petak, 30.11.2012.

za koga?

ZA KOGA?

Zagreb, KSET-2000.


---« Noćas sam nešto gadno pojeo¨»...Pih, šta je to buraz, šta je too?

--- Za to smo se borili buraz.

--- Sad idem doma po kalaš!

--- Ideš ti po moj kurac… i po tablu Lepanexa!

--- Šta to je muzika?

--- Ne buraz,. Muzika je tvoj Škoro – jazavac iz mišje rupe. Za njega smo se borili.

--- Idem buraz doma.

--- Hajde sokole, smiri krila.

Sokol je odlepršao, a ja sam ostao u ovoj dekadentnoj ledari, među mladima. Tridesetpetogodišnjak bez pet para u džepu sa Ptsp-om koji se manifestira, kako je ono rekla psihijatrica – introvertno. Masna kosa i svi ostali atributi «legende» možda mi priskrbe neko piće, neko žestoko piće. Brijem da sam u rat otišao više kao neki Hemingway...

Ne bih vas naravno volio daviti o ratu. Prokleti civili, uzmite mi beneficije, popišajte mi se na spomenicu, odvedite me u Haag, ali saslušajte me jednom kada mi se priča...neću Vas davit!

Prvi pokušaj uvaljivanja nekakvoj ekipi sa šiltericama završio se neslavno. Zabrijali su da sam policajac u civilu, došaptavali si nešto. Glupa balavurdija, gledam ih: Ovaj pjegavi će se najžešće nategnuti. Isti Valić. Ne dao ti bog sinko. Zato se nismo borili. Za ekipu bez sluha -NE.
Koketiram sa konobaricom za neku veresiju...
Romantični fijasko forsiram u sapunicu. Ne pali.

--- Stara, znaš šta? Ni za tebe se nisam borio.




* * *

ponedjeljak, 26.11.2012.

Marvin Gaye i gospođica jones

Antologijska urbana legenda o missis Jones kaže da ju je najstrastvenije opjevao upravo mr.Gaye. Kada ga slušate kako strastveno nariče o toj gospođici Jones, možete samo zamisliti njezin izgled.

I Marvin...i gospođica Jones oni...
znaju da to nije u redu ali ...
ipak se sastaju svakog jutra
u tom Caffeu u 6.30...
Na kraju se razilaze...
Svako svojim putem
Marvin i gospođica Jones...

Marvin Pentz Gay Jr. rodio se 02.04.1939. u Washington DC-u. Bio je sin propovjednika Bernard J. Taylora. Već kao klinac je rasturao Gospel na misama svojega oca. Solo karijeru započeo je tako da je dodao slovo E na kraj svoga prezimena iz razumljivih razloga (tada). Vrhuncem njegove karijere smatra se 1971. i album "What s goin on". Kasnija eksperimentiranja sa novim formama soula i famozna "Sexual healing", ostavljaju platformu za kasniji r n b, rap i soul fusion.

Nažalost u osamdesetima Marvin počinje upadati u psihotična i paranoična stanja. Zatvara se u kuću sa brdo PCP-a i oružja. Takav često ulazi u svađe sa ukućanima, a naročito sa ocem Bernardom J. Taylorom. Prvoga aprila 1983., Marvinov otac je uslijed svađe, navodno, uzeo bibliju u ruke, pročitao odlomak te je pištoljem upucao svog sina sa 3 hica za što je na kraju odležao 6 godina. Uvjeren sam da se Spike Lee u filmu "Jungle Fever" referira upravo na taj događaj.

Tako je stradao Mr.Marvin Gaye, a gospođica Jones...nju su isto tako interpretirali mnogi. O njoj su pjevali i Sinatra i Amy Winehouse i Robbie Williams i tko sve ne?
Ako je vjerovati Clashu, gospođica Jones se zove Janie
Svima svaka čast, ali ja nikada nisam čuo lošu pjesmu o gospođici Jones...



Izvori: Wikipedia
Me & Missis Jones-Marvin Gaye
Janie Jones-The Clash

petak, 23.11.2012.

RES BANALICA

Tko smo to mi Gospodo?
To vječno i nepostojeće, prvo lice množine?
To stado, grupacija, auditorij, nacija?
Nama se može podvaliti svašta:
Mi smo kadri povjerovati da kuna neće devalvirati, da će Rivaldo potpisati za Hajduk, da nitko u HDZ-u nije znao, da su ratovi neizbježni...
Nama se čak može podvaliti i "Farma".
Jeste li ikada razmišljali o nekoj vijesti koju bi stvarno željeli čuti?

