srijeda, 05.12.2012.

ZAPAD JE ISTOČNO

(Epidemija kriminala u tranzicijskim državama je tema za poneki magisterij sociologije, ali i za moj osobni (laički) osvrt. Bez šokova i uskličnika tvrdim da poznajem oko 150 ljudi koji se kronično ili povremeno bave kriminalom. Nekakve posebne poveznice među njima nema, a i nisu neki Robin Hoodovi... Njihovi porivi i načini su raznovrsni pa tako postoje ovi ili oni, a na opću žalost društva, postoje i oni koji se time bave ozbiljno, predano i oprezno.Upravo takvi predstavljaju stubove podzemlja koje unatoč svim USKOCIMA i dalje postoji)


* * *



Upravo gubim treću partiju bilijara od Joleta koji prevozi Kurde i ostalu bratiju preko Dragonje u Europu. Dvojica Transilvanaca-Valerij i Dumitru kibiciraju našu partiju. Prilično se dobro snalaze u kafiću, prave se Englezi. Obraća mi se Valerij:

-Hey my friend, where can we sleep tonight in here?

-Well,-rekoh u maniri Michaela Cainea-I don t know...

Pogledam van, a bura orgija, brije, zavija, nosi sve pred sobom.
Šta da im radim?
Stiže pivo od Valerija koji očigledno računa sa mnom.
Hm, možda bi ih «pokojni» Cule mogao zbrinuti?
Nabijem crnu kuglu u krivu rupu i kažem Valeriju:

-Maybe there is a friend, but he is a little bit alcoholic...

-No problemo, my friend. I like alcoholic people, to me they are
funny!

-You can count on that.

Valerij me časti još jednim pivom čime želi dati do znanja da je
«potkovan». Nazdravljamo:

-Here today, Europe tommorow!

-For the transition!

Izlijećem iz kafića u borbu sa burom koja nalazi najkraći put do mojih kostiju. Pokojni Cule morao bi biti u «Leru». Upadam i naravno da je tamo. Siše bevandu. On je bar jeftin. Nastojim ne gubiti vrijeme:

-Cule biš primio 2 prijatelja noćas da prespavaju kod tebe?

-Šta ja znam...A su Okej?

-Dobri su dečki...glej koja bura je vani...?

U razgovor se montira Pacesko( izvedenica od pacov to jest štakor i pazzo to jest lud). Folira se da je savjestan.( Sačuvaj me bože njegove savjesti)pa kaže:

-Cule nemoj bit budala, to su neki Rumunji, murija ih prati, si ti
normalan!

Cule ga ne doživi:

-Pacove gledaj svoja posla.

Možda sam i pogriješio kada sam spomenuo da su Rumunji moćni sa
lovom. Pacesko se preobrati u Draculu:

-Ko? Koliko su teški? Ko0o? Ja? Čaušesku, Lupulesku ijuhuuu di su?

Tko će ga sada skinuti sa grbače?

Cule i Pacesko dvojica su nerazdruživih (ne)prijatelja. Zajedno dijele
Culetovu garsonjeru koju konspirativno nazivaju «kuća cvijeća».
«Pokojni» Cule čeznutljivi je alkoholičar koji je unatoč okrutnosti
takvoga života zadržao svoje etičke i moralne principe. Čini se da ga
to najviše i košta. Nadimak "Pokojni" stekao je već za života i to dovoljno govori o njegovu izgledu...

Pacesko naprotiv. Stvoren je da preživi, zaživi i nadživi. Radi se o
lucidnome varalici čije su prijevare konstrukcijski savršene.

Njih dvojica me slijede dok ih vodim na upoznavanje s Rumunjima.

-Hey my friend, this is... Rest in peace Cule and his...hm...friend Paz.
Kurtoazno se upoznavši sa dečkima, Valerij me odvede malo u stranu
i priznaje:

-My friend...no problemo, I think we sleep in the street tonight.


* * *


Sutradan sam sreo Valerija samog u kafiću. Šta se desilo?

Jole je bio preskup pa su se odlučili angažirati navodnog vodiča tj.
jednoga od onih klinaca koji su savršeno nepromišljeno spremni na
sve. Sat vremena su puzili po šipražju i šumi trstika. Najzad su preplivali
ledenu Dragonju. Na obali ih je dočekala marica slovenske policije vrata širom otvorenih.
Slovenci su bili tradicionalno eksplicitni:

-Kaucija ili sud, birajte.

Odabrali su, naravno, kauciju nakon čega su vraćeni u Hrvatsku.
Hrvatski sudac za prekršaje odredio je trenutni izgon za Dumitra.
Valerij, koji je i inače pokazivao veću snalažljivost, izvukao se na
nekakvo garantno pismo. Od koga i kome, nisam uspio shvatiti.
Jole zakuca crnu u srednju rupu te mu predloži:

-Čuj, ako je istina da se zemlja okreće, Europa će biti ovdje za pola sata!


* * *




Posvećeno Srećku Katiću Culetu, čovjeku od kojeg sam učio tehniku preživljavanja ulice