Bottom seeking Top

Pokušavam Juliju uvjeriti kako treba razmišljati malo i o svom životu, a ne samo životu ljudi oko nje. Svoje potrebe i osjećaje potpuno ignorira. Shvaćam da je žrtvovanje jedna od jako lijepih osobina hrvatskih žena i majki, ali mislim da ljubavi mora biti granica razum. Naravno, po njoj sam ja nerazuman i ne razmišljam svojom (gornjom) glavom.

U međuvremenu sam skužio i da moja sestra koja me ranije onako svesrdno podržala i saslušala s velikim razumijevanjem zapravo nije jako oduševljena mojim ponašanjem. Juliji je rekla da imam odgovor na svako njezino pitanje. Kako i ne bih imao – nakon toliko godina proučavanja problema. Uz to se složila s Julijom da je ovo prolazna faza i da ću nakon nekog vremena shvatiti što su najbitnije stvari u životu.

A ja sam tako siguran u ono što osjećam i što želim, pa ipak kad me ljudi bliski meni ovako okarakteriziraju, potkopaju moju sigurnost...

Tri putnika prolaze kroz selo. Ispred jedne kuće primijete seljaka kako se izležava u ležaljci i promatra prolaznike. Prvi putnik kaže: "Pogledajte onog lijenčinu: devet je sati ujutro a on se izležava ispred kuće umjesto da radi nešto korisno". Drugi putnik na to odgovara: "Varaš se, on se vjerovatno ustao u ranu zoru, obavio sve svoje poslove, i sad se odmara". Treći putnik dodaje: "Zar ne vidite da pokvarenjak promatra žene koje prolaze ulicom?"

Koji putnik je u pravu? Što se iz priče da zaključiti?

Umoran od šetnje po gradu, Tony je izvadio mobitel i otipkao poruku partneru koji ga je očekivao. Automatski je izabrao ime iz adresara i poruka je u trenu otišla. Nažalost, u brzini nije skužio da je poruka otišla na krivu adresu. Sva sreća da u poruci nije bilo ništa opasno što bi ugrozilo njegovu brižno skrivanu intimu.

Helena je pregledavala slike na obiteljskom kompjuteru i slučajno naišla na nešto neočekivano. Među obiteljskim slikama pojavilo se i nekoliko pornografskih na kojima su bili samo muškarci. Ne vjerujući svojim očima pogledala je u Luku i upitala ga što je to. Luka je brižno pazio da obriše sve tragove svojih kasnonoćnih aktivnosti na Internetu: cookies, history, cache, my recent documents,... Već godinama je sve bilo u redu, ali izgleda da mu se omakla jedna pogreška. Neke od slika koje je skupljao i marljivo zaključavao u ZIP datoteke završile su na pogrešnom mjestu. Inače prilično nesnalažljiv, Luka je uspio sačuvati prisebnost i reći da se svakakve stvari mogu pronaći na Internetu, pa treba dobro paziti djecu kad sami koriste kompjuter. Helena se nije baš razumjela u kompjutere pa nije skužila da su slike bile snimljene na hard disk. Luka se ovaj put izvukao što mu je omogućilo da ostane u closetu još par godina do iduće pogreške iz koje se neće moći tako lako izvući.

Lako je napraviti pogrešku koristeći moderne oblike komuniciranja. Ponekad se pitam kako Mick uspijeva skrivati moje poruke na mobitelu od rodbine i prijatelja, i naše razgovore i komunikacije preko Interneta. Meni to baš ne polazi dobro za rukom. Meni se desio slučajni outing, i sad mi je drago da jest. Da nije, možda bih se još patio strogo zatvoren u svom ormaru.

