Bottom seeking Top

U razgledanju mnogobrojnih štandova uspio sam se suzdržati od trošenja novca na gluposti, osim u jednom slučaju: donirao sam $50 za HRC (Human Rights Campaign) = Kampanja za Ljudska Prava, a to je najveća organizacija koja se bori za gay prava u USA. Trenutno troše jako puno energije i novca da bi spriječili kongres u Washingtonu da amandmanom na ustav definira brak kao zajednicu muškarca i žene. Time bi se poništili zakoni u nekoliko država koji dozvoljavaju istospolne brakove.

Californijski kongresmen iz San Francisca, Mark Leno, održao je govor na tu temu na centralnoj pozornici. Stupanjem u zakonski brak partneri dobivaju oko 140 raznih zakonskih prava: pravo nasljeđivanja, penzije, posjeta u bolnici, itd. Radi se o svjetovnim zakonskim pravima, koji nemaju veze sa religijom i duhovnošću. Istospolnim partnerima ta zakonska prava nisu dostupna. Da bi ih sebi osigurali, moraju proći kroz mukotrpan i skup proces s odvjetnicima koji sve to moraju staviti na papir. A raznospolni partneri sve to dobivaju automatski jednim potpisom na papir. Kongresmen Leno tvrdi da je pravo na brak jedno od osnovnih ljudskih prava te bi trebalo biti dostupno svima bez obzira na spol. On je podnio prijedlog zakona u Californijskom kongresu kojim bi se definicija braka promijenila iz "unije između jednog muškarca i jedne žene" u "uniju dvije osobe". Isti prijedlog zakona potvrđuje slobodu vjere koja je garantirana ustavom time da naglašava da država nikad ne može prisiliti nijednu vjersku zajednicu da sklapa istospolne brakove ako to ne želi. Zar to nije jednostavno i lako shvatljivo? Neshvatljivo je koliko se vjerske zajednice protive istospolnim brakovima. Mislim da žele sačuvati svoj utjecaj u društvu; međutim, mi živimo u demokraciji a ne teokraciji. Lenov prijedlog zakona nije izglasan na zasjedanju donjeg doma prije nešto manje od mjesec dana. Nedostajala su četiri glasa. Leno sada pokušava svoj prijedlog zakona progurati u Californijskom senatu gdje ima više šanse za prolaz jer Demokrati imaju solidnu većinu.

Kongresmen Leno uspoređuje borbu za ozakonjenje istospolnih brakova sa borbom za ozakonjenje raznorasnih brakova. Dosta saveznih država je u prošlosti zabranjivalo brakove između različitih rasa. Šesdesetih godina u Virginiji osuđeni su bijelac i crnkinja na godinu dana zatvora zato što su se vjenčali i prekršili državni zakon. Oni su tužili državu i to je konačno dovelo do toga da je vrhovni sud 1969.g. donio odluku o protuustavnosti tih zakona. Tada su napisali da je brak osnovno ljudsko pravo koje ne smije nikome biti zabranjeno. Kongresmen kaže da će zabrana istospolnih brakova na isti način postati povijesna nepravda kojoj će se buduća pokoljenja čuditi. A dotad moramo živjeti i slušati konzervativce koji tvrde da će se svijet srušiti ako se nešto tako dozvoli.

Prvi put sam na jednoj od najvećih svjetskih GLBT manifestacija. Čitav lipanj je prepun GLBT događanja, a vrhunac je ovaj posljednji vikend. Za nekoga tko je "out" tek nešto više od godinu dana, doživljaj je veličanstven. Centralna ulica Market prepuna je zastava duginih boja, a u daljini na brdu Twin Peaks presijava se ogroman ružičasti trokut. Savršena scenografija za događaje koji slijede.

Nakon subotnjih priprema i večernjeg uličnog partyja, osvanuo je dan za Paradu. Oko 150 ekipa sudjelovalo je u mimohodu koji je trajao više od tri sata. Paradu tradiocionalno otvaraju "Dykes on Bikes", kontigent od stotinjak lezbijki na bijesnim motociklima koje su protresle grad, što bukom motora, što odvažnom kostimografijom. Dosta velikih korporacija su imale svoje kontigente na paradi; sve više ih se odvažuje na direktnu reklamu gay populaciji. Sve gradske ustanove su također imale svoje predstavnike, među njima i policija koja nije samo čuvala red nego i sudjelovala u paradi. GLBT organizacije su se dostojno predstavile, a najviše mi se svidjela duga povorka istospolnih obitelji i njihove djece. Tu su bile i hrpa više i manje čudnih interesnih grupa, kao npr. organizacija koja se bori za imigracijska prava za istospolne partnere, grupa koja promovira polyamory, katoličke župe koje otvoreno prihvaćaju homoseksualce, grupa koja se bori protiv obrezivanja, itd.

