-up: (14 nominations for 5 of 5 poems = 108 points)

Jim Kacian


Third Runner-up (tie): 15 nominations, naming 4 of 5 poems published = 106 points)

Michael McClintock

(16 nominations, naming 3 of 5 poems published = 106 points)

Chad Lee Robinson



Other Popular Poets:

Francine Banwarth (4 of 5 poems totaled 100 points)

Susan Constable (4 of 5 poems totaled 84 points)

Sanjukta Asopa (3 of 4 poems totaled 79 points)

Christopher Herold (6 of 7 poems totaled 75 points)

Gregory Hopkins (2 of 2 poems totaled 70 points)

Yu Chang (5 of 5 poems totaled 66 points)

Bill Kenney (3 of 4 poems totaled 66 points)

John Barlow (6 of 6 poems totaled 58 points)

Brad Bennett (2 of 2 poems totaled 58 points)

Ann K. Schwader (5 of 6 poems totaled 58 points)

Lorin Ford (4 of 5 poems totaled 56 points)

Jennifer Gomol Popolis (5 of 5 poems totaled 55 points)

Hilary Tann (3 of 3 poems totaled 54 points)

Glenn G. Coats (4 of 4 poems totaled 53 points)

Kirsty Karkow (3 of 4 poems totaled 53 points)



The editors of The Heron's Nest extend our hearty congratulations to all of the above listed poets. And we offer our thanks to the readers who have made these selections. A more complete report and readers' comments on some of these poems and others will be included in the print edition of Volume XIII.

John Stevenson


----------------------------------------


From: Tatjana Debeljacki [mailto:tdebeljacki67@gmail.com]
Sent: Wednesday, February 15, 2012 2:21 PM
To: 'Boris Nazansky'
Cc: Djurdja Vukelic-Rozic
Subject: 2012


http://thegreenleaf.co.uk/HP/Duets/01/CH.htm

-------------------------





From: Geert [mailto:haikugeert@skynet.be]
Sent: Wednesday, February 15, 2012 8:23 PM
To: Undisclosed-Recipient:;
Subject: New International (Roumanian) Haiku Contest



Geert Verbeke.
Nieuwe website: http://www.haikugeert.net
My English books: http://www.cyberwit.net/authors/geert-verbeke






----- Oorspronkelijk bericht -----
Van: Eduard Tara
Aan: soimana@yahoo.com
Verzonden: woensdag 15 februari 2012 18:23
Onderwerp: New International Haiku Contest


Dear haiku friends,


We invite you to participe to our international contest. You can read here
http://variantaenglezeasca.blogspot.com/
the informations about this new haiku competition.


We will be grateful to you if you will spread the news. Thank you very much.


Sincerely,

Eduard Tara


---------------------------------

lp, boro













- 08:32 - Komentari (7) - Isprintaj - #

15.02.2012., srijeda

Zlatko Martinko, PISATI HAIKU

Dijelovi eseja o knjizi "PISATI HAIKU" (Zlatko Martinko) - za književni časopis "Nova Istra", izdavač, Istarski Ogranak DHK

od Zlatko Martinko, 13. veljača 2012 u 23:49 ·

Ali, što je haiku?



Pojam haiku je kreirao haijin i teoretičar Shiki Masaoka (1867-1902). On je za njega lirski (poetski) izraz, a ne poezija, podvrgnut specifičnim pravilima, tipičnim za japansku kulturu i način života. Simbolika je najviše zastupljena. Korijeni haiku proizlaze iz tanka (waka). U haiku čovjek nema nadčovječnost, priroda nema basnoslovnost. Mali, bezimeni brežuljak je najčešće značajniji od Himalaje, a najimpozantniji i najljepši je kada je "napola skriven od oka". Haiku je književna usporedba onome : "…onaj koji želi biti gospodar svijeta, mora biti njegov sluga…" – jer onaj koji je putovao, upoznao je raznolikost krajeva, zemalja, ljudi, prirode, godišnjih doba – primijetio je i mnogo sličnosti među njima. Sve te sličnosti su značajnije od razlika. One su općeljudske, dakle nisu vezane za podneblje, vjeru, rasu, imovinsko stanje, diplome, inteligenciju. Njihov je doživljaj vječan i univerzalan. Trešnja koja je procvala u Japanu ili kod nas, ostavlja neuništivu sliku u prostoru i vremenu i nakon što je ocvala i latice pale na zemlju, plodovi sazreli. – Valovi na moru nisu prestali iako smo mi otišli, ili ako je pala noć ili se izmijenilo godišnja doba. Prošao brod. "… Haiku je poruka i doživljaj smislenog oko nas ; dodira, okusa, sluha, pogleda i mirisa…" On je, dakle, živa, humanizirana priroda, naturalizirano čovječanstvo, svjedok neprestane promjene u prirodi i u nama. – Ako je ljubav prema prirodi religija, a da ta religija postane lirika ; onda smo složili haiku. To je najvažniji kredo (sažeto načelo) haiku slaganja. Haijini su nam pokazali, iako to do sad nije doslovce rečeno, da haiku nije smisao, da nije ljubav, da nije život, da nije moralnost, da nije religija ; da je nešto drugo. Moglo bi se reći da je on "ono nešto što vidimo". "Viđenje" i "nešto" postaju jedno – bez "viđenja" nema "nešto", a bez "nešto" nema "viđenja". Nema ni otkrića ni stvaranja ni saznanja: samo suhoparan i nedjeljiv doživljaj. Ako se vodi računa o tome kako Japanci doživljavaju i tumače svoje doživljaje s jedne strane i kako iznose svoja osjećanja – a kako to čine ljudi sa zapada s druge strane – površnom čitaocu, pogotovo sa zapada, japanska literatura se čini naivna ili sentimentalna. To možda dolazi i radi sažetosti i upotrebe običnih riječi; predstavljanja bez uljepšavanja… Zna se da bi dodatno pojašnjavanje, neki dodatni komentar, samo osiromašio, čak i usmrtio snagu i dubinu japanskog liričnog mišljenja. Za haiku je značajna "suzdržanost". Neki zapadni kritičari smatraju da haiku nema determiniranu poruku. Da i je tako, zar je to nedostatak ? To bi značilo da stare poštanske marke nije vrijedno skupljati jer ih ne možemo koristiti za naše prepiske. Ipak, poštanska marka daje svom sakupljaču mogućnost divljenja – haiku svom haijinu isto tako pruža emocije koje njegov kratak oblik nosi u svom odnosu u prirodi… Različite stvari su spojene i dotaknute u haiku ; pogled i osjet, duh i materija, stvaratelj i stvoreno… Hladnoća jednog jesenjeg dana, vrućina ljetnog dana, glatkoća kamena, bjelina snijega, udaljenost planina, treptanje lista na vjetru – sve to bez ljubavi, bez želje, bez misli, bez ljepote postaje činjenica, postaje haiku. Haiku je slika tog trenutka. Usporedimo li zen i evropsku poeziju ili haiku i senryu ; svi imaju nešto slično, gotovo istovjetno – spajaju dvije suprotne stvari ili stvari različitih kategorija. Naime, slika je otprilike ova :

Zen: onaj koji djeluje stvara djelo.

Poezija: riječ je stvar.

Haiku: smisao je osjet.

Senryu: obrazovanje je iluzija, šala je iluzija

Dakle, u početku je bio onaj koji djeluje, a ne djelo. Haijini su otkrili da riječ nije stvar, da je haiku osjet a ne osjećaj. Možda je senryu stvarno opušten, manje stegnut pravilima, osjetima, stvarima, djelom… Dakle, senryu je iluzija. Ili ipak možda i ne – jer u japanskoj lirici ništa nije ni konačno ni sigurno, ali ništa nije slučajno. Radi malog broja riječi koje sadrži, haiku može puno predlagati. Kad bi bilo više riječi, širina prijedloga bi se suzila. Mnogi haiku gube u prijevodu na svojoj snazi, lepršavosti ; recimo kada se treba odlučiti za jedninu ili množinu jer to u originalu nije određeno. Ichiki Tadao ističe : "… Elipsa je važan sastojak haiku. Stanka ili sadržaj se mogu usporediti sa (+) i (–) u elektricitetu, koji su odijeljeni prazninom. Iskra preskače s jednog dijela na drugi i uspostavlja vezu. Duh mora izvesti skok, osvijetliti…" – Radi njihove sažetosti ne treba čitati puno haiku odjednom. Naprotiv, isti haiku treba pročitati više puta jer ćemo naći nove i nove doživljaje. Kod slaganja haiku, mnogi su prepravljani i dotjerivani godinama. Dobar haiku nam nikad neće biti dosadan, a kad pročitamo onaj koji u potpunosti odgovara našem raspoloženju, trebali bi smo ga naučiti naizust i s njime poći u krevet. Možda i putovati s njime! Gledati kroz prozor ureda, uživati u povjetarcu, u blagodati ljubavi… Prodor zena na zapad je sigurno olakšao i prisvajanje haiku. U mnogim zemljama ima vrijednih haiku pjesnika. Kod poštovalaca se isto tako broj povećava. – Haiku je prožet zenom ali nije zen. Ne samo što velik broj haiku nije razumljiv bez obaviještenosti o zenu, već i obrnuto, često će haiku biti najbolja ilustracija neke zen izreke. Zato bi u njegovom prikazivanju bio neumjestan svaki pokušaj "kritičkog vrednovanja" u odnosu prema zenu ili zena prema haiku. Mislim da; ako želimo doživjeti haiku barem djelomično kao Japanci, moramo i mi sami zauzeti onaj stav koji zauzima zen. Ako to ne učinimo možemo doživjeti samo površnost haiku a nikako unutrašnjost; samo ljusku ploda a ne i sočnost, srce – stječemo nejasnu sliku o tome što je haiku i nećemo otkriti što on predstavlja. On nije lijepa stvar ni vječni užitak, već prst koji "pokazuje most, koji ne trebamo više, da bismo prešli rijeku". Postoji duboka povezanost tvorca i njegovog djela, koja će uvijek iznova i iznova tkati njihovu duboku uzajamnost. Evo nekoliko mojih haiku, napisanih na obali mora prije tridesetak godina u Francuskoj.



poisson plonge riba zaroni

dans la profondeur bleue ~ u plavu dubinu ~

mouette n'en veut pas neće galeb



clapotis de l'eau ~ pljuskanje vode ~

la radio d'un pęcheur radio jednog ribara
en sourdine prigušen



hors saison ~ van sezone ~

les bateaux abandonnés brodovi napušteni

sur leur ancrage na svom sidrištu



aprčs la pęche ~ nakon ribolova ~
une petite araignée jedan sitan pauk

tisse sa toile plete mrežu


Haiku je kao cvijeće : netko voli – netko ne voli. Ako u cvijeću smeta miris ili boja, u njemu su kratkoća ili jednostavnost one koje ponekad smetaju ili pak zatvorenost njegovog oblika odvraća od njega. Njegovi strogi zakoni pisanja, čistoća i istina, slika, potiču na razmišljanje. – Zanimljivo je da oni koji misle da ne vole haiku, samo pretpostavljaju zašto, dok oni koji ga vole rijetko razmišljaju zašto ga vole... – Vole ga! To je to! Vječito.

Dakle, pitam se: zašto voljeti haiku ? Zašto ja volim haiku?

Svakog jutra – po kiši, po vjetru, po mrazu ili vrućini – možemo ponavljati poznatu izreku Bashô-a : " prkos neba je sjeme umjetnosti". Bilo kako to ponovili, na glas ili u sebi, ako važemo pažljivo svaki slog, shvaćamo da bi taj pogled mogao biti ili trebao biti, temelj svakidašnjeg i laičkog shvaćanja vjere. Poznajemo li mentalitet Japanaca, znamo da i najbanalniji razgovor o vremenu postaje privlačan čak i kad se razgovara s jednom ženom, jer nam se čini da ta žena govori o nježnosti svoje kože, mirisu kose, o promjenama svog raspoloženja, svog zdravstvenog stanja. Da otkriva vlastitu osebujnost svojim riječima. Zato nije niti čudno da u Japanu postoji izreka : "lijepo vrijeme gospođice". Ali, mi na zapadu, nemamo japanski haiku almanah – "saijiki" a niti imenik sezonskih pojmova "kiyose". Netko je jednom rekao: nema više sezona, gotovo nigdje, osim u haiku ! – Međutim, shvatiti, razumjeti, zatim dočarati trenutak sezone, a da se ona direktno ne spominje, to je već umjetnost. Tu život izbija neposredno iz svega, iz stvari i pojava ; najčešće u mnogostrukim vidovima i slikama. Stvara prožetost stvarnog i podsvjesnog, postojanog i prolaznog. Zatim predah – "kireji", koji u prijevodu padne najčešće iza prvog reda ali isto tako, iako rjeđe, u polovici drugog reda ili na kraju drugog reda, je svojstvo neotuđivo iz haiku. On stvara odnos između slika i pojmova. Neupotreba glagola osnaži haiku, povećava ritam, jer imenica umjesto glagola daje jači dojam slici. Vrlo često prava vrijednost jednog haiku i počiva na neuporabi glagola… U tradicionalnom haiku se izbjegava metafora – više se koristi na zapadu gdje se haiku smatra poezijom. Ako se metafora koristi, trebala bi biti samo jedna nadgradnja ili pojačavanje odnosa između stvari i slika. Interpunkcija u haku je, po tradiciji, gotovo zanemariva, bolje reći: ne postoji.

Vjerojatno da jedan od razloga, zašto volim haiku je i taj, što, iako je njegova povijest u potpunosti vezana za povijest Japana, gledamo li ga bolje, shvaćamo da je uvriježen i u današnjicu, čak je i pokazatelj određenih ideja i odnosa u našem suvremenom svijetu. Mnogi se zavaravaju ako svrstavaju haiku u sekundarnu ili manje vrijednu umjetnost; iako je kratak, krhak, ponekad i nerazumljiv. Ima njih koji misle da je lagan za pisanje i za čitanje, čak i kad ga se ne razumije. Možda je baš ta njegova prividna lakoća, jednostavnost i sažetost koja privlači, s razlogom ili ne, koja čini da bismo ga mogli voljeti ili odbaciti. Stručnjaci smatraju da postoji osam primarnih pravila haiku, koja su utvrđena tokom povijesti, da bi se napisao "pravi haiku" (od kojih samo pet još obvezuje i danas). Neki japanski haijini, a posebice sadašnji autori haiku, su željeli te zakone izbjeći, da bi lakše ugradili sadašnji trenutak u prostor vječnosti. Dakle, da bi to napravili, mada je haiku slika trenutka, (ali, kao uvijek, ni to nije posve sigurno), zaboravljaju 17 slogova, tipičnih za haiku, odbacuju kigo, ubacuju metaforu i usporedbu. Stavljaju interpunkciju, velika slova. Slagati haiku postaje prava znanost. Haiku se u Japanu svrstava u umjetnost – ne u poeziju… Svaka riječ se stavlja na kušnju u odnosu "onog izvana" – onog što se vidi i onog prema "unutra" – onog što se osjeća; da bi se sve to naposljetku izbacilo prema van – prema čitaocu. U snazi dijaloga, prvo sa samim sobom, pa i sa svima drugima oko nas, preobražavamo saznanje u univerzalni rječnik. Rječnik haiku. Poznato je da postoje dva japanska rječnika ili almanaha haiku : saijiki i kiyose, koje ćemo posebno proučiti u ovoj knjizi.

"…Najvažniji razlog slaganja haiku je; da se podijele trenuci života koji su nas dotakli u duši, skrenuli naš pogled, od djelića životnog iskustva s kojim prihvaćamo i shvaćamo prirodu koju primamo na poklon… Točno da je to smisao svake umjetnosti, a time i haiku…" (William J. Higginson.)

Haiku je sredstvo promatranja, lirični izraz bez rime ni metafora. On je u stvari "trenutak zabilježen u prostoru kada je priroda dotakla ljudski život i ljudsku svijest. Time, dobro složen haiku, lako stvara neizbježne odnose između raznih stvari i pojava, pokreće ih iz imobilnosti. Stvara "prirodu ljudskog pogleda". Haiku treba pomoću kigo označiti vrijeme (sezonu) godine u kojoj je trenutak zabilježen, mada on može biti nenaznačen, već sâm po sebi razumljiv. Obično je podijeljen između dvije kontrastne cjeline koje jedna drugu opisuju ili potvrđuju... U engleskom jeziku, prvi red ili drugi obično završavaju s točkom ili crticom za označavanje podjele ili predaha, zvanog na japanskom kireji, (što čini jedan rez). – Ne treba pisati u prvom licu ili koristiti stilske figure kao što su usporedbe, interpunkcija, rima, metar…) Haiku se treba odnositi na prirodu i neposredan trenutak neke njene pojave.. Stoga, kao tvorac haiku, trebali biste koristiti glagole (ako ih koristite) u sadašnjem vremenu i trebate vrlo pažljivo odabrati riječi i slike uzbuđenja koje one trebaju stvoriti. Pozivajući se na to, da je model Reginald-a Horace-a Blyth-a primijenjen u skladanju haiku s 5-7-5 slogova ili zvukova – u tri linije (u gotovo svim drugim jezicima osim japanskog), trebale bi se primijeniti i slijedeće "smjernice", kojima se mogu koristiti početnici pri slaganju svog Haiku:

1. red = 5 slogova - Kada? – kratak red.

2. red = 7 slogova - Gdje? – dug red.

3. red = 5 slogova - Što? – kratak red.

