Bog sluša Drum&Bass

Dobro je naš Bare to rekao: „Gdje je nestao čovjek?...“ Nije li malo čudno što je tu rečenicu izgovorio upravo on, koji je bio? u paklu droge i svega? Pa i nije toliko čudno, tako to ide, čovjek najprije mora vidjeti dno da bi vidio ono što je iznad, što je gore. Meni je to stvarno dosadno, ide mi na živce, ne mogu to više podnijeti! Dosta mi je toga da čovjek mora biti potlačen, da se mora mučiti za ono dobro, za ono uzvišeno...U Nebu bi to sve trebalo biti drugačije, gore će biti lako činiti dobro a zlo će biti ne zamislivo teško za učiniti. Tako se bar nadam...
No, gdje je taj čovjek? Gdje sam ja, gdje si ti? Gdje je nestala jednostavnost i toplota, dobrohotnost, blagi pogled? Nedavno sam upoznao predivnu osobu na izletu u Ogulin.
Što se dogodilo... Nismo se dakle nikad prije vidjeli i kad mi je ta osoba prišla, prišla mi je sa osmjehom kao da se znamo već dugo. Tu sam odmah znao da se radi o dobroj osobi, i što sam ja drugo mogao nego uzvratiti osmjehom i dobrim riječima. Otvorio sam se iste sekunde i dan smo proveli u veselju i dobroj volji, oboje nasmješeni...Istina je kad se kaže: osmjeh je najkraći put do ljudskog srca! Odavno takvo nešto nisam doživio i zaista sam bio sretan taj dan. I još me drži, ne mogu pustiti taj predivni osjećaj blizine sa osobom koju nikad nisam prije vidio. Tu sam osjetio ono bratstvo ili sestrinstvo o kojem govori Isus. Svi smo djeca Božja ali se tako ne ponašamo. Bog od nas to očekuje i nada se...da...Bog se nada... Kad bi se svi mi barem više smješili jedni drugima..onako prijateljski, dobronamjerno...