''Bubni pa preživi...''
31.12.2005., subota
The time is NOW!
|
Kraj godine... slažu se računi.. koliko smo ''primili'', koliko ''pružili''.. što smo obgrlili i prihvatili, što propustili... koliko smo postigli, jesmo li na istom mjestu kao i godinu dana prije?.. plusevi i minusići se bilježe... da li je krajni rezultat pozitivan? je li to uopće bitno?.. nije... ne previše... ''čar cesta je u putovanju, ne u stizanju do cilja''... Novogodišnje Želje?... naravno da ZDRAVLJE je temelj, stol koji moja biti stabilan... sâm ŽIVOT je stakleni akvarij na stolu.. i eto, tu počinje posao - na nama je s koliko ćemo predanosti, strpljenja, ljubavi, vjere, ustrajnosti taj akvarij napuniti, ukrasiti, održavati, osvježavati.. jer znamo kakav akvarij postane ako ga se zanemari.. na nama je koliko će RIBICA u tom akvariju svojim LJUBAVNIM perajama komešati vodu, našu DUŠU.. koliko god je lakše postavit se kao svijeća, nemoćna na udare elemenata, sve je ipak stvar izbora... ne postoji pravi ni krivi izbor, samo ZAKAŠNJELI (propušteni) izbor...  ... the time is NOW... .. jedina stvar koju u Novoj želim svima je.. ono sto oduvijek želim sebi.. ...E V O L U I R A J T E... ''Ako počinjemo razmišljati, počinjemo se bojati....'' pa, POČNIMO se bojati... FACE UP YOUR FEARS..! ponizite se, progutajte, borite se, izložite se, napravite što god je potrebno but fuckin' REACT! ...do the right thing, do the HARD THING... do SOMETHING! nije bitno dal si briljiro il si zasro.. bitno je da si se POKRENUO, da si pritisnuo PLAY na traci razmišljnja.. budimo svjesni SEBE, ''u dobru i zlu'', svijesni kakvi jesmo a ne kakvi zelimo biti.. nemojmo dramatizitat nad neuspjehom i slabošću NITI preuveličavat uspjeh .. samosažaljenje ili, s druge strane, tapšanje za najmanji uspjeh su gubitak vremena.. idemo dalje.. ...NE STANITE na cesti kada vidite lezećeg policajca.. prijeđite prepreku pažljivo, pa čak i ako ste u trećoj, nije važno!! ali PRIJEĐITE ju i nastavite DALJE... koma kod klišeja je što su klišeji, koliko god stvarni i bitni bili.. e pa briga me! ovo je isklišeizirani post! grrr.. ;) iako ne totalka jer nema slička vatrometa ni šampanjca! =)) (hihihi... moj mali osobni bunt.. bazen je opet prepun.. =) ) Sretna Vam Nova Dragi Moji.... EVOLUIRAJMO ZAJEDNO! Uredite svoj akvarij...  Vaša Blekica! :**** p.s. post prati pjesma.. STAIND ''So far away''... I’m not ashamed to BE the person that I am TODAY |
25.12.2005., nedjelja
Pahulje Želja... :*
|
22.12.2005., četvrtak
All I want for Christmas... ;)
 Dragi moji.... blagdanska blogomanije je počela.. gdje god dodjem najnoviji postovi su priče, pisma i želje za Božić i Novu Godinu... e pa vrijeme je i da Vaša Blekica NE STAVI takav post! =) hihihih...(respect svima koji su stavili ga...:* ) post je zapravo pjesma... Creed ''With arms wide open''... to je pjesma koja na mene ima onaj neki ''neobičan'' pik... duša zapliva, stojim sklopljenih očiju, ruke dizem nebu... podajem se.. svijetu, slobodi, ljubavi.. ŽIVOTU.. jer zivjeti se, ali istinski zivjeti, može samo: With Arms Wide Open... With Mind Wide Open...... ...2005 nas napušta.. bila je divna.. idemo naprijed... Well I just heard the news today It seems my life is gonna change I closed my eyes, begin to pray Then tears of joy stream down my face With arms wide open Under the sunlight Welcome to this place I'll show you everything With arms wide open With arms wide open Well I don't know if I'm ready To be the man I have to be I'll take a breath, I'll take her by my side We stand in awe, we've created life we create our own life... and it's not a phrase... Vaša... (ajme koliko mudrolija :P ) p.s. psssst.... moje želje šapnut ću vam some other time... me don't like to swim kada je bazen pun... tada se sunčam.. čekam i promatram... |
20.12.2005., utorak
Ponekad jedna točkica mijenja cijelu sliku...