Ljepota može doći iz osjetljivosti umjetnički stvorene, u samo nekoliko riječi i zvukova! Pamtimo, haiku je, u suštini, miješanje duhovnih odnosa i zajedništva s prirodom ili kao što ćemo radije priznati, da je smjesa duhovnog otkrivanja prirodnih ljepota i vrhunac opisivanja svega u prostoru: stabla, osjeta, boje, živog bića i prirodne pojave, zvijezde, planete, galaksije, sunca, svemira, kao i praznine ili praznog. Da je stvorio nebrojeno kombinacija i kontrasta. Stvara se osjećaj nepreglednog, kao kada bismo spojili prirodu sa znanjem o Bogu, o Tao, o Vrhovnom sudu, snazi i moći koja izviru iz svega. To su "darovi" koji mogu biti oslikani u malim, krhkim slikama, ali moćno složeni u samo nekoliko riječi i slogova spojenih u jednu cjelinu. Međutim, tehničko gledište umjetnosti, nikada neće dovesti ljude dovoljno daleko, kako bi većina od njih doista postigla saznanje o tome što je haiku, siguran sam. – Pogotovo danas, kada je čovječanstvo izgubljeno u trci s vremenom. Otkrivanje i duhovna potraga za izvanrednim i nevidljivim, ali stalno prisutnim, za onim što neki nazivaju Duh, životna sila, energija i "vječna bit", disciplina, Karma, ili što god to bilo, je gotovo nemoguće. Činjenica je, da je većina ljudi, u "zapadnom svijetu" a i značajna većina u današnjem "istočnom svijetu" podlegla materijalnom, industrijskom, površnom i varljivom. Bez obzira na sve svoje nedostatke, još uvijek je znatan broj ljudi koji se žele vratiti u neku vrstu kontakta s unutarnjim nitima života – u neku vrstu prihvaćanja duhovnog prostora u sebi, koji im nedostaje da se osjećaju ispunjeni mirom i ljepotom. To se teško može naučiti ili osjetiti uz svakodnevnu rutinu. Haiku je jedan od nekoliko mogućih putova kako do takvog blaženstva i mira doći. Stvoriti vjeru u nešto uzdignuto.

Priroda je uvjet da se složi dobar haiku, a budući da je haiku umjetnost, morate ga razvijati postupno, vršeći odabir pomoću svih vaših osjetila, suživljeni s prirodom i njenim pojavama. Zovem vas na kratko putovanje tim krhkim ali osebujnim svijetom haiku, kao kad bismo sjeli "u vremeplov" nekog zaboravljenog Japana, a opet tako sadašnjeg i svježeg, da se osjećamo kao u nekoj vrsti "zazena" (pozicija sjedenja pri meditaciji), riječi i zvuka… Sretan vam put ! Uživajte u uzdizanjima i padovima, plovidbi i brodolomu, na suncu, u studeni, uz jezero, u hladovini, s pogledom na daleke planine, na uzbibano more, plodne trešnje, zrelu pšenicu. Doživite oluju i mirno more ! Na put ću vas ispratiti s nekoliko mojih haiku koji se odnose na zimu ili na zimu kako sam ju ja vidio i doživio :



matin d’hiver ~ zimsko jutro ~

ma tęte endormie moja pospana glava
dans la tasse du café u šalici kave



les enfants majeurs ~ djeca odrasla ~

dans le jardin enneigé u zasniježenom vrtu
une balançoire vide prazna ljuljačka



dans le dégel ~ na južini ~

le bonhomme de neige snjegović je otišao
est parti sans pipe bez lule



matin gelé ~ smrznuto jutro ~

je porte les plis du sommeil nosim nabore sna
sur les joues na obrazima



vent du nord ~ sjeverni vjetar ~

les peupliers aussi jablanovi isto
baissent les tętes spuštaju glave





Počeci haiku:



(Za ovo poglavlje knjige sam prije svega zahvalan edicijama " NRF: Gallimard" i časopisu "Gong" – Haiku Udruženja Francuske, čija izdanja su mi pomogla u mnogome sastaviti sliku onoga što sam želio o haiku znati.)

Našao sam izvor obavještenja svemu onome čemu nisam znao ime, stekao o tome istinitu predodžbu, mada sam se, gotovo prirodno, s mnogim stvarima, tokom godina druženja s haiku, sretao, čak se i služio. Valjda sam neke slike ili zakone haiku prisvojio a da toga nisam bio svjestan ili sam to jednostavno "upio", kopirao iz doživljaja koje su u meni izazvale kompozicije starih haiku majstora. Tekstovi i njihovi prijevodi, potpomognuti komentarima, činili mi se rijetke inteligencije… Ipak se neću služiti isključivo pronađenim primjerima i objašnjenjima da bih svoje pisanje nekamo usmjerio. Čim to bude neophodno, pokušat ću pronaći primjere koji se meni posebno sviđaju i za koje imam svoja objašnjenja. Nadam se da ću u tome uspjeti.

Haiku je po svojoj formi i svojoj trezvenosti, svojoj sažetosti, s rigoroznim zakonima, prava iznimka u književnosti. Ne zna se točno kada je nastao i na što je stvarno ličio u svojim počecima. Danas, kad ga čitamo, ne možemo sa sigurnošću reći da je to stvarno haiku. Misli se da su to u početku bili hvalospjevi animističko-šintoističkim božanstvima, koji su se govorili pri obredima za blagdane slavljenim u Japanu, (neki se slave još i danas) – na primjer : godišnje doba, snaga prirode, majka, početak svega značajnog u životu. U stvari, prve forme haiku, (koji se nije tako zvao u svojim počecima,) su imale za svoju glavnu suštinu samo prirodu. Povijesno, prva priznata pojava haiku, koji se tada nazivao hokku, što je bilo prvih 17 slogova poeme waka – danas poznatija kao tanka, je negdje oko 760. godine naše ere, u zbirci "Tisuću listova", na japanskom : "man'yMshk". – to je i prva antologija te vrste. Međutim, waka ili tanka, ima samo daleku srodnost s haiku. Duži je, sastoji se od trideset i jednog sloga. Ima dva dijela. Prvi dio ima 17 slogova i slavi prirodu, zvao se hokku, koji dobiva poslije ime haikai (haďkaď), da bi na kraju dobio ime haiku. Tanka je ostala posebna kompozicija sastavljena od dva dijela ; prvi od 17 slogova koji se trebaju izreći u jednom dahu. (trebamo voditi računa o tome da se dugački japanski slogovi računaju za dva). Zatim se u jednom dahu izgovara ostalih 14 slogova, koji se trebaju vezati na prvi dio jednim osjećajem ili emocijom. Ova poetska forma će biti jako popularna, imati munjevit uspon između 9. i 11. stoljeća na imperijskom dvoru. Priređivali su se natječaji tanke. Počelo je i povezivanje jednog tanke na drugi, tako da bi jedan haijin napisao prvi dio od 17 slogova, na što bi mu sljedeći haijin odgovorio sa 14 slogova. Tako bi se stvarale kompozicije vezanih tanka od 50 – 100 u nizu, koje su dobile ime renga (lančani tanka).

Tanka se pisao u to vrijeme na tri načina :



1. Način "oriku" – poema 5/7/5/7/7 slogova napisanih od iste osobe. To je tanka koji poznajemo danas i koji kod nas, na zapadu i pišemo.

2. Način "tsuketu" – poema pisana u dvije ruke, dva haijina. Na prvi dio, 17 slogova, (5/7/5) zvani "maeku" bi drugi haijin odgovorio jednim "tsuketu" od 14 slogova ( 7/7 )…

3. Način "renga" – u moderno doba zvan i renku ili rengay, povezuje zajedničko pisanje više haijina, gdje će se svaki uključiti prema rasporedu sa 5/7/5 slogova ili 7/7 slogova, da bi se stvorila kompozicija od 100 do 200 dijelova, a ponekad i puno više.

Od ova tri načina kod nas je naviše usvojen "oriku". Kad se govori o ovom načinu, onda mislimo na tanka. On se sastoji od dva dijela. Prvi od 5/7/5 slogova, koji zovemo "hokku" ili "maeku", govori ponajprije o prirodi i njenim pojavama (iako ni to više nije neizmjenjivo pravilo). Taj dio opisuje promjene ili previranja prirode i vremena. U hokku je kigo neizbježan. Hokku je u stvari suština i prapočetak tradicionalnog haiku. Prava podjela haiku i tanke nastaje pod utjecajem velikih haijina drevnog Japana : Bashô, Buson ili Issa. U tradicionalnoj formi tanka, kigo mora biti prisutan bezuvjetno u prvom dijelu. Između 11. i 17. stoljeća, tanka – omiljena zabava aristokrata, poprima sve više i više slobodne oblike, služeći se običnim jezikom u sprezi s tradicionalnim oblicima, postaje komična i nazvana je " haďkaď renga".

Odvija se dupla evolucija ; po mnogočemu oprečna tradiciji Japana... Na početku 17. stoljeća počinje "era Edo", zvana i "era šoguna", koja traje od 1600.god. Do 1868. To je era kada se Japan zatvara u samog sebe, u svijet svoje tradicije. Pojavljuje se novi buržoaski stalež, koji se sve više bogati. Teži se razonodi vlastele (buržuji-plemići u zemlji izlazećeg sunca, na neki način). Tanka, previše složen, će biti uskoro zapostavljen u korist haiku, iako će se, u stvari, naziv haiku pojaviti tek u 19. stoljeću. Haiku je kraći, može lakše dočarati viđeni trenutak i u isto vrijeme prikazati osjećaj haijina, nositi stil ili tehniku "yugen" to jest tehniku pisanja koja daje sugestiju nečega a da se to ne piše. To je ujedinjenje osjetljivog i dubokog. Yugen je smatran kao "bit" japanske poezije. Dakle, ulazi u centar obožavanja ljepote, osjećaja, umjetnosti ; poezije i slikarstva. Svaka sugestija uključuje postojanje koje ne bude direktno izrečeno. To je mogućnost pobuđivanja nečeg, više nego imenovanja. Haďkaď-renga se osiromašuje, uopćava, svojim priprostim rječnikom omogućava razvoj komične poezije, a to je više odgovaralo kulturi novopečenih bogataša. To poopćavanje dovodi do pojave prvih majstora u stilu, onih koji će stvoriti svoju veličinu u kreaciji vrste poetskog slaganja najkraćeg na svijetu. Rađaju se majstori haiku. Sav njihov stvaralački rad je ostao usko vezan za protekcionističku tradiciju Japana. To ih tjera propisati i nametnuti stroga pravila izražavanja, odnos slogova i slika, stvoren je saijiki kao i kiyose na pomoć haijinima. Bilo je čak onih koji su išli tako daleko da su slijedili 30 – 40 strogih pravila pisanja, među kojima su najvažnija bila : izbjegavanje glagola, zamjenica, interpunkcije, upotreba kigo, prisutnost wabi sabi, ryuko-fueki. Bilo je onih koji su tvrdili da dio do predaha treba objasniti ono što slijedi ili obratno. Otvarali su se tečajevi, putujuće škole, natječaji, konferencije animirane velikim majstorima, lutalicama ili redovnicima. Stvarao se pregršt zakona vezan za trenutak vremena, za određeno mjesto. Posebni događaji, politički, ekonomski, vjerski ili jednostavno ljudski, posebno su se obrađivali, dočaravali, što je pretvorilo haiku u učesnika i vodiča kroz ljudsku povijest. Kigo i yugen postaju nosioci ljepote, snage i važnosti haiku. Haiku je postao umjetnost posebnih ljudi.





Misterij zvan – haiku :



Napisao sam za francuski časopis "PLOC' – 100% haiku" nakon mog govora o "misterij u haiku" u Nancy-u 2001. godine :

" …kao da imam odijelo satkano od riječi. Toplina se uvlači u moje grudi. Od straha drhtim do čuđenja. Osjećam riječi razbacane u mislima, pokušavam im naći smisao, neki redoslijed, prazno mjesto u nekoj slagalici. U ovom neodređenom trenutku nikakva iskra ne kresne – riječi leže na papiru, u pogledu, komešaju se u glavi. Ako vjetar puhne sve će odnijeti, izbrisati. I zapuše vjetar ; odnese sve s papira – ne iz srca. Već osjećam nove riječi koje plamte u meni, napućit će vrijeme koje leti. Kuća postaje kolijevka jednom haiku koji se rađa. Pretpostavljam čudo, osjećam čaroliju…Misterij! Sažima se praznina, pretražuje nepoznato. Put ispred mene je polazak u sezonu, prikradanje prostorom, promatranje sitnica – događaja, promjena. Prevodim tišinu u riječi, u novo i novo izviđanje. Eto haiku, sa svojim naramkom svjetla i sjene, vjetrom koji bi trajao snagom noći, u kojoj će mi otkriti što nisam danju vidio. Pišem onako kako sam čuo, vidio, dodirnuo, okusio i pomirisao. S mojih pet osjeta. Plovim u riječima koje slijede – slažem haiku – da bih bolje oslušnuo zov tišine, oprobao opeklinu čežnje. Krvarit ću tom čežnjom prije nego što njen zov ne odleti zauvijek. Ako se otvori tračak svjetlosti, kojeg nazirem – ako se ukaže vidljivim, pa makar kao sjena, onda je stvarnost prisutna, čitka i izgovorljiva. Imam svoj haiku! Haiku živi u svakom od nas, u našoj svakidašnjici. Dođe, obilježi i prođe, neprimjetan i siromašan, na dohvatu haijina koji želi uhvatiti njegov eho i dati mu krv svog jezika, istrgnuti prolaznom trenutku jedan neimenovan dio nevidljivog i staviti promatrača na put unutrašnjeg svjetla – gdje se oslobađa tišina koju ćemo zajednički osjetiti između riječi. Sažetost zaziva svoju suprotnost, ništa nije izgubljeno. Snaga kratkog podržava broj. Mnoge haiku sam već napisao, mnogi će doći ; ponavljati se bez opisa, mijenjati bez objašnjenja, mirisati parfeme sezona. Kao da se uvijek i uvijek u meni stvara nova "mogućnost misterija" – zvan haiku…Ako je haiku čarolija, teško se može složiti, a još teže ako ne razumijemo njegove zakone, ako ga ne vežemo u svemu za naš život. Stoljećima ranije je bio vezan za život Japanaca. Naš je život okrenut brzini, potrošnji i površnosti – haiku nas navodi da stanemo, uzmemo predah i uživamo u prirodi, mijenama i slikama oko nas…."



une baie rouge crvena bobica
est tombée toute seule ~ je pala sama od sebe ~

jardin en givre vrt u mrazu

( Isokki )



Haiku pobuđuje sve više interesa. Kažemo da je on umjetnost "hvatanja trenutka". Dodao bih da je on i umjetnost koja treba tom trenutku priskrbiti vječnost. Treba dati riječima dušu, stvoriti iskru života da nastane čarolija. Naći u njemu snažan pogled kojim gleda prirodu i ljude ali i dušu koja vidi taj pogled. To stvara odnos : akcija – pogled – akcija. Znači ; akcija, biti pažljiv prema onome što nas okružuje, pogled zaustavlja taj trenutak, nastani se u njemu i opet akcija ; jednom slika upamćena, zapisati ju, obraditi, izoštriti – sve dok misterij ne počne djelovati.



U Medulinu 10. veljače 2012. Zlatko Martinko


---------------

lp, boro

http://budan.blog.hr/


- 08:05 - Komentari (8) - Isprintaj - #

14.02.2012., utorak

Zanimljivosti s magicusa

Dragi prijatelji!

Sile zla zauvijek protjerane iz Rijeke. Mesopusni običaji na ovim našim prostorima vuku korijene iz davnine, kada su "grde maske" urnebesnim veseljem rastjerivale sile zla, prizivajući proljeće, slaveći rađanje novog života...

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=74870


-----------------

- "Mudre izreke često padnu na jalovo tlo, no lijepa riječ baš nikad nije uzalud rečena."
- engleski književnik, Arthur Helps/

- "Kada nešto zaista želiš cijeli svijet se uroti da to i ostvariš." - /Paolo Coelho, brazilski pisac/

- "Kad bi se mogao vratiti u mladost, počinio mbih opet iste greške i ludosti, ali mnogo ranije." - /Tallulah Bankhead/

- "Ne žalim što su mi drugi pokrali ideje, žalim što nemaju svoje." - /izumitelj, Nikola Tesla/

- "ČISTO JE SRCE NAJJAćI OKLOP”. - / W. Shakespeare/



- “NIJEDNA SE ZEMLJA NIJE NIKAD UZDIGLA A DA NIJE BILA PROCISCENA U OGNJU PATNJI”. - /Mahatma Gandi/



- "TKO JEDAN POSAO SVOJEGA BRATA SVRSI I NA MJESTO DONESE, BOG CE NJEGOVIH DESET". - /Nasa narodna poslovica/



- "COVJEK JE LED PREMA ISTINI, A VATRA PREMA LAZI". - /Zan de La Fonten/




------------------------------------------------





PREDAVANJE U TEOZOFSKOM DRUŠTVU



Teozofsko Društvo iz Rijeke organizira predavanje u subotu, 25.02.2012. u 18,00 sati u prostorijama, udruge građana "AUM" Rijeka, Centra za terapeutsku yogu, Kružna 8/III, haustor do Palacha.



Tema predavanja: "GMO"

Predavač gost: BOJAN KOPŠE



Naziv teme je GMO (Genetski modificirani organizmi ili u našem slučaju, hrana). Današnji korporativizam, potpomognut farmakološkim lobijem uz nezajažljive “izabrane” političare putem aparata sile I medija vode bespoštedni rat protiv ljudi. Polako dolazi vrijeme promjena, a svo dobro kao i zlo koje proizilazi iz takve hrane treba biti prepoznato. Kroz predavanje biti će pojašnjen fenomen GMO-a, njegovih idejnih tvoraca kao I stvaratelja. Pregled pozitivnih I negativnih učinaka sa njihovim posljedicama na ljude I okolinu. Mogućnosti suprotstavljanja tome diktatu kao I alternative.



