Dosta sam se bavio tematskim pisanjem i mislim da ću sada malo opustiti što se toga tiče, pa ću tako i priču o Evi malo odgoditi.
Malo ću si dati slobode i ubaciti svoja neka lutanja mislima. Pade mi baš na pamet, dok sam stajao u svojoj sobi u tišini, gledajući kroz prozor, kako se nešto čudno događa sa svijetom. Ljudi su ujedno popustili što se tiče vjere i poludjeli za vjerom. Negdje sam naišao na pojam „sajam religija“. To je današnja stvarnost- danas si ljudi dopuštaju toliko slobode da sami biraju sa polica raznih religija što je za njih najbolje i najprihvatljivije te to skupljaju u jednu, svoju neku, osobnu religiju. Možda je to znak da je ljudstvo doseglo kriznu razinu kritičnosti te su napokon uvidjeli da im netko poput Crkve ne može zapovijedati? Možda je do toga došlo zbog nekog masovnog bunta ljudi. Možda ipak zbog mode...znamo koji značaj moda ima danas, a i kroz vjekove. Nekad je biti kršćanin bilo u modi, a sad je u modi vjerovati u svoga boga, svoju religiju, svoj um i svoje vlastito opravdanje pred Bogom. „Ja kažem da je to tako za mene“ je rečenica koja opisuje modernog vjernika. Pitam se kako to suzbiti...i ne nalazim rješenje, osim nekih apokaliptičnih čuda...za koje ja nažalost nisam sposoban da ih izvedem. Čuda! Da, to treba ljudima da bi se trgnuli iz sadašnje uspavanosti...uvijek su ljudi tražili čuda, tako da ih danas nalazimo i tamo gdje ih nema. Tona vidjelaca, ukazanja, prikazanja, mističnih ozdravljenja, oboljenja, opsjednuća, i bogtepitaj čega sve ne. Sve je za to Bog zaslužan ali ljudi to sve krivo shvaćaju i na kraju iz svega toga ispadne dobar članak u novinama, dobra emisija na tv-u, dobar biznis ukratko. Zašto trčati za čudima kad su nam čuda toliko blizu, pored nas svaki dan. Čovjek je čudo. Ono što je u čovjeku je najmističnije u ovom svijetu što se može dati. Zvuči jako prizemno...da, čudim se sam sebi ponekad jer sam i ja bio jedan od onih koji traže čuda tamo gdje ih nema, dok nisam uvidio čudesnost jednog običnog čovjeka kojeg pogledaš u oči i shvatiš da je on POLUBOG. Ne znam, možda se krivo izražavam ali ono bitno ne ispuštam iz vida. Volio bih kad bi svi mogli tako gledati čovjeka (čovječicu- M. Ladan) kraj sebe.
Možda sam samo sanjar...ali sve dobre i prizemne ideje su izvedive...stvra je samo u tome koliko smo voljni i koliko imamo snage...Treba se boriti za bolje sutra, a ne samo gledati što će netko drugi uraditi.
Hvaljen bio i jest i bit će- Bog!
