Bog sluša Drum&Bass

Ništa posebno za vas danas. Htio bih samo reći par riječi o reformaciji koja se dogodila u 16. stoljeću, koja je jedan od najznačajnijih događaja u crkvenoj povijesti. U biti hito bih se osvrnuti na lik, toliko omraženog, Martina Luthera, za kojeg kažu da je bio pokretač cijele reformacije. E pa, kako to već kod mene biva, suprotstavljam se tom mišljenju. Luther je samo imao hrabrosti reći i uraditi ono za što drugi nisu imali hrabrosti. Crkva se u tom vremenu ionako nalazila u teškoj situaciji, što zbog simonije (kupovanja crkvenih usluga, plaćanje ispovijedi npr.), što zbog pokvarenosti papinstva i višeg klera. Luther je sve to vidio onako kako je trebao vidjeti, a ne kroz naočale nadležnih. Usudio se poslati protest biskupima na situaciju u Crkvi. To su one famozne Lutherove teze, koje je navodno zabio na vrata Witenberške katedrale, što je opet izmišljotina, mit. Luther nije bio nikakav manijak koji je išao nametati svoj nauk silom, što se pak ne može reći za Calvina koji je nikao iz reformacije (ovaj je nametnuo svoju vjeru kao državni zakon, i kažnjavao smrću one koji bi živjeli nemoralno, ili one koji bi vrijeđali Boga). Crkva je u tom vremenu vapila za promjenama ali nitko ih nije bio sposoban izvesti, natezali su se tamo amo...kao da su kakve lijenčine. To je vrijeme i velikog Erazma Roterdamskog. On je pak bio pokretač novog pokreta biblicizma, gdje se Biblija uzdizala napokon na mjesto gdje je zaslužila. Od Erazma je poteklo ono geslo Luthera „sola scriptura“, gdje se Bibliju uzima kao vrhovni autoritet svih dogmi i nauka Crkve. Luther je ipak zbog svoje neshvaćenosti postao na kraju uobražen i pokvaren vičući na Crkvu da je bestidnica a papa da je sam Antikrist. Nije ni čudo, mogu reći da bi i ja tako reagirao da sam se našao u njegovom vremenu. Moram ovdje podsjetiti opet na riječi velikog crkvenog oca Ireneja, koji je jedan od rijetkih koji će za Crkvu reći da je ujedno i grešnica i svetica. Protestantizam je nikao dakle iz same Crkve, nije osobno djelo Luthera. Protestantizam je djelo uvjeta u kojim se Crkva našla. Iz tog ludila izašla su tri velika reformatora: Luther, Zwingli i Calvin. Ono što je različito kod ove trojice jest gledanje na uređenje Crkve i nauka o sakramentima. Luther je ostao na mišljenju da je Krist stvarno prisutan u euharistiji, Zwingli kaže da je krist samo simbolično tu, a Calvin da je Krist samo duhovno prisutan. Sva trojica su, što je zanimljivo, htjela ukidanje celibata. Kako i ne bi kad su vidjeli da same pape daju crkvene dužnosti svojim sinovima i rođacima... Ipak, reformacija je sretan „završetak“ našla u jednom od najvažnijih kocila u Crkvi uopće- Tridentski koncil, koji je opet pun glupavih događaja. Falilo je samo malo zrno da bi se ujedinili protestanti i katolici....ali opet, zakazali su i jedni i drugi. Katolici su bili spremni prihvatiti uvjete protestanata ali, ali...
Eto, na brzaka i nesistematski sam izrekao par istina o reformaciji. Nadam se da ću jednom uhvatiti vremena da to malo pobliže obradim. To i Tridentinum bi valjalo obradit. Što je sve odlučeno na njemu i zašto. Što je bilo dalje.
Dragi moji...pozdravljam vas. Ispiti se bliže kraju tako da ću imati i viška vremena za pisanje ubuduće. Bog s vama!