Moram reći ponešto i o islamu budući da je postao najkritiziranija religija u svijetu zbog „svojih“ fundamentalista, ubojica i terorista. Naglašavam da islam kao religija nema veze sa napadima koji se vrše po svijetu u ime Alaha. Ako bi išli tom logikom onda možemo osuditi i kršćanstvo zbog ratova koji su oni vodili u povijesti. To bi se isto moglo nazvati terorizmom, samo je danas ratovanje postalo katastrofičnije pa je više izraženo. Svaka religija je u sebi i po sebi dobra. U definiciji religije nalazimo činjenicu da svaka religija po svom „zvanju“ daje spas čovjeku, na jedan ili drugi način. Spas je taj koji je konačni cilj svake religije.
Počet ću od nekih osnovnih stvari o islamu pa ću naglasiti one stvari za koje velika većina nas nema pojma da postoje u toj religiji, koja je uz kršćanstvo najzastupljenija religija u Hrvatskoj.
Islam je arapska riječ i znači „predanje Bogu“. Musliman bi značilo „onaj koji je predan Bogu“ ili "pobožni". Islam je nikao na politeističkom tlu, osnivač je Muhamed (ar. Muhammad). On je svoj poziv od Boga primio u svojoj 40-oj godini života. Tada je, u špilji na brdu Hira, dobio viđenje u kojem mu je anđeo Gabrijel pokazao sadašnji Kur´an (ar. quran- „čitanje“) napisan na arapskom jeziku. Naglašavam „na arapskom“ jer je islamistima nazamislivo da se Kur´an prevodi na bilo koji drugi jezik osim arapskog jer je to sveti jezik Kur´ana, i osim toga nijedan prijevod ne bi mogao dostojno prevesti tajne formule koje je Alah postavio u tu svetu knjigu. Kur´an se sastoji od 114 sura (poglavlja), a pojedina rečenica ili stih se zove ajet, što znači „znak“ (jer je Muhamed te retke predočavao kao božanske čudesne znakove kad su njegovi protivnici od njega tražili čudesa). Muslimani vjeruju da postoji jedan Prakuran u nebu, kojeg je Gabrijel pokazao Muhamedu u viđenju. Moram naglasiti ogromnu važnost koju ima Kur´an u islamu. Može se čak reći da je muslimanima Kur´an ono što je za kršćane Isus Krist. To je ostvarenje Boga u ovom svijetu, Njegova materijalizacija i vječni zakon (logos).
Od poznatijih stvari spomenut ću još kako muslimani štuju Isusa (Issa) kao jednog u nizu velikih proroka koji se spominju u Kur´anu. Također jako poštuju Majku Kristovu, Mariju, čije djevičanstvo isto priznaju kao i kršćani.
E, sad malo o mistici islama, njegovim sektama i zakonu.
Zakon- ili šaria, obuhvaća Alahove propise, koji se odnose na cjelokupan čovjekov život, moral, politka, dužnosti muslimana itd., što znači da to nije zakon u modernom smislu riječi.
Za teoretsko utvrđivanje zakona razvila se čitava znanost, koja se zove fik („zakonodavstvo“). Tako su se razvila četiri glavna izvora šarije: 1. Kur´an (životno djelovanje ili običaji (sunna-pravovjerje/suniti-pravovjerni, u našim prostorima su uglavnom suniti) Muhameda, 2.jednoglasno mišljenje islamske zajednice (idžma), 3. analogija (analogično zaključivanje).
Muslimani imaju stalež teoloških pravnika, koji na temelju pravnih knjiga daju pravno mišljenje, to su muftije. Duhovni sudac zove se kadija (ima izreka-„kadija te kudi, kadija ti sudi“).
Što se tiče muško-ženskih odnosa u muslimana. Sveto islamsko pravo ne poznaje jednakopravnost između muškarca i žene. Žena je isključena iz javnih službi, njezino svjedočanstvo vrijedi upola kao svjedočanstvo muškarca, nsljedstvo je za ženu upola manje. Ipak, u braku ima jednako pravo na imovinu i slobodna je upravljati svojom imovinom. Muškarcu je zakonito dopušteno imati četiri žene, kraj kojih može imati još priležnica. Tu moram spomenuti da je danas rijetkost takva slika od par žena u braku kod muslimana. Razlog je djelomično religijski i financijski. Kur´an naime kaže da muškarac mora potpuno pravedno postupati sa svakom ženom- muslimani nijekaju da je to moguće jer samo Alah može biti nepogrešivo pravedan. Što se tiče financija dakle, tu isto vrijedi pravilo pravednosti- ako ne možeš sve žene držati u istim uvjetima i na isti način ih podržavati, ne bi smio imati više žena. Time bih zanijekao svima pravo da blate muslimane zbog nećudoređa i sličnih stvari. Islam je religija podređenja Bogu koje se jako ozbiljno shvaća, svaki prijestup, vjeruju, bit će naplaćen kaznom, stoga se i drže svojih zakona tako dobro, što uopće nije loše. Uzmimo samo kršćanstvo koje se sve više podaje užicima u slijepoj vjeri da će im Bog oprostiti. On hoće oprostiti, ali ne i zaboraviti. Svi nosimo ožiljke naših grijeha, a ti ožiljci su nam na duši, stoga neizbrisivi.
Evo ovo neka bude prvi dio o islamu. Zbilja se o njemu može naširoko govoriti, jako je slikovita religija. Pa do slijedećeg puta, slava Bogu!