-----------


http://www.teozofija.net/




Napomena: Predavanje je javno, ulaz 10. kuna




NOVI SVJETSKI POREDAK
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=74747



Kako to čine naši slovenci - Jivatma

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=74161



---------------------



Istra Altera Magica održava se naredni vikend, 18 i 19. veljače u Puli, održat ću predavanje u nedjelju od 15,00-16,00 sati na temu "Radiestezija u primjeni", detaljnije informacije su na linku:

http://www.istraalteramagica.com/



----------------



Poruke patrijarha Pavla
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=76382

Tolminci
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=76359

Američki san
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=76286

Šumu treba znati pročitati
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=76285
Dignimo glas za zaštitu Velebita
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=76416
Najzdravije kombinacije namirnica
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=76319

Opusti se i uživaj
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=76261
Tai Chi Chuan
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=76404

Kupiti dar za Valentinovo!
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=76405
Pismo iz Zagorja
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=76288

Džaba ti...
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=76463

-------------------
Moje zadnje pismo upućeno vama
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=76242
------------------

- 08:10 - Komentari (11) - Isprintaj - #

13.02.2012., ponedjeljak

Deset strategija manipulacije stanovništvom

Deset strategija manipulacije stanovništvom



Na osnovu rada jednog od najuticajnijih svjetskih intelektualaca, američkog lingviste Noama Čomskog, donosimo vam spisak od deset strategija manipulacije putem medija.



1) PREUSMJERAVANJE PAŽNJE

Pažnju javnosti preusmjeravati sa važnih problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi imali vremena razmišljati i steći osnovna saznanja u razumijevanju svijeta. (GLEDANJE TV-A!!!!)



2) STVARANJE PROBLEMA

Ta metoda se naziva i “problem-reakcija-rješenje”. Treba stvoriti problem, da bi dio javnosti reagirao na njega. Na primjer: izazvati i prenositi nasilje sa namjerom, da javnost lakše prihvati ograničavanje slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne države. (WTC 9/11)



3) POSTUPNOST PROMJENA

Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, uvoditi je postepeno, “na kašičicu”, mjesecima i godinama. Promjene, koje bi mogle da izazovu otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, bit će sprovedene politikom malih koraka. Svijet se tako vremenom mijenja, a da to ne budi svijest o promjenama.



4) ODLAGANJE

Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promjene je, da ih se najavljuje mnogo ranije, unaprijed. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promjeni. Osim toga i “zajednička nada u bolju budućnost” olakšava njihovo prihvaćanje.



5) UPOTREBA DJEČJEG JEZIKA

Kada se odraslima obraća kao kada se govori djeci, postižemo dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije djelovanje na ljude. Taj sugestivni mehanizam u velikoj mjeri se koristi i prilikom reklamiranja.



6) BUĐENJE EMOCIJA

Zloupotreba emocija je klasična tehnika, koja se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah, itd.) Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvjesnom, pa je kasnije moguće na tom nivou sprovesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati određena ponašanja.



7) NEZNANJE

Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanja manipulacije njihovim pristankom. Kvaliteta obrazovanja nižih društvenih slojeva treba biti što slabija ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.



8) VELIČANJE GLUPOSTI

Javnost treba podsticati u prihvaćanju prosječnosti. Potrebno je uvjeriti ljude da je "in" (u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i nauci.



9) STVARANJE OSEĆAJA KRIVICE

Treba uvjeriti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za vlastitu nesreću, usljed oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcijenjen pojedinac, opterećen osjećajem krivice, odustat će od traženja pravih uzroka svojeg položaja i pobune protiv ekonomskog sistema.



10) ZLOUPOTREBA ZNANJA

Brz razvoj nauke u posljednjih 50 godina stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju i koriste, vladajuće elite. “Sistem”, zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na fizičkom i na psihičkom planu.

-----------------

lp, boro

Objavljeno na magicusu: -> http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=76514




- 08:28 - Komentari (20) - Isprintaj - #

11.02.2012., subota

Napad na radnička prava





OPASNE TEZE

UTJECAJNI SVJETSKI MEDIJI SVE UČESTALIJE HRVATSKE RADNIKE I SELJAKE OPISUJU KAO GOMILU NEOBRAZOVANIH I PREPLAĆENIH LJENČINA

ARTILJERIJSKA PRIPREMA za napad na radnička prava

Tezu da je nedostatak radnih navika krivac za krizu plasiraju lobiji kojima je u interesu obespraviti radnike kako bi Hrvatska bila privlačna stranim investitorima pri čemu ekonomska jednadžba ne haje da bi bismo tada bili zemlja nesretnih ljudi

Ladislav TOMIČIĆ

O hrvatskim građanima kao ljenčinama prije se nije govoriloHrvati, lijeni ste i brinete samo o turizmu!, Hrvati su neobrazovani i lijeni!, Hrvatska je lijena zemlja koja stalno čeka pomoć od EU!, Hrvati su lijen narod koji previše troši i ne želi raditi!, Hrvatski seljaci su lijeni i ne žele raditi!
Ove tvrdnje o hrvatskim radnicima i seljacima kao lijenim, neobrazovanim i rastrošnim ljudima izrečene su u naslovima utjecajnih medija, koji su od izbijanja ekonomske krize upregnuli sve snage nebi li svojim čitateljima, gledateljima i slušateljima utuvili u glavu da su aktualni neuspjesi hrvatskog gospodarstva prije svega posljedica nedostatnih radnih navika i preplaćenosti hrvatskih radnika. U pitanju je, zapravo, artiljerijska priprema za ono što ima uslijediti, a to je rezanje radničkih prava i sniženje cijene rada.
Posebnu agilnost u nastojanju da se prosječnom čitatelju dokaže kako sve njegove nevolje proizlaze iz lijenosti i neradničkih navika stečenih u socijalizmu iskazuju mediji čiji su vlasnici u posljednjih pet, šest godina dobro naplatili dealove s HDZ-ovom državnom politikom, a danas su ovisni o volji najvećih hrvatskih poduzetnika, kojima bi, dakako, rezanje cijene rada i radničkih prava itekako odgovaralo.
Zanimljivo, o hrvatskim građanima kao lijenčinama ranije se nije govorilo niti u približnoj mjeri u kojoj se ta priča potencira danas. Naprotiv, Hrvati su oduvijek bili na cijeni kao dobri i traženi radnici, u inozemstvu rado i često angažirani, posebno na najtežim fizičkim poslovima, uglavnom u građevinskom sektoru.

Ljenjivci na bolovanju

Učestalo ponavljana teza da su radnici u Hrvatskoj lijeni posebno otežava posao rijetkim sindikalistima koji se uistinu zalažu za prava radnika, bez pretenzija da poput Borisa Kunsta iz HDZ-a jednog dana završe u saborskim klupama. Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever tako smatra da je teza o hrvatskoj lijenosti vrlo opasna, a mediji koji je plasiraju, tvrdi, rade to za korist određenih poslodavaca.
– Tezu da su hrvatski radnici lijeni već dugo vremena podgrijavaju poslodavački krugovi u Hrvatskoj, što je nama apsolutno neprihvatljivo. Kad pročitate kako mediji obilježavaju radnike kao ljenjivce, kao ljude koji malo rade, koji su previše na bolovanjima, koji imaju previše dana godišnjeg odmora i spajaju blagdane kad god stignu, ispada da nitko u ovoj zemlji ništa ne radi. Jadni poslodavci s njima. To je teza koja je društveno opasna, zločesta i kvarna. Da hrvatski radnici nisu lijeni najbolje govori činjenica da su u inozemstvu vrlo često hvaljeni kao dobra radna snaga, koja puno radi i privređuje, neovisno o obrazovanosti, od nekvalificiranih radnika do visoko obrazovanih, smatra Sever.
– Pitanje je zašto hrvatski radnik u Hrvatskoj biva karakteriziran kao lijen, a vani istovremeno ne. Rekao bih da je u pitanju drugi problem. Uz sve izuzetke, tvrdim da radnici u Hrvatskoj nisu lijeni, nego imaju lošu organizaciju posla, za što je kriv nesposoban menadžment. Ako je u Njemačkoj proizvodnost rada na daleko većoj razini, a hrvatski radnik joj uspijeva udovoljiti i pri tome još biti hvaljen, onda je to samo znak da netko u Hrvatskoj ne zna organizirati rad. Tu dolazimo do činjenica na koje nam radnici često skreću pozornost, da uopće ne znaju gdje im se nalazi i što im radi menadžment. Dio menadžemnta, s druge strane, ne zna gdje su im radnici, gdje su ih poslali, što rade i kad će se vratiti. Kad

FLEKSIGURNOST – PUT U NEIZVJESNU EGZISTENCIJU

Aktualna nastojanja dijela politike i medija za smanjenjem radničkih prava počesto možemo prepoznati u političkom novogovoru, a na ovom mjestu za primjer izdvajamo sve učestalije spominjan termin – fleksigurnost. Zagovornici spomenute fleksigurnosti zapravo promoviraju takozvani neizvjesni, »prekarni rad«. U pitanju je zaposlenje na nestalnim, nezaštićenim i slabo plaćenim poslovima, gdje zaposlenici nemaju stalne ugovore o radu. U ovu vrstu posla ubraja se i studentski rad, odnosno rad imigranata te druge vrste privremenog rada. Fleksigurno zaposlenje u Hrvatskoj radnicima nude agencije za privremeno zapošljavanje. Poslodavci putem ovih agencija zapravo unajmljuju radnike, bez ikakve odgovornosti prema njima. Takva vrsta zaposlenja snižava troškove poslodavca prema radnicima, a radnici su je s druge strane u nedostatku radnih mjesta gdje bi dobili ugovore o stalnom zaposlenju prisiljeni prihvatiti. Za isti uloženi rad oni dobivaju manje novca nego stalno zaposleni, a nerijetko smo suočeni sa slučajevima gdje kompanije otpuštaju stalno zaposlene, uzdajući se da će njihov posao odraditi najamnici. Na takvu praksu nedavno su upozorili radnici T-coma, kompanije koja zapošljava radnu snagu putem studentskih ugovora, dok u isto vrijeme otkazuje ugovore svojim radnicima radi većeg profita kompanije.

NAJVIŠE GODIŠNJEG IMAJU ŠVEDSKA, NJEMAČKA, ITALIJA, DANSKA

U vrijeme dok je ekonomska kriza još bila u povojima, 2007. godine, teza o lijenosti radnika siromašnih zemalja nije bila popularna, jer za nju nije bilo potrebe. Naprotiv, Europska fondacija za životne i radne uvjete (Eurofound) u srpnju te godine objavila je studiju o broju dana godišnjeg odmora u državama članicama EU-a. Izvješće je ukazalo na znatne razlike među državama – članicama EU: Estonci, Latvijci, Mađari, Poljaci i Rumunji radili su najviše, a najmanje su pak radili Francuzi, Šveđani, Danci i Nijemci.
– Neke države svojim radnicima osiguravaju po 3,5 radna tjedna više godišnjeg odmora u odnosu na druge države članice EU-a. Tako, primjerice, švedski radnici ukupno ne rade 42 dana na godinu, što uključuje i godišnji odmor i praznike, u odnosu na estonske radnike, koji ukupno na godinu ne rade 26 dana, izvijestili su mediji o tom istraživanju.
Također, u istraživanju se ispostavilo da radnici 12 zemalja članica koje su u Uniju ušle u zadnjem valu eurointegracija rade 2,5 tjedna više u odnosu na radnike iz starih članica.
– Radnici 15 starih država članica u prosjeku imaju pravo na 35,6 dana godišnjeg odmora, dok radnici 12 novih država članica EU-a imaju 31,3 dana. Uz Švedsku, zemlje s najvećim brojem dana godišnjeg odmora su Njemačka (40), Italija (39), Luksemburg i Danska (38 dana). Estonija i Latvija osiguravaju radnicima 27 dana godišnjeg odmora, a Mađarska 28, dok je Irska zemlja s najmanjim brojem dana godišnjeg odmora (29), u koje su uključeni i državni praznici. Hrvatski radnik ima pravo na najmanje 18 radnih dana godišnjeg odmora, što je za tjedan dana kraće od prava koji propisuje Direktiva EU-a o radnom vremenu, objavljeno je o istraživanju Eurofunda.
Hrvatski građani s najlošijim ugovorima tad su, dakle, imali tjedan dana manje godišnjeg odmora od prava koje propisuje Direktiva EU-a o radnom vremenu. Ovakvo istraživanje danas bi teško ugledalo svjetlo dana.
se govori o navodnom radničkom neradu, često se spominje i spajanje praznika s radnim danima, ali valja znati da niti jedan privatnik radnicima neće darovati dane odmora. Kad spajaju praznike ljudi koriste svoj godišnji odmor i tako je svugdje u svijetu. Zašto to mogu Nijemci, a ne bi mogli Hrvati, kaže Sever.
Predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske upozorava i na hajku koja se digla na državne i javne službe i poduzeća, upozoravajući da nisu zaposlenici ti koji kroje propise zbog kojih na pojedine dozvole treba čekati mjesecima.
– Zaposleni u državnoj administraciji opslužuju hrpu jalovih propisa. Pa nisu oni donijeli te propise, nego ih je donijela politika koja ne vidi i ne zna što treba mijenjati. Što se javnih poduzeća tiče, sami ste ovih dana mogli svjedočiti da se radnici HEP-a na temperaturama od minus 25 stupnjeva veru po stupovima, mijenjaju žice, popravljaju dalekovode... Oni isto tako rade i po najvećim vrućinama. Ništa ne pitaju, nego idu i rade, jer znaju da to treba napraviti, kaže Sever.

Isplata u gotovini

Tezi o lijenim radnicima na ruku ne ide niti broj prijavljenih na otvorene natječaje za posao. Uzmimo za primjer natječaj koji je početkom prošle godine za osam radnih mjesta raspisala IKEA, a na koji se u osam dana prijavilo oko 800 ljudi. Stotinu aplikacija za jedno radno mjesto. Veliki odaziv nezaposlenih na svaki natječaj za radno mjesto već godinama je redovita praksa u Hrvatskoj, zbog čega se nezaposlenima odavno čini da je zaposlenje nemoguće dobiti bez dobre veze. Činjenica da je zaposlenje sve teže naći odavno je svima poznata, ali unatoč tome – sve češće svojih medijskih pet minuta dobivaju poslodavci koji su spremni ustvrditi da nisu mogli naći radnika za pristojno plaćen posao.
Druga činjenica s kojom se susrećemo gotovo svakodnevno jest ta da poslodavcima iz privatnog sektora vrlo često ne pada na pamet poštivati Zakon o radu. Oni ne plaćaju prekovremene sate, radne vikende, prazničku tarifu rada. Također, tisuće i tisuće ljudi u Hrvatskoj radi prijavljeno na minimalac, dok ostatak novca dobivaju u gotovini, ali ove teme u medijima potpuno su zapostavljene te se danas čini posve normalnim od radnika tražiti da radi šest dana u tjednu, po dvanaest sati dnevno. Takav režim rada, primjerice, imaju u zagrebačkom Taxi Cameu, ali i u brojnim drugim, kudikamo većim tvrtkama. Radnici su posebno izrabljivani u velikim trgovačkim centrima, o čemu se rijetko tko usudi pisati, budući da veliki dio hrvatskih medija živi upravo od reklamnih kampanja koje plaćaju veliki trgovci. Pišući o takvim slučajevima, naime, izdavači su suočeni s mogućnošću da će izgubiti oglašivača, dok teme koje radnike prikazuju lijenima takve oglašivače, čini se, privače.
Sve učestalije ponavljanje teze o lijenim radnicima izaziva željeni efekt, pa nije rijetkost da pod utjecajem medijske propagande i sami radnici danas tvrde – radnici u Hrvatskoj su lijeni. Temom lijenosti kao ekonomskog opravdanja za aktualnu krizu nedavno se pozabavio i pisac Robert Perišić. Na slovenskom portalu koji se bavi kulturom i promovira Maribor kao europsku prijestolnicu kulture u 2012. godini, Perišić je zapisao: »Lijenost više nije smiješna priča, jer lijenost je postala politička tema, lijenost je postala ekonomsko objašnjenje – a slaba je, rekao bih, to znanost koja se hvata ovakvih objašnjenja. Lijenost naime nije objašnjenje ni za što – u igri je čista manipulacija navodnim »mentalitetom«, s ciljem da se zaobiđu pravi uzroci krize i propadanja europskog juga.«

Ekonomska logika

Robert Perišić, jedan od najcjenjenijih hrvatskih pisaca, upozorava da se sa psedoargumentima poput lijenosti sve, na koncu, može olako »objasniti«.
– Ljudi koji čitaju novine, barem u Hrvatskoj, već su prilično uvjereni da su Grci lijeni i da je tu problem njihove ekonomije. Kao takvi, oni su, razumije se, pomalo i paraziti. Ova tezu možete učestalo čuti u takozvanom »pristojnom društvu«; društvu koje čita navodno politički korektne mainstream medije. Također, pomalo je nevjerojatno da su zapadni mediji u doba europske dužničke krize proširili »skraćenicu« PIGS ili PIIGS, što se odnosi na »srodne ekonomije« Portugala, Italije, Grčke i Španjolske, kojima se kao drugo »I« ponekad dodaje i Irska. Dakle, PIGS. Dakle – svinje. Dotle smo došli u ekonomskim analizama. Primijetio sam u našem tisku, također, da su i Hrvati pod velikom sumnjom da su lijeni. Nikad prije se nije pisalo o tome, a onda je nakon krize naglo počelo, upozorava Perišić.
Da se teza o lijenim hrvatskim radnicima ne pojavljuje slučajno smatra i predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske Sever koji upozorava da se radi o pripremanju terena za daljnje nasrtaje na radnička prava. Iako premijer Zoran Milanović tvrdi da u njegovom mandatu Zakon o radu na štetu radnika neće biti mijenjan, jasno je da u Hrvatskoj djeluju vrlo moćni lobiji kojima je to interesu. Zagovornici rezanja prava i kolektivnih ugovora imaju svoju logiku i legitimne argumente. Sa smanjenim radničkih prava Hrvatska bi nesumnjivo bila konkurentnija na otvorenom tržištu i privlačnija stranim investitorima.
U isto vrijeme, sa srezanim radničkim pravima Hrvatska bi bila i nesretnija zemlja, njezini radnici bili bi frustriraniji i nesigurniji u ono što nosi budućnost, ali u jednadžbi ekonomskih stručnjaka za ove podatke nema mjesta.
Za kraj, valja napomenuti da se priča o lijenim hrvatskim radnicima u dobrom dijelu temelji na primjeru državnih činovnika, što je pouzdan adut s obzirom na to da su građani rijetko koje zemlje zadovoljni svojom administracijom. Nepobitna je istina da u javnoj upravi radi više ljudi nego što bi ih tamo trebalo biti, a sličan primjer mogao bi se naći i u javnim poduzećima. Međutim, za to nisu odgovorni radnici, preko čijih leđa se danas prekobrojnost zaposlenih u državnoj administraciji nastoji slomiti. Višak ljudi u državnoj službi, naime, zaposlila je politika i taj grijeh se hrvatskom radništvu ne može natovariti na leđa.

