subota, 15.12.2012.

TSUNAMI STAYLO

UTJEHE NEMA U (MORSKOJ) VODI


ACC TO: TIN AND ONLY UJEVIĆ


Skipajući sa utezima na nogama, osvrnuo bih se ćaskom o to sveobuhvatno, modro, uzburkano mnoštvo gusto isprepletenih molekula...višemnoštvo...more...je nadiralo u svojim zamasima, sa svojim valovima udaraše snažno u onemoćale bokove planete. 4 Kornjače podupirale su tu posudu u kojoj se kopno pukim čudom širilo, izranjalo u post potopno doba. Samo moja glava izranjala je na jasnoj granici dvaju suprotnih plavetnila što napajaju jedno drugo ničim; alegorijama dvaju opozitnih procesa koji za svrhu imaju isto.

Žeđati na takovomu mjestu bolna je žrtva. Samo iskrena, nepatvorena, odvratna bol oslobađa me od tijela u tom metafizičkom sentišu sa uljem četvrtoga zalaska na toj pučini. Žeđ jest ideja;

Vode. Vode u izobilju. Vode po planetu. Kiše, poplave, rose...bilo čega za bar koju čašu
prije opće usspavanke. Grota svezana za gležnjeve, vodi me duboko...

U smradu prepoznajem toplinu. Spašava me tanker zvan Lauro. Napušteno galeblje gnijezdo pluta na masnoj mrlji. Virovi tirkiznih, koncentričnih mrlja valjaju se jedan za drugim u praznu i beživotnu dubinu. Džinovski liganj (totan) mjerka me onim crnim, kikliopskim okom...polipppooo!


U toplim, violetnim zracima, spuštao se suton pjevajući. Utopljeni u nj cvokotasmo njegovo ime na toj barci. Počeli smo se šamarati!
Mitski baywatch, veliki Mitch pridržavao je planetu dok smo se mi iskrcavali na bestežinsku livadu. Kada se Chuck Norris ukrcao na barku, sve je najzad postalo jasno;

Houston...we have a problem!?







ZA OVO SAM SE KLADIO SA STARIM