Bottom seeking Top

Dino mi se žalio prije nekoliko dana da njegova zaručnica ne želi nakon vjenčanja uzeti njegovo prezime. Pitao me za savjet što da napravi.

Dinu bi puno značilo da njegova žena nosi njegovo prezime. Cijeli život je mislio da će to biti tako. To je stara Hrvatska tradicija koju bi želio sačuvati. Iako živi u Americi, želi zadržati neke stvari koje ga povezuju s njegovim korijenima. Zaručnica kaže da je već u godinama (thirty something), te da se navikla na svoje prezime i da bi joj bilo čudno i teško promijeniti ga. Iz svega toga nije nastao neki veliki sukob, oboje su vrlo obzirni jedno prema drugom. Trenutno razmišljaju i razgovaraju što da naprave.

Dragi moj Dino! Vremena kad su mene takve stvari mučile su daleko iza mene. I meni su korijeni i tradicija bili bitni dok me nisu počeli sputavati, gušiti i progoniti. S velikom lakoćom sam ih se riješio pa sad na ovakve probleme gledam s liberalnog Američkog stajališta. What’s in a name? Zar je bitno kako se tko zove. Ipak shvaćam i njegovu želju da održi nekakvu tradiciju. Nažalost, nisam mu mogao pomoći s adekvatnim savjetom, ali tako je to obično kad se žalimo jedan drugome. Teško je predložiti prijatelju što da napravi jer je teško, bolje rečeno nemoguće, staviti se u njegovu kožu. Svaki čovjek je drugačiji. Ono što možemo jedni drugima pružiti jest uho za slušanje i rame za plakanje, a to je pravo bogatstvo prijateljstva!