''Bubni pa preživi...''

29.07.2005., petak

Niti jedna ovisnost nije prihvatljiva, SVAKA ovisnost zahtjeva terapiju.. ali budimo nojevi.. ne dirajmo osinjak!

"Ljubav je kao droga.
U početku javlja se osjećaj euforije, potpunog predavanja.
Kasnije, sutradan želis još. Još se nisi zasitio, ali osjećaj ti se svidio, i uvjeren si da ga možeš kontrolirati.
Misliš na voljenu osobu dvije minute, a tri minute je zaboraviš. Ali, uskoro, "naviknes" se na tu osobu i počinjes u potpunosti zavisiti od nje. Onda na nju mislis po tri sata, a zaboraviš je na dvije minute.
Ako nije pored tebe, osjećas se kao narkomani kad ne nabave drogu.
U tom trenutku, kao što ovisnici kradu ili se ponizavaju da bi pribavili ono što im treba,
ti si spreman na SVE radi "ljubavi"...'' i to sa zadovoljstvom... "sa smiješkom u propast"..... unaware...
(''Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala'')

... i kao pravi ovisnici ne shvaćaju ozbiljnost svoje ovisnosti već su zadovoljni samo da dobivaju fix, ne samo zadovoljni, čak SRETNI...

...treba povući granice, ne uvijek samo prihvaćat... to je moje mišljenje... jer prava ljubav nije ucjena i naredba, ljubav je prihvaćanje i dopuštanje.. i to obostrano prihvaćanje želja i potreba, stavova i snova.. puno puta odreknemo se nečega bitnog za nas same, naš "gušt", za našu dušu, naš emotivni razvoj ili ispunjenje radi voljene osobe.. ali kada i gdje povući granicu..? pravi ovisnik ju ne povlaći, šutke pristaje na sve.. (naravno on to ne doživljava kao nešto strašno ili negativno već "normalno" i potrebno jer to doživljava kao postavljanje prioriteta, ne shvaćajući da u životu se ne mora uvijek birati između dvije stvari.....).. ali postoji razlika između "kompromisa" i "kompromitirati se"..

...žalim ljude koji se boje biti ravnopravni partner u vezi tj zauzet stav.. boje se konflikta i reakcije partnera tj napuštanja... mora da je gadan osjećaj stajati na toliko nesigurnom tlu koje je stalno pod prijetnjom "odlaska".. nemaju vjere da ljubav njihovog partnera nije toliko krhka da bi odmah bio zakinut "fixa".. ponavljam, ljubav nije ucjena... ne "ostavljaš" i prestaješ voljeti nekoga samo zato jer ti je jedanput izrazio suprotan stav i ne podragao po guzi... to je "držanje osobe u šaci" i istraživanje do kuda kontrola dominatora može ići.. žao mi je što ovisnici ne shvaćaju da ljubav nije robija i konstantno podilaženje jednoj osobi iz trena u tren, iz dana u dan, iz godine u godinu.. kvaliteta duše koja to prihvaća svedena je na minimum.. osobni razvoj ne postoji.. žensko tijelo se prodaje za novac, muška duša se često prodaje za "ljubav" (osobno sam sretna što me ''takva'' ljubav zaobišla)... ali čini me strašno tužnom kada to vidim i doživim... i to je onaj najiskreniji oblik tuge... tuga koju može osjetiti samo promatrač...

..tada osjetim sreću jer znam kakav si ti meni, znam kakva sam ja tebi.. Nikada ti nisam rekla "ako napraviš to i to ostavit ću te" jer to je kao da ti govorim "želim te posjedovati a ne voljeti"...zarobljena u svakodnevnici zaboravim, ovakve stvri me podsjete.. volim te ljubavi.. ali nema te taaako dugo pored mene.. u zadnjih mjesec dana stalno si na terenu, osjećam kao da te nemam... nedostaješ mi.. tražila sam te u drugima, nisam te našla.. oprosti.. bila sam zbunjena.. fali mi tvoj čvrsti stisak.. tvoj pogled najnježnije mazi.. najsretnija sam pod vrškovima tvojih prstiju.. ahhh.... sutra... sutra ću zagristi te tople željne usnice od sreće..! ti si moj Princez...!

p.s. VOLJELA bih zrnca vaše mudrosti, gledište situacije, "savjet".... (u komentarima je još p.s. sa infom)

- 09:35 - Komentari (11) - Isprintaj - #

28.07.2005., četvrtak

Potraga za VJEROM.....

Sve je bilo tako lijepo dok si odlazio.. bila sam full sretna i zadovoljna, pogledaj samo moje riječi, pjesme i pisma.. pogledaj svoje.. što se desilo..?! ne znam.. zahlađenje, ostvarenje "laži", panika, nesigurnost, STRAH od INTENZITETA (koji se lako smanji) i novonastale situacije...? znam.. i razumijem... ali razumi i ti....

što god da je, znam samo da OVO nije riješenje, tj. možda je al sve ima svoj način... za sve postoji kompromis.. želim ga nać i realizirat... nije dobro kada vruće glave stavljaju lokote na sva vrata iza sebe.. predrastična riješenja nisu rješenja.. ovo je nekako postalo prava drama, grčka tragedija.. bez razloga.. za sve ima riješenje... znam... a znaš i ti... let's take baby steps... and see how it goes.. but not so intensed..

neću više razmišljat.. po prvi puta u životu ću VJEROVAT.. u tebe.. da ćeš vjerovat u mene.. da nećeš biti stup.. da nećeš dopusti nesigurnosti i strahu da uništi sve.. pliz vjeruj u mene.. prepusti mi se i obećajem neću te razočarat svojom sposobnošću "dovođenja stvari u red".. svi ćemo bit happy... I promisse.. have a little faith in me.. just a little...

- 15:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.07.2005., ponedjeljak

Fuck.......! =)

Dragi moj ''blogek''…. (heheh, masovni stragac svih mojih stanica!)

…kada bi ti sada prepričavala zadnja 2 tjedan.. ne, ne mogu.. ne znam ni gdje ni kako bi počela… ukratko?... Zar «ukratko» postoji? Ne znam… pisat ću onako kako se osjećam – nepovezano…
… ima dobrih i loših vijesti…

….loša: ne mogu pisati sve što želim… skužila sam da ''posebna'' osoba čita moj blog.. ne želim da zna ''sve'' što u meni budi… =)

… dobra… prije 2 tjedna upoznala sam nekog ''posebnog'' heheh (ne govorim o ljubavi nego o duši).. ali ne ono bezveze posebnog nego «what the fuck!?» posebnog… proveli smo wuuuufff teško objašnjiva 2 tjedna i sada se nećemo vidjet mjesec dana… zakačila sam se, opako.. =) proživljavam službeno ovisničku krizu… to je ''loša'' vijest… intenzitet našeg «zakačenja» ne mogu opisivat.. nešto nikada prije doživljeno… vanzemaljsko.. hehe =))… ali, doslovno!bez pretjerivanja! Uz njega nestaju i mrvice luke… i to slučajno… ne znam zašto, jednostavno je tako...

… dobra.. nakon godina i godina i godina i godina i… ''preboljela'' sam luku… nalazim se emotivno u kutiji u kojoj nikada nisam mislila da ću s njime moći biti.. jednostavno, napustio ne moje nemirno tijelo… ne znam kako.. mislim znam.. ali ne vjerujem da je to moguće.. možda jer samo iluzija, varka.. ali, što ako nije? Zar sam stvarno ''slobodna''?!?!?! ili sam samo zamijenila ga drugim opijatom.. =))) znam samo da nakon 8 godina nije mi u glavi, a uvijek mi je u glavi… hehe.. 8 godina.. 5 prekrasnih, 2 teške, 1 koma godina.. NIKADA U ŽIVOTU NISAM MISLILA DA JE TO MOGUĆE, preboljet ga, i nije istina da vrijeme liječi rane, drugi ljudi liječe rane… ma ne baš, ali ne bi objašnjavala… mislim da sam ga ja već i prije preboljela sam ga nisam mogla «pustit» jer je on za mene bio ''bog''… a nije.. sretna sam....!

Tužna sam....! Heheheheheheh…. Nije mi dan dar strpljenja.. kada nešto želim, želim odmah.. a želim Njega "posebnog"… želim ga dostupnog (ne smijem mu slat sms ni zvat, his girlfriend's a spy..).. heheheh…. Al eto, on je far far away, out of reach.. NEĆU GOVORIT O FEELINGSIMA! Ali kako da odolim??!!... nisam veliki fan patetike.. zapravo, ne prakticiram ju baš.. ali… bu-hu..fališ mi do bola.. =)))) aaaaa…! =))))))

I'm going deeper underground
there's to much panic in this town...