Nakon parade program se nastavio na ni manje ni više nego 15 pozornica postavljenih u dvadesetak gradskih blokova oko Civic Centra koji su bili zatvoreni za promet. Iako je prostor prevelik, gužva je u većini tog prostora bila nevjerojatna, najviše oko tristotinjak štandova raznih izlagača. Jedva smo se probijali kroz gomilu, i istovremeno uživali u raznolikosti i šarenilu mnoštva. To je bila više nego dostojna proslava raznolikosti ljudi, karaktera, sklonosti i ponašanja; raznolikosti koja se inače vrlo rijetko poštuje, a kamoli proslavlja. Što na sve to reći nego ponoviti slogan ovogodišnjeg SF Pridea: "Stand up! Stand out! Stand proud!"

Izlazim iz metroa i ostajem zapanjen prizorom ispred sebe. Ulice su pune ljudi nekoliko blokova oko mene. San Fancisco se nalazi na brežuljkastom terenu, pa imam dobar pregled sa mjesta na kome se nalazim. Neki pretpostavljaju da se kojih milijun ljudi sjati u grad za ovu prigodu.

Ali masa ljudi nije impresivna sama po sebi. Ono što mi je nevjerojatno jest da je većina tih ljudi queer. Prolazim kroz masu sa ozarenim licem dječačića zapanjenog nečim što vidi prvi put u životu. Preplavljuje me osjećaj pripadnosti toj masi, osjećam da su svi moja obitelj. Zadivljeno promatram svoju feminiziranu braću i macho sestre, transseksualce i extravagantne kraljice, polugole i potpuno gole egzibicioniste, otpadnike sa margine društva koji inače ne pokazuju svoje pravo lice na radnom mjestu ili u krugu obitelji, ali zato danas sve to obilato i prenapadno naglašavaju, te uživaju u društvu istomišljenika koji ih neće osuditi nego objeručke prihvatiti, zagrliti i izljubiti. Razrogačenih očiju i s osmijehom na licu hodam kao u transu, i u sebi ponavljam: Omigod! Omigod! Omigod! ne vjerujući svojim očima.

Subota navečer. Castro street (gay četvrt) i nekoliko okolnih blokova blokirani su za promet. Muzika trešti sa kamiona i pozornica postavljenih na rubovima ulica. Masa se izvija u ludom ritmu dok je polako prekriva tama i sitne kapi kiše. Jedva se probijam kroz gomilu koja se nagurava ispred pozornica i barova. Uz koju kap alkohola opuštam se i pridružujem plesnom ludilu. Upijam svaki lik, svaki pokret, svaki takt glazbe i skupljam ih u sebi, čuvam ih da mi daju snage kad se vratim u svoju svakodnevnicu.

Prijatelj me jednom upitao: zašto nam treba Pride? Možemo živjeti normalno, ništa nam ne fali, što će nam te prenaglašene gay proslave kojima samo sablažnjavamo društvo? Gledajući ovu queer gomilu, osjećajući se dijelom te velike obitelji, i sudjelujući u kolektivnoj ekstazi, ovo pitanje za mene nema više nikakvog smisla!

By Joey Garcia

Očekivanje Nove Godine bez partnera može nam izgledati zastrašujuće. Evo nekoliko savjeta za samce.

Host: Holidays can be a difficult time, especially if you're single. It can be depressing, and it can be lonely.

Joey: That’s absolutely true, and, with the darkness outside, the depression can feel even heavier. The good news is that this season is a time to birth light. That means it’s also a time to birth enlightenment. So, it’s a good time to get to know yourself better.

There are concrete things that singles can do during the holidays, and they have nothing to do with finding someone. Singles can use this time to work on themselves. For example, I think it’s important that singles find places where they feel they belong--whether it’s an organization, a group of friends or family members. They need to be where they feel accepted, acknowledged and appreciated.

Maybe church or civic organizations?

Absolutely.

Are holiday parties a good place to find that special person?

