Prije par godina moja ljubav mi je dala jednu malu knjižicu, ''Priručnik za Ratnika Svjetlosti'' (P. Coelho), rekavši da ju pročitam jer u njoj vidi mene.. kada sam to čula samo mi je došao grozan flashback i pomisao «O Bože zar sam osuđena da ću od ljudi stalno dobivat knjige gospodina Coelha i izjave da u knjizi vide mene..» bila sam spreman na najgore... bezrazložno.. =)..
Neki dan, ta knjižica, opet je našla put do mojih ruku.. u ranim jutarnjim satima iznova sam ju pročitala.... Osjetila sam sreću i topli spokoj u spoznaji da jesam, ja zaista jesam Ratnik Svjetlosti... hm.. tko bi reko... =)