STOP!....Nije Smak Svijeta..!....... al jeeeeeeeeeeeeeee………! =)

heheh.. ne vjerujem da ovo govorim: al, kad će to ljeto već završit..!? =))) heheheh.. ja gibam na more 03/08.. ko će dopilit do tada.. prvo ljeto u životu da nisam 2 ili 3 mj na moru!

nabrijana i hiperaktivna samo ću reć:

Stuck in the middle with you... =)))

- 09:56 - Komentari (7) - Isprintaj - #

23.07.2005., subota

I won't fight Your light..... =)

"Answer"

I will be the answer
At the end of the line
I will be there for you
While you take the time
In the burning of uncertainty
I will be your solid ground
I will hold the balance
If you can't look down.

If it takes my whole life
I won't break, I won't bend
It will all be worth it
Worth it in the end
Cause I can only tell you what I know -
That I need you in my life,
When the stars have all gone out
You'll still be burning so bright...

Cast me gently,
into morning
For the night has been unkind
Take me to a place so holy
That I can wash this from my mind...
The memory of choosing not to fight
.. not to fight Your light...

za Tebe....

- 19:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.07.2005., petak

Ti......

Stvarno sam dobila strašno puno lijepih (i autorskih) pjesama, ne znam zašto, ali ovo što si mi poslao me posebno dirnulo...

Throw me a penny
and I'll make you a dream
You find that life's not always what it seems, no no
Then think of a rainbow
and I'll make it come real
Roll me, I'm a never ending wheel
I'll give you a star,
so you know just where you are
Don't you know that I might be your wishing well,
Your wishing well

...you just might be.. my wishing well... but what am I?

- 20:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Drago biće....

...prihvaćaš stvari koje znam da nitko ne bi prihvatio.. zar zaista toliko voliš, ili se bojiš?

"Drifting" by Sarah McLachlan

You've been gone so long all that you know
has been shuffled aside as you bask in the glow
of the beautiful strangers who whisper your name
do they fill up the emptiness?

Larger than life is your fiction
In a universe made up of One
You have been drifting for so long
I know you don't want to come down
Somewhere below you, there's people who love you
And they're ready for you to come home
Please come home

You walk in a room and the world stops to stare
Mesmerize all who are caught in the glare
Of the spotlight that follows wherever you go
Does it light up the emptiness?

Larger than life is your fiction
In a universe made up of One
You have been drifting for so long
I know you don't want to come down
Somewhere below you, there's people who love you
And they're ready for you to come home
Please come home.

Nadam se da ćeš spoznati svoju unutarnju moć i ne padat na najmanju gestu.. saslužuješ više od NAJMANJIH porcija pažnje (ako se to može nazvati pažnja)... ne znam nikoga tko bi se ponizio toliko i prihvaćao stvari bez ikakvog pogovora.. zaslužuješ toliko više od minimuma! Bori se za svoje potrebe, izjasni nepravdu koja ti je nanesena i osjećaje koji si te slomili, pokaži zube, nemoj šutjet u strahu od "gubljenja voljene osobe",kada nas netko Voli ne možemo ga "samo tako" izgubit... rikni, ti si lav!

...samo želim da postaneš čovjek kakav znam da možeš bit (kakav znam da jesi)...

- 16:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #

....

I was looking for another You,

And I found another Me…

This cannot be…

- 11:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Varljive riječi... njegov odgovor...

dala sam mu objašnjenje na pjesmu ''Laž'' (u komentaru je ispod pjesme) na što mi je on odgovorio pismom... :

Krivo.. potpuno krivo..

Nisi mi postala tako draga zbog mojeg nedostatka nježnosti, želje za ljubavlju nego zato ŠTO SI TAKVA!
Zbog tebe sam opet donekle sretan.. pitaš se zašto donekle? Zbog moje situacije, zbog mojeg straha da se suočim s životom.. Još ne vjerujem da mi se ovo sve događa.. Ti si mi pokazala pravi put..
pokazala si mi da postoji još osoba na svijetu do kojih mi može biti stalo..

Pokazala si mi da D. nije jedina..

Jer pitam se, zar bi ako je ona ta "prava" mogao
zavoljeti još nekoga?!

JA SAM TEBE ZAVOLIO, NITI NE SLUTIŠ KAKO JAKO!

Ako se zove ljubav
Misliti na tebe cijelim tijelom

Ako se zove ljubav
Sanjati o ponovnom susretu s tobom

Ako se zove ljubav
Željeti te kraj sebe

Ako se zove ljubav
Kada je bitno samo da si kraj mene

Onda te volim cijelim mojim bićem!!!

Ali kako je to moguće..???

Oprosti što sam ti ovo sve reko, ali znaj da sam iskren..

I ništa nije laž.. Neću te zaboravit.. neću..

N I K A D A

Ne znam dal osjećaš, ali ja te stalno grlim u mislima..

primi moj poljubac..

Don't forget me.. not yet!!!

Idijt

(ah te varljive riječi... šteta što se mijenjaju iz dana u dan i ne nadovezuju na djela..)

- 11:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Istina ne postoji da se govori...

Laž…

Koliko nestvarna
Toliko realna…

Koliko ignorirana
Toliko sveprisutna…

Koliko tužna
Toliko oslobađajuća…

Ne vjeruj nikome!

Svaka riječ je laž...

Dlanovima pokrivam uši.

Osjećaj je samo improvizacija...

Ne osjeća!
Ne osjećam!

- 10:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.07.2005., četvrtak

Ne razumijem što želiš....?

Bili smo jednom najbolji,
O nama su priče pričali
I sada kad se sjetiš,
Htio bi vrijeme vratiti,
Poslije mene su ti lađe slomile...
Bure i vjetrovi.

...Ne.... slomio si ih sam....

Tek sada shvaćam što znači "prošlost"... veselim se danu kada ću saznati što je "budućnost"....

...iako.....

- 00:48 - Komentari (9) - Isprintaj - #

18.07.2005., ponedjeljak

Poljubac koji prži....

«Onaj» poljubac... savršen poljubac koji se ne opisuje... da li je zaista u "stvarnosti" moguć? Ili je ideal rezerviran isključivo za snove?

Jeste li ga doživjeli?

...moram priznati da sam imala lijepe, nježne, strastvene poljupce ali ne mogu reći da sam ikada doživjela «njega».. taj jedan koji obara sve rekorde, koji budi nesvjesticu, rasteže sve granice... ne znam da li je «on» samo mit, ali «taj poljubac» me posjetio prije par noći... već ga danima želim zapisati, kako ne bi zaboravila osjećaj koji je u meni pobudio, no uvijek odustajem jer znam da nemam riječi... ovo neće biti poetičan ni epski poljubac, već samo poljubac koji prži... voljela bih da ga mogu opisati, no tek sada hvaćam koliko je lakše pisati o intenzitetu koji nije doživljen... ovo je strašno teško, riječitost me napušta na samu pomisao.. mogu samo probati...

San, samo nevjerovatan san...