 Nije lako bubamarcu niti dečku ni muškarcu pored toliko bubamara istih boja istih šara znati koja je njegova Mara koja je PRAVA..... Nije lako bubamari niti djevi niti dami pored toliko bubamarca istih osmjeha istih šara znati koji će je čuvat dok laganim korakom tapka morem travčica, morem granja... :) |
14.12.2005., srijeda
Ne sipaj latice po mome putu...
 ...želim ZNATI, želim VIDJETI tlo po kojem hodam... Oduvijek sam na pitanje ''Da li je bolje SVE znati ili ponekad živjeti u blaženom neznanju...'' odgovarala gotovo instinktivno – ZNATI, pod svaku cijenu, no matter what... iza toga stojim još uvijek.. iako.. Znanje je često tanka oštrica koja prodire duboko... oštrica koja je meni potrebna... ponekad mi se čini da je Znanje gotovo čisti mazohizam.. ali opet... zamislite npr situaciju... Čujete da vam je zaručnik otišao proročici i na pitanje: ''reci mi ime osobe za koju zeliš znati da li ti je suđena'' on odgovori imenima TRIJU OSOBA, od kojih je ajde prvo vaše.. ili još gora sitka... NITI JEDNO od imena nije Vaše... i sad.. biste li to voljeli saznati ili zivjeti u iluziji da ste za njega beskompromisno prvi i jedini...? život je pun ovakvih pričica stoga pitam vas.... ''znati ili ponekad ne znati''?? p.s. razmislite i recite mi.. i voljela bih konkretno vaše mišljenje na spomenutu situaciju, jer cura je saznala.. i sad ju zdere.. a ja nisam pametna.. dio mene bi ga poslao k one druge dvije... grrrr.... |
13.12.2005., utorak
Sprdajmo se.. mrdajmo se… cmiiii...
 Riknuo mi je prije par tjedana daljinski od tv-a.. prvo sam mislila da su baterije, ali nešto je krcnulo unutra i sad dok ga tresem zvuči ko zvečka.. pogledala sam ga milo i rekla ''dragi... razvalila sam te ko beba zvečku!..''... (samo mi je slatko namignuo svojim crvenim gumbićem.. ne znam zašto..) dugo mi je bio partner u noći, jest da je naš odnost bio više robovlasnički nego partnerski pošto je klikao na svaki moj mig... kaznjavala sam negovu usluznost padanjem s kreveta, stolice, stola... čak ni slobodni padovi sa ozonskog omotača mog gornjeg kreveta (koji odbijam dat odrezat jer se već 2 godine selim.. hehe.. a i odjeća, nakon napornog dana nošenja, mora imat svoje mjesto odmora u kojem će se relaksirati sljedećih vjecnost dana...) nisu slomili njegov duh... i tako jednog dana ''klik..''.. nista.. ''klik.. klik..'' u nedoumici... nista.. dok nije nastpilo blago panično klikanje ''klik! klik! klik! ajde radi!!!.... klik! klik! klik! zašto ne radiš??!!''... biiip... prekid programa.. čudan zvukić dok ga tresem.. melt down... RIP dragi moj... .. dani prolaze.. ono malo što sam je gledala sada je gone with the wind.. totalno otuđenje od televizije, postala sam primorana druzit se s ljudima.. (hehehehehehe...)... hrt, rtl, nova.... some day, some where our paths will cross again... =(( :P anyway.. my point... neke glupe stvari u svojoj su malenkosti i beznčajnosti zapravo ''bitne''.. začin daje okus juhi.. ovaj svijet je zapravo totalno bezvezan bez daljinskih upravljača.. ah taj komformizam! ….ali zaista... zamislite agoniju dizanja iz toplog kreveta u hladnoj noći, dolaska do tv-a i ručnog mijenjanja programa….... e pa, Welcome To My World…!!! =))) |
09.12.2005., petak
Ja sam samo... Ja...