Prošli vikend sam opet napravio nešto nepromišljeno. Koristio sam bankovnu karticu koju mu je rođak posudio zato jer mi duguje neke novce. Taj vikend sam se dobro provodio u San Franciscu. Nije mu bilo ni na kraj pameti da se svako podizanje novca bilježi i ispisuje na mjesečnom izvješću zajedno s lokacijom gdje je novac podignut. Za ovaj mjesec na računu će se pojaviti bankomat na Castro St. i na Folsom St. Sad se nadam da rođak neće povezati ove lokacije i skužiti gdje sam bio. Ili možda hoće. Svak je čuo za Castro u San Franciscu.

From Paris to Berlin, and every disco I get in, my heart is pumping for love, pumping for love, 'Cause when I'm thinking of you, and all the things we could do, my heart is pumping for love, you left me longing for you Patience is a game, and every night I say your name, Hoping that you'll answer 'cause I'm going insane. It's quite along time ago, You brought me out of control, Hungry for your love and like I know what that might be

Teasing was the thing and now I just can't let it go maiden you were something no-one else needs to know I quess I'm thinking of you, like I would know what to do when I found you, but I don't have got no clue From Paris to Berlin, and every disco I get in, my heart is pumping for love, bounding for love, 'Cause when I'm thinking of you, And all the things we could do, my heart is pumping for love, you left me longing for you

Eugen Bauder

"Set in contemporary London, this is the story of four strangers (Julia Roberts, Jude Law, Natalie Portman, and Clive Owen) - their chance meetings, instant attractions and casual betrayals." Očekivao sam puno od ovog filma na osnovu dobrih kritika i komentara, nominacija za Oskara i osvojena dva Zlatna Globusa. Međutim, film me jako razočarao. Reklama za film obećavajuće kaže: "Napokon ljubavna priča za odrasle", a ja bih je promijenio u "Ljubavna priča za glupake".

Četvero izgubljenih ljudi upadaju u međusobne veze, prekidaju bez pardona, i opet se vraćaju jedno drugom i tako unedogled. Susreću se sasvim slučajno, da bi iz toga proizašla nekakva harmonična dugogodišnja veza, koja na kraju pukne u sekundi kako je i nastala. Likovi se ponašaju kao da na svijetu nema drugih ljudi, nego im život ovisi jedan o drugome. U jednom trenutku ponašaju se kao nevinašca, a u idućoj sceni su okrutni sebičnjaci. U jednom trenutku su lovci, a u idućem nevine žrtve. Snebivajući se prateći sve te nevjerojatno glupe obrate, pitao sam se da li moj homo pogled na svijet utječe na to kako sam prihvatio ovaj film. Neka od prikazanih str8 ponašanja i reakcija teško mi je zamisliti u gay svijetu. Sva ta dramatiziranja oko seksa i prijevara, opsesije jednom osobom, svođenje ljubavi na trenutačne osjećaje, isključivanje razuma... - not my style at all.

Manje sredine imaju svoje draži. Sid mi kaže da ima previše izbora kad se spoji na lokalni gay chat room. Broj chatera nikad ne pada ispod sto, a ponekad dosegne 400. Na fakultetu je Sid bio u manjem gradu i tamo je u chat roomu bilo 4-5 ljudi. Ali kaže da mu je tamo bilo puno zabavnije. Ni Sid ni ljudi koje je tada upoznavao nisu bili izbirljivi kao ovdje gdje je ponuda puno veća. Where would you rather be?

Sid mi je malo smiješan jer se nalazi na granici između razdoblja u kojem se samo zabavljao i razdoblja u kojemu počinje tražiti kvalitetnu osobu za ozbiljnu vezu. Svako malo zaruži s nekim koga upozna na chatu, poslije toga razmišlja kako bi bilo ljepše biti s nekim posebnim u vezi i graditi stabilniji i kvalitetniji odnos, a nedugo zatim već traži iduću priliku za zabavu. Kako se kontrolirati kad je chat room prepun prekrasnih frajera! Moj savjet Sidu: još nisi spreman za ozbiljnu vezu.