....nakon svega što sam mu rekla, nakon tisuću «kukavico», nije bilo nikakve reakcije.. stajao je šuteći, lice mu je bilo mirno, ali oči... shit, ''te'' oči... znala sam da gori od bijesa jer – znam ga i vješto se igram njegovim gumbićima... »dobro, onda idem» rekla sam odrješito, okrenula se i protestno počela koračati.. dok sam se udaljavala zaklopila sam kapke u molitvi i sa svakim novim korakom ponavljala «reagiraj... reagiraj... reagiraj...»... osjetila sam ruku... primio me grubo za rame i okrenuo kao lutku... njegov stisak već sam sljedeći trenutak osjetila na zglobovima, gledajući ga u oči nesigurna što sve ovo znači... reakcija koju sam očekivala bila je verbalna, a ne... taj isti stisak čvršće je stezao zglobove, želeći mi pokažati da osjećam tek djelić njegove snage, i vješto me, u samo jednom glatkom pokretu, savio preko kamenog zidića koji je ograđivao cijelu šetnicu.. zahtjevala sam šapatom «pusti me....» u želji da oslobodim ruke iz njegovog snažnog, ali ne bolnog, stiska.. pogledi prolaznika su plivali po nama no njemu to nije bilo bitno... moja stopala su našla uporište u tlu i počela sam se dizati, u sada već ljutitoj želji da odem... tek sada shvaćam, željela sam ga isprovocirat ovom borbom, do kraja srušit taj prokleti zid suzdržanosti, samokontrole i nesigurnosti.. stajala sam opet pred njim, ponosna i prkosna.. gorila sam... popustio je stisak na mojim zapešćima, no za tren ponovo sam ga osjetila na leđima, stuku, oko sebe...
privukao je moje tijelo kao gipku šibu i lagano, sasvim polako, svojim licem zaronio u moju kosu.. zastao je... stajali smo tako djelić sekunde... najduži djelić sekunde… imala sam osjećaj da će svaki tren samokontrola šapnut mu «prestani».. iznova zaživi nepremostiv strah da će se povući i pobjeći... nije... nije! potražio je nijemo usnama put do moga vrata i počeo... ne znam što je počeo.. to nisu bili kontrolirani poljupci, već... borba za zrak.. pomalo divlje, ali opet niježno, kao netko tko si više ne može pomoći...
topeći se pod mekoćom njegovih vručih usana, osječajući kako mi vlažni i željni poljupci jedva dotiču kožu vrata, nemoć je pobijedila moje zadovoljstvo pobjedom... Ovo tijelo, koje sam prije nekoliko sati pažljivo odijenula, više nije bilo moje.. gumena elastičnost svakog mišića budila je strah od klecaja i pada, no tu su bile njegove uvijek sigurne ruke grčevito me držeći... Moje disanje sada je već bilo sramotno glasno, ne želim da još zna koliko ga želim... Primjetio je… vrat mi je popustio i glava je krenula prema nazad u potrazi za novim poljupcima... snažna muška lijeva ruka započela je putovanje mojim leđima i pronašla dom na mome gorućem zatiljku dopuštajući mi da se naslonim.... disao je tako glasno, bio je svuda, obavijao me svojom maglom, kao topla voda koja se preljeva po mome licu i klizi niz vrat.. nisam više mogla kontrolirano hvatati dah… borila sam se s vjeđama ne želeći potpuno zatvoriti oči.. poraz.. kapci su se sneno spustili, kao masivni i teški zastori kazališta, dok ja sam predstavu osjećala, ne gedala.. pobjedom želje bila sam spreman na sve.. tu pred svijetom… nikada nisam mislila da je moguće disati tako glasno.. šumove naših valova nije budio nadolazeći poljubac, već sama blizina usana...

odmaknuo je lagano usne iz okrilja moje kose, ni na tren ne odvajajući vršak nosa sa moga lica… zastao je na trenutak... kroz jato glasnih udisaja samo sam mogla razabrati jedno tiho «ubit ćeš me....», izrečeno hrapavim šapatom.. osmjehom sam odgovorila... shvatio je... spustio se vrškom nosa do mojih usana pripremajući ih.... čula sam kožu kako mi vrišti... prošla je vječnost pod nebom, pod oblacima koji su padali sve niže i niže, plešući oko mojih stopala... mekim sitnim poljupcima počeo mi je ljubiti usne, gotovo panično, sada po prvi puta.. uzvraćala sam mu jednakom željom i silovitošću… bili smo kao dvoje ljudi koji se trude ne poljubiti… jer to nije bio jedan od onih poljubaca koji imaju početak i kraj već pokušaj ispijanja jedno drugog do zadnje kapi kontrole…''poljubac predaje'' tek tada slijedi, kada kontrola napusti naša tijela i misli kroz same vrškove prstiju…

u nepokorivoj želji, da mu pokažem do koje mjere je moja predaja potpuna, smjelo sam rukom zaronila u dubinu njegovih voda ponosne muškosti.. pomilovala sam ga nježno, ali čvrsto, tamo gdje sam prije nekoliko godina nesmotreno, u šali, nanjela mu bol jednim ne baš njeznim dječjim udarcem…

njegova reakcija na moju ''slobodu'' pojačala je intenzitet poljubaca...jezici su započeli svoj ples, te nas primorali da zastanemo... tragovi kontrole su izblijedili... stajali smo tako, naslonjenih čela i noseva.. kupala sam se u vručini njegova daha, dok je moj toplom prašinom milovao njegovo lice… popustio je stisak njegovih ruku, spustale su se preko mojih bokova, tražeći sreću u mojoj ruci… svaki vršak naših prstiju našao je svoga para i nježno se zagrlio u stisak s njime… gledao me onim svojim ledenim oceanim vatre.. znala sam koliko mu značim, koliko me želi, znala sam da je sretan… i on je znao…

osmjeh je, kao vješti posrednik, ujedinio misli dvaju plamena.. dogovorom pogleda hrabrost je trijumfirala u svojoj najvećoj pobjedi.. potrčali smo nemoćni, ali neumorni do mjesta gdje pogledi prolaznika ne sežu… trčali smo smjelo u isčekivanju intimnog istraživanja silovitosti koja nas veže… dok su samo naši spojeni dlanovi razgovarali o nadolazećem poljupcu koji prži....

- 19:03 - Komentari (18) - Isprintaj - #

The murder of silluets...

In the apstence of dreams
All i can think of
Is a secret kiss…

Your kiss...
Brings madness with the bliss.
Charisma talk
Rocks the boats
of my self-control...

I must be insane
To go down this way
I'm facing my enemies...
Clear my mind,
Get out of sight…!

I must be insane,
To go skating on your brain…

post slijedi navečer.. ovo je samo uvod....

- 10:53 - Komentari (5) - Isprintaj - #

17.07.2005., nedjelja

Duša... A Question....

Dragi moji leptirići,

puno vas se izjasnilo na upit iz mog zadnjeg posta.. me wewi happy... =)))) hvala!...
...mislila sam danas kada dođem iz vana napisat novi post (san koji ne smijem zaboravit) ali zaista sam već strgana... no željela bih se na tren nadovezat na zadnji post jer me stvarno zanima vaše mišljenje....

jučer me prijatelj doslovno upitao:

"Da li je moguće zavoljet dušu osobe bez da si tu osobu ikada vidio..?"...

ovako... on već mislim da nekih tjedan dana, a možda i manje, intenzivno komunicira s nekom curom preko neta i kaže da su razgovori s njom "izvanzemaljski" i kolko kužim fakat ga je totalno oduševila... kaže da si je počeo brijat svakakve stvari, da full često misli na nju i pita me za savijet.. ja stvarno nisam bila pametna (a uvijek sam pametna!) i pokušala sam mu objasnit sljedeće:

...naime, njega je prije par mjeseci dogogodišnja cura stavila na "pauzu" i nisu baš komunicirali i sad su kao službeno prekinuli.. a on ju fakat voli i full se napatio zbog nje i mislim da tek sada počinje oporavak.. ja sam mu pokušala objasnit da je zabrijo no on je neumoran da fakat nešto osječa prema toj curi i da je totalno drugacija od svih drugih cura po razgovoru (heheh, možda je tip! =)) ), razmišljanima i stavovima, kaže da su jako slični.... ne znam, meni je to nelogično i ne baš stvarno... ali on je totalno uporan.. pokušala sam mu objasnit da na nju projektira svoje osječaje tj želju za pažnjom, nježnošću, povezanošću jer je sad "in a weird place" zbog prekida... ali uhvatio me nespremnu (i totalno neiskusnu kada su takve stvari u pitanju) tako da mu nisam mogla ništa pemetno ni reć... osim da se scoolira...

voljela bih čuti vaše mišljenje....

da li je to moguće? zaljubit se u nečiju "dušu".... da te netko toliko fascinira da pomisliš da si našao "srodnu dušu"...?

pa zar onda to ne bi trebalo biti deklarirano kao početak prijateljstva, a ne zaljubljivanje?.. pa nije da se on "pali" na nju, kad ju nije ni vidio... jer možeš biti oduševljen i prijateljem....

jaaaaaaaako me zanima što mislite jer nisam baš mozgić..... p.s. al on to priča sa takvim intenzitetom ko da je to tako i nema sad tu pomoći...

DODATAK: (sljedeće jutro, tj sada: 17/07 13:40h)

DOBRO JUTRO, LIJEPI SVIJETE..!!!

vidim da moja "vjerna publika" me već razveselila svojim mislima... hvala!.. ali željela bi nešto dodat... ALI ZAR NIJE PRIJATELJSTVO KADA SE ZALJUBIŠ U NRČIJU DUŠU? Mislim, to što je ona žensko ne treba imat veeze.. jer kaže da ona ima dečka (u normalnoj je vezi) ali da s njim isto osječa neku "bliskost" koja za mene apsolutno spada pod kategoriju prijateljstva potencijalne "srodnosti".. no on uporno brije.... jooooj ZAŠTO MUŠKO UVIJEK MORA BITI "MUŠKO"??? pa nije svako oduševljenje "zakljubljivanje".... (govorim na vlastitom iskustvu.. jer sa svojim prijateljima i frendicama sam isto oduševljena... i s njim sam totalno oduševljena pa se nisam "zaljubljivala" kada smo se upoznali)...

svaka vaša misao, vaš opširan i kompletan komentar biti će vrijedno zrnce mudrosti.... kiss!!!!