They can be. But it is important to go to parties by yourself, to feel the independence and strength that can develop within yourself when you are willing to do something alone and without expecting to meet a mate. If you’re going to be successful as a member of a couple, you have to be independent. We have the idea that a soul mate is a person who loves everything we love and wants to do everything we do. The reality is that your soul mate is going to have some of his or her own passions that are going to be different from yours. The sooner you learn to do things on your own, the better prepared you are to become a partner for someone else.

So, work on yourself.

Absolutely. It’s a good time to share your gifts, talents and abilities. You mentioned churches and civic organizations. This is a good time of year to give of yourself by saying, “Here’s something that I’m really good at; let me give this to my community.” Let the world be your soul mate instead of fixating on the narrow idea that a soul mate means just one person.

People always say love happens when you're not looking. What do you think of that?

It’s really good advice! I think that people look a little too hard, and I know that I have done that myself. You know, “Where is he? Where is he?” But my best relationships have happened by accident, so that is good advice.

Julija je našla savršenog muškarca i ne ispušta ga iz ruku. Zgodan, uspješan, pažljiv, uglađen, nježan, omiljen,... Uspoređuje ga često s dečkima i muževima svojih prijateljica, i njemu nema premca. Ima nekih malih mušica na koje se već navikla: izlasci s prijateljima, kasnonoćni izleti, i višednevna putovanja s prijateljima. Sve su to mali problemi u usporedbi sa harmonijom koja inače vlada u njihovoj vezi.

The perfect man is gentle,
never cruel and never mean,
he has a warm and kindly smile
and keeps his face so clean.
The perfect man likes children
and will raise them by your side,
he'll be a loving father,
a companion for his bride.
The perfect man loves cooking,
cleaning and vacuuming too,
he'll do anything in his power,
to express his love for you.
The perfect man is sweet,
writing poetry from your name,
he's a best friend to your mother
and kisses away your pain.
He never ever make you cry,
or hurt you in any way...

There's just this little catch, my dears:
The perfect man is gay.

S druge strane, što napraviti kad ravnoteža nije moguća? Pedro voli krupne macho muškarčine, a on sam je mršav i sitan azijat. To i ne bi bio toliko veliki problem da Pedro nije isključivo aktivan (top) :-). Smiješno mi je i pomisliti kako bi taj par izgledao.

Baš sam blesav. Rugam se Pedru, a i sam sam bio u dvije vrlo neuravnotežene veze. U jednoj je razlika u visini bila ogromna, a u drugoj u težini. Ne znam koji je par gore izgledao. Grozno!

Julija je ove neuravnoteženosti jednostavno komentirala: "Pupak uvijek dođe na pupak!". Slažem se, i pokušavam zamisliti sličnu asocijaciju za naš sindikat, ali mi ništa ne pada na pamet.

U jednoj epizodi Sex and the City, Carrie slučajno naleti na Stanforda i Marcusa u ljubavnom činu. Poslije priča prijateljicama kako ne može vjerovati da je Mackus Stanfordu davao blow job. Suprotna kombinacija bi joj bila prirodnija. Stvarno su grozni ti stereotipi koje stvaramo u glavama!

Fabian je upoznao simpatičnog dečka, ali mi se žali da ima poprilično viška kila, kao i on. Pa što očekuješ? Ako želiš nekoga mršavog i vitkog, moraš prvo sam sebe dovesti u red. Ne vjerujem da parovi poput Stanforda i Marcusa iz Sex and the City postoje u stvarnom svijetu. Takve veze mogu potrajati jedno vrijeme (poput mene i Fabiana), ali vjerujem Reggieu kad kaže da svaka veza mora biti balansirana (i ne samo emocionalno).

Reggie: "Poljubi žabu, pa ako se ne pretvori u princa, potraži drugu žabu. Poljubi i nju, pa još jednu, i tako dalje sve dok ne nađeš jednu koja će se pretvoriti u princa."

Odgovor je to na pitanje kolege "da li je uopće postoji moj princ na bijelom konju?" Mnogo ljudi napravi veliku grešku: poljube prvu žabu na koju naiđu, i ožene se njome. Niže potpisani je nažalost jedan od njih, i ponovio je grešku više nego jednom.

Reggievom mudrom savjetu samo bih dodao: u potrazi za svojim princom, treba imati na umu da i sami moramo postati za nekoga princ. A to znači malo se potruditi da ne ostanemo uvijek – žaba. Trčim u teretanu...

