Jučer mi je grom zdrmo modem u kući tako da ne mogu na internet pa se moram spustit u ured... upravo me čekaju papiri koje trebam riješit i koristim priliku da se javim sama sebi... već sam umorna... snovi mi traže put do očiju... a kapci su pravi papučari i popuštaju pod pristiskom... ali...
dan.. današnji dan je bio... lijep.. išla sam sinoć spavat oko 3 (ne zato jer sam tulumarila već sam noćni tip).. snovi su me toliko dokrajčili da sam jutro dočekala nesposobna prisilit se otvorit vjeđe.. digla sam se... prekasno... (ja sam inače bolesnik za spavanje i spavala bi do navečer al više ne smijem zbog posla).. hmm..fala Bogu da sam "svoj šef" pa mi se opet može oprostit.. onda me uhvatila neka tjeskoba jer sam uložila svu lovu u novi (tj još jedan) poslovni prostor a ja čim nemam dovoljno love da mogu radit što želim počnem paničarit.. ne zato jer sam materijalist, već za mene novac predstavlja određenu (veliku) dozu sigurnosti i slobode koju tek sada shvaćam... uvijek sam ga imala i kad ga nemam uhvati me panika čak i kad znam da je to privremeno samo do sljedećeg mjeseca... uf.. tada napipam mobitel na podu uz krevet, pročitam poruku za dobro jutro od svog slatkog (koja več 5 godina stiže svaki dan kad se probudi) i znam da će mi bit lakše samo kad ga nazovem.. i nakon dvije njegove rečenice ja sam sretna mala djevojčica bez ijedne brige na ovome svijetu.. tada iznova shvaćam da svi ljudi oko mene koji me živciraju izjavama ''imaš savršenog dečka'' znaju o čemu pričaju.. i osjećam se kao najsretnija djevojka na svijetu.. od kada sam otvorila firmu sva sam u vešmašini i da nema njega i njegove potpore već bi pukla pod pritiskom il izgubila volju.. ma ne bi, al..
mrzim sve trenutke u kojima nisam ''najbolja prema njemu'' jer imam malo gadnu narav... mislim, ja znam da sam posebna osoba (sa prevelikim brojem izraženih kvaliteta sadrženih u jedenoj osobi! hah) koliko god to umišljeno zvučalo al je realno.. ali kad imam loš trenutak ili dan e onda sam spremna na sve.. i pretjeram.. samo, imam sreće da sve ostale stvari zasjene moje mušice i bossovanje... iako se jaaaako trudim i radim na uništavanju ZLOČESTE "JA"...
onda u zagreb, obavit par sastanaka, pa susret sa najslađim stvorom sa najljepšom dugom loknastom lavljom kosom... nakon što sam naslonila glavu na njegova topla prsa, i osjetila čvrstoču utopijskog zagrljaja, shvatila sam koliko je lijep ovaj dan.. i zaboravila na sve, osim na bradu koja je počivala na mojoj kosi.... and the rest is history... =)
zzzz....
Post je objavljen 01.07.2005. u 00:20 sati.