- 01:22 - Komentari (7) - Isprintaj - #

13.07.2005., srijeda

Hmm.... A question....

Komunikacija preko neta...

Da li je moguće steći realan prvi dojam na temelju ovakve neobične distancirane komunikacije..?

Koliko je taj dojam vjerodostojan, a koliko varljiv?
Koliko je istinit, a koliko samo projekcija naših vastitih stavova, razmišljanja, želja...?

Meni inače strašno malo ljudi odgovara.. i full se teško (i inače u životu) upuštam u bilo kakvu «značajniju» komunikaciju jer me jednostavno većina ljudi ostavlja ravnodušnom ili čak iritira svojim malodušjem... (ne da je nešto s njima «off», ali me ne inspiriraju, nije da sam bolja od nekoga ali mi jednostavno malo ljudi odgovara, isto kao što takvim ljudima ja ne odgovaram.....) .. vjerojatno tu nastupa ona poznata umišljenost gdje se doživljavam «ne baš plitkom i donekle inteligentnom osobom»... znam da je čudno što to netko misli sam za sebe al ne najeravam se pravit glupa kad znam da to nisam...

Da li vam se netko odmah na prvi look «svidio» i lagano vas »oduševio»?

Da li je «klik!» preko neta realan ili samo fikcija tj. slučajno pravilno posložene kockice?

Voljela bi promišljen komentar i slobodno ubacite svoja iskustva....

- 23:02 - Komentari (19) - Isprintaj - #

Noćni koncert...!

Jučer sam na radiju čula «Hotel California» i ostavila komentar kako stvarno volim taj instrumental i pjesmu... nakon neobične večeri išla sam spavati oko 4... oke teške, a nikako da ih posjeti san... sjećam se da je bilo 5 sati kada sam zadnji puta pogledala ekran mobitela.. nakon toga... tama... i muzika... Jesus.. cijelu noć me progonila muzika..! stalno sam bila u nekome polu snu.. snivala sam, ali mozak je non stop pjevao.. kako frustrirajuće, kako iscrpljujuće, a opet… kako lijepo.... trgnem se svako malo iz sna jer skužim da pjevam dok snivam.. ! jao, napad na mozak.. a koja tek muzika.. evo vam dio repertuara koji je one-girl band pjevao cijeeeeelu noć... ne znam samo kak sam nakon 100 godina u snu znala sve pjesme od riječi do riječi…!?

«Hello darkness my old friend,
i've come to talk to you again...»

«On a dark desert highway
cool wind in my hair...»

«You do something to me
something deep in side..»

«uuuuuuuu.... and she's buying
a stairway to heaven...» (najmočnije mi je ovo dugo uuuu…)

«Sweet child in time
you'll see the line
the line that's drawn
between good and bad...» (iz ove pjesme uglavnom onaj «Aaaaaaaaaaa».. mrak… jedini vrišteći zvuk koji podnosim)

«Nights in white satin
never reaching the end
letters i've written
never meaning to send...»

«Yes, it's gonna be a long, lonely summer
and i feel the emptynes
i'll send you all my love
every day
in a letter...»

…cijelu noć jedno te isto u krug.. bez početka, bez kraja... vjerujem da znate sve stvari…

I onda neka netko kaže da sam normalna...!? ..
Ne znam koga da krivim, al krivim Tebe, mačore... grrr.. =)))

- 22:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #

12.07.2005., utorak

The city of lost souls....

Danas je bio lijep dan, svjež... opran kišom koju toliko volim… sva sam vesela šetala gradom u potrazi za klopom.. sjetila sam se davno zaboravljenog fast fooda blizu srednje i slijedila svježi miris najhrskavijeg toasta u gradu… prolazim pored «Praćke»… uspomene.. skrećem da vidim kakav je «naš parkić» u kojem smo uvijek svirali i na neko čudo ne nervirali susjede okolnih zgrada svojom slobodom… sve je ostalo isto.. smiješno… nisam se namjeravala zaustavljat već sam samo prolazila kroz park… nijeme oči su se zaustavile na mladoj djevojci sa iglom u veni… čućala je uz rub zgrade, tiha i sva majušna… nije imala više od 16.. nisam stala.. nisam mogla… željela sam, ali nisam mogla… ne mogu to iznova gledat, previše peče i previše boli… ja joj ne mogu pomoć.. prošla sam kroz park i izašla na Ilicu.. hrpa ljudi, svako režira svoj film… buka, koraci, promet…više nisam čula vrišteću tišinu u ušima, ali znala sam da još uvijek putuje u meni… imala sam osjećaj da ću povraćat... dugo mi je trebalo da se vratim u sebe..

prijatelju moj stari, sjetila sam se tebe… pored tebe sam stala, jer sam imala snage... bila sam mlada i puna vjere…jer nisam znala u što se upuštam, ali sam znala da me voliš dovoljno da mi dopustiš i oprostiš sve što sam ti morala reć, napravit… znala da češ me ćut, iskoristila sam ljubav koju si osjećao prema meni... znala sam da nije prekasno, jer si mi pružao ruku, jer je to sve u mojoj glavi bilo tako nepotrebno i glupo..

nazvala sam te večeras, samo da te čujem… bio si sav sretan, iako smo se nedugo vidjeli… dani gluposti i slabosti su davno iza tebe… kao da se desilo nekome drugome.. volim te idiote glupi, jer to zaslužuješ…

''LOST SOULS… you're not alone…''

To all of you out there
Living in your memories
Laying on a cold corner of the street
Hoping for a prair,
…You're not alone….

To all of you out there
Searching for a hand
Fearing the light
Taking just one more bite
… You're not alone….

You've lost your path
Can't find your way back
Sceared of reaching out
Sceared of being seen...

You're dieing slowly
Lucid toughts asking «why?»
You're dieing slowly
But jet you know
And cannot forget
…Your soul is already half-dead….

Open you eyes
Take your dirty clothes off
Remove the hands from your ears
Follow the light
… It will bring you home…

Share all the tears
Let them be your rain
Forget about yeaterday,
… Be ''clean'' again….

Join the living
Refuze to be dead
Fight the most horrid deamon
Don't let him break who you are,
Don't let him take you away…!

Tell the world your message
Tell him your here,
Alive,
And planning to stay!
…..

You were dieing slowly,
But trust me and know:
You'll make it just fine
… Your not alone….!

Loved friend,
….You're not alone….

For Marin… tina, 09/03/1999.

... nadam se da naša pjesma još uvijek udahne spokoj u vrškove tvojih prstiju i zaživi na žicama tvoje gitare......

- 00:28 - Komentari (18) - Isprintaj - #

09.07.2005., subota

Okrilje noći....

Koračali smo iznova istim mračnim ulicama, jer noć je svjetlo koje nas mami i zove na put kroz doline neugodne tišine.
Ne shvaćaš da pogled koji mi poklanjaš nije dar koji smijem primiti. Ti si čežnja za prošlim danima, samo to, ništa više. Boli me kada vidim da me voliš, ne želim da osjećaš to. Želim. Ne želim. Želim! Iz čiste taštine… mrzim sebe što volim kad me voliš! Znam koliko si jedinstven i neponovljiv, ako me voliš tada sam posebna i ja. Koliko okrutan čovjek može biti?

Koračali smo iznova istim mračnim ulicama… ti si me volio, a ja sam mrzila sebe jer volim što me voliš…

- 23:02 - Komentari (18) - Isprintaj - #

07.07.2005., četvrtak

I hope you dance!

zakon dan..! cijelo prijepodne sam bila u nabavi (laminat, stol.. bla bla bla), malo škicnula na net, skočila do salona i sada sam doma.. popodne sam slobodna.. pa šljakam opet navečer.. jedva čekam da dođe jesen... onda ni ja ni mačak nećemo morat toliko šljakat.. a nije sad da moramo.. ima to i velike veze sa «satisfaction»... danas mi se desilo nekoliko lijepo-neobičnih stvarčica...

najneobičnija.. jučer spavanje oko 2, dizanje u 8... i nije mi uopče bilo teško (what's up with that!?).. i geganje do kupaone.. prolazim hodnikom (preko cijelog zida je veliko ogledalo, malo se škicnem onako pospana, prođem, stanem, vratim se.. gledam se.. šutim i gledam se.. (??) i u tom trenu pomislim «isuse, kako sam danas nekako lijepa».. (???????? Ja si nikad nisam lijepa! Jer realno nisam ljepa pa ne razmišljam o tome...).. ali danas sva nekako jesam.. sva raščupana i natečena, bez šminke, bez pudera.. oči su mi bile tako kristalno bistre, ogromne tamne kugle.. A usne natečene i dva broja veće... (što znači da ću vjerojatno dobit herpes! =) ) Jesus, koji čudan trenutak.. ne bi ga ovdje ni pisala jer svi mogu pročitat al želim ga zapamtit.. neobičan osjećaj zadovoljstva i veselja, a opet toliko čudan i ne-tipičan za mene (bez obzira što sam žensko)...

druga stvarčica.. djevojka kojoj sam neki dan radila nokte (ona gotičarka) me danas nazvala da vidi dal sam u studiju i onda uletjela i donijela mi «Griotte»!!... waaaau... baš lijepo od nje!

