Jučer sam na radiju čula «Hotel California» i ostavila komentar kako stvarno volim taj instrumental i pjesmu... nakon neobične večeri išla sam spavati oko 4... oke teške, a nikako da ih posjeti san... sjećam se da je bilo 5 sati kada sam zadnji puta pogledala ekran mobitela.. nakon toga... tama... i muzika... Jesus.. cijelu noć me progonila muzika..! stalno sam bila u nekome polu snu.. snivala sam, ali mozak je non stop pjevao.. kako frustrirajuće, kako iscrpljujuće, a opet… kako lijepo.... trgnem se svako malo iz sna jer skužim da pjevam dok snivam.. ! jao, napad na mozak.. a koja tek muzika.. evo vam dio repertuara koji je one-girl band pjevao cijeeeeelu noć... ne znam samo kak sam nakon 100 godina u snu znala sve pjesme od riječi do riječi…!?
«Hello darkness my old friend,
i've come to talk to you again...»
«On a dark desert highway
cool wind in my hair...»
«You do something to me
something deep in side..»
«uuuuuuuu.... and she's buying
a stairway to heaven...» (najmočnije mi je ovo dugo uuuu…)
«Sweet child in time
you'll see the line
the line that's drawn
between good and bad...» (iz ove pjesme uglavnom onaj «Aaaaaaaaaaa».. mrak… jedini vrišteći zvuk koji podnosim)
«Nights in white satin
never reaching the end
letters i've written
never meaning to send...»
«Yes, it's gonna be a long, lonely summer
and i feel the emptynes
i'll send you all my love
every day
in a letter...»
…cijelu noć jedno te isto u krug.. bez početka, bez kraja... vjerujem da znate sve stvari…
I onda neka netko kaže da sam normalna...!? ..
Ne znam koga da krivim, al krivim Tebe, mačore... grrr.. =)))
Post je objavljen 13.07.2005. u 22:51 sati.