Preuzeto iz Novog LIsta -> http://www.novilist.hr/

----------------

lp, boro

http://budan.blog.hr/





- 09:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Suvremeni europljanin i Europa

VIKTOR ŽMEGAČ EMERITUS FILOZOFSKOG FAKULTETA I INTELEKTUALAC SVJETSKOG GLASA O KNJIGAMA, HRVATSKOJ PERSPEKTIVI U EU I DOBU EKSTREMA

SUVREMENI EUROPLJANIN živi luksuznije nego Luj 14.

Europsko društvo nikad nije živjelo u blagostanju kao danas. Neobično blaogostanje miješa se sa strahom da bi se ono moglo urušiti

Davor MANDIĆ

Viktor Žmegač jedan je od najznačajajnijih hrvatskih intelektualaca našeg doba, čovjek koji je svojim djelovanjem odavno probio granice relevantnosti naših prostora i čije su knjige obavezna lektira na cijenjenim stranim sveučilištima. Iako u visokim godinama života, ovaj profesor emeritus zagrebačkog Filozofskog fakulteta ustrajno objavljuje knjige izuzetnih dosega. Pa ako to nisu kapitalna djela poput njegova životnog projekta »Od Bacha do Bauhausa«, u izdanju Matice hrvatske, onda su knjige eseja u kojima se ovaj profesor lišava dociranja i gotovo beletristički komentira kako prošlost i svoje odrastanje (»SMS eseji«, u izdanju Profila) tako i sadašnjost (recentna »Filozof igra nogomet«, opet u idanju Profila).
Sve to, i puno više a ovdje nenavedeno, nije još uvijek bilo dovoljno da se profesora Žmegača primi u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti kao punopravnog, redovnog člana. Izbori su, doduše, ove godine, pa će se i u tome očitovati novi vjetrovi koji navodno pušu sa Zrinjevca.
Ne manje važno, profesor Žmegač u živom kontaktu imponira erudicijom, smirenošću i umijećem kazivanja. Pa kad još na kraju novinaru kaže da autorizacija nije potrebna, što je u hrvatskom kulturnom prostoru često kao i snijeg u Splitu, samo upotpunjuje sliku o iznimnoj osobnosti.
Jedan od povoda za ovaj razgovor je knjiga »Filozof igra nogomet«, svojevrsni nastavak knjige »Sms eseji«, no područje Vašeg interesa ovdje se s djetinjstva i odrastanja okreće prema suvremenom. Zašto filozof igra nogomet i zašto je taj esej u kojem je Kant glavni glumac na prvom mjestu u knjizi? Što time poručujete?
– Namjerno je baš taj esej na početku. Želio sam pokazati da živimo u doba ekstrema. S jedne strane je vrhunski nogomet, nešto što s pravom privlači toliko ljudi – pa i ja sam među njima – a s druge amaterizam. Postoji velik jaz između vrhunskog nogometa, koji je po svojoj naravi profesionalan (jer ne možete sjediti osam sati u uredu pa onda trenirati i još igrati utakmice) i stare ideje o sportu. Kant je definirao, ne znajući, naravno, ništa o nogometu, estetske vrijednosti kao autonomne, nepragmatične. Estetski objekti, kaže Kant – i on je prvi u povijesti estetike koji je to tako radikalno formulirao – objekti su bez ikakve pragmantične namjene, one su vrijednost po sebi. I iz te Kantove teze je u 19. stoljeću stvorena ona slavna l'art pour l'art (umjetnost radi umjetnosti, op. a). A prvi sport je kreiran baš kao larpurlartistička djelatnost. Ovo danas, rasprodani stadioni, milijarde koje se vrte i igrači koji se kupuju, sasvim je nešto drugo. Već ta kategorija kupovanja s izvornim sportom nema nikakve veze. Igrači su samo roba vrhunske vrijednosti.
Ali opet, paradokasalno, ta roba vrhunske vrijednosti je u onom osnovnom poslanju igre, ako je sudimo estetički, dovela do visoke razine.
– Da, to je točno. Tu se spajaju dvije stvari koje u amaterskom sportu ne postoje. Kada bi Kant gledao jednu vrhunsku i jednu amatersku utakmicu, rekao bi da su i prva i druga neka vrsta umjetnosti, ali ova druga ima veći moralni značaj. Amateri su zapravo nositelji morala jer oni igraju ne zato da bi zaradili novce, nego zbog igre same, da zadovolje svoje tjelesne i estetske potrebe.

Svijetle i mračne strane

Jedna od neuralgičnih točaka koje proizlaze iz ove knjige, ali i Vaših djela inače, upravo je pitanje morala, etike, posebno u odnosu prema napretku tehnologije. Uostalom knjigu i poentirate jednim snažnim esejem na tom tragu o tragediji u Fukušimi. Zašto Vam je važan taj odnos?
– To je iznimno važno što govorite. Ovi eseji se ne moraju čitatu po redu, ali kroz knjigu se provlače tri velika motiva našeg vremena: moral, napredak i pitanje odnosa između određenih ljudskih djelatnosti koje su poprimile ekstreman karakter. Mi živimo u doba kada mnogi ljudi teže za tim da se afirmiraju na neki kvantitativan način. Recimo ući u Guinnessovu knjigu rekorda. Ali to nema nikakvu praktičnu korist.
Kad se, recimo, alpinist Messner popeo na sve vrhove svijeta bio je jedini u posljednjih 20-ak godina koji je obišao svih tih 14 vrhova preko 8.000 metara. On je uspio napraviti nešto što nikome prije njega nije uspjelo: popeti se s minimalnom opremom. To je vrtoglavo, ali nema apsolutno nikakvu praktičnu korist. Jer svi koji su bili prije njega s kompliciranom opremom upoznali su sve što se upoznati može i ako to ima neku svrhu, možda za potrebe vojske, onda je to već napravljeno. On nije imao taj motiv, nego je htio izvršiti eksperiment koji je zapravo larpurlartistički. Da je išao još dalje, onda bi umjesto teških planinarskih cipela uzeo ženske štikle pa bi sve bilo još efektnije.
Ako govorimo o napretku, onda uz njega uvijek ide i nazadak. Golem je napredak postignut na mnogim područjima tehnologije, a posebno u fizici. Nuklearnu fiziku treba istaknuti zato što je stvorila apsolutnu novinu u ljudskoj povijesti: čovjek je eksperimentirao sa sobom već odavna, ali nikad nije stvorio tehničke preduvjete da se totalno sam uništi. Jer kad bi se sav vojni nuklearni potencijal aktivirao u isto vrijeme na svim mjestima u svijetu, od nas ne bi ostalo ništa.
Ali na jednom mjestu u knjizi kažete: »Nuklearno oružje srećom je Trnoružica, a vlast je u rukama brokera«...
– Da, i tu se miješaju svijetle i mračne strane, novi paket koji je teško razriješiti. Atomska bomba je stvorila situaciju u kojoj nam prijeti totalna katastrofa, ali baš zbog njezina postojanja već 60 godina nema ratova u globalnim dimenzijama. Atomska bomba je garancija da se nitko neće u to upustiti.

Brokerska izmišljotina

S tim brokerima koji mrdaju svijetom dolazimo i do pitanja Hrvatske u EU. Referendum je prošao, ali koja je hrvatska perspektiva u Europi, ovoj Europi danas, odnosno onoj koja će biti za godinu-dvije?
– Nedavno sam u tramvaju, nekoliko dana prije referenduma, našao neke prospekte koji šire strah od Europe. Prva rečenica glasi: »Hrvatska gubi 100 posto suvereniteta«. Moram reći da čovjek koji je to napisao ne zna značenje riječi suverenitet, jer to bi značilo da gubite čak i najelementarniji preduvjet za funkcioniranje života, što je jezik, komunikacija. A to je apsurdno. Pa EU se ne miješa u školstvo, u obrazovni sustav.
No dobro, i tako ga je već uništila, barem visoko obrzovanje, s Bolonjskom reformom.
– Da, ali to je druga priča, Bolonja bi se desila i bez EU, jer to je zapravo instrument onih »brokera« (uzmimo ih ovdje kao metonimiju). Bolonja je brokerska izmišljotina prema kojoj se obrazovni sustav mora organizirati tako da bude potpuno podvrgnut pragmatici kapitala. Uvijek se čuje: a što će vam ta grčka filozofija, Bachove fuge, teorija, to se ionako ne može iskoristiti. Ali tu se opet vraćamo na polazište: vrhunski nogomet, ako ga gledamo kroz perspektivu blag

NIKAD NE LOBIRAM SAM ZA SEBE

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti se mijenja, osjećaju se nove struje, otvaranje prema javnosti. Vaša biografija je impresivna, i za šire okvire od ovih hrvatskih, no vi ste zasad samo dopisni član te institucije. Hoće li se to promijeniti na skorim izborima novih članova ove godine?
– Ja se u to neću miješati jer ja nikad ne lobiram sam za sebe, ali vidim da se mijenjaju neki kriteriji. Bez obzira hoću li ja biti dio tih postupaka, ja to pozdravljam jer će to unaprijediti Akademiju, koja je neko vrijeme bila u rukama ljudi koji su imali možda preuske kriterije. Dakle treba to pozdraviti, to otvaranje Akademije, to je sad jedna ekipa koja ima nove, puno bolje poglede.
ajni i kladioica, zapravo je jedna vrsta brokerske igre. Sve se funkcionalizira u tom smjeru. Novac postaje vrhunska vrijednost.
Kritike o gubitku suverenosti, o kojima govorite s tog letka, dolazile su uglavnom s desnog političkog spektra, ali kako se približavao referendum, tako su s lijevog spektra počele snažnije stizati kritike EU kao entiteta koji na račun jakog centra osiromašuje periferiju. Što mislite o tome?
– Francuzi imaju uzrečicu da se ekstremi uvijek dodiruju. Tako se ovdje dodiruju krajnja ljevica i desnica; boje se nečega čega se po mojem sudu ne bismo trebali bojati. Gledajte, EU, koliko god bila poprište finacijskih manipulacija, ipak daje jednu nadređenu vrijednost – i tu se sad vraćam na pitanje etike – dakle mir, miran život ljudi. Ljudi koji prigovaraju s desna i s lijeva zaboravljaju da se u Europi od svršetka 2. svjetskog rata nisu vodili veći ratovi. Nikad nije bilo duljeg razdoblja mira na tom trusnom području. To je za mene vrijednost koja je teža od svih drugih prigovora.
Ali hoće li EU onda razriješiti i ovaj balkanski lonac?
– Ja mislim da hoće. EU otvara granice. To može biti i dvosjekli mač; prohodnost materijalnih dobara može biti i opasnost jer ne prolazi samo novac, knjige, glazbena djela i kultura, nego i droge i sl., ali otvorenost granica je jedan od elemenata koji osiguravaju mir. Jer kad ljudi mogu putovati i upoznavati se, onda se ipak minimaliziraju predrasude.

Europske vrijednosti

Vi ste kao germanist naslonjeni na njemačku kulturu. Kako Vam se činila izjava Angele Merkel da je projekt multikulturalnosti u Europi propao?
– Multikulturalnost, naročito želja da se ljudi upoznaju preko kulture, stara je tendencija, međutim danas je multikulturalnost nešto drugo. U 18. stoljeću očitovala se u tome da su se naši znanstvenici i umjetnici, poput Boškovića ili Jarnovića, afirmirali u inozemstvu. K nama su, pak, dolazili talijanski slikari i tad su granice bile u određenom smislu otvorene. Ali to nije bila ideologija, to su bili prijateljski ili pragmatički susreti. U 20. stoljeću počelo se od multikulturalnosti stvarati ideologiju. Ti MORAŠ biti takav, ti se MORAŠ družiti s Turcima, Arapima... Gledajte, kad se nešto nametne, onda to obično ne funkcionira, to više što postoji otpor i s jedne i s druge strane.
Ali konzekvence Merkelinog iskaza su dizanje granica i s time povezanih bodlji prema Drugome?
– Tako je, ali dok god postoje otpori, taj eksperiment moramo smatrati neuspjelim. Meni multikulturalnost nije strana stvar. Sad sam je, doduše, upoznao i u obliku europske ideologije koja u praksi ne nalazi dovoljno uteljemeljenje. Ali ja sam upoznao multikulturalnost gdje je zbilja funkcionirala. U Slatini, gdje sam rođen, bilo je Hrvata, Srba, Nijemaca, Mađara, Čeha, Židova... Svega je bilo i svi smo mirno živjeli. No onda je došlo do raspada 1941. godine, kad su počele ideologije.
Idemo okrenuti priču. Što zapravo Hrvatska donosi Europi? Malo se o tome govori, teme su uglavnom sadržane oko toga jesu li i kada oni nas htjeli, zašto nas žele sada a prije nisu...
– Rekao bih da bi to pitanje trebalo razmatrati na dvjema razinama. Prvo im donosimo neka materijalna dobra koja imaju svoju težinu. Recimo poznato je da je Hrvatska jedna od najbogatijih zemalja vodom, a futurolozi kažu da će voda biti nafta 22. stoljeća.
S druge strane je i jedan primjereni kulturni doprinos. Mi nismo neka kulturna velesila, kao Njemačka, Francuska, Engleska. Bilo bi to bezumno tvrditi. Ne bismo trebali sami sebe precijeniti, ali ni podcijeniti. Mi imamo što dati i nemamo se čega bojati. Jedino postoji opasnost da najboji ljudi odu u inozemstvo, jer otvorene su granice. Ali onda će drugi doći k nama pa ne mislim ni da je to veliki problem.
Europa je jezgra svijeta. Ipak. Ona je najsloženiji kontinet, a zbog idealnih geopolitičkih i klimatskih uvjeta to je i uzoran kontinent, pregledan; ima bogatstvo krajolika a lako je prohodan. Amerika i Afrika su teško prohodne zemlje. Mi smo temperirani kontinet, blag, usklađen. To, dakako, nije zasluga Europljana, ali to jest tako. Europa je, smatram, bez ikakve ideološke europocentričnosti, stoljećima intelektualna i tehnička tvornica svijeta. Još uvijek svi kopiraju europske proizvode. Zašto silna Kina ne proizvodi automobil? Uvoze ih iz Europe jer se tu rade najbolji automobili. U američkim filmovima, kad se netko uspne na društvenoj ljestvici, vozi europski automobil. To je Europa, to je njen trijumf, a da o kulturi uopće i ne govorimo. Ona je dinamička, samu sebe stalno propitkuje. Ja sam i muzikolog, pa ako pogledate kinesku glazbu, indijsku, to je folklor, a ono što proizvode na razini zahtjevne glazbe, to je 100 posto prepisano. To oni ni ne skrivaju.
Pogledajte onda film. Ključne filmove, one žanrovske u Americi, napravili su Europljani.

