Često pišem o snošljivosti/toleranciji i koliko je bitno posjedovati tu kvalitetu. A opet se svako malo nađem i sam na drugoj, mračnoj strani.
Eric je stigao kući i u čudu promatrao odjeću i ručnike razbacane po cijeloj kući. Cimer nije bio kod kuće, pa se pitao što se tu odigravalo. Objašnjenje je stiglo kasnije: dečko je bio kod njega pa su se seksali po cijeloj kući. Moja reakcija: joj, super! Eric mi kaže da mu cimer ima 47 godina, a njegov dečko 19. Moja reakcija: molim???? Eric kaže da ne budem "judgemental", da nikoga ne osuđujem. Zamislim se nad tim. Nek se ljudi zabavljaju, što to meni znači u životu? Zašto moja prva instinktivna reakcija mora biti zaprepaštenje?
Čitam sad blog kolege koji vrlo grafički opisuje seks, i to malo žešći seks koji uključuje stvari koje meni ne padaju na pamet da ih radim. Sablažnjavam se, a zatim pucam od smijeha čitajući njegovu rečenicu iz naslova ovog posta. I onda se sjetim: prije nego što pijetao zapjeva... Tako je teško biti tolerantan i prihvaćati druge onakvima kakvi jesu! Nikakvo čudo što nas str8eri ne prihvaćaju – pa i mi smo isti kao i oni!
Post je objavljen 04.07.2005. u 02:19 sati.