Mark ima 37 godina, živi u Ohiu. Prije godinu dana je izišao iz closeta i rastao se od žene. Ima sina od 13 godina. Preko Interneta je upoznao osamnaestogodišnjaka koji živi na Filipinima. Zaljubili su se i otad svakodnevno komuniciraju preko Interneta. Mark je bio i u posjeti na Filipinima i bilo im je super. Filipinac bi htio doći u USA, ali ne može dobiti vizu. Marku je ovo prva i jedina veza i jedino seksualno iskustvo. Sad provodi dane chatajuci s Filipincem, a i s drugim ljudima, između ostalog s Pedrom.

Pedro je razočaran s lokalnom gay scenom, pa je svoje traženje savršenog partnera proširio na cijele Sjedinjene Države. Tako je nedavno bio u kratkoj vezi s nekim tipom iz Južne Dakote. A s Markom povremeno chata već godinu dana. Mark se sprema na godišnji odmor sa svojim sinom. Idu u Meksiko na tjedan dana. Pozvao je Pedra da im se pridruži da se konačno upoznaju. Međutim, Pedru je stalo do ovog tipa pa me pita što da radi.

Da razmotrim situaciju: tip živi stotinama kilometara dalje, ima sina od 13 godina, ima dečka na Filipinima, i nema nikakva iskustva, ni emocionalnog ni seksualnog. Hm, kakav savjet da dam Pedru? Koji ti je vrag??? Jesi li ti lud????? Suzdržavam se i pokušavam sagledati situaciju iz njegovog ugla. Ipak mu je stalo do ovog tipa, pa koliko god sve izgledalo nelogično i besmisleno, ljubav se razumom ne može objasniti.

Može li se uopće odvagnuti koliko emocija a koliko razuma treba unijeti u vezu?

Michael je dvadesetdvogodišnji mladić prekrasnog tijela i prodornih plavih očiju, lijep kao slika. Međutim, sav je utučen i zabrinut jer je upravo izišao iz četverogodišnje veze. Ljudi znaju biti tako nezreli! Sa 18 stupiti u višegodišnju vezu sa tridesetogodišnjakom i još očekivati da će ta veza potrajati cijeli život. Kaže da je u vezi bilo fizičkog i verbalnog zlostavljanja, puno svađa i prevara, i na kraju se više jednostavno nije moglo. Tako tipičan primjer prve veze kad se ljudi zaljube i izgube glavu za prvim idiotom koji naiđe. I onda pokušavaju ostati s njim po svaku cijenu i podnose svakakva maltretiranja. A zašto? Zato što su emocionalno nezreli i ne kuže da trebaju ići dalje. Ovaj mladac mi se žali kako na gay.com ne moze naći kvalitetne ljude za vezu. Mislim da će on vrlo brzo uletjeti u iduću vezu glavom bez obzira.

Moja reakcija na sve ovo? Ja bih donio zakon da se zabrani sklapanje braka osobama koje nisu imale bar pet partnera. Ne, bolje deset! Sličan zakon bi trebalo primijeniti i na gay svijet, kad bi nam dozvoljavali da se ženimo in the first place.

Invazija je počela prije tjedan dana. Duge kolone su izbijale sa svih strana. Navalili su u ogromnim brojevima u potrazi za resursima za daljnje razmnažanje. Iako sam te resurse brižno skrivao i zaštićivao, neprijatelj se pokazao izrazito lukav i spretan. Rat još traje, i ne nazire mu se kraj. Mislim da ću morati upotrijebiti najubojitije oružje.

I ranije je bilo pojedinačnih agresija, ali su se napadači povlačili nakon jedne izgubljene bitke. Ovaj put ne posustaju. Možda su nesnosne vrućine zadnjih dana potaknule ovu bjesomučnu invaziju. Prijatelji mi kažu da i oni imaju sličnih problema i snalaze se na razne načine. Neki sami prskaju svoje kuće iznutra i izvana, a neki plaćaju mjesečni servis. Ja nastojim izbjegavati insekticide, ali situacija postaje neizdrživa.

