petak, 07.12.2012.

DAJEM OTKAZ!

-Signor Giacomo ?

- Reci ?

- Dajem otkaz!

Neću. Ne želim.

-Pa dobro šta se moglo desiti da u 23 oj minuti prvog radnog dana daješ otkaz?

Desi se da shvaćaš da su 23 minute ekvivalent vječnosti unutar koje odrađuješ najdosadniji posao na svijetu za kojega si plaćen 250 eura mjesečno, ali za što se,nota bene, moraš neprestano dokazivati trudom i zalaganjem: Dolaziti na posao 10 minuta prije. Odlaziti sa posla 10 minuta kasnije...možda bih i ostao da nisam u 6.22 doznao sljedeće:

-Prvu plaću nećeš dobiti odmah, nego tek na kraju, ukoliko na vrijeme najaviš eventualni otkazni rok.

Eventualni!?

E pa gospodo, u tom slučaju Blogdogg Vas časti sa 22 besplatne radne minute što možete shvatiti kao moj osobni doprinos globalnom tržištu rada.

Treba ih podrivati, rušiti iznutra, treba se organizirati u ćelije, sabotirati njihove strojeve, treba pucati u noge izbrijanom Giacomu koji usred Hrvatske drži famozni «fascio» na zidu kancelarije tik uz kojega visi uramljeno priznanje Grada za sustavno izrabljivanje zaposlenih žitelja.

Svi znaju da to treba, ali ipak ... znaš ...

23.o5 h isti dan

Na internetu pretražujem stranice polulegalnih talijanskih, ultra-lijevih ćelija.
La lotta continua, Azione operaia, GAP, Autonomia proletaria itd. Ništa od njih:
Samo površna talijanska konfekcija, ikone i simboli za majice i preslikače.
Plahte Che gue vara za 180 eura u ratama, Zapata hlače, podkape Marcos.
Što je ostalo od 68. i olovnih godina?

CHE-GUE-PRE-VARA!


Da li je neko od Vas blogera radio negdje kraće od 23 minute?