Fellow blogger je pronašao dobro rješenje za obiteljsku "sramotu":

"Žao mi je mama što sam takav kakav jesam, ali kada, ako ikada saznaš, nećeš biti jedina i prva koja je zbog toga plakala, nećeš biti prva, ni jedina, a ni zadnja, vjeruj mi, već sam ja to odavno obavio, već odavno ja to obavljam, a nadam se da će uskoro prestati, nadam se da će suze uskoro isahnuti. Oprosti, volim te, ali ne mogu tako više, rekao bih ti, ali ti to ne bi shvatila, ja ne bi shvatio to što ti nisi mogla shvatiti, ja ne bi mogao živjeti sa spoznajom da vi više ne možete živjeti zato što ste osramoćeni. Jučer mi je Parziale rekla kako nije pošteno od njezine sestrične što se javno deklarirala jer tako sramoti svoju obitelj – JA TO NE BIH REKAO, ali u redu! Ja ću svoje, zapravo vaše prezime izbrisati, neću se prezivati kao vi da vas ne sramotim, uzet ću neko tajno, nikada napisano pa da ne sramotim svijet jer ako ću ja željeti izaći u javnost u postpunosti onakav kakav jesam ja ću to učiniti, ali ako će to biti sramota za moju obitelj, za vas, ja ću onda vaše prezime tada izbrisati. Neće biti problem, tuga je ionako moja najbolje prijateljica, nema problema. Nitko neće nikada znati. Žao mi je ako će susjedi ikada saznati, ljudi koje ti znaš, obitelj, baka i dida koji to ne bi mogli podnijeti i koji bi me se odmah odrekli kao i ti, kao i tata iako me se već odrekao. Znam da sve to vama ljudima se čini preapstraktno ali kada i ako se ikada sazna meni neće biti mjesta pod njihovim krovom iako ja sam planiram otići kada završi srednja škola, tako ih neću sramotiti... oprosti mi..."

Naravno, treba pričekati da se stekne nekakva nezavisnost da ne bi završili na ulici. Isti blogger se žali kako bi volio da se rodio 50 godina kasnije jer će dotad društvo evoluirati pa ne bi imao nikakvih problema koje danas ima. I ja mislim isto. S druge strane, trebamo biti ponosni što živimo u vrijeme promjena i što u tim promjenama imamo priliku sudjelovati. Promatrajući generacije ljudi, nevjerojatne su mi razlike kroz koje prolazimo. Tim je 10 godina stariji od mene, i on je strogo u closetu i niti ne pomišlja izaći van na poslu ili u susjedstvu. Ja želim izaći i trudim se naći načina, iako me sputava puno stvari. A deset godina mlađi bloggeri me neprestano iznenađuju svojom smjelošću i otvorenošću. Svakako idemo u pravom smijeru!

Gay Pride manifestacije održavaju se uglavnom u lipnju (ali i tokom cijele godine) kao komemoracija Stonewallskih nemira 1969. godine. U to vrijeme gay populacija New Yorka često je bila žrtva policijskog nasilja. Racija u gay baru Stonewall Inn 28.06.1969. bila je kap koja je prelila čašu. Na nasilje je prvi put odgovoreno nasiljem. Neredi i tučnjave između homoseksualaca i policije nastavili su se iduća tri dana. Nakon dva tjedna osnovan je "Gay Liberation Front" koji se počeo aktivno boriti za prava homoseksualaca. Iduće godine organizirali su prvi marš kao komemoraciju Stonewallskih nereda.

Centralna manifestacija na zapadnoj obali vjerovatno je San Francisco Pride 25-26. lipnja. Ostale proslave su pomaknute na druge datume jer jako puno ljudi putuje u San Francisco i druge veće gradove. Prošle godine u San Franciscu se okupilo oko milijun ljudi. Gospodarska korist procijenjena je na 101 milijun dolara. Grad je prošle godine potpomogao organizaciju sa $84,000.

Ovaj vikend se u Hrvatskom centru u Sacramentu održavao hrvatski festival. Odveo sam Pedra tamo da mu pokažem našu kulturu. Imao je priliku kušati janjetinu s ražnja, vidjeti hrvatski folklor i slušati Dražena Žanka koji je za ovu priliku stigao iz Hrvatske. Joj što sam bio ponosan na našu kulturu! Nismo se tamo dugo zadržavali jer smo žurili na drugi, puno zanimljiviji festival. Razlog našeg dolaska je zapravo bio Pride u Sacramentu.