Nova knjiga

Dobar šlagvort ste mi dali s filmom, jer u jednom eseju kažete da su Vam novinari postavljali svakakva pitanja, ali da Vas nikad nitko nije pitao o najdražim filmovima. Pa eto da ispravimo tu nepravdu. Koji su Vam najdraži filmovi?
– (Smijeh) To mi je drago. Opet se moram vratiti na Europu, koja je ne samo kolijevka filma nego i velesila, utoliko što filmska invencija dolazi u Ameriku iz Europe, i to ne samo u prvim danima kad se razvijao film. Chaplin je došao iz Engleske, pa najpopularniji glumci... Za moju generaciju pojam lijepe žene i glavne protagonistkinje bila je Greta Garbo.
Vrhunske američke filmove, i žanrovski reprezentativne, napravili su europski režiseri. Ako nekome kažete »Neki to vole vruće«, kao vrhunska komedija, ili »Točno u Podne« kao vrhunski američki vestern – tko je napravio te filmove? Europski režiseri. »Neki to vole vruće« – Billy Wilder, koji je europski Židov. »Točno u podne« Fred Zinnemann, također bečki Židov. Tko je podigao Hollywood na visoku razinu? Fritz Lang, Austrijanac. Ne želim biti izazovan prema Americi, ali ona je uvelike europska kulturna tvorevina.
Vaša plodnost i ustrajnost u objavljivanju važnih knjiga fascinira, pa Vas moram pitati na čemu sad radite?
– Zamislio sam »SMS eseje« i »Filozof igra nogomet« kao prve dvije knjige u trilogiji. Tako da radim i na trećoj. Trenutno je u pisaćem stroju jer, znate, ne služim se internetom zato što se bojim da bih postao ovisnik. Imam problema i s klasičnim enciklopedijama; kad naiđem na jednu natuknicu ona me vodi dalje i prođu sati, pa gdje ne bih imao s internetom.
Ta treća knjiga opet će u podnaslovu imati »Zapisi«, a predviđena je za objavljivanje u 2013. godini. Struktura je slična kao u prethodnim dvjema knjigama, ali nastojat ću se još više pomaknuti prema spoznajnom objektivizmu. U »SMS eseijima« bilo je mnogo sjećanja iz djetinjstva, pa je to svojevrsna autobiografija. U trećoj će biti najmanje toga, ali ću pokušati razraditi na nekoliko ključnih tema onu misao koju sam već načeo u »Filozofu koji igra nogomet« – doba ekstrema – a tako će se i knjiga zvati.
Jer to je nešto što svatko tko razmišlja mora prepoznati. Živimo u doba ekstrema. Nikada društvo – odnosno moramo reći europsko društvo – nije živjelo u takvom blagostanju kao danas. Suvremeni Europljanin živi luksuznije nego Luj 14.
Neobično blaogostanje u civiliziranim zemljama miješa se sa strahom da bi se to blagostanje moglo urušiti. Kroz kataklizmu, totalan atomski rat i sl. Taj strah nije uvijek u svijesti, ali je svakako u podsvijesti ljudi, i zato je to tako važna tema.


Preuzeto iz Novog Lista

http://www.novilist.hr/

---------------

lp, boro

http://budan.blog.hr/

- 08:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.02.2012., petak

Poruke patrijarha Pavla

Poruke patrijarha Pavla



"Pozvani smoda činimo saglasno svome zvanju, onoliko koliko možemo i koliko nam je Bog dao. Ni manje, ni više, a ono što mi ne uspemo da učinimo, to ostaje da učini Gospod i nadopuni naše nedostatke."
Kad bismo samo ovu od mnogih poruka patrijarha Pavla upamtili, učinili bismo život mnogo boljim i sebi i drugima. Ali, i učenje je proces. Ako mnoge jednostavne, a mudre reči nismo dokučili za njegova života, nije kasno da ih se podsetimo, da ih pamtimo i prenosimo.

PORUKE

- Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da i mi ne postanemo neljudi.

- Kada bih bio poslednji Srbin, pristao bih da nestanem, a da ne bude zločina.

- Čuvajte i neprijatelje svoje i molite se za njih jer ne znaju šta rade.

- Kao Patrijarh srpski, svoje prvenstvo među jedinkama, a i svako prvenstvo među ljudima, shvatam kao prvenstvo služenja, žrtve i krsta.

-Crkva ne odbija ni one koji misle da su nevernici, pogotovu kad i oni traže načina da dođu u Patrijaršiju, svejedno iz kakvih namera. Uostalom, ja sam svešteno lice, a sveta tajna sveštenstva ne pravi odbir koga ćete primiti i saslušati, ako ga neka muka vodi do vas. A i grešnici su uglavnom veoma nesrećni ljudi, naročito kad su prepuni sebe.

- Smatram da smo za tragediju u Jugoslaviji odgovorni svi. Da su se u ovoj situaciji raspada Jugoslavije našli danas oni ljudi koji su je na miran, ljudski način, sporazumom stvorili 1918. godine, mislim da bi je oni i razložili na miran, ljudski način, sporazumom.

- Da je i svima nama, kao ljudima i hrišćanima, jasno načelo da "zlo dobra donijeti neće", da je "krv ljudska hrana naopaka", stvari bi išle sretnije.

Patrijarh Pavle je osuđivao svako nasilje i zločine,bez obzira pod kakvom kapom, uniformom i značkom činjeni, bez obzira kome narodu i kojoj veri pripadali.


NAVIKE

Ustajao je vrlo rano, živeo u potpunosti po Jevanđelju i u skladu s onim što je govorio.

Nije koristio televizor, ni radio, niti je čitao novine, znajući da su "prilike takve da će ono što je od važnosti doći i do njega".

Umeo je sve sam da popravi, bilo da su to cipele, naočale, roletne.Sam je kuvao, šio i nijedan fizički posao mu nije bio ni stran ni težak.
Kada je tek postavljenna tron patrijarha i kada se preselio sa Kosova u zgradu Patrijaršije u Beogradu, još dugo su ga zaticali kako rano ujutro pere stepenište. Iako su mu govorili da "ima ko to radi u Patrijaršiji", on je uzvraćao da je navikao i da mu nije teško.

Često bi iz Patrijaršije odlazio da se i ne javi, kako bi bez pratnje obavio sve što je trebalo.

Kada je sa episkopima vozom putovao za Austriju na jedan od ekumenskih susreta, baš u njihovom vagonu nije bilo grejanja. Po izlasku iz voza, sve vladike su se žalile na hladnoću i kako su se smrzli, a patrijarh im je, aludirajući na višak kilograma i njihovo salo rekao: "A meni nije imalo šta da se smrzne."

Uzrečica mu je bila: - Bog te video...


PROTIVIO SE

- skupim automobilima
- pušenju
- tarifama i cenovniku koje su svešteniciuspostaviliza venčanja, sahrane,krštenja...
- kupovanju venaca i svakom pokazivanju bogatstva

U svom Raspisu narodu i vernicima poručivao je da - kada neko umre, porodici umrlog treba pomoći u svakom pogledu, i materijalno u skladu sa mogućnostima, a ne kupovati skupe vence jer timesamo drugima pokazujemokoliko novca imamo, a ne kolika je našatuga.


NOVAC

Iako je za sobom gasio svetla, nije koristio grejalicu, išao pešice kud god je mogao, za patrijarha Pavla moglo se reći da je štedljiv, ali nikako i škrt.

Kao novinarka koja je, po prirodi posla često dolazila u Patrijaršiju, jednom prilikom sam u kabinetu sekretara Njegove svetosti zatekla starijeg muškarca, prilično neugledno obučenog, kakosedi na kanabetu.
Čekajući neko saopštenje SPC, i sama sam već dugo sedela pored tog čoveka i upitala ga: "Akoga Vi čekate?"
Rekao je: "Patrijarha čekam. On će mi pomoći, prijatelji smo iz detinjstva.Ja sam iz Bosne, svi moji su već izbegli u Nemačku, ja bih kod sina ali nemam mogućnosti da platim put."

Moram priznati, a i danas me stid kad se toga setim, pomislila sam "evo još jednog pacijenta" jer je bilomnogo onih koji su se tih ratnih godina lažno predstavljali. Čudila me jedino smirenost i potpuna uverenost tog čoveka da će patrijarhsigurnodoći.A tako je i bilo.

Nakon što su mu javili da ga u sekretarijatu čekačovek koji kaže da ga poznaje, patrijarh je sišao,otvorio vrata kancelarije, prepoznao prijatelja koga dugo nije video, zagrlio ga čvrsto nazivajući imenom, nisam upamtila kojim, ali po kome sam zaključila da je iz muslimanske porodice. Patrijarh ga je pitao kako može da mu pomogne, a onda otrčao do svoje sobe, doneo koverat sa novcem i naložio sekretaru da sekupi karta za voz za Nemačku. Zadržao se s prijateljem još neko vreme razgovarajući o porodici, deci... a zatim ga ispratio i poručio da se javi, ako još nešto zatreba.

MOJ DRUG PAJA

Jedan naš kolega novinar, koji stanuje blizu Patrijaršije, često je u džepu jakne svoga sina nalazio bombone. Znajući da mu ih nije kupio, pitao je sina odakle mu. Mališan je odgovorio: "Dao mi moj drug Paja."
Posle nekog vremena ocu je već to postalo čudno jer nije mogao da se seti nijednogdruga svoga sina po imenu Paja, pa je upitao: "Koji ti je to drug?"
Dečak je ko iz topa odgovorio: "Pa naš patrijarh. Kad god prolazi pored parkića u kom se mi igramo, on kupi bombone pa nam podeli. A mi ga volimo jer nam je drugar, pa gazovemo Paja."

Jednom drugom prilikom, u zimsko doba, deca su se igrala u blizini Patrijaršije. Bio je izuzetno hladan i vetrovit dan, a patrijarh je prolazeći tuda decu pozvao da se sklone od košave i uđu u Patrijaršiju na sokić. Sva deca osim jednog dečaka pojurila su za patrijarhom, samo se jedan zadržao na stepeništu ispred vrata.
Patrijarh ga je upitao zašto ne ulazi, a dečak je rekao: "Ja ne mogu, nisam kršten."
Patrijarh mu je na to odgovorio: "Samo ti uđi,sinko. To su novotarije da se deca krste kad se rode. Nekada su se momci krstili pred vojsku, kad su zreli i znaju šta žele. Ako i ti to budeš hteo kad odrasteš, evo, ja ću te krstiti. A sad uđi slobodno."


REKLI SU
Mitropolit Amfilohije: Čitavog života se potrudio da nikome ne zgazi na senku, da nikoga ne optereti sobom, pa je sam pravio i svoje cipele, sam kuvao, sam šio svoju mantiju. Čak i odeždu koju je pripremio kad dođe dan da se upokoji, šio je zajedno sa jednom od sestara iz manastira Deviča. Njegova penzija ne verujem da je premašila devet hiljada. To je on dobio na Kosovu i Metohiji i otkad je postao patrijarh ni dinara više nije hteo da primi kao poglavar, od toga je svoje potrebe podmirivao.

Matija Bećković: Život je živeo kao da će mu svaki dan biti sudnji i govorio kao da će mu svaka reč biti poslednja. Niko u bučnijem veku nije govorio tiše, a da se čuo dalje. Niko nije govorio manje, a da je rekao više. Niko u bezočnije vreme nije duže i spokojnije gledao istini pravo u oči. Niko se za svoju slavu nije grabio manje.

Dragomir Acović, član Krunskog veća: Patrijarh Pavle je bio jedan od onih neobičnih ljudi, koji se kao božijom voljom stvore niotkuda i ozare vreme u kome žive.

Vuk Drašković: "Budimo ljudi, iako smo Srbi." Mnogi su se izrugivali ovim rečima starog patrijarha, tobože zbog dvosmislenog sklopa rečenice, a istinski zbog toga što je poručivao da nacija ne može biti kišobran za ničije nečoveštvo. Prezirao je grabež i grabežljivce, kult raskoši i slavu koju donosi robovanje imetku i sili, jer se čovek sa tim svime ne rađa niti išta od toga može sa sobom poneti u grob.

Oni koji su ga poznavali znali su da je imaourođenidar za šalu i doskočicu.Kao poglavar Srpske pravoslavne crkve bio je strog prema sebi, ablagprema građanima i narodu, kako bi svima bio pristupačan.

Kada je izabran, bio je jedini među episkopima koji istinski nije želeo da bude patrijarh. "Ja se pokoravam vašem izboru i nadam se da će Gospod pomoći Crkvi svojoj da u meni ne bude onaj koji će je uniziti", rekao je na hirotoniji u Sabornoj crkvi patrijarh Pavle.

Kada je umro, njegov narod je znao da je bio- jedan jedini, među svima najbolji.

"Prolaze godine i vreme, a na nama je da se trudimo, ne da budemo važni i slavni, već da budemo dorasli vremenu u kome smo i mestu na kome smo. A to zavisi od nas, na kraju krajeva", poručivao je naš patrijrh. Zato, "činimo uvek -koliko do nas stoji"




- 08:10 - Komentari (13) - Isprintaj - #

09.02.2012., četvrtak

TAI CHI CHUAN

TAI CHI CHUAN, DREVNA KINESKA VJEŠTINA ČIJIM PRAKTICIRANJEM SE ODRŽAVA PSIHOFIZIČKA RAVNOTEŽA

STARA TAOISTIČKA METODA OPUŠTANJA

U rekreativnom Tai Chiju borilački aspekt se zanemaruje, a glavni cilj je opuštenim pokretima i kontroliranim disanjem postići ravnotežu Yin i Yang energija, odnosno ostvariti sklad tijela i uma

Karmen BOSNIĆ

Tijekom osnovnog tečaja vježba se ispravno izvođenje svih pokretaKroz ljudsko tijelo prolaze razne vibracije, odnosno energije iz zemlje i svemira, a koje, ukoliko dođu u stanje neravnoteže mogu naškoditi zdravlju. Izbacivanju tijela iz takta uveliko doprinosi stil života, primjerice način prehrane i nedovoljna tjelesna aktivnost, a da ta dva faktora mogu znatno doprinijeti razvoju zdravstvenih poremećaja poznato je već tisućljećima.
O korisnosti umjerene tjelovježbe pisalo se prije skoro pet tisuća godina u drevnoj Kini, za vladavine Žutog cara Huang Dija. U tim se zapisima spominje posebna vrsta gimnastike za disanje čijim vježbanjem se povećava duhovna i fizička energija, održava snaga i vitalnost ili se, ukoliko je narušena, ponovno uspostavlja psihofizička ravnoteža.
»Kineska gimnastika« nalik polaganom plesu zove se Tai Chi Chuan, a zapravo je riječ o borilačkoj vještini kojom je potrebno uz što manje napora neutralizirati protivnikov napad. Međutim, u rekreativnom Tai Chiju, taj se borilački aspekt zanemaruje. Na prvom mjestu je sklad tijela i uma, te je glavni cilj opuštenim pokretima i kontroliranim disanjem izbalansirati Yin i Yang energije.

Boksanje sa sjenom

Tai Chi ili »boksanje sa sjenom«, stara je taoistička metoda opuštanja kroz pokret, cilj koje je oslobađanjem od napetosti uspostaviti prirodni tok vitalne energije u organizmu. Vježbe su ustvari splet harmoničnih i fluidnih pokreta koji se izvode u kombinaciji s abdominalnim disanjem. Najvažnije je energiju skupiti u točki abdomena zvanoj Tan Tien jer se tada njome može upravljati.
Tai Chi mogu vježbati svi, bez obzira na uzrast, a vježbe se mogu izvoditi čak i u stanu pod uvjetom da je vježbač neometan, no najbolje je Tai Chi prakticirati u prirodi, na svježem zraku. Postoji nekoliko stilova, a najstariji je Cheng koji je naziv dobio prema kineskoj obitelji koja se već dvadeset generacija bavi podučavanjem Tai Chija. Taj je stil kompliciran i težak za usavršavanje jer u njemu ima mnogo eksplozivnih pokreta i skokova, te nisu prikladni za rekreaciju. Yang Lu Chan je pojednostavio pokrete, te je tako nastao Yang stil prikladan za široku populaciju.
Početnici uče kraću formu koja traje od tri do pet minuta, ovisno o brzini izvođenja pokreta. Dulja Yangova forma traje od 15 do 20 minuta, s time da se u njoj ponavljaju neki elementi. Tijekom osnovnog tečaja koji traje tri mjeseca vježba se tehnički ispravno izvođenje svih pokreta. Na naprednom tečaju, tijekom šest mjeseci, svladavaju se i tehnike disanja, a za asistenta pri treningu potrebno je završiti visoki tečaj od devet mjeseci u koji su uključene i takozvane vježbe gurajućih dlanova, Nei Dan Chi Kung. Instruktor Tai Chija postaje se nakon dvanaest mjeseci, kad se usvoji kompletna forma i njezina primjena, te nakon određenog iskustva u radu s početnicima. Ipak, majstorom Tai Chi Chuana može se smatrati tek onaj tko poznaje medicinu, odnosno anatomiju ljudskog tijela, akupunkturu.

Tjelesna budnost i umijeće samoobrane

Povijest Tai Chija obavijena je brojnim legendama. Jedna od njih veli da su se redovnici, poznavatelji ove vještine, mogli obraniti od napadača ne prekidajući meditaciju. Premda apstraktna, ova priča otkriva pravu prirodu Tai Chija za koji se može reći da je više stanje tjelesne budnosti koje doprinosi umijeću samoobrane, nego vještina. Tijelo uči odgovarati bez predumišljaja ili plana, premda vrlo točno i svrsishodno. Povećava se osjetljivost na vlastite energetske promjene i tada se tijelo može upotrijebiti za neposredno proučavanje Chija.
Prema nekim legendama, Tai Chi je oduvijek bio i postojao, a neki zasluge za otkriće te tehnike pripisuju taoističkom svećeniku Čang San Fengu čiji dan rođenja, 9. travnja, obilježavaju uz druženje i vježbanje. Feng je rođen 1247. godine, živio je na svetoj planini Wudang, a legenda kaže da je doživio više od dvije stotine godina.

»Strujnim udarom« po napadaču

Kineski znanstvenici utvrdili su da su vježbači prilikom izvođenja Tai Chija u nekoj vrsti meditacije i da se pažnja uma usredotočuje uglavnom na zbivanja unutar tijela. Instrumenti su pokazali pojačano elektromagnetsko polje oko praktikanata. Također je dokazano da iskusni majstori Tai Chi Chuana mogu u samo jednoj točki tijela koncentrirati ogromnu snagu koja će, ako se koristi u svrhu samoobrane, na napadača djelovati poput udara struje.
editaciju, masažu, ljekovite biljne pripravke, zdravu prehranu i taoizam kao nauku na kojoj se bazira cjelokupni sistem vježbanja Nei Chi Kunga.

