Da, teško je biti originalan danas. Ako želiš biti originalan onda se moraš baciti na potpunu nesuvislost ponašanja i govora, tešku kritiku svega pa i sebe, ali ni to više nije originalno, barem ne za mene. Danas je jedino moguće biti originalan u svijetu tehnike jer jedino to rapidno napreduje. Tko je to još danas originalan u pisanju? Ima pisaca koji navodno šokiraju...tu šokiranost ja pripisujem svima koji nisu dovoljno načitani pa stoga ne znaju da postoji neki tekst koji je deset puta šokantniji od tog upravo pročitanog. Eto mala digresija na originalnost danas.
Danas bi rekao nešto o posjećenosti misnog slavlja među narodom, napose među mladima jer su oni dans nositelji budućnosti, te po njima možda možemo vidjeti kako će sve izgledati u budućnosti. Odlazak na misu je danas još popularan, za razliku od ispovijedi o kojoj sam govorio nedavno. Razlog tomu je, po meni, što je misa javna, tj. što je tu riječ o zgusnutoj masi, u kojoj se ljudi uvijek osjećaju, po prirodi, sigurno i dobro. U masi nisu ugroženi, uvijek postoji mogućnost bijega i sakrivanja iza druge osobe. To je sad ipak uzdignuto na jednu psihološku razinu ali sve to ima smisla kad se zbroji. Kod ispovijedi ti si skriven na neki način i ne vidi te mnogo ljudi, sve je nekako obavijeno tajanstvenim velom. Na misu pak ljudi dolaze „uglajncani“, napirlitani, sređeni kao za subotnji izlazak i čak su u tom raspoloženju. Oni koji namjerno sjede odostraga pričaju kao na pazaru o svojim dogodovštinama od sinoćnjeg izlaska. Moram naglasiti da se ovdje ograničavam samo na misu nedjeljom koja je ipak najposjećenija u cijelom tjednu. Ponekad se pitam zašto ljudi uopće dolaze ne misu. To bih stvrano želio čuti, nisam nikada nikog pitao na žalost. Evo, ajd bar ti koji ovo čitaš ostavi komentar zašto ti ideš na misu? Ne zašto ne ideš, to mi je jasno donekle, nego upravo zašto ideš, ako ideš uopće. Da li je stvrano bitno samo se pokazati? Da te vide drugi, da pokažeš svoj novi šal? Možda ideš zato što drugi idu ili ti je baka rekla još u mladosti da moraš ići?
Evo, ne znam, stvrano ne znam zašto VI idete ali ću reći zašto ja idem,možda vam olakšam razmišljanje... Meni je misa prvenstveno sjećanje na Isusovu žrtvu za mene (za tebe) i što se više dajem tim sjećanjima tim više raste u meni privrženost Isusu. Osjetim njegovu blizinu, njegovu ljudskost. Zamislim ga tijekom mise ponekad kraj sebe (tada uglavnom daje smiješne komentare na svećenika koji vodi misu : ) Nadodajte tim osjećajima njegove prisutnosti još dobar smisao za glazbu i imate vrhunski vjerski transcendentni osjećaj na misi. Vinuti se visoko u nebo nikome nije zabranjeno. Zatvorite oči tijekom molitve Očenaša ili gledajte Rapetoga u lice kad se govori poslije Očenaša: I Tvoje je kraljevstvo i moć i slava u vijekove!
Pa pogledajte samo te riječi! Zamislite da ih govorite osobno Isusu, sada i tu.
Za mene je misa mističan događaj sjedinjenja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Sjedinjenje mnoštva u jednom liku-Isusu. Misa nije propovijed, to je još najmanje važno (ne ako je propovjednik dobar u svom poslu). Poslušajte malo riječi koje se izgovaraju tijekom mise, nemojte ih samo automatski ponavljati...bitno je dakle da smo prisutni dušom i tijelom u tom slavlju (koje je danas izgleda sve samo ne slavlje). Samo veća doza svjesnosti tijekom mise i promijenit će vam se cijeli pogled na Svetu misu, to vam jamčim!
Hvaljen Bog!