Povorka je krenula od Capitol parka. Tema ovogodišnjeg Pridea bila je "Equality now - not more, not less!" Gay zajednica zahtijeva pravo na brak, dok se u Californijskom kongresu priprema amandman na ustav kojim bi se brak definirao isključivo između muškarca i žene. Potpisao sam peticiju protiv ovog amandmana. Iznenadio sam se da je Schwarzenegger (kao republikanac) poslao pozdravno pismo koje je uvršteno u program. Schwarzenegger ističe važnost različitosti i hvali doprinose homoseksualne zajednice društvu.

Povorka je završila u obližnjem parku gdje se nastavio program. Nisam odolio kupiti šaljive suvenire na nekima od pedesetak štandova. Pedro je bio oduševljen štandom gdje su polugoli porno glumci potpisivali svoje fotografije i video ostvarenja. Jedan dio parka je bio ograđen žicom. To su nazvali "beer garden" i tamo se mogao kupiti alkohol. Po Californijskom običaju, na ulazu je bila stroga kontrola iskaznica da ne bi tko mlađi od 21 godine pristupio unutra. Na pozornici su nastupali razni anonimusi koji nas nisu baš zanimali. Više vremena smo proveli šetajući okolo među mnogobrojnim pripadnicima naše "obitelji". Naravno, bio sam oduševljen promatrajući parove od 18 do 80 godina. Zaista, među posjetiocima smo vidjeli dva pogrbljena starčića koji su se držali za ruke. Stvarno dirljivo! Istovremeno sam bio tužan jer ja nisam imao svog partnera uz sebe.

Ovaj vikend smo Pedro i ja posjetili glavni grad Californije. Ne radi se o Los Angelesu kako će netko pomisliti, nego o Sacramentu, smještenom u centralnoj Californijskoj dolini, kojih 150 km istočno od San Francisca. Dva doma kongresa smještena su u Capitolu na slici. U istoj zgradi je i ured guvernera Schwarzeneggera. Capitol je otvoren za posjetioce, pa smo posjetili muzeje u starom dijelu zgrade i dvorane gdje zasjedaju donji i gornji dom. Zadivila me otvorenost Californijske vlade: za vrijeme zasjedanja bilo tko može doći i sa balkona pratiti rasprave u oba doma. Vidjeli smo i guvernerov ured, ali samo izvana. Bila bi fora da se i njega može vidjeti u izlogu kao zastupnike. Posjetili smo i guvernerov šator za pušenje koji se nalazi u parku izvan zgrade. Pušenje je na svim javnim mjestima zabranjeno, pa Arnold mora izaći van da uživa u svojim kubanskim cigarama.

Stvarno sam idijot! Ne samo da se dotičem vrlo osjetljivih tema, nego još dodam i link na stari post da ga podsjetim koliko sam ga svojim ponašanjem povrijedio ranije. Nisam očekivao njegovu vrlo jaku reakciju, a to je očito zato što smo u tome različiti. Opet sam ga povrijedio i zbog toga mi je jako žao. S druge strane, drago mi je da sam bio iskren. Drago mi je da sam dobio neke informacije nazad. Dobio sam par jako dirljivih e-maila koji su mi jako puno značili. I dali mi snage da nastavim dalje.

Pedro mi je ispričao njegova iskustva s vezama na daljinu. On je ostavio svog dečka na Filipinima o odselio se u Englesku. Nakon pet mjeseci tamo je našao dečka Engleza. Jedno vrijeme je imao dva dečka jer se nije mogao odlučiti između te dvojice. Filipinac je došao u posjet na mjesec dana. Pedro ne može shvatiti kako je uspio održavati vezu i s jednim i s drugim u tih mjesec dana. Englez je stanovao u susjednom stanu i znao je za Filipinca, ali Filipinac nije znao za Engleza. Pedro bi ostavljao svog Filipinca samog u stanu i pod raznim izlikama išao k drugom dečku u susjedni stan. Kaže da se nikako nije mogao odlučiti između njih dvojice. Kad se konačno odlučio da ostavi Filipinca bilo je već kasno: Englez se razočarao i prekinuo s Pedrom. Koje li sapunice!

Lako je osuditi Pedra zbog ovakvih ludorija, ali nitko ne može znati kako je on razmišljao i kako se osjećao u to vrijeme. Treba samo pokušati naučiti nešto iz tuđih grešaka. Obećao sam Micku da neću dozvoliti da se dovedem u ovakvu situaciju.

