Samo da se izjadam najprije...em mi neće da skida slike s mobitela, em mi neće da "digne" sve slike na net, tako da ćete ostati uskraćeni za pokoju sliku, al sve u svemu bolje išta nego ništa, zar ne...

Ovo je pogled s vrha Kule, najviše točke grada Ljubuškog. Na tom brdu se redovno roštilja i planinari, nedavno je čak obavljeno i jedno vjenčanje tu (kakve li romantike)...

Ovo je brdo zvano Klobuk (mislim da je očito zašto ga tako zovu), tu se također nalazi i istoimeno selo. Ovo je pogled iza kuće moje bake i djeda. Između brda i kuće nalazi se, nekoć državno, sada privatno, veliko ribogojilište na kojem radi moj ujac. Tu smo ja i brat stalno kao djeca dolazili pomagati hraniti ribu..Tu sam jednom čak umalo poginuo...duga priča...sam Bog me spasio, i sad kad se sjetim...uf!

Ovo je mali bazen kraj kuće u kojem se nalaze ribe...

A to su ribe, napose šarani. U mom selu ima dosta malih ribnjaka...ljudi prodaju ribu, najbolja je prodaja kad su svetačka slavlja ili posebno u korizmi. Ja sam tu prodao tko zna koliko kila ribe...

To smo ja i moja mala rodica Lidija...Načuvao sam se ja male djece dok sam živio s bakom i djedom...i previše...

Bio sam i na jednoj svadbi, ženio se moj krizmani kum, a ovo je detalj s momačke...pogodite na kojeg su izvođača izveli ovaj ležeći policajac? Thompson... Cijelu noć je svirao, i naučio sam skoro sve njegove nove pjesme... Bilo je veselo, plesalo se i blesalo...

I na kraju...ja, moj frend Adis i treći veliki manijak, prijatelj Škujo. Adis je ovaj lijevo, ja sam u zelenom...To je uslikano na koncertu Željka Samardžića (nisam nikad prije čuo za njega ali kad sam mu čuo pjesme zavolio sam ga, uglavnom je to ljubavna tematika...ima jedna posebno mi se svidjela, zove se Ljubavnik...). Tu je isto bilo veselo, sve dok nisu udarili po cajki...onda sam se samo dosađivao i zirkao okolo ko izgubljeni pas...
Eto, nadam se da vam se sviđaju slike...A zašto i ne bi...
Na kraju sam se ipak dobro proveo u Hercegowini...
Hvaljen Bog!