Pozdrav svima!
Evo malo i zanimljivosti iz paranolmanog svijeta koje je vezano i za religiju.
Za sve one koji ne znaju o čemu se radi kad se govori o levitaciji...to je osporavani fenomen kad osoba bez ikakve pomoći lebdi u zraku, bilo u stajaćem bilo u ležećem položaju. Zvuči djetinjasto za one koji nisu toliko „zagrijani“ za paranormalne fenomene ali činjenica je da je uvijek bilo svjedoka za taj fenomen. O tim svjedocima bi se moglo voditi debatu da li su vjerodostojni ali pustimo to sad na stranu i pretpostavimo da je istina da postoje (su postojali) ljudi koji su bili kadri izvesti „trik“ lebdenja. Moram odmah napraviti distinkciju između modernih mađioničara kao Coperfield ili Blaine i onih uvjerljivijih za koje se tvrdi da mogu lebdjeti kao što su različiti yogiji, sveci i različiti mističari. Ti moderni „čarobnjaci“ koriste se uvjerljivom iluzijom kojom kontroliraju našu percepciju koju, moramo priznati, i nije tako teško prevariti. Negdje sam pročitao ili čuo da se navodno i velečasni Sudac dao u lebdenje, tj. da i on ima tu sposobnost. Mene ta vijest nije nimalo uvjerila, i u današnjem vremenu vjerujem (blijedo) jedino da je to možda moguće indijskim yogijima koji se zapravo cijeli život treninraju u takvim (nad)ljudskim disciplinama..duboka meditacija, druge razine svijesti itd.. Zašto ne, Božje sfere djslovanja su jako široke i bivaju nagrađeni oni koji se umiju upustiti u takvu blizinu božanstva bez da se izgube u beskonačnosti stvorenog. Za takvu sposobnost treba cijeli život odricanja i treninga.
U Katoličkoj crkvi najpoznatiji je primjer sv. Josipa iz Kopertina. Sv. Josip iz Kopertina (1603-1663) dizao bi se u zrak svaki put kada je bio emocionalno uzbuđen. Pošto se lako uzbuđivao, često je levitirao u prisustvu mnogih svjedoka. Ovaj svetac iz Apulije, proveo je mladost pokušavajuci da postigne vjersku ekstazu pomoću sredstava kao što je samobičevanje, izgladnjivanje i nošenje odjeće od kostrijeti. Postao je franjevac sa 22 godine. Jedne nedjelje, za vrijeme mise, podigao se u zrak i odlebdio do oltara, zatim je pao usred upaljenih svijeća, zadobivši ozbiljne opekotine.
Zbog cestih «letova», Josip je tokom 35 godina bio isključen iz svih javnih aktivnosti, ali su se priče o njegovim «izletima» ipak proširile. Dok je šetao s jednim benediktinskim svećenikom u vrtu samostana iznenada je uzletio na jednu maslinu. Kako nije mogao sletjeti, svećenici su morali donijeti ljestve. Proveo je cijeli život u molitvama a crkva je zaključila da Josipova levitacija mora biti Božje djelo.
Jedan drugi svetac koji je levitirao bila je Sv. Tereza od Avile. Evo jednog njenog opisa:
«Činilo mi se da me podiže neka snažna sila. Priznajem da sam osjetila strah, ali se taj osjećaj miješao sa osjećajem blaženstva. Pri tome sam bila prisebna, tako da sam posmatrala kako se dižem u zrak. Nakon što je taj zanos prošao, moje je tijelo bilo toliko lagano da sam, s vremena na vrijeme, bila jedva svjesna toga da mi noge dotiču tlo…»
Levitacije Sv. Tereza od Avile bile su tako ceste da je preklinjala sestre da je vuku naniže čim bi osjetila da se približava "napad", ali često nije bilo vremena za intervenciju - ona bi se jednostavno izdigla iznad tla i odlebdjela!
Većina svetih knjiga bilježi epizode koje se odnose na levitiranje i let ljudske duše, a svjedočanstva kazuju da je u svim vremenima bilo nadarenih ljudi koji su uspjevali da lebde ili da se u istom času pojavljuju na nekoliko različitih mjesta. U islamu su poznate paranormalne osobine nekih derviških šejhova i sufija, ali ništa manje uzbudljive epizode nisu vezane ni za neke kršcanske svece, hindu mistike, tibetanske lame ili spiritualiste.
Eto ostavljam vama na odluku da li ćete povjerovati ovomu ili ne. Ja mislim da se ne treba sključiti mogućnost levitacije budući da ima toliko stvari na ovom svijetu koje mi ne možemo razumjeti. Ti izleti u više sfere ipak ostaju otkriveni samo onima koji su došli na određeni stupanj svijesti, gdje im to znanje neće naštetiti. Neka tako i ostane...što bi bilo da svi počnemo lebdjeti...koji bi to KAOS bio u zraku...! he he
Hvaljen Bog!