Zadnjih dana dosta razmišljam o povratku u domovinu ili bar staru Europu. Otvorile su se neke nove opcije o kojima nisam ni sanjao, u kojima bi svi bili sretni i zadovoljni. Još "samo" moram naći adekvatan posao.

Moram ostati pribran, onako kako mi moj Basilio Premudri preporučuje: "Tvoja konačna odluka neka ipak bude lišena trenutnih obiteljskih prohtijeva, Mickovih planova ili mojih želja. Možda malo precrno gledam, ali čini mi se da je naša voljena domovina još uvijek na pravom "brdovitom Balkanu", dakle jednom trusnom i nesigurnom području, bez osnovnih pravnih i gospodarskih prerspektiva. Stoga želiš li graditi karijeru, biti moćan, uspješan i bogat, možda ti je bolje ostati s one strane velike bare. Želiš li, pak skromno živjeti (i uzvišeno misliti, poput mene) u jednoj normalnijoj i manje stresnoj sredini, onda blizina našeg zavičaja možda i nije tako loša solucija. No o svemu skupa dobro, dobro razmisli da ne bi poslije ronio suze kao dobar dio drugih povratnika."

Jason mi se javio. Pita kako je bilo na odmoru. Želi me vidjeti. Odgovorio sam mu da se mom boyfriendu to ne bi svidjelo. Nakon razgovora pao mi je na pamet članak koji je Monty Pythonovac Eric Idle napisao na molbu magazina Men's Health. Članak je na temu kako se život mijenja u šesdesetima. Evo nekih isječaka.

"Jedina korisna stvar starenja jest da možeš legitimno zaboraviti svačije ime. To obično ljude naljuti. Počeo sam to raditi namjerno čak i kad znam nečije ime, zato što se oni tako divno naljute. "Ovo je Colin Powel", kažem predstavljajući nekome Mikea Nicholsa. On to mrzi. "I znate njegovu ženu, Madonnu", dodajem ja upoznavajući Diane Sawyer. Ona se smješka, ali znam da me želi ubiti. To su mala zadovoljstva, ali mora se od nečega živjeti.

"Naravno, nemam pojma tko su većina ljudi oko mene. Neki dan na nekom okupljanju pitao sam sjedokosog čovjeka sa svinjskim očima što radi ovih dana. "Još sam predsjednik", odgovorio je.

"Moja žena mi ne dopušta da spavam ni sa jednom od polugolih djevojaka iz zbora moje nove predstave Spamalot. Kad joj pokušam objasniti da to neće ništa značiti, da će djevojke jedva primijetiti, da će trajati samo trenutak, i da doktori inzistiraju da je bilo kakva seksualna aktivnost poželjna kod osoba starijih od 60 godina, ona mi uputi pogled koji je Hitler uputio Poljskoj. Onda se moram pretvarati da sam se samo šalio. Sad znate tko upravlja mojim životom. Ona također upravlja i novcima. Imamo dogovor 50-50: ja zaradim, ona potroši. Ali ipak je volim. Kako god da se zvala."

Jedna od stvari koje mi se sviđaju na blogu jest mogućnost otvorenog pisanja što god mi padne na pamet. Međutim, ako netko koga znam to čita, onda moram paziti što pišem. Jer ne želim nikoga povrijediti, ili možda okuražiti, bez pravog razloga. Ovo pišem zato jer se nadam da idućih par postova neće imati neželjeni učinak. Bilo negativan bilo pozitivan.

Na ulazu u firmu imamo nekoliko ostakljenih izloga koji su rezervirani za udruge zaposlenika. Tamo se ponekad mogu vidjeti narodne nošnje iz Indije, pregled povijesti Afro-Amerikanaca i slične postave. Udruge zaposlenika su sponzorirane od strane kompanije koja tako potiče suradnju i multikulturalnost.

Danas sam se iznenadio vidjevši u jednom izlogu veliku zastavu duginih boja te kratak pregled povijesti te zastave. Postav je organizirala udruga LGBT zaposlenika (u koju se još nisam učlanio radi closetiranosti. :-( Neke detalji iz povijesti zastave su zaista zanimljivi:

• Rainbow flag se prvi put pojavila na San Francisco Gay Freedom Day Parade 25.06.1978. godine.
  
