Pozdrav svima!
Ovaj put ću se držati one-kratko ali slatko...nije čovjek uvijek isto motiviran za pisanje...
Dat ću par jednostavnih uputa kojih bi se trebali držati svi vi koji želite ići putem redovništva.
Prvo što vam kažu jest da razgovarate sa svojim župnikom o tome... ja tu kažem NE!
Možda se čini čudno jer je logično da se obratite čovjeku koji je već u tome, pa valjda on zna najbolje...Poziv na redovništvo je uvijek nešto osobno, što znači da se razlikuje od čovjeka do čovjeka, uz to tko zna kakav je čiji župnik, možda je skroz nezainteresiran pa će vas uputiti na nešto što uopće nije za vas (znam slučajeve) pa ćete se u svemu tome izgubiti.
- Moj savjet je da dobro proučite redove koji vas zanimaju, kontaktirajte ih i pričajte s njima o tome, kako oni žive sada, koliko ih ima, što biste tamo mogli sve raditi, kako napredovati kod njih itd. Neki vas možda pozovu da dođete na par dana da iskusite njihov život- to je idealan način da vidite kako sve to funkcionira. Ne ustručavajte se otići kod više redova na „probu“ ma što drugi govorili, vi morate nći svoju vlastitu karizmu u nekom redu, mora se dogoditi „ono nešto“ pa da kažete „e, ovdje je meni mjesto“...Ako se i to ne dogodi onda planirajte dalje što sa životom ali čuvajte svoj poziv u sebi i dajte mu da se još razvija i možda vas onda nešto potajno navuče na jednu ili drugu stranu, u jedan ili drugi red.
- Sa roditeljima samo hrabro, bit će bura i oluja sa njihove strane ali se nedajte smesti, na kraju će svi to primiti kao nešto sasvim normalno. Ima i tu iznimaka ali zbilja se nedajte smesti u ovoj stvari jer je to samo vaš poziv, vaša stvar, ako nekomu to smeta onda je to njegov problem. Hrabro!
- Prvih tjedan dana će se činiti kao godine...ali vjerujte mi nakon tjedan ili 10 dana sve će biti drugačije. Svaki početak je težak pa i ovdje. Morate shvatiti da kad dođete u bilo koji sveti red da vam tu nitko ne želi nikakvo zlo, da se tu ne morate plašiti pogrešaka. Dajte drugima vremena da se naviknu na vas i oni će se veoma brzo naviknuti na vas.
- Ne morate glumiti da se jako pobožan čovjek...to nitko ne voli..budite jednostavni, onakvi kakvi jeste. Poštujte stariju braću a sa mlađima se pošalite da vide da niste ukočeni i da ne glumite ništa. Jako je važna ta otvorenost i iskrenost.
Evo, ovdje bih se zaustavio. Ima tu još mnogo stvari, njih ću drugom prilikom. Najvažnije je dakle da si uzmete dosta vremena za razmišljanje i konzultacije sa samostanima koje želite provjeriti.
Ako imate neka osobna pitanja možete mi pisati na pneuma@net.hr
NEXT: Božja svemoć? Otkuda onda zlo?
