MARKACIJE: STAZA TREBIŠĆA – PERUN O SVETOJ PRIRODI SLAVENA
ŠUMU TREBA ZNATI »PROČITATI«
Prvi planinarski putovi u Hrvatskoj markirani su prije 130 godina, a prije 100 godina određena su prva pravila o izgledu markacija
Sandy URAN BRNČIĆ
Standardna markacija Markacija je znak koji označava planinski i šumski put. Oznake se među državama razlikuju, no postoje pojedini znakovi koji svuda u svijetu imaju isto značenje. Prvi planinarski putovi u Hrvatskoj markirani su 1882. godine na Medvednici, a 1912. Upravni odbor HPD-a odredio je prva pravila o izgledu markacija, piše u priručniku Planinarski putovi Zdenka Kristijana koji smo na posudbu dobili od Florijana Tomca, nadzornika iz Javne ustanove Park prirode Učka, koji nam je ujedno bio i vodič na našem putu u potrazi za markacijama našega kraja. Priču smo započeli na mitsko-povijesnoj stazi »Trebišća – Perun« gdje nam se nesvakidašnji markacijski znak jako svidio, jer predstavlja pojednostavljeni oblik simbola iz staroslavenske mitologije, a koristi se samo za ovu stazu.
– Na istočnim padinama Učke, iznad prekrasne plaže Mošćenička Draga, proteže se dubok i tajnovit klanac koji u svojemu hladu skriva priču stariju od tisućljeća. Dugo je postojala slutnja da su ovi obronci Učke bili od posebna značenja za prve slavenske doseljenike na Kvarner. Danas znamo da je to područje odabrano za pozornicu njihovih najsvetijih vjerovanja, mjesto gdje su se odvijala mitska zbivanja na kojima su počivali ciklus života i prirodne mijene od presudne važnosti za ljudski opstanak.
Kroz netaknutu prirodu
Mitsko-povijesna staza Trebišća – Perun pokušaj je da se posjetiteljima približi tko su zapravo Slaveni, što danas znamo o tome odakle su i zašto došli na ovo područje, te kakva su bila njihova vjerovanja prema kojima su krojili život svoje zajednice. Bit će vam izložena i uzbudljiva priča o tome kako su tragovi te drevne prošlosti preživjeli tisućljeće nemirne povijesti da bi danas, djelić po djelić, bili sastavljani u ono što znamo o svetoj prirodi ovog prostora. Staza će vas provesti kroz netaknutu prirodu i očuvane zaseoke kanjona Potoške vale i dovesti na vrh Perun (880 m). Uz mitsku dimenziju ovog prostora, bit će vam predstavljene i izuzetne ljepote ovoga prirodnoga krajolika te uspomene na težak ali slikovit negdašnji život ljudi ovoga kraja.
Mitsko-povijesna staza Trebišća – Perun cjelodnevni je planinarski izlet. Prije nego što krenete, procijenite svoje fizičke sposobnosti, odjenite odgovarajuću obuću i odjeću te ponesite dostatne količine vode i hrane. Jedini pouzdan izvor za dopunu pitke vode nalazi se u zaseoku Trebišća. Nadmorska visina je 10 - 880 m, dužina staze 15 km, a vrijeme obilaska 7 sati, pronašli smo kao informaciju na stranicama Parka Prirode Učka. Nakon obilaska dijela te staze uslijedio je posjet tamošnjoj šumskoj stazi koja je obilježena planinarskim markacijama, tijekom kojeg su nam naši vodiči Florijan Tomc i Filip Starčević objasnili osnove markacije.
Označeno 200 km
U Parku imamo oko 200 kilometara markiranih staza i nastojimo da svako skretanje obilježimo prikladnom markacijom i putokazom, kako bi se znalo kamo vodi. Markacije crveno-bijele postavljaju se na drveće, na kamenje, a ako imamo čistinu, onda se stavljaju kolci na kojima se stave markacije. Označava se i vrijeme koliko je potrebno da se prođe određeni put. Tijekom vremena znaju se promijeniti određena pravila o markacijama, no
Kud vodi ovaj put...
