"Ljubav je kao droga.
U početku javlja se osjećaj euforije, potpunog predavanja.
Kasnije, sutradan želis još. Još se nisi zasitio, ali osjećaj ti se svidio, i uvjeren si da ga možeš kontrolirati.
Misliš na voljenu osobu dvije minute, a tri minute je zaboraviš. Ali, uskoro, "naviknes" se na tu osobu i počinjes u potpunosti zavisiti od nje. Onda na nju mislis po tri sata, a zaboraviš je na dvije minute.
Ako nije pored tebe, osjećas se kao narkomani kad ne nabave drogu.
U tom trenutku, kao što ovisnici kradu ili se ponizavaju da bi pribavili ono što im treba,
ti si spreman na SVE radi "ljubavi"...'' i to sa zadovoljstvom... "sa smiješkom u propast"..... unaware...
(''Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala'')
... i kao pravi ovisnici ne shvaćaju ozbiljnost svoje ovisnosti već su zadovoljni samo da dobivaju fix, ne samo zadovoljni, čak SRETNI...
...treba povući granice, ne uvijek samo prihvaćat... to je moje mišljenje... jer prava ljubav nije ucjena i naredba, ljubav je prihvaćanje i dopuštanje.. i to obostrano prihvaćanje želja i potreba, stavova i snova.. puno puta odreknemo se nečega bitnog za nas same, naš "gušt", za našu dušu, naš emotivni razvoj ili ispunjenje radi voljene osobe.. ali kada i gdje povući granicu..? pravi ovisnik ju ne povlaći, šutke pristaje na sve.. (naravno on to ne doživljava kao nešto strašno ili negativno već "normalno" i potrebno jer to doživljava kao postavljanje prioriteta, ne shvaćajući da u životu se ne mora uvijek birati između dvije stvari.....).. ali postoji razlika između "kompromisa" i "kompromitirati se"..
...žalim ljude koji se boje biti ravnopravni partner u vezi tj zauzet stav.. boje se konflikta i reakcije partnera tj napuštanja... mora da je gadan osjećaj stajati na toliko nesigurnom tlu koje je stalno pod prijetnjom "odlaska".. nemaju vjere da ljubav njihovog partnera nije toliko krhka da bi odmah bio zakinut "fixa".. ponavljam, ljubav nije ucjena... ne "ostavljaš" i prestaješ voljeti nekoga samo zato jer ti je jedanput izrazio suprotan stav i ne podragao po guzi... to je "držanje osobe u šaci" i istraživanje do kuda kontrola dominatora može ići.. žao mi je što ovisnici ne shvaćaju da ljubav nije robija i konstantno podilaženje jednoj osobi iz trena u tren, iz dana u dan, iz godine u godinu.. kvaliteta duše koja to prihvaća svedena je na minimum.. osobni razvoj ne postoji.. žensko tijelo se prodaje za novac, muška duša se često prodaje za "ljubav" (osobno sam sretna što me ''takva'' ljubav zaobišla)... ali čini me strašno tužnom kada to vidim i doživim... i to je onaj najiskreniji oblik tuge... tuga koju može osjetiti samo promatrač...
..tada osjetim sreću jer znam kakav si ti meni, znam kakva sam ja tebi.. Nikada ti nisam rekla "ako napraviš to i to ostavit ću te" jer to je kao da ti govorim "želim te posjedovati a ne voljeti"...zarobljena u svakodnevnici zaboravim, ovakve stvri me podsjete.. volim te ljubavi.. ali nema te taaako dugo pored mene.. u zadnjih mjesec dana stalno si na terenu, osjećam kao da te nemam... nedostaješ mi.. tražila sam te u drugima, nisam te našla.. oprosti.. bila sam zbunjena.. fali mi tvoj čvrsti stisak.. tvoj pogled najnježnije mazi.. najsretnija sam pod vrškovima tvojih prstiju.. ahhh.... sutra... sutra ću zagristi te tople željne usnice od sreće..! ti si moj Princez...!
p.s. VOLJELA bih zrnca vaše mudrosti, gledište situacije, "savjet".... (u komentarima je još p.s. sa infom)
Post je objavljen 29.07.2005. u 09:35 sati.