D.D

pročitala sam tvoj post.. nisam baš sigurna da li je upućen konkretnoj frendici (iz real life koja čita tvoj blog) ili svima koji te čitaju... ali.. mislim da ti mogu samo jednu stvar reć, i vjerojatno nije ono što bi voljela ćut... =)

u bilo kojoj životnoj situaciji JEDINO je čovjek taj koji sam sebe može izvuć ili uništit... iako znam koliko je potrebna podrška ipak sam svijesna (po sebi) da ona dolazi tek kao sekundarna stvar... ne možemo sve svoje nade stavit na ljude oko nas očekujući da će oni biti «ti» koji će nas držat i «izvlaćit» iz ponora... svatko ima svoje probleme i mora ih rhješavati sam, a ne «ti pomogni meni, ja ću pomoć tebi»... u to čvrsto vjerujem...
rekla si mi jednom da sam malo «agresivna».. sada se s tobom slažem.. ja sam mali agresivac i mislim da svatko od nas to treba biti.. jedino tako možeš pobijediti sama sebe i sve negativno (u i oko sebe) poslat u jedan glasan (u sebi izrećen) «fuck you!»..
povezat ću sa srodnom temom.... oduvijek sam imala ljude koji me udaraju po glavi i govore «moraš to, nikada nećeš moći to, zadovolji se s malim stvarima u životu...».. za to sam im neizmjerno zahvalna.. jer prkos prema njima je taj koji je mene prvi pokrenuo, a tek tada se vožnji priključila «vjera u sebe» (koja je kod mene preizražena i poprima neobične oblike pa se ponekad pretvara u «bahatost» (u očima ljudi koji me ne poznaju) jer ljudi često «vjeru u sebe» zamjenjuju s umišljenošću i ne vole kada je netko drugačiji, zadovoljniji.. jer «tko sam ja da mislim da zaslužujem više!?»... ) tko sam ja!? ''JA'' sam najvažnija osoba u svome svemiru i to me NE čini egoistom (fakat nisam egoist).. jer nesretni ljudi ne mogu usrećit druge... (to je ko da čovjek sa polomljenim nogama i rukama ide nekom drugom pomoć, prvo sredi sebe! A usporedba mi je moćna.. ali…).. mislim da bi primarni cilj svakog čovjeka trebao biti «prihvati i istraži ono što jesi» ... jer...

«Jedina osoba s kojom do kraja života moraš živjet si ti..»

taj kliker mi se upalio... samo mi je ta rečenica jedno jutro sinula i odmah sam ju zapisala.. to ne znači da drugi ljudi su manje važni ali moramo sami sebi bit «beskompromisno prvi»... jedino sebe moram pogledat u oči i zato ne polažem drugima račune niti im dopuštam da me to traže.. trudim se uvijek biti fer prema svima ali im ne podilazit, neki kompromisi su jednostavno preveliki..

d.d. i hope you dance.. svi mi imamo izbor.. kada nas život pozove na ples možemo sjest ili zaplesat… i hope you dance… budi hrabra, ustrajna, neumorna i maaaalo agresivna.. =) i ne prihvaćaj kompromise jer od života uvijek dobijemo SAMO ono što ZNAMO da zaslužujemo…

I hope…
you never fear those mountains in the distance
Never settle for the path of least resistance
Living might mean taking chances
But they're worth taking
Lovin' might be a mistake
But it's worth making …
Don't let some hell bent heart
Leave you bitter
When you come close to selling out
Reconsider
Give the heavens above
More than just a passing glance

And when you get the CHOICE
to sit it out or dance…
I hope you dance!

BlackRose

- 15:47 - Komentari (19) - Isprintaj - #

06.07.2005., srijeda

Hidden in the dark corners....

Where are all these feelings hiding?
Dancing in and out my mind,
Burning up all that I long for
Feeding me till my decline...
Where are you?
My soul is bleeding...
I am searching, am I blind?
All alone and bound forever -
You’re trapped inside me for all time….

koliko zaključanih kutija čuvamo u najmračnijim podrumima duše..? drvene škrinje zavezane najdebljim lancima... mame svojom moći i željom da ih se otvori... ne!... iznova, pobjeda nad samom sobom.. kontradikcija.. tužna pobjeda...

- 14:57 - Komentari (7) - Isprintaj - #

05.07.2005., utorak

ja nisam normalna, pišem ko gepard!!!! i onda napišem.... autocestu...

Dragi moj.. upravo sam došla doma sva sretna...!!!

imala sam klijeticu u studiju (salonu) i evo razloga mog veselja!.. cura mi se naručila na trajnu manikuru i kada sam ju vidjela skoro sam poskočila od sreće!.. uvijek radim jedno te isto, svi oće najobičnije nokte, običnu francusku manikuru, a ja želim radit nail art, ljudi dajte mašti na volju, ja sam nail dizajner..!!!!!! =))))

djevojka je ušla i odmah sam vidjela da je gotičarka.. =) i ona se nasmijala kada je mene vidjela jer me očito nije takvu zamišljala.. kakvu? E ovako... baš se potrefilo da je padala danas kiša (i još pada) a ljetne tenke mi prokišnjavaju pa sam obukla marte (moje martice najdraže na cijelome svijetu.. volim vas!.. daj saberi se, nemaš više 18! Al ja vas volim kompice moje drage!) i naravno čim sam ih obukla morala sam se ić presvuć jer sam željela bit «svoja» opet nakon duuugo vremena.. crne hlače, crna majica, borba sa samom sobom da si ne našminkam previše oči (jer moram biti «normalna» kada mi dolaze klijentice.. haha.. ma i inače sam normalna.. al imam oči baš za šminkanje i teško mi je odoljet), nakit i ponovo marte.. e sad je to ''to''... =))) uuu.. kak je čudno opet bit «ja»... weeee...!!..
anyway.. ona uđe.. (ja sam za to vrijeme oblačila kutu) i krene.. pitanja, savijeti, dogovor.. curi je bad što kad stavi crni lak mora popravljat skoro svaki dan jer se jako vidi kad se guli i onda to naravno ružno izgleda!.. dobro sam ju pogledala od glave do pete (kasnije sam skužila da je i ona mene) i predložila: «očeš da ti napravim trajni crni lak i nacrtam po prstima sa metalno sivim tušem i srebrnim prahom?».. o.k. cura ne zna sakrit oduševljenje!!! (a ni ja!)..=))) na kraju smo se dogovorile da ću joj produžit nokte malo i napravit tanke metalic-sive lance kako padaju preko svakog nokta 2 puta, a na jedan nokat svake ruke ću joj srebrnim prahom nacrtat simbole koje je izabrala... weeeee!!!!! Zato sam sretna!!!!!!! =))))))))

kako je to sve dugi proces pričale smo i djevojka me baš iznenadila jer je prva stvar bila: ona šuti a vidi se da želi nešto reć i onda pukne: «imate zakon marte..».. (???) ja sam ju pitala «tko mi?».. smijeh.. pa nisam ja Vi..!! cura ima negdje 17 a izgleda skoro starije od mene...! haha.. a dobro.. možda i ne.. slično izgledamo haha... dvije klinke! Anyway.. ja sam se rascvala kad mi je spomenula marte jer imam crne marte oslikane.. tj preko cijelih marti mi je gusti sitni srebrni bršljan razgranat u kojem se «skrivaju» neki meni bitni simboli i riječi... taj bršljan stvarno dobro izgleda, to znam... i pričamo mi, pričamo.. noktići lijepo napreduju kad nam u salon uleti neki lik u naranđastoj uskoj majici, s bradavicama u bojnom položaju i skoro pa lakiranim cipelicama.. «heeeej cure, jel tu kod vas solarij.. ?».. ja reko «da, spremili smo ga ispod stola, al izvučem ti ga ako treba...».. to sam rekla u svojoj glavi.... a u stvarnosti sam rekla..»ne.. sorry».. =))). tip se toliko preseravao i glumatao da smo ga mi samo gledale da vidimo šta će bubnut sljedeće.. al ne ide on nikamo.. ne, ne, ne... već razvlačeći rijeći davi bla bla bla..«a kaaaaaaj to raaaadite..?».. muzemo krave.!.. «uređujemo se.. mislim da ti je jedan solarij u susjednoj zgradi».. «ahaaaaa.. oooo..keeeej...».. uffff.. o.k. da objasnim.. ne reagiram ovako na normalne tipove samo na tipove koji misle da su Božji dar ženama, a to toooooliko nisu! Tip je bio presmiješan i nevjerovatan ko da je s drugog planeta... kada je izašao mi smo se samo pogledale i totalno neprofesionalno, s moje strane, počele u isti čas smijat, smijat, smijat jer smo mislile istu stvar...!!! morala sam kroz smijeh reć «koji bombončić, ha?».. onda smo se još 5 minuta smijale... =)))))))) znam da sad djelujem ko neka bitch, ali nisam, to ste trebali biti tamo i doživjet lika...

