Sama riječ nam sve kaziva- to je prazna vjera. Neki bi rekli da je praznovjerje religija ludih. Ja bih rekao da je to normalni čovjekov odgovor na čudne slučajnosti, koje se događaju povremeno. Tako susjed ispriča kako mu je jednom crna mačka prešla preko puta i par metara dalje se spotakne i razbije nos. Sutradan se mi šećemo i crna mačka nam prijeđe preko puta, što mi činimo: pljunemo tri puta ili što li već, ili se ekstra oprezno nastavimo kretati dalje, pazeći na promet s nevjericom. Ono što je susjed možda zaboravio reći jest to da je, recimo, u svojih 40 godina života, vjerojatno vidio na stotine mačaka drugih boja kako prelaze cestu, i da mu se tako nekad znalo dogoditi nešto loše nakon tog susreta sa „običnom“ mačkom. Stvar je u tome da se neka siva mačka nikada ne bi uočila prije nesreće , a crna bi sigurno. Primjer takve psihologije je isto kad nam premazani kruh padne na pod uvijek na stranu na koju je premazan nečim. Tako nam se bar čini. Psiholozi bi to protumačili ovako: kad nam kruh padne na stranu na kojoj nije premaz onda nam to ne prouzrokuje neku upečatljivu emociju u mozak, mi podignemo kruh, malo ga obrišemo i zadovoljno ga nastavimo jesti, dok kad padne na premazanu stranu onda se lako i afektivno naljutimo, osim toga, ostane i mrlja na podu i drugo- sve to ostaje upečatljivije od prvog iskustva, tako da svaki put kad nam se to isto dogodi mi se brzo prisjetimo istog ili sličnog događaja te dobijemo osjećaj da nam se uvijek kruh okrene na premazanu stranu. To je donekle i odraz čovjekova današnjeg stanja- sve loše se više i bolje pamti od onog dobrog. Rijetko ćemo reći da nam se iste dobre stvari događaju često, zar ne?!
Ovo pišem povodom jučerašnjeg petka 13. (triskaidekafobija-strah od broja 13). Naravno, ništa mi se loše nije dogodilo (osim što sam izgorio kao pekinška patka na plaži), a i da mi se dogodilo sigurno ne bih za to krivio nekakav datum i dan... Neki kažu da su Židovi krivi za ozloglašenost tog broja, navodno zbog nekog trinaestog apostola...Istina je pak da omraženost spram broja 13 ide daleko u staronordijsku mitologiju, gdje se govori da je jednom zasjedalo 12 bogova i da je došao neki Loki (osobno ime) i posvađao sve bogove. Stari Rimljani su isto vjerovali u zlu narav broja 13. U Španjolskoj i Italiji mnoge loto igraone nemaju broj 13 u igri. Ono što je suprotno tome je kršćanski pogled na taj broj: 12- kao sibol dvanaest mjeseci i dvanaest apostola, plus 1- simbol Božje jedinstvenosti i unitarizma. Naravno tu je i 13. 6., datum i broj sv. Ante Padovanskog. Za kršćane bi tako broj 13 trebao biti sretan broj, a ne neka nuspojava koje se treba bojati. Jel znate da u Kini, čini mi se, nema nijedan neboder sa katom i sobom broj 13. Eto što radi praznovjerje.
Evo još neki primjeri praznovjerja: omrčeni dimnjačar donosi sreću (ako ide u istom smjeru kao i mi, u suprotnom donosi zlo), čisti dimnjačar je neutralan (nema nikakvu moć), zlo donosi i kad se vidi leptir u noći, kad pijetao kukuriče u ponoć, kad nam krava mukne tri puta u lice, kad se dvoje ljudi gleda u ogledalo, kad navodno vidimo „svoju“ zvijezdu kako pada, kada troje ljudi posprema jedan krevet, kad nam crna bubamara prijeđe preko cipele itd., itd. Sreću pak donosi, recimo, potkova. Prije se smatralo da su konji svete životinje, i da je ta svetost prelazila i na kopito. Također su kopita sveta jer se povezuju sa vatrom, jer se kuju u vatri. Sreću donosi djetelina s četiri lista. Nesreću donosi kad se prođe ispod uspravljenih ljestvi, jer one označavaju put u nebo. Nesreća je kad mladenka susretne vjevericu ili svinju. Ona također ne smije istupiti iz kuće lijevom nogom najprije, nego desnom. Ne smije također susresti mrtvačka kola itd., itd. Ajde, evo još jedan: kad se poklanja nož treba priložiti i jednu kovanicu uz taj dar, inače dolaze problemi jedan za drugim Tko to daruje noževe pitam se...?
Zaključak.
Praznovjerja ima u svim narodima i svim kontinetima. Jedina prava borba protiv toga je čvrsta i ispravna vjera. Vjerovati da će nas zlo „strefiti“ ako utroje pospremamo krevet je i više nego smiješno...tko uostalom utroje posprema krevet (koliki je to onda krevet!). No, život sa praznovjerjem je sve samo ne dosadan. Paziti na svaki mogući korak i postupak... ne hvala.
Ja inače nemam nekih svojih ustaljenih rituala, kad je recimo sport u pitanju, i inače. Uglavnom sportaši imaju dosta rituala koje obavljaju i za koje vjeruju, da ako ih ne urade, neće dobro proći na utakmici ili u igri. Sjetimo se Gorana Ivaniševića i njegovih ustezanja čarapa prije servisa! Neki nose omiljene majice ispod dresova, neki omiljene steznike, kao Michael Jordan- on je u svojoj profesionalnoj karijeri nosio svoj steznik koji je koristio još kao igrač sveučilišne košarke. Jedini moj ritual je da prije svakog važnijeg čina bacim misao na Boga i Njegovu volju: „Nek bude Tvoja volja“...ispada da mi je to moto cijelog mog života...tako volim taj izraz...
Eto, drage i dragi, moji...neka bude Njegova volja i dalje...pozdrav, i ne budite praznovjerni, jer, praznovjerje je religija ludih!
