Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
subota, 25.07.2015.
Knjige ili spavanje?
subota, 18.07.2015.
Knjige ili kućanski poslovi?
Oznake: kućanski poslovi, knjige
subota, 11.07.2015.
Knjige su za vikende
petak, 10.07.2015.
Eoin Colfer: „Artemis Fowl: Arktički incident“
Nakon kratkog odmora, vraćam se s izvješćem o posljednjoj knjizi koju sam pročitala – "Artemis Fowl: Arktički incident“ irskog autora Eoina Colfera. Ako ste čitali moj posljednji post na blogu, neće vas iznenaditi da se radi o drugom dijelu serijala o dvanaestogodišnjaku-kriminalnom geniju, Artemisu Fowlu, koji se svojom fabulom kronološki nastavlja na prvi roman.
U ovom dijelu, problemi ne nastaju na Artemisovoj strani, već su Podzemne sfere suočene s bandom goblina naoružanih kombinacijom vilinskog oružja s ljudskim napajanjem. Zapovjednik specijalne izviđačke jedinice ZLAT, izvjesni Julius Root, mora se obračunati s nabavkom tog napajanja iz gornjeg svijeta, a jedini mladi kriminalac s kojim se imao prilike susresti, koji zna za postojanje vila i vilenjaka, jest upravo Artemis Fowl. Međutim, Artemis je bio previše zauzet zahtjevom za otkupninu svoga oca, koji je prije nekoliko godina nestao negdje u Sjevernom moru oko Murmanska, da bi uopće mario za probleme vilinskog svijeta. No kad ga njegovi novostečeni prijatelji: kapetanica Holly Short i zapovjednik Root, zamole za pomoć, Artemis odlučuje da će se on i njegov vjerni tjelohranitelj Butler upustiti u još jednu opasnu avanturu kojoj ne znaju ishod, ali iz koje se nadaju izvući i malu osobnu korist.
(osobito je simpatično da autor Eoin Colfer ni u ovaj nastavak nije zaboravio uvrstiti vjerojatno najživopisnijeg lika u serijalu – patuljka Mulcha Diggumsa, koji se svojim osebujnim tjelesnim manirama uspijeva izvući iz gotovo svake neprilike u koju ga uvaljuju njegovi dugi prsti, odnosno kleptomanske sklonosti).
Još jednom ponavljam: zabavan serijal za avanturi naklonjene klince i klinceze, nešto malo manje dinamično za nešto starije čitatelje. Iako, na kraju svakako moram priznati da sam se u događaje iz ovog nastavka puno brže i lakše ufurala nego što sam mislila, pa je čitanje išlo značajno lakše nego čitanje prvog nastavka.
Oznake: eoin colfer, artemis fowl, arktički incident, murmansk, knjige za djecu
subota, 04.07.2015.
Eoin Colfer: „Artemis Fowl“
Serijal fantasy-romana irskog pisca Eoina Colfera o Artemisu Fowlu Drugom, kriminalnom master-mindu (velemozgu?), dopao mi je nejakih šaka vrlo nedavno i vrlo slučajno. Serijal se sastoji od osam knjiga, od kojih je kod nas u izdanju Algoritma prevedeno i objavljeno tri, a u narednim danima i tjednima vjerujem da ćemo moći porazgovarati o sva tri naslova.
(Posebno podvlačim da se i u ovom slučaju radi o izrazito dječjoj književnosti, kao i u slučaju „Charlotteine mreže“, tako da znate što možete očekivati ako uzmete ove romane u čitateljski zadatak).
Dakle, u središtu je radnje glavni lik: Artemis Fowl Drugi, tamnokosi dvanaestogodišnjak koji sa svojim tjelohraniteljem Butlerom i njegovom sestrom Juliet osmišljava ambiciozni plan kako će oteti vilenjaka iz podzemnog svijeta (kao što znate, keltska mitologija obiluje pričama upravo o tim mitskim bićima – vilama i vilenjacima, koji skupljaju zlato i žive pod zemljom).