tada smo nekako došle na razgovor, koji je bio poduži i čudan jer nemam običaj ovako razgovarat s klijenticama ali djevojka mi se za neko čudo svidjela jer je imala «mozak» i bila skroz simpa i normalna.. (ko ja! haha).... da razgovor.. o tome kako neki ljudi uopće nisu svijesni samih sebe i komentirale smo niže spomenutu temu......

uglavnom nokti su ispali mmmmmmm i cura im se nije mogla načudit...

naš spomenut razgovor me ponuknuo na otvaranje sljedeće teme na koju se slobodno možete izjasnit...

Što čini sexy tipa/muškarca «sexy»..? ] produžen prvi dojam (tj dojam nakon kratkog razgovora s osobom)...

Za mene... hm...
pojava... i samo pojava.. način na koji ga ljudi «gledaju», način na koji doživljava sam sebe.. i doza suzdržanosti..
stav... hmm... ne kažu bezveze da je ženi mozak najvća erogena zona, stimuliraj me «intelektualno» (stavovi, razmišljanja...) i bit će zanimljivo gledat me kako se vesela topim i vrpoljim... obožavam kad u razgovoru s nekim vidim neku stvar iz skroz druge perspektive, skužim nešto čega se nisam sama sjetila.. (iako, to se pre-rijetko desi)...
pogled... jako važno... ''malo vražji'' (spreman na sve), topao i razigran, al mračno-mističan, intrigantan... (koji zahtjevi!)
hm....... sa britkim smislom za humor, brutalno izravan (direktan) ali suptilan...
malo opasan, jer opasan meni znači zanimljiv.. haha... a tipovi koji izgledaju opako (naravno ne idem u extreme), nikada to nisu... one «slatkice» su problem... (fala Bogu da se ne palim na slatkice.. bljak... presterilno...)....
miris... isuse.. miris... mmmm... šnjof-šnjof...

nikada nisam doživljavala tipove kao «zgodan, ne zgodan».. (što nitko ne vjeruje jer su mi svi dečki bili realno nad-nad prosječno zgodni, a sadašnji je prezgodan za svoje dobro, al to je druga tema i čista slučajnost!)...zapravo najčešće mi se desilo da cure pričaju o nekom ''mrak tipu'' a kad ga «upoznam» ne kužim što vide u njemu, dok one iznova neumorno opčinjeno tvrde «kako je zgooooodan».. (??????) a ja samo vidim praznoglavca... (naravno ''te'' cure nisu moje «ženske»/frendice)... ima još...

al sad sve na stranu, ipak smo ljudi i moramo biti plitki.. tip mora biti «njamiiii»..=))) samo što moj pojam njamiii tipa nije cipelice i gel u kosi... sve samo ne šminkić (bez uvrede) i luft madrac koji je po cijele dane u teretani (opet, ništa personal al to mi nije sexy..)... iskreno, tip kojeg ću prvo primjetit mora biti hm... mračan.. (jedna od stvari oko koje smo nas dvije se odmah složile =) )

i eto... ovo tipa meni čini «hot»....

haha, joj sjetila sam se odgovora na pitanje sa početka posta...... jednom se oko mene bezuspješno vrtio neki tip isprobavajući sve metode i kada mu je konačno sinulo da ga ne doživljavam iskoristio je trenutak s keti (tko čita zna da mi je to ''ženska'') da joj se požali i traži savjet... (hej, čovječe, ako ne ide – ne ide!)... ona kaže da mu je samo rekla «gle, ne inspiriraš ju..»... haha.. Keti, obožavam te!!!! to je mala mudrost koju nikada neću zaboravit.. ova kratka rečenica govori sve...

sexy tip..? tip koji inspirira... =))) sva osjetila...

p.s. hvala jednom liku (DeadPoet btw..) što uvijek kada sam netu mogu u pozadini slušat pjesmu tipa koji je... hm.. bio jedan od uzoraka po kojem sam sastavljala listu "what's hot".. =)))

!!!!!!Jesus, na koju foru sam zaboravila KOSU i nokte!!!!!!????????

kosa... brr.. mislim da to već svi znaju.. duža.. samo da je mogu osjetiti na licu.. ne mora bit duuuuuga...
nokti... uff... ovo priznajem teškom mukom... strašno mi je sexy nešto što mi realno nije lijepo, ali je neodoljivo... luka svira gitaru i mora imat duže nokte na jednoj ruci koji su oblikovani skoro u lagani špic od žica... ovo nikad nisam na glas rekla.. ali... to mi je taaaaako sexy... ne znam zašto.. mislim, znam.. ali perverzno je... rukama pokrivam oči...

- 23:24 - Komentari (14) - Isprintaj - #

pred-post...

d.d. ja obozavam kišu... zovu me kišna glista moji doma... 4 real.. =))) čim pada ja jurim van.. to je jedino vrijeme kada čak i sama mogu šetati gradom jer imam društvo od tisuće kapljica..!!! (inaće nigdje ne volim ići sama... ni do bankomata)... napisala sam post i onda brzo otišla u šetnju s frendicom jer je baš udario jaki pljusak... =))) nakon pola sata je prestao pa je i ova šetnja bila "kratkog vijeka"... i to smo išli bez kišobrana samo u kabanicama od njenog buraza (koji ide u osnovnu školu!) pa ne moram ni reć da smo se i ponašale ko mala djeca.. sad sam sva puna neke "mmmmm" energije...

linus.... nemam poima koja je pjesma ali tako me razveselila pomisao da imaš "good taste" (po pašteti)...=)))))

e, da...znaš "ono" mjesto gdje smo sinoć bili? zarazno je.. čak i kad nisi "out there"...

napisala sam danas u rekordnom roku kilometarski post a sve me strah objavit ga jer je predugi.... brrr...

- 19:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Volim....

Pljušti...
Pljušti neumorno i hrabro..
Jesus, kako volim kišu....!!!

- 17:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Praštanje...

Nad ovim sam se zamislila..

«ljude ne razdvajaju greške,
već nesposobnost praštanja»...

bila sam (i još uvijek sam) u sličnoj situaciji.. ja sam pogriješila, on ne zna oprostit.. ali što da je stvar obrnuta.. da li sam zaista sposobna za praštanje?

Ne znam.. dio mene bi volio da jesam, a dio zna da ponekad nisam... preduboko uranjaju neke oštrice da bi oprost bio opcija.. bar ne onaj «bezuvjetni».. (a «oprost» jedino može bit bezuvijetan i potpun).. s druge strane... imam veliku sposobnost razumijevanja (tuđih slabosti, problema, grešaka..). ali... imam problem s lažima.. ne toliram ih i ne prihvačam.... laž je za mene najoštriji bodež... to je zapravo jedina izdaja preko koje sam gotovo sigurna da ne bi mogla preći... osoba sam kojoj se može sve, al baš sve, i to brutalno iskreno, reć i rijetko što me «šokira».. tako da nema potrebe za laganjem.. sranja i greške mogu oprostit samo ako nisu pokušane prikrit se krhkim velom laži...

- 10:56 - Komentari (8) - Isprintaj - #

04.07.2005., ponedjeljak

Pobjeda nad samom sobom - najslađa pobjeda!

