Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje

petak, 14.12.2012.

Lisa Jewell: "Istina o Melody Browne"

Sviđa mi se većina onog što izlazi u Knjizi dostupnoj svima, osim vampire-lita, dakako. Ovog puta, u ruke mi je dopao roman Lise Jewell pod naslovom „Istina o Melody Browne“. Za Lisu Jewell urednici u Znanju kažu da se radi o jednoj od najpopularnijih spisateljica chick-lita u Velikoj Britaniji, čija je prva knjiga, „Ralph's Party“, objavljena 1999. godine, bila najprodavaniji debitantski roman te godine.

Isto tako kažu da je „Istina o Melody Browne“ savršeno štivo za godišnji odmor; iznenađujuće je lepršava unatoč ozbiljnosti teme, a istovremeno je napeta i dirljiva.

Moram se složiti s ovom ocjenom, no dopustite da to potkrijepim detaljima o radnji: Melody Browne je samohrana majka u dobi od trideset-i-nešto godina, koja radi kao školska kuharica i živi sa 17-godišnjim sinom Edom (nakon što je zatrudnjela kao tinejdžerka, roditelji su joj rekli da se ne mora vraćati u obiteljski dom, pa je u rodila u prihvatilištu za maloljetne majke, upoznala se sa Stacey, koja joj je postala najbolja prijateljica). Živjela je mirno, dok u podzemnoj željeznici nije upoznala Bena. Na prvom spoju Ben ju je odveo na predstavu poznatog hipnotizera, koji je upravo Melody izabrao za svoju dobrovoljku. Na pozornici, Melody je pala u nesvijest, a od idućeg dana počeli su joj se javljati flashevi iz djetinjstva. Sjećala se ljudi i mjesta koji nisu imali smisla, činilo joj se da njezini roditelji i nisu njezini roditelji, sjetila se skvota u kojem je nekoć živjela... i polako je počela slagati slagalicu vlastitog života.

Autorica vrlo pomno gradi stube putem kojih čitatelj zajedno s glavnom junakinjom ide u potragu za njezinim životom, pa je najjači adut ovog romana ustvari struktura njegove fabule. Priča je dirljiva, tim više što zorno prikazuje kako se glavna junakinja mijenja otkrivajući detalje svog života koji su joj dotad bili nepoznati, i kako je dotad živjela u jednoj izmišljenoj, umjetnoj stvarnosti – odjednom se otvara prema nepoznatima, iskušava nove vještine, usuđuje se pokušati ono što dotad nije...

Iako je knjiga preporučena za (ljetni) godišnji odmor, ja je mogu preporučiti i za zimske dane, dok je vani mećava i dok čekamo proljeće. Uz ovakvo štivo, vrijeme će brže proći.

Oznake: lisa jewell, istina o melody browne, sjećanje

14.12.2012. u 16:00 • 3 KomentaraPrint#

srijeda, 12.12.2012.

Zoë Jenny: „Soba cvjetnog praha“

Za razliku od feel-good Kaminera o kojem sam pisala prije dva dana, roman „Soba cvjetnog praha“ mlade švicarske autorice Zoë Jenny (rođena je 1974. godine, ovo joj je prvi roman) ostavila je u ustima mjestimično dosadan, a mjestimično razočaran okus.

U središtu je radnje 18-godišnja Jo, koja nakon položene mature odlazi k majci u južne zemlje, gdje ona živi s novim suprugom, slikarom Aloisom. Kad Alois pogine u automobilskoj nesreći, Joina majka se u depresiji zatvara u sobu cvjetnog praha, a Jo je nastoji spasiti.

Ovo je priča o odrastanju i o izmještenosti iz obiteljskog kruga. Radi se o introspektivnom, autističnom i melankoličnom djelu koje se lako čita tek ukoliko se nalazite u pravom raspoloženju (u trenutku čitanja, ja se nisam nalazila u takvom raspoloženju, pa pretpostavljam da dio krivnje zbog toga što mi se roman nije svidio leži i na meni).

Knjigu preporučujem onima koji razmišljaju o promjeni životnog smjera.

Oznake: Zoë Jenny, soba cvjetnog praha, obitelj

12.12.2012. u 15:43 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 10.12.2012.

Wladimir Kaminer: "Berlinske ulice"

Wladimir Kaminer je Rus, Moskovljanin, od 1990. ima prebivalište u Berlinu sa suprugom i dvoje djece. Radi se o renesansnom kulturnom radniku koji objavljuje tekstove u različitim njemačkim novinama i časopisima, ima tjednu radio-emisiju pod nazivom Wladimirov svijet, a u kafiću Burger organizira događanja kao što je njegov popularni Ruski disko (objavio je i istoimenu zbirku priča), napisao je roman „Vojni rock“, putopise „Putovanje u Trulalu“, autobiografske zapise „Heroji svakodnevice“ i još jednu zbirku humorističkih pripovjedaka „Moja njemačka knjiga o džungli“.