Na njezinu nesreću, vila koju odlučuje oteti je pripadnica specijalne izviđačke jedinice vilenjačkog svijeta, označene kraticom ZLAT, izviđačica Holly Short. Nepripremljena za takvu neviđenu drskost (i sumnjivo dobru upućenost) malog kriminalca, Holly pada kao žrtva otmice i biva zatočena u Artemisovom dvorcu u blizini Dublina. Njezin nadređeni, zapovjednik Root, i kompjutorski genij kentaur Fouly, odmah stupaju u akciju kako bi je oslobodili i istovremeno sačuvali tajnu o postojanju vilenjačke vrste među ljudima (odnosno, blatopuzima kako ih prezirno nazivaju). Međutim, ne znaju da Artemis ima nekoliko asova u rukavu, a pogotovo ne znaju to da njegova namjera nije niti isključivo zločinačka.
Naime, u pozadini priče saznajemo da je Artemisov otac, Artemis Fowl Stariji, nestao u sjevernim morima oko Murmanska baš kad je svoj biznis počeo prevoditi iz ilegalnih u legalne vode, te da je njegova majka Angeline pala u tešku depresiju zbog njegova nestanka, zbog čega niti Artemis ne uživa osobitu disciplinu oko uobičajenih obveza dvanaestogodišnjaka – odlazaka u školu ili druženja s prijateljima.
Ponovno moram utvrditi da je za neku literaturu možda malo prekasno (iako, daleko od toga da neću nekome malenome uživati čitati ove knjige) – „Artemis Fowl“ je namijenjen klincima predpubertetske dobi, osobito dječacima (iako vjerujem da i djevojčice uživaju čitati o okršajima ljudi s vilama i vilenjacima), tako da vama starijima preporučujem da ovu knjigu izaberete kao poklon za deveto-do-dvanaestogodišnjacima ili da uživajte u zajedničkom čitanju s njima.
Oznake: eoin colfer, artemis fowl, dječja književnost, fantasy, vile, vilenjaci
četvrtak, 02.07.2015.
I žene umiju ratovati, zar ne?
(Tekst je izvorno objavljen kao blog-unos na mom LinkedIn profilu)
Neko vrijeme se spremam pisati o knjizi „Umijeće ratovanja za žene“, autorice Chin-Ning Chu, koja je kod nas prevedena i objavljena u izdanju Profila 2008. godine (upravo kad je „Umijeće ratovanja“ Sun-Tzua, odnosno učitelja Suna, doživjelo svoju renesansu u poslovnom svijetu). Ipak, trebalo mi je neko vrijeme da mi se iskristalizira mišljenje o knjizi.
Naime, s jedne strane potpuno prezirem lošu kapitalističku navadu (rekla bih: američku navadu, ali tržište je ovome oduvijek sklono) da se uspješni proizvodi, projekti, ideje i usluge kopiraju ili barem nastoje kopirati: spin-off originalne ideje gotovo je uvijek osuđen na manji uspjeh nego što ga je doživio izvornik – on je, naime, obično jeftiniji, ili namijenjen nekoj drugoj, užoj ciljnoj skupini, ili je manjkav u nekom drugom pogledu (u tom smislu, preporučujem da bacite pogled na televizijsku seriju „Halt and Catch Fire“, o izgradnji računala u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, u dijelu govori upravo o takvom tržištu gdje su se samo rijetki usudili odmaknuti od prokušanih ideja i spoznaja o računalima).
S druge strane, da nisam pročitala ovu knjigu, koja u svojoj biti predstavlja „Umijeće ratovanja“ s komentarom i tumačenjem, vjerojatno nikad ne bih pročitala izvornik, ili ako i bih, ne bih mu znala pristupiti na pravi način, niti bih mu posvetila dovoljno pozornosti da iz njega doista nešto i naučim.
