Koračali smo iznova istim mračnim ulicama, jer noć je svjetlo koje nas mami i zove na put kroz doline neugodne tišine.
Ne shvaćaš da pogled koji mi poklanjaš nije dar koji smijem primiti. Ti si čežnja za prošlim danima, samo to, ništa više. Boli me kada vidim da me voliš, ne želim da osjećaš to. Želim. Ne želim. Želim! Iz čiste taštine… mrzim sebe što volim kad me voliš! Znam koliko si jedinstven i neponovljiv, ako me voliš tada sam posebna i ja. Koliko okrutan čovjek može biti?
Koračali smo iznova istim mračnim ulicama… ti si me volio, a ja sam mrzila sebe jer volim što me voliš…
Post je objavljen 09.07.2005. u 23:02 sati.