Valjda je problem u tome što su Californijske kuće drvene konstrukcije pa je mravima lako prodrijeti unutra. Temeljna ploča je betonska, a sve ostalo je drvo. Temeljna ploča često ispuca, što je slučaj i s mojom kućom. U pukotinama su se naselili mravi, tako da doslovno izlaze iz zemlje, prolaze kroz šuplje zidove i izlaze iz električnih prekidača, utičnica i najmanjih pukotina u zidovima. Zimi ih nema, ali ljeti uvijek vodimo rat. U kuhinji se ništa ne smije ostaviti otvoreno. Sva hrana mora biti u hladnjaku ili dobro zapakirana.. Prije par dana prvi put su napali sobu. Navalili su na maramicu pokraj kreveta uprljanu s... Valjda im se sviđaju proteini? :-)

Jučer sam kupio tajno oružje: nekakve dimne bombe koje se otvore u kući i ostave da dim ispuni cijelu kuću. Nakon dva sata treba sve dobro provjetriti i usisati tepihe. Horde mrava koje i dalje neumorno pretražuju kuhinju i sobe i ne slute što im se sprema. Izvještaj s bojnog polja slijedi sutra.

Svako jutro budim se uz svoju omiljenu lokalnu radio stanicu. Jutarnji program vode troje voditelja. Lucas je odličan spiker, elokventan, suosjećajan i savršeno cool. Shannon je odlična spikerica, elokventna, suosjećajna i savršeno cool. Maney je nikakav spiker, stalno upada u riječ kad ne treba, provaljuje gluposti, bezosjećajan je, i svojim komentarima šokira i svoje kolege i slušatelje. Nije mi bilo jasno zašto ga trpe dok nisam skužio da svojom prisutnošću Maney drži show zanimljivim.

"War of the Roses" je blok koji se svako malo pojavljuje u programu. Slušatelji koji sumnjaju u vjernost svojih partnera zovu radio upomoć. Obično žene zovu i žale se na svoje muževe koji se sumnjivo ponašaju. Shannon onda zove muža/partnera i predstavlja se kao da zove iz trgovine cvijećem. Žrtvi nudi besplatan buket cvijeća koji će poslati voljenoj osobi, samo treba reći ime osobe te poruku koju će poslati zajedno s cvijećem. Ponekad partner kaže ime svoje partnerice i nakon toga teče med i mlijeko. Ali u većem broju slučajeva, partner kaže ime treće osobe na koju se sumnja i još to potvrdi kakvom seksi porukom. Nakon toga se drugi partner uključuje u razgovor te slijedi okršaj u eteru dostojan Jerryja Springera.

Nedavno sam se prilično iznenadio kad sam prvi put čuo "War of the Roses" između dva muškarca. Lucas, Shannon i Maney su revno odradili svoj posao, a nakon toga su odgovarali na pozive slušatelja od kojih su ih neki napadali, a drugi branili zbog uključivanja homoseksualne veze u program. Voditelji su odlučno odbijali sve homofobične slušatelje, svaka im čast! Nakon prvog puta bilo je još homoseksualnih "War of the Roses" ali su burne reakcije izostale. Svakog čuda...

Jutros zove Amanda i žali se na svoju partnericu Rose s kojom je u vezi četiri godine. Rose provodi previše vremena sa zajedničkom prijateljicom Christy, ali Amanda kaže da ne želi ništa reći Rose jer se boji da je pogrešno ne optuži. (Zato je odlučila da svoj problem javno riješi preko radija – Američka logika!) Voditeljica Shannon je nazvala Rose i ponudila joj besplatan odmor za nju i partnericu. Rose je odabrala Christy. Idućih nekoliko minuta čulo se samo *beep* *beep* *beep* kojima je radio maskirao prostote koje su partnerice razmjenjivale. Žene znaju biti opasne!