Aktualna tema ovih par dana... Neki dan sam pročitala na jednom blogu o poljupcima.. a isti taj dan sam pričala s jednim starim prijateljem koji je samo potvrdio teoriju «dječaci najviše žele ono što ne mogu imat».. =)....
ja imam problem s principima.. mislim, nisam «tvrda» (baš puno) ali obečanje je za mene kraj.. još u jako ranoj mladosti (kada su dječaci i djevojčice tek počeli otkrivati da nisu «isti») dala sam si neka čvrsta obečanja... ona su se kasnije pokazala neobična obečanja pogotovo vezano uz krugove i ponašanja koja «muzika mog odabira» i život skoro pa «promovira»... tako da sam službeno rijedak primjerak... no to ništa ne znači... obečanja…

1.Nikada neću s nikim «brijat»....
2.Bit ću djevica do 18... a prvi put će biti full nabrijan do samog kraja granice izdržljivosti…
3.Neću biti jedna od naših mama koja je bila «intimna» samo sa jednim muškarcem u svom ciiijelom životu.. ( neka budu, eto, bar dva! to obečanje je ionako zapravo više istraživačke prirode.. =)))).. (mislim da casual seks s neznancem ne moram ni spominjat… no way)
4.i bonus obečanje: ne puši, nemoj se naroljat, nikada nemoj NI PROBAT nikakvu drogu!

Ja svoja obećanja izvršavam...!

sad ću ispast ko neki freak, ali u cijelom svom životu nikad nisam s nikim «brijala, zabrijala» ili koja god fraza... eto... ja to jednostavno iz principa ne želim, ne pruža mi zadovoljstvo (očito jer ne želim), ne vidim smisao (a kako radit nešto u čemu ne vidis «the point»??!!)... oduvjek sam imala jako dobru samokontrolu, iako nije bila ni potrebna jer me to toliko NE PRIVLAČI da ne mogu opisat..! ne mogu se zamislit ni dotaknut ni dopustit da me dotakne čovjek kojem nisam «posebna» jer to mene ostavlja tooooliko ravnodušnom a mislim «a koji je cilj života ako ne živjet ga strastveno.»..??? sad zvučim zahtjevna i «kaj si brijem da sam iznad svih normalnih smrtnika» al meni je potrebno tooooliko više...
shvatila sam nedugo da spadam u onu grupu ljudi (mrzim bit u grupi!) tzv. «pleasure prolongers».. ne znam kako da to opišem jer riječi govore sve .... u kratko... jako brijem na kemiju, na strast koja god riječ svejedno... (prestrastvena sam osoba za svoje dobro).. hm.. nema za tijelo i um bolnijeg (slatkog) osječaja iščekivanja nećeg što straaaaaastveno želiš.. tada se samo potencira osječaj i oduvijek mislim da poljubac treba bit pažljivo tajmiran čin, tren prije same eksplozije... mazohist sam... ali to je taaaaakodobro... i eto, nikada u životu nisam brijala s nikim... ovakvi poljubci bili su pečat na početku «veze» iako je veza totalno kriva riječ...
Ali.. to je bilo prelako obečanje...

E ovo drugo... uf... to nije bilo baš lako.. jel ipak hormoni su hormoni… zapravo bilo je fuuuuuuul naporno... nitko sretniji od mene kada sam napunila 18... ali bila sam čvrsta i došljedna no matter what! za mene djevica ne znači bit «tehnički» djevica (u smislu koji sam često puta čula «pa nije ''skroz'' ušo u mene»), nego bit djevica u pravom smislu (a to znači.. «no access», ni njegovim dijelovima tijela, ni spravama, ni predmetima.. ničemu!.....)... znam da je bilo potpuno nepotrebno tako se maltretirat ali koji je to osječaj zadovoljstva kada znaš da si duplo jači od svojih primitivnih nagona... uvijek čeznem pobijedi nad samom sobom…

Ovo treće... uf... ne želim komentirat... s njime nisam zadovoljna... ovo obećanje mi je jedna od rijetkih bolnih točaka...

Četvrto obećanje.. postoji da se ispunjava!

Al ima još nešto... niti jedno od obećanja ne kaže «nemoj biti zločesta djevojčica»..=)))))

- 22:38 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Dan konfliktnih emocija....

dragi moj... ovo će biti jedan od onih dana sa 10 postova.. znam da ću te prenašopat ali... glava mi je prepuna... koja noć, koje jutro, koji dan... napisala bih ti sad bar 20 pjesama, ali znam da je to previše, čak i za tvoju bušu... znaš, baš si mi drag... dragi moj... =)
jučer navečer nisam mogla zaspat pa sam išla kopat ispod kreveta (ne tajni tunel, već kutije!).. našla sam sve i svašta i počela čitat... to se desi kad si mračnjak... stotine i stotine ispisanih listova, stotine pjesama... pročitala ssm neke i shvatila koliko su zapravo djetinje napisane.. haha.. slatko sam se smijala.. iako su bile stvarne ali način pisanja je bio potpuno drugačiji.. doduše, te koje sam čitala sam pisala s nekih 16, neke i kasnij..... uf.. kada je to bilo... ali ja ih se ne sramim! sjetila sam se kako je teško imat hrpu tipova oko sebe a znat da nisu "onaj pravi"... i uporno tražit ne prihvaćajući kompromise onoga što se oko tebe "nudi"... uvijek sam sanjala... hmm...... evo, jedan tipični "pjesmuljak"... =)

"TRACELESS DREAM..."

You disappeared without a trace
Denying me the pleasure
Of looking at your face…

You took the last breath
From my chest,
Stole the last kiss
That I’ve saved..

I searched for you forever
To remember..
..that your just.. a dream..

jučer mi je u glavu ušla jedna buba.. nisam sigurna koja, sve se desilo brzo pa nisam vidjela.. al neka majušna, mislim da je crna.. i sad je čujem kod bubnjiča kako tapka... šuška i šapuće.. "poljubac Vampiiira...".. psssst.....

- 12:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.07.2005., nedjelja

Live 4 real...

I don't wanna live forever
But the time i'm here
I would like to...
Live for real.

- 22:52 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ahhhh.. ohh...ohh... oooooohhh...

Ah taj cyber-sex je stvarno vrhunac ljudske evolucije...

dragi moj.. koristim trenutak da ubacim "papirić" u kutiju uspomena..

Jučer sam nakon ne znam koliko godina imala «date» i bila na chatu... i tako ja pričam, pričam, pričam a na moj nick se lijepe sexualno-nabrijani ugroženi freakovi ko med po prstima.. ja ih sve od reda zatvaram (hej, to nije moj đir!)... a nickovi za umrijet «jebeno_dobar, batina20cm, najbolji_lizonja, mrcina...», ma ne smijem sve ni reć... nakon što me njih 50 pokušalo ''okrenut'' u meni proradi znatiželja (pa dobro, ljudi kaj vi to ozbiljno!?), avanturistički duh (hm... kako ću pričat djeci nešto sto nikada nisam probala.. haha!) i želja za sprdavanjem (i'm sooooo bad, spanck me!).. i tako javi se meni tip čiji nick ću ipak ostaviti anonimnim jer je malo prevulgaran.. ne sjećam se točno chata i vjerojatno ću neke dijelove preskočit, but it goes something like this:
(imajte na umu da se ja (i moj «date» činilo mi se) cijelo vrijeme smijem i sprdavam..)

ON - Bok...
JA - Hej...
ON - Sexy nick, jesi za malo akcije?...
JA - Hvala.. o.k..
ON - god?
JA - 23.. ti?
ON - 24..
JA - hmmmm... =)
ON - jesi napaljena...
JA - Grrrrrr.... (!!!?????)
ON - Di si?
JA - U uredu...
ON - U uredu? U kakvom uredu u ovo doma noći? (bilo je 3:30)
JA - Mom uredu...
ON - Daj se opiši...
(tu mene lagano hvata panika «kak da se opišem!!??, no moj date me ohrabri!)
JA - tamna duga kosa, preplanulo cijelo tijelo bez traka od badića..
ON – mmm.. jooooš..
JA - čvrsta okrugla guza, četvorka.. ti?
ON - Crna kosa, zgodan, visok, vitak...
JA - Misliš.. tanak?
ON - Neee...
Si sama doma?
JA - Sama sam u uredu...
ON - Šta imaš obučeno?
JA - Piđamu... (????)
ON - Voliš uzdisat?
JA - Ne... ti?
ON - volim kad cura uzdiše...
JA - ja volim kad tip silovito stenje... poludim na to... oo yeah!
ON - se diraš?
JA - Ne! Pa kako bi onda pisala?!?
ON - Piši s jednom rukom...
JA - Ne mogu! To me zbunjuje!
ON - Ajde.. poliži si prstić...
JA - ooo... Fuuuuj...!
ON - Što je?
JA - Ma sad sam skužila, radila sam salatu pa mi smrdi prst pooctu..!
ON - Ajde mi uzdiši... stenji... glasno...
JA - Ah želim to! ... mmm...
Al ne mogu... =(
ON - Zašto?
JA - Dečko mi spava u sobi do...
ON - Aha...
Pozdrav....
JA - Hmmmmmm....
ON - Da?!
JA - Ma ništa, upravo sam pojela bajaderu...

