dragi moj... ovo će biti jedan od onih dana sa 10 postova.. znam da ću te prenašopat ali... glava mi je prepuna... koja noć, koje jutro, koji dan... napisala bih ti sad bar 20 pjesama, ali znam da je to previše, čak i za tvoju bušu... znaš, baš si mi drag... dragi moj... =)
jučer navečer nisam mogla zaspat pa sam išla kopat ispod kreveta (ne tajni tunel, već kutije!).. našla sam sve i svašta i počela čitat... to se desi kad si mračnjak... stotine i stotine ispisanih listova, stotine pjesama... pročitala ssm neke i shvatila koliko su zapravo djetinje napisane.. haha.. slatko sam se smijala.. iako su bile stvarne ali način pisanja je bio potpuno drugačiji.. doduše, te koje sam čitala sam pisala s nekih 16, neke i kasnij..... uf.. kada je to bilo... ali ja ih se ne sramim! sjetila sam se kako je teško imat hrpu tipova oko sebe a znat da nisu "onaj pravi"... i uporno tražit ne prihvaćajući kompromise onoga što se oko tebe "nudi"... uvijek sam sanjala... hmm...... evo, jedan tipični "pjesmuljak"... =)