Prije ovog okršaja, voditelji su ispitivali Amandu o detaljima njezine veze s Rose. Tako je idiot Maney bez pardona pitao tko je u njihovoj vezi butch, a tko lipstick (prvi put čujem ovaj izraz!). Amanda je odgovorila da su obje "kind of lipsticky" na što je Maney požudno odvratio: "Hot!!!" Koji idiot! A Lucas se ovaj put također isprosipao kad je pitao Amandu da li je njihova veza otvorena, odnosno, da li prihvaćaju šaranje partnera kao nešto normalno. Amanda ničim to nije dala naslutiti, pa je Lucas očito pobrkao gay i lezbijske stereotipe! Sve to nimalo nije zbunilo Amandu. Kako i bi, ta s tim stereotipima se susrećemo svakodnevno, i sami ih stalno spominjemo i s njima se zabavljamo. Pada mi na pamet savjet koji mi je dao Eric: "You have to be able to laugh at yourself!" Moraš se znati sam sebi smijati!

"I stayed at Hilton San Francisco two weeks ago. I was visiting the city for the annual Pride festival and had a wonderful time. The reason for my writing is the letter that I received from the hotel management on Sunday, warning hotel guests that the Gay/Lesbian Freedom Pride Parade will cause traffic delays. It was advising of alternate traffic routes and to allow additional time if traveling between 8 a.m. and 4 p.m. The letter concludes: "We apologize if the parade presents any inconvenience and we wish you a safe trip home."

It is very thoughtful of the management to warn hotel guests about the traffic problems. However, did the management think that some of the 350,000 participants or viewers of the parade may be staying in their hotel? A simple additional sentence wishing a pleasurable stay if we are there for the parade would make us feel very welcome at your hotel. By mentioning only the negative consequences of the parade, it seemed as if management considered it only a nuisance to their guests.

I am confident that Hilton is committed to diversity and welcomes all their guests in equal way. My stay at your hotel was otherwise very pleasurable and comfortable. Please take this letter as a suggestion how to make your guests feel welcome during special events that may be liked by some and disliked by others.

Regards,
A. A."

"Mr. A.-
Let me first start by saying we appreciate your feedback and are very happy you enjoyed your stay at the Hilton San Francisco. In no way do we ever want to make our guests feel the parade is a nuisance and let me assure you Hilton is committed to diversity. In fact, last year the Hilton Corporation received an award in appreciation of our diversity programs. The parade is a very welcomed event for the city, especially this hotel, monetarily and personally amongst the Team members. Over this time, the hotel did have several different groups, not only attending the parade but also conducting business and it would have been difficult to include a welcome blurb in the letter to each individual group. Needless-the-say, with your suggestion, we will look at the letter for next year and amend it so that we do not create a negative perception of this large (and very fun) city event. Thank you again and let me know when you are in the Bay Area, we would love to have you stay with us again.
Hilton San Francisco,
Director"

"U prvih nekoliko veza ljudi obično ne kuže što rade. Potrebno je da isprobaju više stvari dok ne nađu ono pravo. Za tebe se bojim da se ne zaustaviš prije nego što pronađeš točno ono što ti odgovara."

Znam dosta ljudi koji uporno nastoje pronaći pravog partnera za sebe, ali u tome nikako ne uspijevaju. Izgleda da sam ja suprotan karakter. Reggie, moj counselor čije mudrolije prenosim u ovom i u prethodnih par postova, kaže da mi na čelu piše "relationship".

U svakoj vezi ima pozitivnih i negativnih stvari. Kako mogu znati da li je netko odgovarajući partner za mene?

"Moraš procijeniti da li se nalazite na istom superhighwayu života. Da li idete u istom smjeru i stremite istim ciljevima? Moj partner i ja imamo razlika, npr. on 30% vremena ne sluša što ja pričam i to mi ide na živce. Međutim, imamo iste ciljeve u životu i oni nas drže zajedno već sedam godina."