• Boje simboliziraju: RED = Life; ORANGE = Healing; YELLOW = Sun; GREEN = Nature; ROYAL BLUE = Harmony; VIOLET = Spirit
  
• Originalna zastava koju je dizajnirao Gilbert Baker imala je osam boja. Međutim, ružičasta boja (simbolizira Sexuality) komercijalno nije bila dostupna, pa je izbačena kad se zastava počela serijski proizvoditi. Tirkizna boja (simbolizira Art) je izbačena 1979. kad je ulica kuda je prolazila parada bila dekorirana sa po tri boje sa svake strane pa je jedna boja bila viška.
  
• Organizacija "Victory Over AIDS" predložila je dodavanje crne boje koja simbolizira žrtve AIDS-a. Vijetnamski veteran Leonard Matlovich umirući od AIDS-a predložio je da se crna boja izbaci kad se pronađe lijek za AIDS, a sve zastave s crnom bojom da se ceremonijalno zapale u Washingtonu.
  
• 1994. godine Gilbert Baker je dizajnirao kilometarsku zastavu koja ušla u Guinessovu knjigu rekorda. Zastavu je nosilo tisuće dobrovoljaca na obilježavanju 25. obljetnice protesta u Stonewallu.

Dino mi se žalio prije nekoliko dana da njegova zaručnica ne želi nakon vjenčanja uzeti njegovo prezime. Pitao me za savjet što da napravi.

Dinu bi puno značilo da njegova žena nosi njegovo prezime. Cijeli život je mislio da će to biti tako. To je stara Hrvatska tradicija koju bi želio sačuvati. Iako živi u Americi, želi zadržati neke stvari koje ga povezuju s njegovim korijenima. Zaručnica kaže da je već u godinama (thirty something), te da se navikla na svoje prezime i da bi joj bilo čudno i teško promijeniti ga. Iz svega toga nije nastao neki veliki sukob, oboje su vrlo obzirni jedno prema drugom. Trenutno razmišljaju i razgovaraju što da naprave.

Dragi moj Dino! Vremena kad su mene takve stvari mučile su daleko iza mene. I meni su korijeni i tradicija bili bitni dok me nisu počeli sputavati, gušiti i progoniti. S velikom lakoćom sam ih se riješio pa sad na ovakve probleme gledam s liberalnog Američkog stajališta. What’s in a name? Zar je bitno kako se tko zove. Ipak shvaćam i njegovu želju da održi nekakvu tradiciju. Nažalost, nisam mu mogao pomoći s adekvatnim savjetom, ali tako je to obično kad se žalimo jedan drugome. Teško je predložiti prijatelju što da napravi jer je teško, bolje rečeno nemoguće, staviti se u njegovu kožu. Svaki čovjek je drugačiji. Ono što možemo jedni drugima pružiti jest uho za slušanje i rame za plakanje, a to je pravo bogatstvo prijateljstva!

Od brojnih pitanja koje su joj se vrtjele po glavi nije znala gdje bi prije počela. Sestra je ipak izdvojila jedno pitanje koje je posebno zanimalo: zašto želim svima javno reći da sam gay?

Moja želja za potpunim outingom je bila puno veća ranije, a s vremenom se ublažila, uglavnom pod pritiskom bližnjih koji su jako zabrinuti kakve bi posljedice to moglo izazvati. Ipak, želja je i dalje tu, i nje se ne odričem. Zašto to želim napraviti? Želim biti iskren sa sobom i s drugim ljudima. Ne volim se skrivati, pretvarati i lagati. Ne želim imati prijatelje koji bi me se odrekli da znaju za moju tajnu.

Biti gay nije zločin, grijeh, ni sramota. To je jednostavno nešto što se prirodno pojavljuje, i nije uopće bitno kako to nazivali i kategorizirali. Bitno je da je to neizbrisivi i nepromjenjivi dio moje osobe. Ne mogu biti na čistu sa samim sobom ako to moram skrivati od drugih.

Još jedan razlog je prkos. Svima onima koji spomenu bilo što protiv nas želio bih istresti istinu u lice. Da draga tetice, ja sam jedan od njih! I ne samo to, želim im to objaviti na najupečatljiviji mogući način. Na gay paradi, na TV-u, ili slično.