 Kao pčele na med lijepe se na mene nije mi jasno zašto imam sve što i ti ništa drugačije ništa posebno ništa novo.. Zašto budim ''ono nešto'' što te navodi na rušenje barijera točka vrenja gdje želja zamijenjuje razum? Dani se stapaju u beskrajan orgazam Ego trip bez razloga i kraja... Zašto misliš da u meni ima nešto posebno, Posebno za Tebe? Pčele se roje Misli razlivene po ramenima Posebna? Griješite... Griješiš... Ja sam samo.... Ja Masovna halucinacija.... :( |
07.12.2005., srijeda
Oda jednoj Lijepoj Gljivi.... ;)
ovako je sve počelo.... a ovako završilo....  ovo je za Njega jer.... ''he will, he will rock you...''..=))) ;) kissssssssssssssssss |
05.12.2005., ponedjeljak
Ajooooj... kad komentiram, onda stvarno komentiram.. =)
 Photo by SilverSurfer Komentar na post od angie 24…. Stavljam ga ovdje jer nakon što sam ga napisala bilo mi je bad stavit ga, draga moja, tebi ispod posta.. zanijela sam se, ogroman je.. eheheh… ovako... jedina osoba koja je mene ikada baš 4real and deep under povrijedila bio je Luka, nad-prijatelj, srodna duša.... nakon njega je su bila 2 mala povrijeđivanja, ništa usporedivo.. eto, povrijedio me iako mi zapravo nije ništa zločesto napravio, samo je otišao.. to je boljelo opako jače od ikoje emocije.. sama sam bila kriva.. to je bilo ono ''jedna strana uvijek osjeća nešto više'' i kada mi je nakon cijelozivotnog poznanstva (ista ulica, isti razred srednja i osnovna škola) i godina i godina najintenzivnijeg ''Bonnie & Clyde'' prijateljstva, rekao da sam njegov svijet ja sam ignorirala, pravila se glupa, dok jednostavno nije mogao to više podnijet i počeo me, povrijeđen i željan više od prijateljstva, odgurivat jer iako mi je bio SVE nije bilo dovoljno.. to je moja najveća rana, nikada neće zacijelit.. on je razlog naslova mog bloga, moj najveći učitelj... jer tada sam šutila.. nisam ‘’bubnula pa prezivjela’’… pazljivo biram prijatelje i nikada, stvarno nikada nisam bila u situaciji da su me olajavali ili bilo što ruzno mi rekli/napravili… PRIJATELJI.. čudno, ali baš NIKADA... a sad ono ''čujenje nakon dugo vremena''.. da li to funkcionirat moze.. BITI PRIJATELJ, POVRIJEDIT SE I OPET PROBAT ISPOČETKA…? . hmm.. evo moje sitke... upoznali smo se u drugom srednje, M., (muško biće)... 4 godina prijateljstva ali onog intenzivnog.. no.... jednom mi se slago i to se samo gomilalo u meni dok se nije nakupilo svega i svačega (i stvari koje nemaju veze s njim) i nisam pukla s izjavom ''gle šta ti mene stalno zoveš, zar ne kuziš da te već godinu dana nisam ni jednom nazvala a ti mene stalno, od kad si me slago ne vjerujem ti i ne mogu ovako funkcionira, trudila sam se ali ne mogu… mozda bi bilo bolje da mi se više ne javljaš''.. na to njegova šokirana izjava ''a dobro da si mi rekla, sad se imam razlog bar večeras ubit u alkoholu''.. paff.. muka mi je došlo na tu izjavu i svaka mogućnost da bi ga sljedeći dan nazvala s isprikom isparila je u mirisu tog alkohola.. ''koji kreten, koje dijete, koji tipičan muško (ne generalizirat, znam!)''... time mi je samo potvrdio da je isti onaj nezreli klinac koji radi sranja, i to me zderalo jer sam imala osjećaj da se ja mijenjam a on ostaje isti.. ja sam njemu jako puno značila.. jako puno... jako puno... volio me više nego ja njega, tek sada to kuzim………i tako tišina, vrijeme prolazi….. 