O snovima bi se zbilja moglo mnogo toga napisati. Sa strane psihologije, religije, hermetike i drugih disciplina. Ajd da se pohvalim, pisao sam maturalnu radnju u gimnaziji s temom „Tumačenje snova kod Siegmunda Freuda“, i naravno položio s odličnim jer mi je psihologija bio jedini predmet koji me iskreno zanimao tada (pokraj filozofije naravno). Volim sanjati, al´ ono stvarno volim. Odlutaš na trenutke u neku drugu stvarnost, živiš tu stvarnost i ponekad ne želiš iz nje ni izaći koliko je privlačna. Svake večeri lijegam u krevet s nadom da ću bilo što sanjati, pa taman to bili ružni snovi. Sinoć sam sanjao, ma zamislite, tajnika Ujedinjenih naroda, ali u ulozi pedofila...I sad recite da snovi nisu ludi! Probudio sam se sa smješkom na licu jer je to zbilja bilo jako čudno, ali sam se probudio i sa gnušanjem u duši jer sam bio svjestan ljudi koji iskorištavaju malu djecu....Uglavnom, jako čudne kombinacije osjećaja budu nakon odsanjanih snova. Imao sam priliku odsanjati i dva likvidna sna (snovi u kojima postanete svjesni da sanjate te tako dobijete potpunu kontrolu nad snom, i tad možete u biti sanjati što god hoćete). Pokušao sam letjeti ali nisam uspio. Uspio sam samo učiniti ogromne skokove, što je isto izvanredan osjećaj. To mi se zbilo sasvim spontano ali kažu da postoje posebne metode za postizanje likvidnih snova. Ja sam probao ali mi se nije dalo nastaviti, rekoh sebi ako je suđeno da ih sanjam onda nek se i dogode. To je zbilja poseban osjećaj.
U predantičko vrijeme vjerovalo se u magično svojstvo snova, da predskazuju buduće događaje. U srednjem vijeku se nisu daleko odmakli od takvog vjerovanja, tek u novom vijeku se došlo do mišljenja da su snovi izraz naše podsvijesti te da su oni „samo“ kondenzatori svega onog što smo doživjeli tokom cijelog života. Time se objašnjava i čudnost snova, tj. njihovu čudnu kombinaciju događaja i likova. U snovima se u pravilu mogu pojaviti i najsitniji događaji iz naše „daleke“ prošlosti: poklonjeni autić kad smo imali 2 godine, slatkiš koji smo dobili kad smo krenuli u školu i dr. I sad zamislite koja je to zbrka u našoj podsvijesti kad se izmješaju događaji iz prošlih 22 godine (ili koliko ste već stari-mladi). Sve filmove koje ste gledali, svi crtići, sve knjige, svi događaji iz stvarnog života. Na snove naravno utječu i naše želje, naše neostvarene težnje, tegobe i problemi. Sve je to jedan veliki lonac misli, koji se zakuha kad usnemo.
Ipak nije isključena njihova tajnovitost i možebitna nadnaravna uloga u našem životu. Sjetimo se biblijskog Josipa koji predsakzuje faraonu 7 godina suše i gladi, ali i 7 godina obilja i bogatstva. Dobro, Josip je bio vođen Jahveom ali to ukazuje koliko su važni snovi i u kršćanstvu. Bog je sve to Josipu mogao reći i u budnom stanju ali nije, dao je snovima veliku važnost u prenošenju svoje volje.
Što su uopće snovi? Neka zasebna stvarnost? Možda ipak samo podsvjesni „bućkuriš“ misli i želja? Odgovor nije ni crn ni bijel, snovi su kombinacija nekog drugog stanja svijesti i osjećaja. Oni su stanje u kojem se mi pretvaramo u promatrača samog sebe- to je dakle introspektivan događaj. Mi uranjamo u same sebe i vidimo sebe i stvarnost drugim očima.
U snovima se također nerijetko pojavljuje i seksualna stvarnost. To je naglasio Freud u svojim knjigama. Tako nerijetko imamo priliku odsanjati nešto što bismo željeli da nam se dogodi ili nešto što se sami ne bi usudili uraditi u stvarnom životu. Prikriveni smisao predmeta i ljudi može se otkriti psihoanalizom. To je proces u kojem se događaji iz snova stavljaju u jednu stvarnu logičnu cjelinu. To je dugotrajan proces jer zahtijeva poznavanje gotovo cijele prošlosti onoga tko se podvrgava psihoanalizi. Zato, svi oni koji misle da mogu iz jednog sna iščitati nešto posebno, su u zabludi i nije im vjerovati.
Meni je posebno draga misao o tome kako je Bog snovima dao posebno značenje kroz priču o Jospiu i faraonu, no to nije jedini primjer iz Biblije u kojem se snovi spominju kao medij kroz koji putuju Božje poruke i Njegova volja. Taj je primjer samo najpoznatiji. Danas ipak ne možemo baš reći da Bog djeluje kroz snove kao što je to bilo u Prvom zavjetu. Danas su ipak aktualna razna viđenja i vidioci, sve je dobilo neku realnu dimenziju u prostoru i vremenu.
Meni snovi ostaju kao nešto neobično u životu, što nas prati cijeli život, te nam može biti mistična hrana u ovom prerealnom svijetu gdje prava osobna mistika biva zamijenjena znanstveno-fantastičnim filmovima i crtićima. Tu se čovjek napoji tuđim idejama tako da zapostavi svoju fantaziju i svoje umijeće stvaranja fantastičnog svijeta. To je sad opet pitanje globalizacije u što neću dublje ulaziti.
Eto, dragi moji i moje...hvaljen Bog, do slijedećeg puta!
Sanjajte dobro i ne zapostavite nikad svoje umijeće fantaziranja, to je izvrstan način treniranja mozga i duše!
