Reformi je u Crkvi bilo dosta. Prva misao koja meni padne na pamet kad se spomene reforma je Martin Luther. On zaista jest taj koji je označen kao najznačajniji reformator u povijesti (Crkve).U Crkvi se ipak najviše ističu sustavne reforme Tridentskog sabora i Drugog Vatikanskog, no o njima neću sada govoriti. Meni je zapravo sam pojam reforme uvijek bio nekako posebno primamljiv. Uvijek postoji nešto u svijetu što se može mijenjati nabolje. U životu, točnije u filozofiji, također su jako poznate reforme mišljenja. Zapravo je cijela povijest filozofije jedna velika reforma koja je sada izgleda malo usporila.
Ono što me nedavno potaklo na razmišljanje o reformi je bila dvozvučnost melodije zbora i melodije zveketa novca tijekom mise u jednoj od zagrebačkih crkava. Zbor je nekako tiho zvučao pa se zveket novca čak jače čuo od samog pjevanja. Nisam znao što da osjećam tog trenutka...cijela crkva je doslovno odzvanjala od kovanica u malim korpama. To je bio prvi put da to doživjeh. Inače čovjek samo čuje ono malo zveckanja oko sebe, ali sad je to bilo mnogo proširenije. U tom sam se trenutku zapravo i izgubio u misi, sve mi je postalo bezveze, i ljudi i svećenik, i ja na kraju krajeva, jer sam bio dio toga svega. Jučer se zato odlučih da potražim kako je došlo do toga da se ČUJE novac u sred mise, pa potražih neku knjigu o liturgiji. Naišao sam sasvim slučajno na jednu stariju knjigu koja govori o dijelovima liturgije i tu našao djelomičan odgovor. Skraćeno kaže ovako: milodari u misi su uvedeni zato da bi narod direktno mogao sudjelovati na darivanju potrebitih u misi, za koje se Crkva brine, na taj način ne bi samo svećenik prinosio žrvtu na oltaru nego i narod ispred oltara. Otprilike tako je to zvučalo, nisam htio zapisivati. Ajde dobro ja kažem, fino to zvuči...ali da su svi doživjeli ono što sam ja doživio neki nad na misi, vjerojatno bi se mišljenja razišla. Nikako mi nije po volji da se na bilo kakav način novac miješa u sami sakramentalni čin Svete euharistije. Novcu tu ne smije biti mjesta! Ionako je dosta zavrzlama u današnjem životu oko novca, zar još na misi da moram o tome razmišljati. Društvo je evoluiralo u ekonomskom i gospodarskom smislu i danas ima toliko zadruga i udruga za pomoć drugima, a i Crkvi, da stvarno mislim da nije potrebno to baratanje novcem u crkvi. Imaš brate župni ured na kraju krajeva, otiđi, daj župniku pet kuna ili petsto kuna, koliko već hoćeš i možeš, i amen, učinio si dobro djelo (?). To je samo što se novca tiče.
Imali smo jednom zadatak na faksu da napišemo što bismo sve mijenjali u misi. Na početku sam imao jednu ili dvije ideje samo, ali kad sam počeo razvijati misao uvidio sam da bih promijenio podosta toga. Nažalost, ne mogu se sjetiti što sam sve napisao ali evo, spomenut ću još samo da bih volio da se uvede ponovno gregorijansko pjevanje u misi. Ne tokom cijele mise, nego eto, bar za vrijeme pričesti ako ništa. Zaista ne mogu nikakav proizvedeni zvuk zamisliti da zvuči ljepše od usklađenih glasova u gregorijanskom pjevanju...to je zbilja dušu dalo za misu, ali eto, moderna su vremena. Pročitao sam jednom u novinama da neki biskup ili svećenik uvodi pjesme grupe U2 za vrijeme mise...pa mislim stvarno...Još ćemo počet puštat dj-e da miksaju tokom mise, ili ćemo samo pustit cd da svira pa zadužit nekoga samo da mijenja pjesme i da pritišće tipku „pause“ kad zatreba.
Eto toliko, i ovo je jako opširna tema i nadam se jednog dana je obraditi opširno.
Hvaljen Bog!