Konačno, postoji i želja da se pomogne ostalima. Mnogi mladi ljudi i dalje rade katastrofalne greške zbog homofobije i neprihvaćanja društva (samoubojstva, stupanja u neiskren brak, zaređivanje). Svaki outing može pomoći nekome da prihvati sebe i svoju seksualnost kao nešto prirodno. Kolektivnim skrivanjem dijelom smo sami krivi za našu agoniju.

Getting there: GermanWings: Zagreb – Berlin 42 EUR jedan smijer. (Pazite na mrlje na sjedalima! He he he)
Accomodations: Jako dobri hoteli s četiri zvjezdice mogu se naći za ispod 80 EUR po danu (polupansion). Puno slabiji hoteli znaju biti prilično precijenjeni.
Food: Njemačka hrana i pivo me nisu impresionirali. Ali zato jest turski restoran Hasir i turske slastičarnice.
Getting around: S-bahn & U-bahn mreža je jako razvijena. Tjedna karta za zone A i B 24 EUR. Taxi za povratak iz noćnih lutanja: oko 10 EUR za vožnju od desetak minuta.
Sightseeing: Glavne znamenitosti je lako naći na karti. Moja najdraža atrakcija je Kaiser-Wilhelm-Gedächtnis-Kirche kod kolodvora ZOO. Od stare romaničke crkve ostao je nakon rata samo polusrušeni toranj oko kojeg je podignuta nova modernistička građevina. Savršen spoj novog i starog i izvanredan podsjetnik na posljedice rata.
Museums: Muzeja ima jako puno, od antičke do moderne umjetnosti. Trodnevna karta za sve stalne postave u gradu je 12 EUR. Pergamon muzej sadrži antičke građevine poput oltara iz Pergamona i Babilonskih Ishtar vrata (koje su njemački arheolozi iskopali i prebacili u Berlin početkom stoljeća). Arhitektura novog židovskog muzeja je fantastična. Schwule museum (gay muzej), kažu jedini u svijetu, dokumentira njemačku i europsku gay povijest od srednjeg vijeka do danas.
Gay info: Gay barova i klubova ima na desetke. Neki su grupirani u gay četvrtima, a drugi raštrkani po gradu. Lokacije i zbivanja su detaljno opisani u dva besplatna mjesečna magazina za gay populaciju: Siegessäule i Sergej. Info centar Mann-o-Meter na Nollendorf platzu je odličan početak. Gay knjižara i video trgovina Bruno’s odmah pokraj njega ima odličan izbor gay sadržaja po povoljnim cijenama.
Gay bars and clubs: Premda ih ima napretek, većina je slabo posjećena, čak i vikendom. Pitam se gdje se nalazi pola milijuna homoseksualaca koji žive u Berlinu? Valjda nismo imali sreće pronaći popularna mjesta za izlaske. Moji favoriti: klubovi Die Busche & SO36.
Gay sex: Detaljna lista kina, sauna, darkrooms, sex partyja je u spomenutim magazinima: Siegessäule i Sergej.
Safety: Jako otvoren grad, dugo mi je trebalo da prihvatim činjenicu da nikoga nije briga što se držimo za ruke ili ljubimo na ulici. Neki vodiči preporučuju pažnju u istočnim i slabije razvijenim dijelovima Berlina. Treba se čuvati džepara u klubovima.

Mick se ne može iščuditi kako ja o svemu razgovaram s Julijom. Ona pita, a ja joj otvoreno kažem. Složili smo se da su moje egzibicije ispoljavanje dugo potiskivanih i nikad proživljenih nagona i osjećaja, i da vjerovatno neće još dugo trajati (egzibicije). S jedne strane je loše što to proživljavam u tridesetim godinama umjesto u teen i adolescentskim godinama, ali to je tipično za pedere u društvu koje nas prisiljava da se borimo protiv nas samih. S druge strane je dobro što to proživljavam sada kad imam malo više pameti u glavi. Premda se ponekad zapitam koliko stvarno pameti imam. :-)

Nakon razgovora sa mnom i ispitivanja o mojim skorašnjim doživljajima, Julija me dobro nasmijala kad me nazvala epitetom iz naslova ovog posta. Ujedno je to odgovor na jedno pitanje iz komentara na raniji post.

Osamljena plaža. U oblačnoj noći svjetla grada u daljini obasjavala su njegovu svilenu kožu. Vjetar je nosio hladne kapljice vode na nas. Na tijelima su ostajali tragovi oštrog šljunka. Smijeh zbog neudobnih položaja. Voda prehladna za kupanje. Igra s baterijom.