– Postoje različiti oblici markacija, ovisno o situaciji. Ako imamo neko široko stablo, stavlja se okrugla markacija, a ako je drvo tanko stavlja se takozvana pojasna markacija jer nema dovoljno mjesta za okruglu markaciju. Ako imamo na podu kamenje onda se markacija stavlja na kamen. Ako imamo crtu pod kutom, ona ukazuje na to da put skreće. Kad naiđemo na bijeli znak X, to znači da se približavamo raskršću markiranih putova.
sve novine doznaju se iz priručnika. Evo, zadnji je objavljen 2011. godine. Autor je Zdenko Kristijan. Markacije postavljaju planinarska društva koja su pod HPS-om, Hrvatskim planinarskim savezom. U HPS-u postoji komisija za planinarske putove. Postoje tečajevi za markaciste. Svi planinarski putovi podijeljeni su po planinarskim društvima koja imaju svoj tim markacista koji se brine za određene putove. Neka su planinarska društva aktivnija, a neka su manje aktivna. Kad se neki put zapusti i pojavi se potreba za obnovom, ako se kojim slučajem neko planinarsko društvo ugasi ili nema dovoljno članova, onda mi uskočimo.
Oznaka na kamenu traje duže
Tijekom naše šetnje s vodičima našli smo se na putu koji od Mošćenica vodi k Brgudu, pa prema Maloj Učki.
– Redovno radimo na održavanju ako primijetimo da neke markacije treba obnoviti. Markacije moraju biti vidljive. Ponekad je razmak između jedne i druge markacije malen, a ponekad ne, jer nije potrebno često ih postavljati kad je put jasno uočljiv i bez odvojaka. Isto tako, put se markira u oba smjera. Po potrebi čistimo putove. Prije postavljanja nove markacije i obnavljanja stare očisti se dio oko stabla ili kamena, kako bi put bio prohodniji, a markacija vidljivija. Ako stablo ima grublju koru, mora se zagladiti prije nego li se krene stavljati markaciju. Treba obratiti pozornost i ako su markacije na kamenu, da svako toliko budu i na višem mjestu, na deblu ili stupu, u slučaju da padne snijeg, kako bi bile vidljive. Trajanje markacija ovisi o tome koliko je kvalitetna boja kojom se crta znak i naravno da markacija na kamenu ima duži rok trajanja od one na stablu jer se drvo širi kako raste. Boja mora biti otporna da bi markacija bila što trajnija.
A evo kako dolazi do realizacije novog puta s markacijama. Dobar primjer otvaranja novog puta je onaj do Vele Drage. Taj je put prije imao prilaz preko nekih privatnih zemljišta, a kako smo napravili vidikovac, odlučili smo taj put maknuti od privatnih parcela.
Trasiranje puta
Uvijek treba gledati da se iskoristi, ako je ikako moguće, već neke postojeće putove, paziti da nije riječ o nekakvom sukobu interesa ili prelaženja preko privatnog posjeda, osim ako je riječ o dogovoru. Put je dug oko 1 kilometar. Probili smo novi put, odnosno prokrčili smo novi. Izravnali smo ga koliko god je to bilo moguće. Stavili smo stotinjak markacija, a na njemu smo radili otprilike dva tjedna, na tom dijelu. Uvijek se nešto dotjeruje... Uz to, mi primjerice i trasiramo neki put i postavljamo interpretacijske ploče, kao što je recimo ona na Plasu ili na Veloj Dragi. Na Plasu se opisuje životinjski i biljni svijet, a na Veloj Dragi tema je geologija i alpinizam. Imamo i stazu Slap iznad Lovranske Drage. Ne markiramo neke velike dionice, a nastojimo to napraviti što je moguće bolje. Jedan dan napravimo dio pomoću šablone određenog oblika, potom je potreban dan da se boja osuši, a onda drugi dan obojimo drugi dio, drugom bojom. Valja biti pedantan, naglasio je Tomc pri kraju naše šetnje na putu za Trebišća koji se nastavlja prema Perunu, a koji u cijelosti iznosi 7 sati hoda u oba smjera zajedno.
Osim uživanja u prelijepoj prirodi i prekrasnom pogledu na more, svi ljubitelji šetnje uz put mogu i zastati i odmoriti se na klupicama koje su postavili naši vodiči kako bi šetnja bila romantičnija, nakon što su markacijama obilježili put ne bi li naš boravak u prirodi bio što sigurniji.
------------
lp, boro
http://www.novilist.hr/
http://budan.blog.hr/
Post je objavljen 07.02.2012. u 08:14 sati.