3 godine kasnije…….. biram njegov broj.……. pričali smo vječnost, niti jedna emocije nije nestala... od tada svaki dan je ‘’naš’’… on se promijenio, ja sam se promijenila.. pašemo si u potpunosti.. volimo se opako.. i to je ona prava, zrela ljubav prema osobi... bojala sam se da će mi spustit slušalicu kada sam nakon 3 god zvala, ali nije.. nakon toga zamjerao mi je neko vrijeme.... derale su ga paranoje da ću ga opet ''ostavit'' ali, nakon što sam ga ‘’opet’’ upoznala ‘’new and improved’’ obećala sam mu: ''nikad više.. kako ne kuziš prije si mi bio jako drag.. ludice, sada te VOLIM..!!!''... nikada nisam mislila da bi moglo biti ovako.. nikada nisam baš previše vjerovala u ''ispočetka''.. ali nama kao da je trebalo neko vrijeme da sazrijemo i konačno mozemo biti ovo što smo sada.. NAJDIVNIJI, NAJBOLJI PRIJATELJI... SVAKI DAN... (po nekoliko puta.. eheheheheheheh...=)))) ).. p.s. bez prljavih misli, on mi je ''pravi, najpraviji'' prijatelj... onaj koji te zna u DUŠU...jer smo prošli SVE.. i isplivali jači nego ikad.. čak i kada se činilo da je rečeno sve... :* ………………… evo.. =)) komentar isklesan u ludilu zapaljenih prstića.. danas sam počela pisati sličan post, nisam stigla završit… duuuud moj Veliki najdrazi… hvala ti na svemu.. jesam, zadovoljna sam.. i zadovoljena.. ;) hihihhi popodne si napravio jednu od svojih ''krasotica'' jer si znao da sam lagano ''low''... pjevala sam ti ovu pjesmu kao majušno ''hvala''.. znam da cuti je na blogu nije zamjena za moj glasić (heheheh) al guštaj se.. Creed ''My Sacrifice''... this one’s 4 you, zasluzio si… ;))) Who’s the man??!! Tiiii…. Zašto…??? …. jer nikada me ne ostavljaš da sjedim na grančici sama…. ako i odeš na tren, budnim okom iz prikrajka brižno me gledaš… :* Creed... ''MY SACRIFICE'' Hello my friend We meet again It's been a while Where should we begin? Feels like forever Within my heart Are memories Of perfect love that you gave to me Oh, I remember When you are with me I'm free, I'm careless I BELIEVE Above all the others We'll fly This brings tears To my eyes... My sacrifice We've seen our share Of UPS AND DOWNS Oh, how quickly life Can turn around In an instant (LJUDI SMO, A LJUDI SU GLUPI...!) It feels so good to reunite Within yourself and Within your mind Let's find peace there I just want to Say HELLO again I just want to Say hello again ''GREŠKE''... radimo... ''IZNOVA''... postoji... ''DRUGA ŠANSA''.... mijenja zivote... ....vjerujem... ....J**EŠ PONOS... po-nosu! VJERUJEM..... VOLIM..... PRIHVAĆAM.... TRAŽIM I DAJEM ŠANSE.... p.s. heheh i sad sretnem Taf Gaja online... jao, jao... |
03.12.2005., subota
Znaju.... Znajte....
 Photo by SilverSurfer Ulice moga grada znaju kada sam sretna.. koračam veselim korakom tiho, vrteći remen od mobitela, osmjehom pozdravljam kuće u nizu... Prozujala sam malo ovim blogom.. hmm.. čitajući ga, tko me ne zna, mogao bi pomisliti da sam tuzna.. nisam.. ja sam veseli mali zvrk... ne sumnjajte u moj OSMIJEH, čak ni kada zvučim tuzno... ''Proljeće Duše''...=)) a sada gibam u šetnju, dug je put do kraja latice... =))) |