Pravilno disanje

Prije početka vježbanja potrebno je opustiti se, stvoriti osjećaj da se poput lutke visi na koncu što je važno za pravilno držanje tijela. Izuzetno je važno da se disanje izvodi iz dijafragme jer energija, Chi, koja podržava životne funkcije ulazi u tijelo udahom. Kad je protok energije kroz četrnaest meridijana u tijelu normalan, čovjek je zdrav, a bolest je pokazatelj da je slobodan tijek energije kroz tijelo prekinut.
Da bi se osjetile brojne blagodati Tai Chija dovoljno je vježbati dva, tri puta tjedno. Nakon nekog vremena dolazi do poboljšanja u oboljelih od bolesti kardiovaskularnog sustava, središnjeg živčanog sustava, artritisa, slabokrvnosti, a vježbe osobito povoljno djeluju na organe trbušne šupljine. Vježbanjem se masiraju jetra, bubrezi, želudac, a budući da u treningu sudjeluje i um koji utječe na pokretanje tijela, postiže se gracioznost pokreta i pojačava opuštenost do koje dolazi već i samim abdominalnim disanjem koje čovjeka čini staloženijim i sabranijim. Djeca dišu na taj način, no s vremenom ga zaboravljavaju i stječu nezdravu naviku površnog plućnog disanja. Tai Chi povoljno djeluje na koncentraciju, snagu i mirnoću, jača unutarnju snagu, mišiće, živčani sustav, otklanja stres i napetost, probleme s cirkulacijom, a općenito budi sposobnost samoiscjeljenja. Energija osoba koje se godinama bave vježbanjem Tai Chija toliko je snažna da njezino ugodno strujanje i opuštajući učinak mogu osjetiti i oni koji su u njihovoj blizini.


-------------

lp, boro

http://www.novilist.hr/

http://budan.blog.hr/



- 09:13 - Komentari (9) - Isprintaj - #

08.02.2012., srijeda

TOLMINCI



TOLMINCI


Darilo za kulturni praznik / Cultural holiday gift / Regalo di festa culturale:

http://www.youtube.com/watch?v=TlBY2Fdnr0U&feature=youtu.be


TOLMINCI

Dimitar Anakiev



-------------------------

Dimitar Anakiev

---------------------------------------------------------------------------
Dimitar Anakiev Film s.p.
Na Mlaki 1B
SI-4240 Radovljica
Tel. +386.31.364.304, +386.40.246.853
Home page:
http://dimitar.anakiev.googlepages.com/home

Blog:
http://dimitarfilmsblog.blogspot.com/

http://kamesanhaikublog.blogspot.com/
----------------------------------------------------------------------------

Biografija



DIMITAR ANAKIEV aka KAMESAN ( 1960, Beograd ) je počeo pisati i objavljivati poeziju sa 13 godina; haiku piše od 1985. „Otac“ je mnogih balkanskih haiku projekata, kao što su „Haiku novine“ ( Srbija ), „Prijatelj“ ( Slovenija ), haiku edicija revije „Apokalipsa“ ( Slovenija ). Dimitar Anakiev je koosnivač Svjetske haiku asocijacije ( WHA ) i kourednik i izdavač antologije balkanskog haiku „Knots“. On je takodje urednik antologije slovenskog haikua „Ribnjak tišine“. Njegove nagrade obuhvataju i sledeće nagrade: Evropska nagrada Medalja Franza Kafke, Nagrada muzeja haiku literature Tokio, Godišnja nagrada za odličnost Američke udruge haiku pjesnika (HSA), godišnje nagrade časopisa Mainichi Daily News, Daily Yomiuri ( oba Tokio ) i Azami ( Osaka ). Dobio je i brojne nagrade za svoje filmsko stvaralaštvo uključujući i slovensku nacionalnu filmsku nagradu „Vesna“ za najbolji dokumentarac.


---------------------------------

Karolina Riječka
http://karolina-rijecka.com/

Ossobni link Dimitra Anakieva
http://www.karolina-rijecka.com/node/61


-------------------------------------

--- On Tue, 2/7/12, Dimitar Anakiev wrote:


From: Dimitar Anakiev
Subject: Tolminci
To: dimitar.anakiev@guest.arnes.si
Date: Tuesday, February 7, 2012, 1:19 PM

Darilo za kulturni praznik / Cultural holiday gift / Regalo di festa culturale:

http://www.youtube.com/watch?v=TlBY2Fdnr0U&feature=youtu.be

Dimitar Anakiev

----------------

Veliko hvala Dimitru Anakievu na ovom filmu.
Dimitar je jedan od urenika Karoline Riječke.

Molim Vas pregledajte i preostale filmove Dimitra Anakieva

lp, boro

- 08:52 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Zanimljivosti sa magicusa



Kako prepoznati istinu od laži?

U ovome crno-bijelom svijetu trenutačno vladaju maškare, pa je i traženje odgovora na bijelo-crno pitanje još malo teže nego u ostalim danima kada ljudi nose samo svoje uobičajene maske iza kojih se skrivaju i od sebe i od drugih ljudi. Karneval dozvoljava privremeno skidanje tih ... - iz novog lista


- "Svatko želi biti netko; nitko ne želi raditi na tome." - /Johan Wolfgang Goethe/

- "Nada je san budnih." - /Aristotel/

- "Ne boj se savršenosti, nikad je nećeš doseći." - /Salvador Dali/

- "Najveća životna sreća je uvjeriti se da nas netko voli." - /Victor Hugo/

- "Reci mi s kim se družiš, pa ću ti reći tko si. Znam li čime se baviš, tad znam što možeš postići." - /Goethe/

- "Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe." - /Sri Chinmoy/

- "Ljudi se dive visovima planina, valovima mora, dugim tokovima rijeka, širokim prostranstvima oceana i kružnom gibanju zvijezda, a pored sebe prolaze i ne čude se ničem." - /Sv. Augustin/

- "Mala dobra djela koja su učinjena bolja su od velikih planiranih." - /Petar Marshall, škotsko-američki pastor i propovjednik/

- "Ne razmišljajte o prošlosti, ne sanjajte o budućnosti, usmjerite svoje misli na trenutak u kojem živite." - /Buddha, duhovni vođa/



- "Uzdigni svoju svijest i shvatit ćeš da nemaš starosti. Mlad si kao i vrijeme, star kao vječnost.“ - /Eileen Caddy/

- "U životu nije važno što imaš, već koga imaš i tko te ima." - /Dr. Jeff Mullan/

- “NISTA NIJE TAKO JAKO KAO BLAGOST,

I NISTA TAKO BLAGO KAO PRAVA SNAGA”. - /Ralf Sokmen/





- “ZIVJETI CIJELI JEDAN DAN A NE ZAČUDITI SE, TO JE RAVNO DUHOVNOJ SMRTI”. - /Djuro Susnjic/

- "SLABI NIKADA NE MOGU PRASTATI. PRASTANJE JE ATRIBUT ZA JAKE”. - /Mahatma Gandi/

- "KAD COVJEK NE ZNA KOM SE PRISTANIŠTU UPUTIO NJEMU NIJEDAN VJETAR NEĆE BITI POVOLJAN." - /Seneca/


- "DUBOKA RIJEKA NECE SE ZAMUTITI AKO U NJU BACIS KAMEN. TAKO JE I SA COVJEKOM. AKO SE COVJEK LJUTI ZBOG UVRJEDA ONDA ON NIJE RIJEKA VEC BARA". - /L.N.Tolstoj/


----------------


Bez ljubavi
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=75846
Zamisli da postoji
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=75753


Računari i laptopi čaos...
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=75860
Klikni na fotke
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=75964
Tri minute predivne istine
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=75961


Natalni horoskop i omiljeni buket
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=75710
Koje je boje vaše ime
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=75659

Crnomagičar
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=76070

WHA Haiga Contest
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=75917
Moj spisateljski opus
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=75903

Lopate
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=75933

--------------

Prošlotjedno pismo upučeno vama
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=75859

--------------

- 08:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #

07.02.2012., utorak

PIsmo iz Zagorja

Pismo iz Zagorja

Dragi moj sinek Štefek,

Evo,bum ti ovo napisala da znaš da sam živa. Pišem ti polafke, jer znam da ti nemreš brzo čitati.
Ne buš prepoznal hižu kad dojdeš, jer smo se preselili. Adresu ti još nemrem poslati ,jer su bivši stanari odnesli broje vu svoju novu hižu da ne buju morali svoje adrese menjati.
Nova hižica ima odličnu vešmašinu, ali ne dela dobro. Jučer sam dela oprati japine dve košulje i onaj zeleni šorc, povukla lanac i robe više nikam ni!
Japa je dobil odličan novi posel. Ima pod sebom 500 ljudi. On je sad grobar tu v selu. I kad to velim, da znaš da smo konačno pokopali vujca Jožu.
Vu selidbi smo ga pronašli vu ormaru kam se je bil skril još onega Božica kad nas je pobedil na skrivača.
Danas je rodila tvoja sestra, ali kak još ne znamo jel sin ili kcer, nemrem ti povedati jel si vujec ili vujna.
Kaj ti bum još povedala? Secaš se stričeka Blaža? Onoga kaj se je navek falil da je brži od susedova bika? Je, sad znamo da ni.
Prošli teden se vtopil tvoj kum vu kaci z rakijom. Više njih ga je pokušalo spasiti, ali on se ni dal. Tri dana su vatru gasili kad smo ga kremirali.
A ujna Ruža? Njoj je prav sve suprotno neg meni. Ona kad pije kavu, ne mre spati, a ja kad spim, ne mrem piti kavu.
Neki dan kad smo išli vu onaj Getro kaj su ga otvorili vu našeme selu, je bilo nestalo struje baš kad smo se vozili na pokretnim štengama. Tri sata smo čakali da se buju opet pokrenule. A onda je tvoj bratic Jožek zatvoril
izvana vrata od auta i ostavil ključe nutri, pak smo svi kaj smo bili v avtu morali čakati još dve vure dok je on išel doma po rezervne ključe.
Jako nam fališ, a naročito od kak si odišel. Moraš nam pisati kak ti ide s tvojom novom curom stranjkinjom.
Nemreš si zamisliti kak smo se svi obradovali kad si nam ono rekel da si vu krevetu s tom Hepatitisom. Kaj je ona iz Grčke?

---------------

lp, boro

http://budan.blog.hr/
- 08:43 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Šumu treba znati "pročitati"

MARKACIJE: STAZA TREBIŠĆA – PERUN O SVETOJ PRIRODI SLAVENA

ŠUMU TREBA ZNATI »PROČITATI«

Prvi planinarski putovi u Hrvatskoj markirani su prije 130 godina, a prije 100 godina određena su prva pravila o izgledu markacija

Sandy URAN BRNČIĆ

Standardna markacija Markacija je znak koji označava planinski i šumski put. Oznake se među državama razlikuju, no postoje pojedini znakovi koji svuda u svijetu imaju isto značenje. Prvi planinarski putovi u Hrvatskoj markirani su 1882. godine na Medvednici, a 1912. Upravni odbor HPD-a odredio je prva pravila o izgledu markacija, piše u priručniku Planinarski putovi Zdenka Kristijana koji smo na posudbu dobili od Florijana Tomca, nadzornika iz Javne ustanove Park prirode Učka, koji nam je ujedno bio i vodič na našem putu u potrazi za markacijama našega kraja. Priču smo započeli na mitsko-povijesnoj stazi »Trebišća – Perun« gdje nam se nesvakidašnji markacijski znak jako svidio, jer predstavlja pojednostavljeni oblik simbola iz staroslavenske mitologije, a koristi se samo za ovu stazu.
– Na istočnim padinama Učke, iznad prekrasne plaže Mošćenička Draga, proteže se dubok i tajnovit klanac koji u svojemu hladu skriva priču stariju od tisućljeća. Dugo je postojala slutnja da su ovi obronci Učke bili od posebna značenja za prve slavenske doseljenike na Kvarner. Danas znamo da je to područje odabrano za pozornicu njihovih najsvetijih vjerovanja, mjesto gdje su se odvijala mitska zbivanja na kojima su počivali ciklus života i prirodne mijene od presudne važnosti za ljudski opstanak.

Kroz netaknutu prirodu

Mitsko-povijesna staza Trebišća – Perun pokušaj je da se posjetiteljima približi tko su zapravo Slaveni, što danas znamo o tome odakle su i zašto došli na ovo područje, te kakva su bila njihova vjerovanja prema kojima su krojili život svoje zajednice. Bit će vam izložena i uzbudljiva priča o tome kako su tragovi te drevne prošlosti preživjeli tisućljeće nemirne povijesti da bi danas, djelić po djelić, bili sastavljani u ono što znamo o svetoj prirodi ovog prostora. Staza će vas provesti kroz netaknutu prirodu i očuvane zaseoke kanjona Potoške vale i dovesti na vrh Perun (880 m). Uz mitsku dimenziju ovog prostora, bit će vam predstavljene i izuzetne ljepote ovoga prirodnoga krajolika te uspomene na težak ali slikovit negdašnji život ljudi ovoga kraja.
Mitsko-povijesna staza Trebišća – Perun cjelodnevni je planinarski izlet. Prije nego što krenete, procijenite svoje fizičke sposobnosti, odjenite odgovarajuću obuću i odjeću te ponesite dostatne količine vode i hrane. Jedini pouzdan izvor za dopunu pitke vode nalazi se u zaseoku Trebišća. Nadmorska visina je 10 - 880 m, dužina staze 15 km, a vrijeme obilaska 7 sati, pronašli smo kao informaciju na stranicama Parka Prirode Učka. Nakon obilaska dijela te staze uslijedio je posjet tamošnjoj šumskoj stazi koja je obilježena planinarskim markacijama, tijekom kojeg su nam naši vodiči Florijan Tomc i Filip Starčević objasnili osnove markacije.

Označeno 200 km

U Parku imamo oko 200 kilometara markiranih staza i nastojimo da svako skretanje obilježimo prikladnom markacijom i putokazom, kako bi se znalo kamo vodi. Markacije crveno-bijele postavljaju se na drveće, na kamenje, a ako imamo čistinu, onda se stavljaju kolci na kojima se stave markacije. Označava se i vrijeme koliko je potrebno da se prođe određeni put. Tijekom vremena znaju se promijeniti određena pravila o markacijama, no

Kud vodi ovaj put...

– Postoje različiti oblici markacija, ovisno o situaciji. Ako imamo neko široko stablo, stavlja se okrugla markacija, a ako je drvo tanko stavlja se takozvana pojasna markacija jer nema dovoljno mjesta za okruglu markaciju. Ako imamo na podu kamenje onda se markacija stavlja na kamen. Ako imamo crtu pod kutom, ona ukazuje na to da put skreće. Kad naiđemo na bijeli znak X, to znači da se približavamo raskršću markiranih putova.
sve novine doznaju se iz priručnika. Evo, zadnji je objavljen 2011. godine. Autor je Zdenko Kristijan. Markacije postavljaju planinarska društva koja su pod HPS-om, Hrvatskim planinarskim savezom. U HPS-u postoji komisija za planinarske putove. Postoje tečajevi za markaciste. Svi planinarski putovi podijeljeni su po planinarskim društvima koja imaju svoj tim markacista koji se brine za određene putove. Neka su planinarska društva aktivnija, a neka su manje aktivna. Kad se neki put zapusti i pojavi se potreba za obnovom, ako se kojim slučajem neko planinarsko društvo ugasi ili nema dovoljno članova, onda mi uskočimo.

Oznaka na kamenu traje duže

Tijekom naše šetnje s vodičima našli smo se na putu koji od Mošćenica vodi k Brgudu, pa prema Maloj Učki.
– Redovno radimo na održavanju ako primijetimo da neke markacije treba obnoviti. Markacije moraju biti vidljive. Ponekad je razmak između jedne i druge markacije malen, a ponekad ne, jer nije potrebno često ih postavljati kad je put jasno uočljiv i bez odvojaka. Isto tako, put se markira u oba smjera. Po potrebi čistimo putove. Prije postavljanja nove markacije i obnavljanja stare očisti se dio oko stabla ili kamena, kako bi put bio prohodniji, a markacija vidljivija. Ako stablo ima grublju koru, mora se zagladiti prije nego li se krene stavljati markaciju. Treba obratiti pozornost i ako su markacije na kamenu, da svako toliko budu i na višem mjestu, na deblu ili stupu, u slučaju da padne snijeg, kako bi bile vidljive. Trajanje markacija ovisi o tome koliko je kvalitetna boja kojom se crta znak i naravno da markacija na kamenu ima duži rok trajanja od one na stablu jer se drvo širi kako raste. Boja mora biti otporna da bi markacija bila što trajnija.
A evo kako dolazi do realizacije novog puta s markacijama. Dobar primjer otvaranja novog puta je onaj do Vele Drage. Taj je put prije imao prilaz preko nekih privatnih zemljišta, a kako smo napravili vidikovac, odlučili smo taj put maknuti od privatnih parcela.