„Berlinske ulice“ su humorističke priče o životu autora i njegove obitelji u Schonhausenskoj aleji, u multi-kulti dijelu Berlina. Cijelu jednu skupinu priča čine susreti sa slavnim ličnostima na Schonhausenskoj aleji, od kojih izdvajam Charlesa Bukowskog, Alberta Einsteina i Nielsa Bohra, Elvisa Presleya, Billa Clintona, Mickeya Rourkea, Carlosa Castanedu i Johna Malkovicha.

Međutim, u bitnome se priče bave životom kvarta: susjedima u zgradi, pravilnim ritmom kojim se izmjenjuju lokali i dućani, doseljavanjem Vijetnamaca, bifeima sumnjive kvalitete, i događanjima u trgovačkom centru (Schonhausenske arkade) oko kojega se vrti društveni život kvarta. Konzumerizam nas je ujedinio, čini se.

Da smo malo svjesniji svega što se događa oko nas, i mi bismo našli jednako zanimljive priče u vlastitim kvartovima i ulicama. Posebna je zanimljivost ovih priča što ih Nijemcima i o Nijemcima, iznosi upravo stranac.

Govoreći o stilu, valja reći da Kaminer piše izravno, lagano i neopterećeno, a da je njegov humor dobroćudan kao Kishonov, iako zbog toga nije dosadan niti predvidljiv, već je na mahove iznenađujuće svjež.

Tople preporuke za tople osjećaje!

Oznake: wladimir kaminer, berlinske ulice, humor

10.12.2012. u 11:32 • 1 KomentaraPrint#

subota, 08.12.2012.

Amelie Nothomb: "Vladavina moćnih"

Svakih godinu dana navikli smo u ruke uzeti novi prijevod romana francuske autorice Amelie Nothomb. U pravilu, radi se o tankoj knjižici, do oko 120 stranica, ali koja uvijek počiva na vrlo snažnoj tezi koju autorica uglavnom odvede u neočekivanom smjeru. Takva je i "Vladavina moćnih".

Baptiste Bordave na večernjoj zabavi od neznanca čuje za jednu vrlo zanimljivu ideju: kad vam stranac umre u kući, makar i prirodnom smrću, vi ste uvijek sumnjivi. U vezi s tim razgovorom, ili sasvim nevezano za to, Baptisteu Bordaveu se upravo to i dogodi. Stranac zamoli da se posluži njegovim telefonom jer mu je automobil ostao u kvaru, i umre. Stranac ubrzo postaje poznat, jer uvidom u njegove osobne dokumente Baptiste Bordave utvrdi da se radi o Olafu Silduru, Šveđaninu, ali slične građe i boje kose kakve ima glavni junak.

Ova priča govori o zamjeni i krađi identiteta, i o tome koliko važnima smatramo crte vlastite osobnosti, i koliko se ugodno ustvari osjećamo u vlastitoj koži. Autorica je i ovaj puta poentirala tezom nešto što me zaokuplja.

Naime, razmišljam ovih dana o vezi u koju sam stupila prije skoro deset godina, i o tome koliko me, i prije toga, i prije nekih drugih važnih poteza u životu, kod izbora karijere, posla, preseljenja..., zabrinjavalo hoće li me to promijeniti, hoću li prestati biti osoba koja sam dotad bila, i hoće li promjena biti na gore... A onda sam ovih dana, gledajući u osobu stariju od mene, koja se upravo bori sa strahom od obveze – u romantičnom smislu, dakako – spoznala jednu prilično oslobađajuću stvar: a što ja, kad govorimo o crtama ličnosti, imam tako posebno, specifično i dragocjeno da bi to po svaku cijenu trebalo sačuvati? Što je to što čini tako značajnom moju osobnost, što je u mojoj osobnosti tako bitno za mene i za čovječanstvo? Nisam genije, zar ne? Kako je odgovor na ovo pitanje bio: ništa, zapravo, mogla sam se opustiti. Mogla sam se prepustiti i ulijetati u svakojake životne situacije bez bojazni od grozomornih psihičkih i emocionalnih posljedica. Svaki dan biti netko drugi/nešto drugo – to je život pun izazova, time i vrijedan življenja.

O nekima od ovih stvari govori i Amelie Nothomb u svojoj „Vladavini moćnih“. No ona govori i o životu bez obveza, o tome kako je puno lakše živjeti život kad je čovjek oslobođen egzistencijalnih problema, i kako je u novcu i dalje moć. To, za razliku od spoznaje iz prethodnog odlomka, nije bilo tako ugodno podsjećanje, no to smo već ionako znali, zar ne?

P. S. Neću se brukati ponovno obećavajući da će sad biti bolje, da ću ubuduće više pisati, i da vrijedno čitam (iako doista vrijedno čitam). Neću se izgovarati. Od sad – djela, a ne riječi (osim, dakako, kod blog-postova :)

Oznake: amelie nothomb, vladavina moćnih, identitet

08.12.2012. u 11:05 • 5 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



< prosinac, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Travanj 2022 (7)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (6)
Listopad 2021 (2)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (6)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Prosinac 2020 (7)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Siječanj 2020 (1)
Travanj 2019 (1)
Svibanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (1)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (6)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (11)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (8)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (2)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (8)
Rujan 2014 (9)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.


Hit Counter by Digits


Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com