Jesmo li Mick i ja na istom superhighwayu života? Mick je upravo ostvario zavidan poslovni uspjeh. Tako mi je drago zbog njega. S druge strane, zadnjih dana pomišljam kako mrzim tu njegovu karijeru i njegov uspjeh. Da nije toga, puno lakše bi se odlučio za selidbu u USA.

"U sebi imaš jednu blagu energiju koja se sviđa ljudima koji su ti slični po karakteru. Kad upoznaješ nove ljude, ta tvoja energija privlači osobe koje su slične tebi i koji ti odgovaraju. Zato nikad nisam čuo od tebe da si upoznao nekog idiota koji te je prevario ili slično. (Sasvim nesvjesno) eliminiraš takve ljude iz svoje okoline."

Zar nije krasno kad ti netko logički objasni kako funkcioniraju neke stvari, stvari koje ja ni u snu ne bih mogao sam zaključiti ili razumjeti.

Prije dvije godine u Californiji je donesen zakon o registriranom partnerstvu kojim su istospolnim zajednicama pružena sva zakonska prava koja imaju bračne zajednice. Isti zakon se priprema i u Hrvatskoj. Postavlja se pitanje, ako već na taj način dobivamo sva zakonska prava, zašto onda još tražimo i pravo na brak?

Jedan sudac je iznio zanimljiv komentar: ako su prava jednaka, zašto ih onda nazivati različitim imenima? Ravnopravni smo, ali ipak ne toliko da se naše zajednice mogu nazvati riječju koja počinje s "M" (ili "B" na hrvatskom). Zakon ne bi smio raditi razlike među jednakima, pogotovo ne zbog zaostalih pogleda na svijet koje znanost i moderno društvo odbacuju.

Nizozemska, Belgija, Kanada i (začudo) Španjolska su se odlučile za progres. Nadam se da će i ostale zemlje slijediti njihov primjer nakon što uvide da ove četiri nije pogodila sudbina Sodome i Gomore niti se išta bitno u njihovu društvu promijenilo osim što su ljudska prava proširena na jednu dotad zapostavljenu i ignoriranu skupinu ljudi.

"Ma kakvi pederi, njih treba zabraniti, ali i lezbejke to je sve nenormalno, i treba pravilno odgajati mladež. Najveći krivci za pojavu pedera su žene, neće da daju bez novca - pa to su sve prostitutke - a one su krive i za slabi natalitet kao i za to da se svaki humaniji odnos između muškaraca smatra za pederizam."

Joj, tako volim čitati komentare na Večernjakove članke koje se tiču homoseksualaca! :-)))

Često pišem o snošljivosti/toleranciji i koliko je bitno posjedovati tu kvalitetu. A opet se svako malo nađem i sam na drugoj, mračnoj strani.

Eric je stigao kući i u čudu promatrao odjeću i ručnike razbacane po cijeloj kući. Cimer nije bio kod kuće, pa se pitao što se tu odigravalo. Objašnjenje je stiglo kasnije: dečko je bio kod njega pa su se seksali po cijeloj kući. Moja reakcija: joj, super! Eric mi kaže da mu cimer ima 47 godina, a njegov dečko 19. Moja reakcija: molim???? Eric kaže da ne budem "judgemental", da nikoga ne osuđujem. Zamislim se nad tim. Nek se ljudi zabavljaju, što to meni znači u životu? Zašto moja prva instinktivna reakcija mora biti zaprepaštenje?

Čitam sad blog kolege koji vrlo grafički opisuje seks, i to malo žešći seks koji uključuje stvari koje meni ne padaju na pamet da ih radim. Sablažnjavam se, a zatim pucam od smijeha čitajući njegovu rečenicu iz naslova ovog posta. I onda se sjetim: prije nego što pijetao zapjeva... Tako je teško biti tolerantan i prihvaćati druge onakvima kakvi jesu! Nikakvo čudo što nas str8eri ne prihvaćaju – pa i mi smo isti kao i oni!