Naime, u „Umijeću ratovanja“ doista je riječ o umijeću, ne o ratovanju (iako je pisan kao priručnik za vojnu strategiju, „ratovanje“ se ustvari odnosi na najučinkovitiji način pobjede, s najmanjom količinom sukoba i gubitaka – zato su principi navedeni u „Umijeću ratovanja“ osobito pogodni za žene, jer one u osobnom i profesionalnom životu više vole win-win situacije od situacija u kojima pobjeđuje samo jedna strana.
Pri tome, knjiga navodi pet elemenata ili faza planiranja strategije:
1. TAO ili moralno stajalište, odnosno motivacija koja pokreće akciju;
2. TIEN ili tempiranje (podrazumijevajući stav prema kojemu postoji prikladno vrijeme za akciju i prikladno vrijeme za čekanje);
3. DI ili zemlja/teren/resursi (koji se odnosi na prepreke s kojima se suočavate na terenu, odnosno u stvarnoj situaciji);
4. JIANG ili vodstvo (tiče se karakteristika vođe);
5. FA ili metoda (odgovara na pitanje kako, a bavi se metodama upravljanja).
Prolazeći kroz elemente strategije, autorica daje konkretne savjete i primjere iz stvarnog života koji govore o uspješnoj primjeni pojedine taktike. Primjerice:
(...)
Umjesto čekanja da netko drugi utre put ili nađe novi način izvođenja nekih stvari, učinite to same. Mogu vam jamčiti da će se isplatiti. No budite oprezne. Nemojte učiniti bilo što samo da biste bile neobuzdane. Što god odlučite učiniti, trebalo bi to prirodno izlaziti iz vaše osobnosti ili će zasigurno doći do povratne paljbe.“
Jedan dio „Umijeća ratovanja“ govori i o obmani kao legitimnoj taktici:
(ovu sam taktiku u poslovnoj situaciji u kojoj je kolega pokazivao oprez i zavist u odnosu na mene, a što je menadžment dodatno potpirivao, uspješno primijenila prikazujući se „manjom prijetnjom nego što jesam, te sam na taj način izbjegla otvoreni animozitet i sačuvala prihvatljivu radnu atmosferu, pa mi je ukazivanje na postojanje ovakve taktike bilo osobito zanimljivo).
Knjiga ukazuje i na opasnost upadanja u stare obrasce ponašanja:
Ovakva odlika može vas držati za taoca cijeli život. Može se pojaviti kao plašljivost kad trebate izdati naredbe, disciplinirati osoblje ili donijeti odluku koji od dva projekta izabrati.“
Navodim i pet pravila bitnih za pobjedu:
• Ona koja zna kad se treba boriti, a kad se ne boriti, pobjeđuje.
• Ona koja zna kada upotrijebiti više, a kada manje vojske, pobjeđuje.
• Ona koja dobije svesrdnu podršku svoje vojske, pobjeđuje.
• Ona koja je dobro pripremljena da ugrabi povoljne prilike, pobjeđuje.
• Ona koja se može osloboditi uplitanja nadređenih, pobjeđuje.
Ali autorica isto tako ističe da većina nas više voli i bolje prepoznaje radost borbe nego radost pobjeđivanja, odnosno da nam je važnije da nas ljudi vole, nego da budemo uspješni (pogotovo žene imaju ovu sklonost).
Bilo kako bilo, vrijednost knjige „Umijeće ratovanja za žene“ autorice Chin-Ning Chu, za mene se očitovala u tome što mi je protumačila i približila neke odrednice ovog drevnog vojno-strateškog priručnika na razumljiv i suvremen način, iako su u njoj navedeni savjeti zasigurno nešto što ćete moći pročitati u bilo kojem priručniku za profesionalni uspjeh koji uzmete u ruke.
Oznake: chin-ning chu, umijeće ratovanja za žene, self-help, vojna strategija