Tu je tip odustao.. ah, kako sam samo okrutno ostavljena.. haha.... ah bed... nisam se uopće pripremila.. hehehe... o.k. nakon tog strganca od smijeha mogu samo reć: "jesu li ti ljud djevci da ih može zadovoljit ovakav sex? luzeri? šaljivđije? (ovo zadnje ne bih rekla, neki se OPASNO naljute ako ih zatvoriš ili ignoriraš..!!!???!!!) sve u svemu, priča za unučad...=)

- 22:50 - Komentari (17) - Isprintaj - #

02.07.2005., subota

Za sve nas, za cya, za d.d....

Ratnici Svjetlosti znaju da se neki trenuci u životu ponavljaju...

Zatiče se često u situacijama s kakvima se već suočio; tada zapadne u malodušje, misleći da uopće nije napredovao, jer iznova nailazi na iste teškoće.
«To sam već prošao», žali se svome srcu.
«Doista, prošao si» , odvraća mu srce. «Ali nisi nadišao.»

Na to Ratnik shvati da ponovljena iskustva imaju jednu-jedinu swvrhu: naučiti ga onome što ne želi naučiti.

- 23:31 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Ratnik Svjetlosti....

Prije par godina moja ljubav mi je dala jednu malu knjižicu, ''Priručnik za Ratnika Svjetlosti'' (P. Coelho), rekavši da ju pročitam jer u njoj vidi mene.. kada sam to čula samo mi je došao grozan flashback i pomisao «O Bože zar sam osuđena da ću od ljudi stalno dobivat knjige gospodina Coelha i izjave da u knjizi vide mene..» bila sam spreman na najgore... bezrazložno.. =)..

Neki dan, ta knjižica, opet je našla put do mojih ruku.. u ranim jutarnjim satima iznova sam ju pročitala.... Osjetila sam sreću i topli spokoj u spoznaji da jesam, ja zaista jesam Ratnik Svjetlosti... hm.. tko bi reko... =)

TKO JE RATNIK SVJETLOSTI?

''To je onaj koji je sposoban shvatiti čudo života,
Boriti se do posljednjeg daha za ono u što vjeruje,
I – k tome – slušati zvona koje more njiše u svom krilu.
Svi su za to sposobni.
I nitko se ne smatra Ratnikom Svjetlosti,
Iako svi to jesu.. ''

Zapisat ću na ovome blogu ponekad dijelove priručnika.... iako zaista ne volim citate to su misli na koje se vrijedi ostvrnuti... i odvojiti tren za tri polagana udisaja...

- 19:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.07.2005., petak

Kutijica malih mudrosti...

Mrtvi smo VJEČNOST....
Živimo samo TRENUTAK...

jučer sam to, već po drugi puta, čula u jednom filmu i ovaj put neću zaboravit... jedna djevojka se htjela ubit pa ju je prijatelj, ovom malom mudrošću, nagovarao da je život vrijedan.. ne želim da zvuči morbidno jer vrijedi za sve nas, a ne samo sa ljude koji ne vide izlaz...

jedna od stvari koja me oduvijek najintenzivnije derala je baš taj strah od prolaznosti života... uvijek sam se bojala da ne uzmem život "zdravo za gotovo"... onda se nekad preforsiram jer želim napraviti 10 stvari u isto vrijeme (i to naravno savršeno!).. ali... to mi nije problem, ja sam bar "nabrijana i mlada"... bojim se starosti i smrti... to nije onaj "aktivni" srah, ali je uvijek "tu negdje" u podsvjesti, tjera me da učinim "još više, još bolje"..

anyway... popodne sam imala strašan napadaj smijeha (hvala Linus! =) )... i od silnog smijeha sam zaboravila jesti što se kasnije pokazalo pogubno za moju bušu i nervozna sam kad sam gledna.. (obožavam jest!).. hm...sad baš bezdušno klopam pun tanjur marelica.....

današnji dan.... šljakerski.. duže spavanje.. (haha.. to nije "šljakerski" dio...).. pa petljanje po uredu, zatim na net po porciju "smijeha", a onda jurnjava u studio jer sam popodne imala dvije klijentice.. (imam Nail Art Studio.. između ostalog.... da ne bi ispalo "hmmm... klijentice ili klijenti?!"... prljavog li uma!).. sredila sam im noktiće "njam-njam" i sad skakuću sretne s petice na peticu... uh.. štikle.. brrrr...=)...

i evo sad sam službeno mrtva i ne pada mi na pamet bilo gdje ić... pošaljem koji mail i to je to... kako sam friška poslovna žemska stvarno se naradim..moj "život" će morat malo pričekat.... ahhh..već 2 tjedna nemam neki normalan život... ma:

Don’t analyze,
Don’t analyze…
Don’t be that way,
Don’t live that way…
That will paralyze
Your evolution….

hm... i always analyze...

p.s. Linus... ako ovo čitaš...haha... napisao si da patiš na pravopis i to sve.. ja sam čista suprotnost, čak kao da se TRUDIM ne pazit (imam problem s autoritetom i pravilima.. "i'll do it my way"..!)... (a još sam i teacherica engleskog koja ne zna spelling.. haha.. kao ni 98% amera..) anyway.. znam da si se napatio čitajući ovaj post.. kao i ja tvoj komentat... =))) očem reć, oni apostrofi na kraju svake riječi... pliiiz izvadite mi noževe iz očiju..!!! hahaha.. =)))))) sooooorry... =))))

- 23:59 - Komentari (18) - Isprintaj - #

Samo mali trag....

bila sam na blogu fellow blizanca... samo želim ostavit ovaj podsjetnik da se uvijek sjetim napadaja smijeha koji upravo doživljavam! kako je zakon biti blizanac! :))) nema dovoljno smajlića!

- 15:51 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Noć, a meni još uvijek dan...

Jučer mi je grom zdrmo modem u kući tako da ne mogu na internet pa se moram spustit u ured... upravo me čekaju papiri koje trebam riješit i koristim priliku da se javim sama sebi... već sam umorna... snovi mi traže put do očiju... a kapci su pravi papučari i popuštaju pod pristiskom... ali...

dan.. današnji dan je bio... lijep.. išla sam sinoć spavat oko 3 (ne zato jer sam tulumarila već sam noćni tip).. snovi su me toliko dokrajčili da sam jutro dočekala nesposobna prisilit se otvorit vjeđe.. digla sam se... prekasno... (ja sam inače bolesnik za spavanje i spavala bi do navečer al više ne smijem zbog posla).. hmm..fala Bogu da sam "svoj šef" pa mi se opet može oprostit.. onda me uhvatila neka tjeskoba jer sam uložila svu lovu u novi (tj još jedan) poslovni prostor a ja čim nemam dovoljno love da mogu radit što želim počnem paničarit.. ne zato jer sam materijalist, već za mene novac predstavlja određenu (veliku) dozu sigurnosti i slobode koju tek sada shvaćam... uvijek sam ga imala i kad ga nemam uhvati me panika čak i kad znam da je to privremeno samo do sljedećeg mjeseca... uf.. tada napipam mobitel na podu uz krevet, pročitam poruku za dobro jutro od svog slatkog (koja več 5 godina stiže svaki dan kad se probudi) i znam da će mi bit lakše samo kad ga nazovem.. i nakon dvije njegove rečenice ja sam sretna mala djevojčica bez ijedne brige na ovome svijetu.. tada iznova shvaćam da svi ljudi oko mene koji me živciraju izjavama ''imaš savršenog dečka'' znaju o čemu pričaju.. i osjećam se kao najsretnija djevojka na svijetu.. od kada sam otvorila firmu sva sam u vešmašini i da nema njega i njegove potpore već bi pukla pod pritiskom il izgubila volju.. ma ne bi, al..

mrzim sve trenutke u kojima nisam ''najbolja prema njemu'' jer imam malo gadnu narav... mislim, ja znam da sam posebna osoba (sa prevelikim brojem izraženih kvaliteta sadrženih u jedenoj osobi! hah) koliko god to umišljeno zvučalo al je realno.. ali kad imam loš trenutak ili dan e onda sam spremna na sve.. i pretjeram.. samo, imam sreće da sve ostale stvari zasjene moje mušice i bossovanje... iako se jaaaako trudim i radim na uništavanju ZLOČESTE "JA"...

onda u zagreb, obavit par sastanaka, pa susret sa najslađim stvorom sa najljepšom dugom loknastom lavljom kosom... nakon što sam naslonila glavu na njegova topla prsa, i osjetila čvrstoču utopijskog zagrljaja, shvatila sam koliko je lijep ovaj dan.. i zaboravila na sve, osim na bradu koja je počivala na mojoj kosi.... and the rest is history... =)

zzzz....

- 00:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	srpanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31