''Bubni pa preživi...''
09.02.2008., subota
nesretno sretna.. uvijek =)
 svidja mi se slika.. toliko detalja... kontradikcija koncepta.. puni mjesec, oblaci okupani suncevim zrakama... erupcija zivota i energije... prelijep smak svijeta.. ili pocetak neceg jos ljepseg? kraj je zapravo samo pocetak neceg novog ako gledamo ocima vremena... ...cula sam od par blogera da mi je blog tolko davno editiran da se ne mogu ostaviti komentari =) a sta da kazem.. rekla sam ''jednog dana'' i toga se drzim.. nema smisla zapocinjat pisat i onda tipkam post mjesecno, zar ne? kod mene je sve... ma nemam poima =) vrijeme prolazi, sve se mijenja.. ljudi se mijenjaju.. me not so much =)) cesto svratim ovdje procitam malo koji svoj prastari post samo da utvrdim gradivo, da se sjetim lekcija koje sam prosla, pronadjem malo inspiracije i naucim nesto sama od sebe... :) jos uvijek sam sretno rastrojena.. uvijek cu biti.. izmedju djevojcice koja sniva i zene koja trazi svoje mjesto u svijetu... đizs vec imam 25... brrrrr.. zar me ne bi trebala vec proc ta sranja! =) neke dane razmisljam o imenima za djecu, neke dane planiram pirs na obrvi, druge dane gledam opremu za wellness (eto jedna od novosti, prosirujem se poslovno... otvaram wellness and beauty centar za opustanje mmmmm =))... trece dane razmisljam da li sam odabrala pravu osobu za ostatak svog zivota.. cetvrte dane sam samo sretna i nesvjesna svega oko sebe malo sigurnija da sam odabrala osobu svog zivota.. pete dane skuzim da izmedju svog tog mozganja cijeli tjedan šljakam ko zivotinja i jedva cekam vikend... a seste i sedme dane sam svjesna kolko trebam biti zahvalana za zivot koji zivim ali to me ne sprijecava da ga uvijek iznova preispitujem, rušim, gradim i otkrivam... i onda..... sve ispocetka sljedeci tjedan =)) kao sto rekoh.. sve se promijenilo.. nista se nije promijenilo hahaha ne ocekujem da ce ovo netko procitat ni sjecat se male mene u ovoj velikoj blogosferi... sve iz proslog posta stoji.. fale mi moji ljudi kojih vise nema ovdje a oni koji i jesu ovdje osjecam da je to samo privremeno... rastuzi me svaki puta kada otvorim bubnipaprezivi2... stranica koja mi je dugo bila.. drugi dom... rastrojena i ispunjena... prica mog zivota... tama uvijek slijedi svjetlo.. svijetlo uvijek slijedi tamu... svaki dan pronaci smisao i popraviti ono sto je mozda sasvim u redu... zasto ne? =) this is how I remind me... ...of what I really am.... this is how you remind me... ...of what i really am... thank you |