Trasiranje puta

Uvijek treba gledati da se iskoristi, ako je ikako moguće, već neke postojeće putove, paziti da nije riječ o nekakvom sukobu interesa ili prelaženja preko privatnog posjeda, osim ako je riječ o dogovoru. Put je dug oko 1 kilometar. Probili smo novi put, odnosno prokrčili smo novi. Izravnali smo ga koliko god je to bilo moguće. Stavili smo stotinjak markacija, a na njemu smo radili otprilike dva tjedna, na tom dijelu. Uvijek se nešto dotjeruje... Uz to, mi primjerice i trasiramo neki put i postavljamo interpretacijske ploče, kao što je recimo ona na Plasu ili na Veloj Dragi. Na Plasu se opisuje životinjski i biljni svijet, a na Veloj Dragi tema je geologija i alpinizam. Imamo i stazu Slap iznad Lovranske Drage. Ne markiramo neke velike dionice, a nastojimo to napraviti što je moguće bolje. Jedan dan napravimo dio pomoću šablone određenog oblika, potom je potreban dan da se boja osuši, a onda drugi dan obojimo drugi dio, drugom bojom. Valja biti pedantan, naglasio je Tomc pri kraju naše šetnje na putu za Trebišća koji se nastavlja prema Perunu, a koji u cijelosti iznosi 7 sati hoda u oba smjera zajedno.
Osim uživanja u prelijepoj prirodi i prekrasnom pogledu na more, svi ljubitelji šetnje uz put mogu i zastati i odmoriti se na klupicama koje su postavili naši vodiči kako bi šetnja bila romantičnija, nakon što su markacijama obilježili put ne bi li naš boravak u prirodi bio što sigurniji.


------------

lp, boro

http://www.novilist.hr/

http://budan.blog.hr/



- 08:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #

06.02.2012., ponedjeljak

HRVATSKA JEST NA BALKANU

JEFTINA I JEDNOSTAVNA U OKVIRU IZRADE STRATEGIJE RAZVOJA HRVATSKOG TURIZMA ISTRAŽENO ŠTO POTENCIJALNI TURISTI MISLE O NAŠOJ ZEMLJI

Hrvatsku se češće povezuje s Balkanom nego s Mediteranom

Zanimljivo je da petina ispitanika nije imala nikakvu asocijaciju na spomen Hrvatske. Potencijalni turisti najčešće spominju lijepu obalu i more, plaže i prirodu. Prepoznatljivi gradovi su Dubrovnik i Zagreb, a slobodne asocijacije o Hrvatskoj uključuju i spominjanje bivše Jugoslavije, nogometa i rukometa

Alenka JURIČIĆ

Otok Krk najprepoznatljiviji je dio Kvarnera u percepciji gostiju– BaškaIako su najbrojniji hrvatski gosti, tek dva posto Nijemaca dolazi na odmor u Hrvatsku. Poljaci našu zemlju najpozitivnije percipiraju, a u pravilu je imidž Hrvatske morska destinacija za ljetni godišnji odmor, baziran na suncu, moru, lijepim plažama, turizmu, ali i dijelom ratu i nekadašnjoj pripadnosti Jugoslaviji. Ovo su samo neke od činjenica o tome kako hrvatsku turističku ponudu drugi doživljavaju te kakav je imidž naše zemlje među potencijalnim gostima. Dok se turistički sektor trudi (ili muku muči) da produži sezonu i gostima ponudi nešto više od pukog sunčanja i kupanja, čini se da taj trud drugi ne prepoznaju dovoljno. Prema istraživanju koje su napravili stručnjaci s Instituta za turizam, na planu stvaranja imidža među potencijalnim turistima, očito još ima puno posla. Ovo je istraživanje, inače, odrađeno u okviru izrade Strategije razvoja hrvatskog turizma, dokumenta koji bi trebao postaviti okvir razvitka do 2020. Izrada je povjerena Institutu za turizam i to za 3,6 milijuna kuna. Strategiju se čeka dugo, najavljena je na Danima hrvatskog turizma prije tri godine, a tek je lani u lipnju potpisan ugovor o njenoj izradi. Novi ministar turizma Veljko Ostojić, s Institutom je nedavno dogovorio skraćivanje roka izrade za 88 dana pa bi svjetlo dana ovaj dokument trebao ugledati početkom rujna. Prema njegovim riječima Strategija definira što želimo, kuda idemo i koji nas to načini vode do cilja, ali je i temelj za povlačenje sredstava iz fondova Europske unije. Naime, bez ovog dokumenta to ne bi bilo moguće.

Stvaranje imidža

Strategijom je obuhvaćeno i istraživanje imidža Hrvatske među potencijalnim gostima. Neda Telišman Košuta, voditeljica istraživanja, pojasnila je kako je ovo prvi put da se istraživanje provelo među stanovnicima drugih zemalja koji nikad nisu posjetili našu zemlju. Stavovi i potrošnja onih koji dolaze u Hrvatsku se znaju, i to iz istraživanja TOMAS koje se provodi periodički.
– O percepciji i stavovima naših gostiju znamo puno, međutim nikad ustvari nismo znali što o Hrvatskoj misle oni koje nikad nisu bili tu. Ovi su podaci strašno važni jer govorimo o ogromnom potencijalu gostiju. Dovoljno je znati da nas posjećuje tek dva posto Nijemaca pa se postavlja pitanje kako privući nekoga od onih ostalih 98 posto. Osim Njemačke, koja je naše prvo emitivno tržište i najveće emitivno tržište u svijetu, u istraživanju smo obuhvatili još pet zemalja. Poljsku, kao predstavnicu »nove Europe« i jedno od najvećih tržišta u Europi, potom Veliku Britaniju, Dansku i Švedsku, kao zanimljive dalje aviodestinacije, te Španjolsku iz koje imamo visok rast turističkog prometa. U istraživanju je sudjelovalo oko 2.500 ispitanika u dobi od 18 do 65 godina koji nisu nikada posjetili Hrvatsku, a koji su u proteklih pet godina bili na barem jednom privatnom putovanju u inozemstvu, kazala je Telišman Košuta te pojasnila zbog čega je ustvari imidž neke zemlje bitan. Naime, logika pokazuje, a i znanstveno je dokazana vrlo visoka korelacija između percepcije o nekoj zemlji i odluke da se tu zemlju posjeti. Imidž za kupca ustvari znači – istinu. I stoga je vrlo važno znati kakav je imidž i njime upravljati. Imidž se stvara kroz najrazličitije utjecaje, oblikuje se u školi, kroz medije i mnoge druge čimbenike na koje se, ipak, ne može utjecati.

Mlađi skeptični

Zanimljivo je da petina ispitanika nije imala nikakvu asocijaciju na spomen Hrvatske. Pritom su najneupućeniji bili Danci i Šveđani i to oni mlađe populacije kojih gotovo trećina očito ne zna baš puno o našoj zemlji.
Inače, najjače spontane asocijacije na spomen Hrvatske su lijepa obala i more, plaže, lijepa zelena priroda, a percipira je se i kao turističku zemlju. Najčešće isticane turističke atrakcije uključuju pojmove plaža i more, koje se naziva i Jadranom i Mediteranom.

Palman: Kamping i na kontinentu

U Strategiji će se definirati okviri razvoja pojedinih smještajnih segmenata. Hoteli su ono na čemu će se graditi bazu, pritom se očekuje dati naglasak na kvalitetu. Ipak, iznajmljivači također ističu da treba uvažavati i ovaj dio turističke ponude na kojem se temelji turizam nekih od najrazvijenijih područja poput Austrije ili Švicarske. U kamping sektoru pak navode kako su kampovi vid smještaja koji garantira očuvanje okoliša.
– Znamo da Hrvatska treba još hotela, ali treba definirati i razvoj nove kamping ponude. Danas 98 posto kamping smještaja imamo na obali, dok nam fali kampova na kontinentu, uz prometne pravce... To će dati novi poticaj i tim destinacijama te privući nove goste, kazao je Adriano Palman, direktor Kamping udruženja Hrvatske (KUH).

Šustar: Već dugo stagniramo

Definiranje okvira i smjera razvoja vjerojatno jedne od najznačajnijih grana gospodarstva zaslužuje znatno višu razinu pažnje, kazao je Kristian Šustar, predsjednik Udruženje poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske (UPUHH).
– Kapaciteti i infrastruktura koju imamo, više od 50 posto smještajnih kapaciteta u privatnom smještaju, više od 25 posto u kampovima i samo 12 posto u hotelima, nam omogućuje rad unutar nekoliko mjeseci u godini kada pod utjecajem klime uspijevamo prodati naš glavni proizvod – more i sunce. Infrastrukture u užem ili širem smislu gotovo da i nemamo u smislu atrakcija odnosno proizvoda koji omogućavaju zahvaćanje širih tržišnih segmenata i rad tijekom 6, 9 ili 12 mjeseci u godini. Zbog svega navedenog te činjenice da već duži niz godina stagniramo, što se ogleda u profilu gostiju, izvorišnim tržištima te u fizičkim i financijskim ostvarenjima koja bilježe samo marginalne fluktuacije, te da hotelijeri nastavljaju ostvarivati nisku razinu profitabilnosti čime se ograničava prostor za nove investicije, značaj strategije je veći. Krajnje je vrijeme da definiramo okvir upravljanja turizmom u smislu određenja tko je ključni i odgovorni nositelj razvoja, te postavimo administrativne, legalne i upravljačke mehanizme, zaključio je predsjednik UPUHH-a.

Turoperatori žele više novih proizvoda

Strani turoperatori i agencije ukazuju na nedovoljno novih proizvoda. Od 63 turoperatora u 15 zemalja većina njih odličnim je ocijenila promotivne materijale hrvatskih turističkih destinacija kao i suradnju sa stranim predstavništvima i ispostavama HTZ-a. Međutim, poručuju kako treba inovirati programe i proširiti promociju izvan Zagreba, Dubrovnika i obale te im pomoći uvođenjem novih proizvoda. Također ističu važnost usmjeravanja promocije na specifične tržišne segmente te ponude više proizvoda izvan glavne sezone. Hrvatska je prezentirana samo kroz odmor na moru, upozoravaju turoperatori od kojih čak 56 u ponudi ima kupanje i sunčanje, no tek dva manje imaju i razgledavanje kulturne baštine.

Poljaci nas najviše vole

Od stanovnika šest zemalja u kojima se provjeravalo percepciju o Hrvatskoj, ispalo je da su nam Poljaci najnaklonjeniji. Iz ove se zemlje i tijekom kriznih godina bilježi povećanje dolazaka i noćenja. Sve to potvrđuje da se na Poljake ne smije gledati kao na goste »drugog reda«. Poljaci koji nisu nikad bili u Hrvatskoj ipak će istaći kako bi rado došli u Hrvatsku te imaju najpozitivnije mišljenje o odmoru u našoj zemlji.
Na drugom su mjestu po prepoznatljivosti gradovi Dubrovnik i Zagreb. Među glavnim asocijacijama prisutna je i svijest o zemlji uz koju se vežu – ratna zbivanja.
Odabrane slobodne asocijacije o Hrvatskoj uključuju i spominjanje Jugoslavije, sporta, posebice nogometa i rukometa, općenite ljepote zemlje. Hrvatsku se također češće povezuje s Balkanom i istočnom Europom nego s Mediteranom. Asocijacije su i gastronomija, jeftina, siromašna i zemlja u razvoju te gostoljubivost ljudi. Uz Dubrovnik i Zagreb, potencijalni gosti prepoznaju Split, Dalmaciju, Istru, otok Krk i Plitvice.
– Generalno uzevši, Hrvatsku se percipira kao morsku, obalnu i turističku zemlju s lijepom prirodom. Što je pozitivno. Malo nas je iznenadilo koliko su ove asocijacije dominirale. S druge strane, negativno je što mnogi imaju vrlo jednodimenzionalnu sliku te što Hrvatsku u manjoj mjeri doživljavaju kao zemlju vezanu uz rat i bivšu Jugoslaviju. Zanimljivo je da su, kada smo ih pitali o vrijednosnim obilježjima, Hrvatsku doživljavali i kao iznenađujuću, optimističnu, ali jeftinu i jednostavnu zemlju, kazala je voditeljica ovog istraživanja dodajući kako su se iskristalizirale velike razlike po tržištima, dobi i obrazovanju potencijalnih gostiju.
Mlađi ljudi te oni s nešto nižim prihodima i obrazovanjem, Hrvatsku očito slabije poznaju pa je percipiraju tek kao obalnu turističku zemlju. Pozitivnije je doživljavaju u Poljskoj, Španjolskoj, Švedskoj i Njemačkoj, dok su Britanci i Danci kritičniji. Ondje više ljudi Hrvatsku doživljava kao zemlju bivše Jugoslavije. Doza skeptičnosti je prisutna i kod ljudi srednje i starije životne dobi.

Ratna sjećanja

– Oni se još uvijek sjećaju Domovinskog rata, o tome su prije 20 godina stalo čitali i slušali u medijima. Stariji ipak pamte, a očito se do sada drugim asocijacijama nismo uspjeli nametnuti. Ta takozvana baby boom generacija je najveća ciljna skupina u svijetu koju svi proizvođači ciljaju, a upravo je i u turizmu jako zanimljiva. I Hrvatskoj, jer u ponudi imamo puno toga osim sunca i mora što im možemo ponuditi. Eno i gastro ponudu, aktivni odmor i slično. Upravo su oni onaj profil gostiju koji želimo, koji putuje u pred i posezoni, traži kvalitetniji smještaj, raznoliku ponudu, a oni su nešto skeptičniji prema nama nego ostali. Prema toj ciljnoj skupini smo jednodimenzionalni i na toj slici treba poraditi, upozorila je ova znanstvenica. Upozorenje bi trebao biti i visok udio onih koji su i nadalje neodlučni o tome da li će doći u Hrvatsku. Dvije trećine ispitanih ulaz u ovu skupinu i treba ih u budućnosti pridobiti. Prema riječima naše sugovornice Hrvatska u promociji treba graditi sliku o drugim obilježjima, osim sunca i mora, pritom pazeći da se odjednom ne šalju stotine poruka. Takav je put napravila Španjolska koja se krajem 80-ih godina od sunca i mora okrenula prema promociji kulture, flamenca, bogate unutrašnjosti, gastronomije, aktivnosti poput golfa, učenja jezika...
– Također treba komunicirati sa specifičnim ciljnim skupinama i pažljivo odabirati gdje ćemo se oglašavati. Ne na CNN-u već u specijaliziranim časopisima poentirajući s pojedinim skupinama proizvoda, zaključila je Telišman Košuta.


------------

lp, boro

http://www.novilist.hr/
http://budan.blog.hr/



- 08:11 - Komentari (18) - Isprintaj - #

04.02.2012., subota

Europa više nije obečana zemlja


EUROPA VIŠE NIJE OBEČANA ZEMLJA

Piše: Denis ROMAC

Kao i u prošlim stoljećima, i danas iz Španjolske za Ameriku svakog mjeseca odlazi nekoliko tisuća mladih Španjolaca. No, dok su njihovi preci prije pet stoljeća odlazili kao osvajači i kolonizatori, današnji Španjolci preko oceana odlaze trbuhom za kruhom, u potrazi za poslom. Argentina svakog mjeseca udomi više od 1.200 španjolskih useljenika. Demografi procjenjuju da će Španjolska ubrzo ostati bez milijun stanovnika.
Iseljavanje milijuna Europljana u Novi svijet u 19. stoljeću predstavlja najveću prekooceansku migraciju u ljudskoj povijesti. No, aktualna ekonomska kriza u Europi pokrenula je novi emigracijski val sa Starog kontinenta. Na tisuće mladih Europljana, posebno iz perifernih sredozemnih zemalja koje je kriza najteže pogodila, odlučili su potražiti sreću preko oceana, a najpopularnija su odredišta u Južnoj Americi i Australiji, što dalje od krize.
Novi europski emigranti razočarani su svojim političkim liderima. Na europskim kriznim summitima, koji sve više podsjećaju na zloglasne susrete čelnika jugoslavenskih republika uoči balkanske ratne kataklizme devedesetih, europski lideri »spašavaju« Europu iz ralja dužničke krize, no rezultat tog spašavanja zasad je samo sve izvjesniji potpuni slom Grčke, nova recesija i još dublja dužnička kriza, koja se sada proširila i na zemlje centra, a ne samo europske periferije. Novi emigranti Europi više ne vjeruju.
Nezaposlenost među mladima u Europi zasigurno je najteža posljedica krize, koja izravno rastače koheziju europskih društava. Europski prosjek kaže da je danas 20 posto mladih Europljana nezaposleno, no u Portugalu je taj broj 30,7 posto, u Grčkoj 46,6 posto, a u Španjolskoj je nezaposleno nevjerojatnih 51,4 posto mlađih od 24 godine! Kada jednom uđe u EU, Hrvatska će biti u njihovu društvu.
Nezaposlenost u Irskoj veća je od 15 posto. U vrijeme prosperiteta bila je to jedna od najpoželjnijih europskih zemalja, s najvišom stopom useljenika. No, od 2009. Irska je ponovno postala zemlja iz koje više ljudi odlazi, nego što se u nju doseljava. Samo prošle godine Irsku je napustilo 50 tisuća ljudi. Kao i u 19. stoljeću, većina će Iraca bolje dane potražiti u Americi.
I Europljani iz drugih država najčešće odlaze u svoje nekadašnje kolonije. Stotine tisuća Portugalaca preselilo je u prosperitetni Brazil i naftom bogatu Angolu, koja bilježi stope rasta od 20 posto.
Berlusconijeva Italija izgubila je čak 600 tisuća mladih i obrazovanih ljudi. Svoju zemlju sve masovnije napuštaju Grci, ne vjerujući u izlazak zemlje iz financijskog ponora. Odlaze daleko, u Australiju i Kanadu, no neki spas traže čak i u susjednoj Albaniji.
Iako u hrvatskim novinama ovih dana sve češće čitamo članke o visokoobrazovanim mladim ljudima iz Like, Gorskog kotara i Dalmacije, koji za cijenu avionske karte i novi početak prodaju sve što imaju i napuštaju zemlju, zapravo je samo riječ o nastavku tri desetljeća duge tradicije iseljavanja mladog i obrazovanog stanovništva iz Hrvatske.
Prije krize, iz Hrvatske je na godinu iseljavalo između 6.500 i 7.500 ljudi, no nakon krize taj se broj popeo na više od 10 tisuća. Udjel visokoobrazovanih među njima dvostruko je veći od njihova udjela u populaciji. Prema nekim istraživanjima, više od polovice mladih obrazovanih ljudi ne vidi svoju budućnost u Hrvatskoj.
Stanje u regiji ravno je katastrofi. Bosna i Hercegovina ostala je bez 81 posto magistara i 75 posto doktora znanosti, a Makedonija bez 70 posto svojih znanstvenika! Točne brojke za Srbiju ne postoje, iako vjerojatno nisu puno bolje. Čak i »enorman« broj Slovenaca, koji su neusporedivo uspješniji i bogatiji od ostatka regije, razmišlja o odlasku u daleku Australiju.
Tragedija je, međutim, da Europa nije više omiljena destinacija migranata, njihova obećana zemlja. Od izbijanja krize, broj useljenika u Europu u stalnom je padu. Europa danas privuče samo pet posto ukupnog broja najboljih stručnjaka, informatičara i inženjera sa svjetskog tržišta rada, dok Sjedinjene Američke Države još uvijek zaposle više od 55 posto mladih i obrazovanih stručnjaka.
Iako je Europa nekoć bila poželjno odredište za mnoge useljenike, koji su u njoj pronašli zaklon od rata, progona i bijede, današnja Europa opet postaje zemlja odlazaka, u kojoj ni mnogi Europljani ne vide budućnost.