Rat je gotov! Izašli smo iz recesije! Opće blagostanje! Život je vječan! Bingo!

Ništa od toga Gospodo.Mi smo samo ciljane skupine u kvartalnim planovima PR managera, raznih spin doktora i bihejvjorista koji će nam rađe plasirati vodene kozice modnoga mačka ili banalan vic nekakvog predsjednika.

Na našim se leđima vrši kozmička ovrha na glupost!

Sa NAMA se računa. MI idemo dalje. Samo jedna rijeka teče prema NAMA.
Možemo li se uopće oduprijeti tome:

Ugasiti TV pred reality show, prestati konzumirati žutilo, linčovati paparazze,
postati spontani pokret bez ideologija i bez vođa? Naplatiti si već jednom to silno maltretiranje?

Žutilo u hrvatskoj nije sociološki fenomen, žutilo jest establishment.
Dan uoči finala rukometnog europskog prvenstva, netko sa naslovnica poručuje da je otkrivena Balićeva ljubavnica!?

Intelektualci gdje ste? Snalazite li se uopće?

Možda je bolje da priznamo da smo jedna od najbanalnijih civilizacija do sada kojoj sve to baš i treba:

I nova Gucci Vlatke Pokos....
I nova balega sa "Farme"....
I nova mračna tajna sa "Trenutka istine"....odgovor na pitanje-Dokleee???

Oznake: Sociologija - Kultura i društvo

četvrtak, 22.11.2012.

unutra-van

Pred ironijom smo nemoćni. Pred onom istom ironijom koja je htjela da se 3 povijesne presude donesu u roku od 7 dana. Sve 3 presude, kakve god na kraju bile, biti će katarzične za društvo.
Epski motiv Generala kojima se vraća njihova ratnička čast...homerijanski obrat u realnome životu? Treba to izdržati....
Generala Antu Gotovinu imao sam, iz stava pozor, čast vidjeti u živo na ne više od 5 minuta. Ribao nas je. Sve 3 rečenice koje je tada izgovorio, ticale su se ratničke časti. Ante Gotovina jest mitski tip, to je jasno svakome tko ga je vidio uživo. Savršeno smiren, racionalan i strašno karizmatičan.Samu akciju Oluja na južnome bojištu je vodio briljantno što ga čini zadnjim čovjekom koji bi je kompromitirao, a onda su došle pričuvne snage. Horde nabrijanih rezervista zaluđene trijumfalizmom i alkoholom, prionuli su na pljačku i palež, a dešavala su se na žalost i vrlo svirepa ubojstva.
U svoje ime podnesak Generalu Gotovini dužna jest cijela država. Čovjek je na svojim leđima, u godinama koje su uslijedile, prenio cjelokupnu hrvatsku traumu br 1-ratni zločin kao dio pothvata dogovaranog na najvišim instancama vlasti. Kakav mu to značaj kao protagonistu daje?
Znači li to da ako su dr.Tuđman i ini stvarali državu, da ju je na kraju platio General Ante Gotovina? Treba li onda priču o Gotovini i Markaču tako tretirati i u službenoj povijesti. Ja sam za. Ja želim da se cijela ta priča tako interpretira i u udžbenicima povijesti tako da za 200 godina nekakovi space Hrvati znaju kako su se njihovi čukundjedovi odrekli svojih junaka...a odrekli su ih se ponajprije političari koji su se davne 2003. sa tribina rive u Splitu kleli u njihovo ime. Dobivši izbore na toj populističkoj platformi, locirali su ga, uhitili i transferirali u taj Den Haag, unovčivši za to početak pregovora.
Ti ljudi bi trebali materijalno kompenzirati generalima, ali trenutno su malo u kurcu sa lovom...Njihova presuda je desetka za sada i ne mogu se oteti dojmu da su sve te 3 presude (uključujući i Čačićevu) na neki čudan način povezane.
Unatoč svim pritiscima, pravosuđe je, čini se, odradilo svoj posao i pravda je ponovo ispala poslovično spora, al dostižna. Što nam je poručila? Isplati li se žrtva, isplati li se korupcija?
Jedno je sigurno-bahatluk se nikako ne isplati. Ne isplati se autokratski voditi stranku i državu. Ne isplati se bahaćenjem navlačiti pažnju na sebe.Ne isplati se voziti 130 na sat po magli. Ne isplati se ne držati odstojanje.