"A ja sam mislio da je moj život kompliciran!" To je skoro postala tipična reakcija ljudi koji čuju moju priču. Na moje pitanje, Eric mi je ponudio vrlo razborit savjet: "Zakomplicirao si život petoro ljudi. Sredi se prije nego što zakompliciraš život desetoro ljudi". Ne baš ono što sam htio čuti, ali mi je baš trebalo tako nešto da me potakne na razmišljanje.

Eric posjeduje izvanredno životno iskustvo. Sa šesnaest godina iselio se iz roditeljske kuće u Ulaan Bataaru, i od tada je više puta mijenjao mjesto stanovanja između Njemačke, SAD, i rodne Mongolije. Iza njega su lude godine gay života u kojima je skupio zadivljujuće iskustvo. Jako je neovisan, vrlo discipliniran, razumije ljudske odnose i veze puno bolje od većine ljudi.

Iskustvo je nešto što jako cijenim kod ljudi zato što mogu od njih učiti. U razgovoru s Ericom rekao mi je toliko stvari koje su me natjerale na razmišljanje. Malo je brzoplet u izvođenju zaključaka, ali je u većini slučajeva u pravu. Uz to je i vrlo skroman pa nije htio prihvatiti nikakav kompliment što se njegova iskustva tiče: "Ja sam samo čovjek koji uči život". Nevjerojatno! Još je više nevjerojatno to što je Eric 6 godina mlađi od mene, a po emocionalnoj zrelosti je kojih dvanaest godina ispred mene i ispred većine drugih ljudi. Zato ga njegova generacija nimalo ne zanima.

Dugo vremena prije spavanja razmišljao sam o svemu što sam čuo od njega: koliko još moram rasti i razvijati se prije nego što postanem sposoban ostvariti kvalitetne odnose s drugim ljudima. Iz glave mi nikako nije izlazila misao: "ako želiš biti sretan i zadovoljan u vezi, prije toga moraš naučiti biti nezavistan i zadovoljan sam sa sobom!" Nakon toga sam u snu dobio ideju koja mi nikad prije nije pala na pamet: želim se iseliti i naučiti živjeti sam i biti zadovoljan sam sa sobom.

U nedostatku boljeg izraza, prevodim Diversity kao "različitost". Ima li netko bolju ideju? Evo koliko moja kompanija cijeni razlike.

"Poštivanje različitosti je prepoznavanje i cijenjenje različitih ljudskih osobina koje čine pojedince jedinstvenima. Različitosti uključuju dob, etničku pripadnost, kulturu, ekonomski status, seksualnu orijentaciju, religiju i kognitivne stilove. Naši poslovni uspjesi su direktno povezani s različitosti naših zaposlenika širom svijeta. Naše razlike su naša snaga!

"Poštivanje različitosti nije samo trenutna inicijativa. Ono je jedan od preduvjeta za razvoj inovacija i za izvrsne poslovne rezultate. Široke perspektive, sposobnosti i iskustva naših zaposlenika ključni su za uspjeh kompanije. Mi poštujemo, cijenimo i ističemo naša različita gledišta i mogućnosti koje se otvaraju sa širokim razlikama među našim zaposlenicima, društvenim sredinama, klijentima, dobavljačima, i partnerima na globalnom tržištu. U skladu s tim, naši poslovni principi, politika i vrijednosti očituju našu privrženost očuvanju i razvoju različitosti.

"Zašto trebamo cijeniti različitosti? Razlike na radnom mjestu vode većoj timskoj sinergiji i stimuliraju kreativnost. Okruženja s velikim razlikama imaju velike prednosti pri rješavanju problema i donose nam mnoge koristi:

• Povećanu mogućnost razumijevanja različitih kulturnih vrijednosti i stilova, što je neophodno u individualnoj i grupnoj komunikaciji i ophođenju u poslovnom okruženju.
  
• Omogućava sagledanje problema iz različitih perspektiva
  
• Pomaže nam da efikasno slušamo ljude s kojima komuniciramo
  
• Uči nas da prepoznamo i cijenimo ljude prije razlika"