nedjelja, 23.12.2012.

MEDIASET

Rane osamdesete,Milano.
Iz svojih video hramova, gospodar lutaka, izvjesni
Silvio Berlusconi, emitira signale svojega tv projekta Mediaset.
Projekt podrazumijeva dugoročni medijski inženjering
usmjeren preodgajanju talijanske nacije, pogotovo njenih najmlađih
naraštaja. Gomila uvezenih japanskih crtića o robotima, namijenjena
je upravo njima tj. oblikovanju njihove prvotne percepcije života.
Priča dalje kaže da je za prijam Mediaseta u Istri tada bila neophodna
dodatna antena sa rotorom. Sluteći zlo, moji roditelji odbijaju mi je
priuštiti. Ta činjenica osjetno me zabrinula, obzirom da su mi sve
ostalo kupovali bez većih nagovaranja.

Moji vršnjaci za odmorom se okupljaju u kružoke u kojima se prepri-
čavaju minule epizode goldrakea,mazinge zeta,megalo mena i ostalih.
Meni preostaje margina: drugi plan iz kojega slušam, ne učestvujem,
zavidim.
Svašta sam pokušavao da to prevladam:
Pribjegavao lažima, poticao imaginaciju...najzad sam izmislio sadržaj
navodne epizode Sceletora. Nije prošlo.
Kada mi je pak ekipa došla na deveti rođendan, izmislio sam da je grom
udario u antenu. Sjećam se da ih nisam baš uvjerio.

Talijanska državna televizija RAI emitirala je jači signal tako da za njen
prijem nije trebala dopunska antena. Njihov edukacioni program bio je
kud i kamo humaniji. Prikazivali su Toma Sawyera, slikaricu Sandybell
i avanture norveškog dječaka Nielsa koji se druži sa divljim guskama.
Ukorijenio se tako u meni određeni inat spram tehnološke revolucije i
SF-a. Ništa nestvarno ili ne daj bože fantastično nije više moglo zaokupiti
moju pažnju(pogotovo ne nekakvi limeni roboti u svojoj borbi sa čudoviš-
tima). Hrabro sam deducirao da je fantastičnije nešto što je pritom i mogu-
će. Iz tog vremena datira i moj prvi literarni pokušaj pod naslovom
«Avanture Bena Rogersa».

A mogli su mi priuštiti Mediaset i do svega ovoga nikada ne bi ni došlo.


* * *