Za razliku od feel-good Kaminera o kojem sam pisala prije dva dana, roman „Soba cvjetnog praha“ mlade švicarske autorice Zoë Jenny (rođena je 1974. godine, ovo joj je prvi roman) ostavila je u ustima mjestimično dosadan, a mjestimično razočaran okus.
U središtu je radnje 18-godišnja Jo, koja nakon položene mature odlazi k majci u južne zemlje, gdje ona živi s novim suprugom, slikarom Aloisom. Kad Alois pogine u automobilskoj nesreći, Joina majka se u depresiji zatvara u sobu cvjetnog praha, a Jo je nastoji spasiti.
Ovo je priča o odrastanju i o izmještenosti iz obiteljskog kruga. Radi se o introspektivnom, autističnom i melankoličnom djelu koje se lako čita tek ukoliko se nalazite u pravom raspoloženju (u trenutku čitanja, ja se nisam nalazila u takvom raspoloženju, pa pretpostavljam da dio krivnje zbog toga što mi se roman nije svidio leži i na meni).
Knjigu preporučujem onima koji razmišljaju o promjeni životnog smjera.
Post je objavljen 12.12.2012. u 15:43 sati.