Preuzeto iz NOVOG LISTA -> http://www.novilist.hr/
-------------

PAZI SAD OVO:

Pogled na budućnost Europske unije nakon ulaska Hrvatske. Novija verzija.



2013. Hrvatska postaje članica EU.

2014. Zabilježen veći broj novozaposlenih u administraciji EU iz Dalmatinske Zagore i Zapadne Hercegovine. Todorić otvara prvi Konzum u Bruxellesu.

2015. Troškovi javne nabave za administraciju EU rastu iznenada za 300%.
2016. Sve građevinske poslove u Bruxellesu dobivaju tvrtke s Matidža i sinovi, Mucić građenje, Jozić beton i sl.

2017. Željko i Nevenka Kerum postaju prvi (braco i seka) zastupnici Europskog parlamenta.
2018. Predsjedavajući EU komisije postaje Željko Kerum, europarlamentarac iz Splita i daje izjavu: "Zna san da će se to dogodit jer ja znan posal!"

2019. Počinje gradnja najvećeg kipa Isusa na svijetu na glavnom trgu u Bruxellesu. Fany otvara kafić preko puta.

2020. Stanovnici Njemačke, Francuske, Nizozemske, Belgije počinju emigrirati u Južnu Ameriku, Australiju...


2021. Njemačka, Francuska Nizozemska, Belgija i ostale zapadnoeuropske zemlje napuštaju EU, dok u EU ostaju samo nove članice Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina , Makedonija, Kosovo i Albanija.

2022. Zapadnoeuropske zemlje uvode vize za članice EU.


-----------------


2020. Stanovnici Njemačke, Francuske, Nizozemske, Belgije počinju emigrirati u Južnu Ameriku, Australiju...

OVO VEĆ JEST!

_________

lp, boro

http://budan.blog.hr/

- 09:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

03.02.2012., petak

Crnomagičar


CRNOMAGIČAR


Jednom tjedno navratim do haustora starog stana u samom centru Rijeke, i idem provjeriti dali je u poštanskom sandučiću pristiglo koje pismo namjenjeno meni. Tako uz put izbacim i propagantni materijal te nepotrebnu poštu kojom gomilaju to sanduće svim i svačim... Kako je adresa stanovanja izmjenjena i svi su obavješteni, potkrade se po koja greška i pisma mi pristižu na staru adresu... Rođakinji koja ne živi u Rijeci, dobro dođe očistiti to
sanduće a ja uz put njenu poštu uredno posložim. Bio sam prekjučer tamo, 01.02.2012. oko 16,00 sati.

Samo što sam otvorio i zatvorio sandučić i izvukao jedno pismo upućeno meni, nije prošlo ni 10-20 sekundi odjednom se stvori predamom, uleti u haustor osoba u crno odjevena.

Tamne puti, karakterističnih oštrih crta lica, čevrtaste glave, lik sličan pokojnom Gadafiju, muškarčina odlučna u svemu što čini, moje je visine, star ne više od 45-50 godina, dok njegovo ponašanje niti malo mi se nije svidjelo od samog začetka... Sve to odvijalo se vrlo brzo, susret je trajao možda 1-2 minute.

Direkto je prišao meni što bliže, unosio mi se u lice, u ruci držao jednu disketu sa slikom nekog sveca, i počeo mi tako tumačiti: Ti češ imati u narednom periodu bezbroj nesreća, zaređat će ti se jedna za drugom jer sve je u znaku broja 6, u tvojoj rodbini, a ti dobit ćeš moždani udar i biti nepokretan... Ružno do ružne rijeći, najružnije što se nekome može izreći on je meni tumačio...

Ja te mogu iz tih nedaća izvući ako ćeš me poslušati! Izvadi on komad crvenog konca i naredi mi da na njemu načinim šest čvorova, požurivao me je dok sam ja to vezivao... Onda mi prstima načinio križ na čelu, zatražio konac i primio ga u ruke, gurno mi nanovo u prste i rekao mi da ga smotam u klupko, primio me za ruku i po disketi i slici sveca križ sam načino dok mi on rukom diktirao... potom je izvadio jedno kokošje jaje, bijelo svileno platno i razbio jaje u platnu, zario prste u žumanjac, dotakao moje čelo, te po jednom i drugom koljenu prstima je kretao... Kazao mi je da razmotam konac i provjerim koliko je čvorova na koncu? Na koncu bio je samo jedan čvor!? Onda je otvorio smotuljak sa razbijenim jajem u kojem je bio predmet nalik mišu s dugim repom...

Kazao mi je da me on spašava od svih mogućih nedača ako mu predam 200,00 kn. Kazao sam da nemam, spustio je cijenu na 100,00 kn, objasnio sam isto da nemam. Iz nesesera izvadio sam prazan novčanik i pokazao mu... U malenom pretincu nesesera uvijek nosim po 100,00 kn, za slučaj da mi ustreba. Potom mi kazao da taj jedan čvor govori da ću teško biti bolestan godinu dana, jedino me on može spasiti i izvući iz tih nemilih nedaća... Prvom prigodom kad dođem u crkvu, trebam darivati s tim navedenim novcem crkvu...

Crnomagičar izveo je dobro obučeni igrokaz, ili performans i razbio jedno zdravo jaje, tako da su to bili ujedno njegovi troškovi igre, a zatražen novac od mene nije dobio... Bio je uporan i obletao okolo da ga se nisam mogao otarasiti, niti jednog momenta nisam se mogao osloboditi njegove upornosti i navaljivanja...

Pitam se sad, zar je moguće da ja djelujem na prvi pogled poput neke dobričine, bubice, bebasto ili djeteta, naivčine, slabića kojem možeš prići i činit od njega što ti je po volji...

Zbilja on je bio drzak i bezobrazan, beskrupulozan, beskompromisan, bio je to sileđijski nastup jednog dobro obučenog i nasilnog crnomagičara. Pojavljuje se zasigurno iz tame i vreba po haustorima i manje prometnim ulicama...

Vjerojatno ga to zbunilo da sam u dva navrata direktno ga fokusirao i uputio pogled njemu u oči, ne ispuštajući ga iz vida dok on, vrdao je glavom i očima te gestikulirao pokretima... Urok na mene nije mogao baciti jer sam stvorio mentalni štit i bagatelisao ga. Opušten i raspoložen, moram priznati, pobudio je u meni znatiželju: Što taj idiot želi od mene?

Da ga kojim slučajem sretnem u Rijeci, sigurno bi ga opet prepoznao jer sam njegov lik dobro registrirao, karakterističan izgled muškarca, upadljiv i poseban...

Ovo navodim iz dobrog razloga svima, da se pričuvate s kim imate posla i našto možete naletjetii u ovim posebnim i teškim vremenima, kad se mnogi dovijaju na različite načine kako bi se domogli i došli do novca.


U Rijeci, 03.02.2012. godine Borivoj Bukva

- 08:33 - Komentari (12) - Isprintaj - #

02.02.2012., četvrtak

Dr. VESELIN SAVIĆ

Dr Veselin Savić



Dr Veselin Savić, neuropsihijatar, držeći predavanje u Americi o razlici u navikama i mentalitetu Srba i Amerikanaca, istakao je za njega presudan detalj:


Naša carica Milica, kad joj je poginuo muž, otišla je u manastir a na mestu gde ga je prvi put ugledala podigla crkvu (Ljubostinju), a vaša "princeza" Žaklina Kenedi posle pogibije Džona Kenedija je digla noge prvom bogatom Grku (Onazis) koji je na nju naišao.
To je ogromna razlika medju nama i zato retko možemo da se razumemo.



+++



Jedan primer kako je rešavao probleme sa ludacima.


Otac porodice iz unutrasnjosti, samoubica recidivista, cetiri pokusaja. Savic preporucen sa klinike kao poslednja slamka spasa. Pri tom zamole profesora da se uzdrzi od prostakluka, da bude sto finiji moze jer je covek u delikatnoj dusevnoj situaciji; tek sto je izvrsio poslednji pokusaj i pukom srecom spasen smrti.

Savic obecava. Covek se pojavljuje. Savic kaze:
"Ajdemo ja i ti ovamo, malo nasamo."

Odlaze u drugu prostoriju.
Tamo, po prici pacijenta, razgovor pocinje Savicevim pitanjem:

"Ajde, koji je tebi kurac, sta bre ti 'oces koju pizdu materinu?!"

Ovaj pomalo zbunjen, ali pocinje da objasnjava svoju zivotnu pricu i koncentrisane razloge zbog kojih je krajnje determinisan da nece odustati od samoubiustva.

Savic slusa, slusa, pazljivo ga promatra. Pa kad ovaj zavrsi, progovara:

"Ma znas sta. Ti si potpuno u pravu, i slazem se sa tobom. Za tebe je smrt jedino resenje, i sto pre se ubijes bice bolje za tebe i druge. Ti si jedan slabic koji i ne treba da zivi, nepopravljiv si ti slucaj, nema lecenja, nema resenja. Jedino sto mogu da savetujem je da se ubijes sto pre..."

Covek izlazi. Odlazi sa prijateljima koji su cekali ispred i ulaze u lift. Neko pita sta je bilo. Ovaj, krece...

"Koje je ovo djubre od lekara. Kod koga ste me vi doveli.... i ovaj covek leci ljude i vazi za najboljeg doktora... sramota. E ne pada mi vise na pamet, necu vala da se ubijem, bas njemu u inat."

Tako je i bilo, nikad vise nije pokusao, cak se i psihicki oporavio, na radost porodice.



+++



Evo još jednog zanimljivog primera iz rada Dr Veselina Savića

Mlada zena brani doktorsku disertaciju na neuropsihijatriji. Skupila se sva moguca familija, prijatelji u publici. Savic predsednik komisije.

Na kraju, posle briljantno odbranjene teze, svi clanovi komisije daju svoje pozitivno misljenje i na kraju se obracaju zamisljenom Savicu da kao predsednik komisije da svoju ocenu i eventualno postavi neko pitanje kandidatkinji.

Starkelja gleda zenu, gleda ona njega... ceka pitanje.

Najednom ce on:
"Sine, bil' ti dala meni picke?"

Ona zaprepascena, bez teksta kao i cela sala

On opet:
"Sine, ja te lepo pitam, bil' ti meni dala picke?"

Ona ne izdrza, briznu u plac, suza suzu stize, pocne da se placuci i smrcuci buni nerazgovetno... kako vi to tako... ma kako se usudjujete... sramota... smrc, smrc...

Na to ce profesor svoju konkluziju:
"E moj sine, znas li ti jadna, sta tebe ceka sa ludacima... pa neces ti izdrzati ni jednog jaceg ludaka, kod prvog ces se slomiti kad pocne da ti ga sipa, a svaki drugi ce ti traziti picke... Kad ovo nisi izdrzala... bojim se ja da taj tezak posao nije za tebe. Mnogo si, sine osetljiva a hoces da radis sa ludim ljudima."

--------------

lp, boro


- 09:46 - Komentari (10) - Isprintaj - #

01.02.2012., srijeda

Zanimljivosti s magicusa...


Dragi prijatelji!

MAŠKARANA SUBOTA OD KUKULJANOVA, PREKO BRIBIRA I NOVOG VINODOLSKOG DO SENJA
Svugdje dobro, a u Senju pravi karnevalski urnebes
Četvrta maškarana subota u istočnom dijelu Primorja ostat će zapamćena po velikom broju kostimiranih ljudi, po prepunim plesnim salama i po urnebesnoj zabavi. Još tri i ode Pust 2012. u legendu. Meštrice i meštri brazilske sambe u Senju, »misice sexa« u Novom Vinodolskom, škrbni, ali dobroj kapljici skloni »škoti« u Bribiru, te »rozi plamenci« na Kukuljanovu, samo su mali dio čudnovatog maškaranog svijeta, kojem je naša reporterska ekipa svjedočila u obilasku domova kulture u istočnom dijelu riječkog prstena i ...




- "Ako je srce prazno, um ništa ne vrijedi." - anonimus/

- "Imamo dovoljno vremena da mrzimo, ali nemamo dovoljno da volimo jedni druge." - /Jonathan Swift/

- "Misao čini ljudsku veličinu." - /Pascal/

- "Samo je jedan kutak svemira koji sigurno možete promjeniti, a to ste vi sami." - /Aldous Haxley/

- "Maštovitost je daleko važnija od znanja." - /Albert Einstein/

- "Problemi nisu znakovi za stop, oni su pokazivači puta u životu." - /Robert Harold Schuler, američki autor i motivacijski govornik)

- "ZIVOTNA SNAGA JE BOG. ZIVOTNA SNAGA JE LJUBAV NA DJELU, ENERGIJA KOJA POKRECE SVU PRIRODU”. - /Sathya Sai Baba/

- "NAJVECI PRIJATELJ ISTINE JE VRIJEME, NJEN NAJVECI NEPRIJATELJ JE PREDRASUDA, A NJEN STALNI PRATILAC JE PONIZNOST”. - /Charls Colton/

- “I U TOM JEDNOME SE RODILA LJUBAV, LJUBAV PRVO SJEME DUSE. ISTINITOST OVOGA MUDRACI NADJOSE U SVOJIM SRCIMA”. - / Rig Veda X /

- "BUDI UVIJEK SPREMAN DA GOVORIS ONO STO MISLIS I PODAO COVJEK CE TE IZBJEGAVATI". - /Vilijem Blejk, engleski pjesnik (1757-1827)/

- "CIM NETKO, POVODOM PRILIKA U DRZAVI, KAZE: STA SE TO MENE TICE?, ODMAH TREBA RACUNATI S TIM DA JE DRZAVA PROPALA". - /Z.Z.Russo/

- "Trenutak je samo sekunda neopterečena prošlošću, a buduće vrijeme još nije rođeno."
- / Nino Bijelac, Put u središte sebe, Rijeka, 2011./

- "NI NAJGLUPLJI TE ČOVJEK NE MOŽE IZLUDITI KOLIKO TO MOŽE “NAJPAMETNIJE” RAČUNALO! - /Željko Šepić-Riječki/



----------------------

GOZD - 2011.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=75464
Prekrasno
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=75497
Machu Pichu
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=75515

Zamisli da postoji
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=75753

Rasisti su glupi, potvrdila studija
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=75752


Ti buš mene zajebaval...
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=75447
Ah, te ženeeeeeeeeeee...
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=75443

----------------------

Prošlotjedno pismo upućeno vama
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=75445

---------------------

lp, boro
- 08:13 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29        

Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (8)
Prosinac 2015 (11)
Studeni 2015 (10)
Listopad 2015 (20)
Rujan 2015 (18)
Kolovoz 2015 (17)
Srpanj 2015 (24)
Lipanj 2015 (25)
Svibanj 2015 (25)
Travanj 2015 (25)
Ožujak 2015 (26)
Veljača 2015 (21)
Siječanj 2015 (27)
Prosinac 2014 (29)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (28)
Rujan 2014 (21)
Kolovoz 2014 (26)
Srpanj 2014 (28)
Lipanj 2014 (23)
Svibanj 2014 (26)
Travanj 2014 (26)
Ožujak 2014 (26)
Veljača 2014 (23)
Siječanj 2014 (25)
Prosinac 2013 (26)
Studeni 2013 (26)
Listopad 2013 (26)
Rujan 2013 (29)
Kolovoz 2013 (25)
Srpanj 2013 (17)
Lipanj 2013 (22)
Svibanj 2013 (28)
Travanj 2013 (26)
Ožujak 2013 (27)
Veljača 2013 (27)
Siječanj 2013 (26)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (27)
Listopad 2012 (28)
Rujan 2012 (27)
Kolovoz 2012 (23)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (22)
Svibanj 2012 (24)
Travanj 2012 (24)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Uvodna poruka:

Poštovani Blogeri!

Objavljeni postovi:

Hvala svim znanim prijateljima i neznanim posjetiocima na komentarima na mom blogu!