samo tama je ostala
Stvoreni smo svi od istoga, okruženi istim.
Rođeni smo da živimo i umremo. Svi isti..
Iz iste majke smo došli, iz nje plodove jedemo i u nju se u smrti tijelom vračamo.
Duše slobodne od zemaljskog svijeta odlaze... Kuda?
Toliko teorija, toliko mogućnosti, toliko mitova, toliko neizvjesnosti...
Nikuda, kraj.
Možda... želite li vi vjerovati u to? Ima li to zapravo i smisla?
Ako zatvorimo oči i srce na oduran i hladan svijet koji smo si sami stvorili.
Ako se nađemo sami kako uzdišemo mirise proljetne šume u cvatu, kako dodirujemo licem potoke, rijeke i jezera..
Ako oglušimo na sve i čujemo pjev ptica dok grade gnijezda za svoje malene...
Zar je to sve bez duše? Može li to sve biti, toliko ljubavi, toliko ljepote, samo tako...
Promijenio sam se toliko puta... I većinom na gore...
No prije par godina shvatio sam da u meni postoji i svijetla strana...
Pozitivna strana mene...
ona koja bezuvjetno voli, ona koja slavi život majke prirode i sve njene djece...
Osjetio sam osmijeh na licu tad, kada kao da sam život udahnio više nego ikada prije...
No nije dugo trajalo...
Naučio sam vidjeti ljepotu, naučio sam je voljeti. To je bilo lagano, jer sam je uvijek vidio i uvijek volio samo manje toga bio svjestan.
Problem je dakako bio...
Uvijek bih se vratio onome istome starome sebi... Nimalo pozitivan... I u meni kao da je taj dah života samo učinio bol...
Kao da me je zabolio više nego mi je godio.
24 godine... Toliko godina imam... 7 godina od kada sam prvi puta napisao svoj post na prvom blogu..
Da.. toliko dugo sam ovdje... 7 godina od kada mi se život stvarno, doista, drastično mjenjao.
Kako da sročim svoj život nekome kada me pita u manje od sati i sati priče, toliko ljudi, toliko doživljaja...
Toliko ljubavi, prijateljstva, emocija,obećanja...
Da bi na kraju ostao napušten...
Prije se znalo događati da se osjećam ovako..
Usamljeno... pisao bih postove u mraku, par ljudi javilo bih mi se na msnu..
Svima sam nudio svoju pomoć.. ali nikada nisam sebi pomogao...
Usamljen sam i izgubljen... a nemam više kuda... Soba me zatočila u sebe..
pobjeći ne mogu... niti želim.. niti imam volje....
Rekao bih.... Život je takav... Ali nije...
Moj život je takav...
Toliko ljubavi sam nosio u sebi uvijek...
Kao da sam svu ljubav svijeta pokupio...
A onda se par godina kasnije našao..
Toliko prazan...
Kao da me svijet izbacio is sebe...
Osjećao sam se, osjećam se....
kao outsider u svome životu... Čudno je to doista...
Ti svi novi ljudi jednostavno čine te takvime...
lijepo je imati nove prijatelje iako i njih ne možeš zadržati...
no naučiš tu lekciju kroz život.. prijatelji ne ostaju...
Nedostaje mi sve ono što me činilo onime koji sam bio...
Jer više nisam nitko... ja sam ništa...
prazan i izgubljen...
Nekada... bio sam onaj koji je u noći uživao u poljupcima i dodirima. Pod velikim zlatim mjesecom okruženim srebrnim zvijezdama. Onaj koji je bio dio nečega velikog, onaj koji je uživao svaki dah. Patio, bio depresivan, da... Ali na kraju svega, uživao svoju bol i depresiju na čudan, okrutan i mazohističan način... To sam bio ja...
Onaj koji bi krvavim rukama pisao pjesme, brisao suze i ispijao bilo kakav alkohol u noći...
Ali sve to, koliko tužno i depresivno biće bilo, mračno i jadno...
Bilo je najbolje od mene...
Danas... Tamo gdje stanem ne osjeti se život više. Osjećam se kao smrt sama.
Ne uživam u ničemu... Zvijezde i mjesec izgubile su sjaj.. ostao sam sam...
Napustilo me sve što je davalo toplinu mome srcu...
Tama.. samo to je ostalo...
I ja... samo što nisam u potpunosti nestao...
01.04.2013. | 23:27 |
†0† Feel The Pain... |
Feel The Darkness Inside You... |
| < |
travanj, 2013 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| 1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
| 8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
| 15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
| 22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
| 29 |
30 |
|
|
|
|
|
Lipanj 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Siječanj 2014 (1)
Travanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (8)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (6)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (7)
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...Pain Over Darkness...
O blogu
Eto za sve koji me znaju upoznati su da je ovo samo nastavak mene, moje novo poglavlje.
Zašto je nastao ovaj blog možete vidjeti ovdje:
http://blackenutopia.blog.hr
Ono što možete očekivati na ovome blogu su priče i pjesme različite tematike, nekada samo izljevi emocija i slično. Najlakši način da saznate nešto o meni je da čitate moj blog jer on govori sve o meni što bi vam ja sam rekao a možda čak i prešutio.
Za sada je ovo sve što vam želim reći u vezi bloga a s vremenom će tu možda pisati još nešto..
Krenimo dalje..
About me
Ponešto o meni. Da izbjegnem ona rutinska pitanja. A sve što ne budete pronašli ovdje, upitajte me na mail, msn, ili gdje god vi želite.
Dakle...
Rođen sam 12.3.1989 godine.
Za one koji ne znaju u horoskopu sam dakle riba. Najemotivniji horoskopski znak ujedno.
Nerealan sam, maštovit i često pomislim da sam kao petar pan, barem iznutra. Da nikada neću odrasti.
Kada bi se želio opisati ukratko, bilo bi to teško ali mogao bih od prilike ovako:
Ljubav, romantika, mistika, depresija.
Ona osoba koja sam danas, izgrađena je uz glazbu. Nitko drugi nije toliko bio bitan u mome stvaranju sebe kao glazba.
Cradle of filth - Band zbog kojeg sam shvatio ono što jesam, band zbog kojeg sam shvatio da ono što volim me ne čini ludim, samo drugačijim.
Izopaćena umjetnost.
Obožavam žene, njihovu ljepotu, njihovu nevinost i dobrotu.
Mrzim žene koje izgube svoju nježnost i mrzim žene koje izgube svoje samopoštovanje, dakle mrzim kurve.
Ajmo malo i onih tipičnih nabrajanja svega što volim :
Zimu, svijeće, alkohol, seks,erotiku, romantiku, groblja, noć, mjesec, zvijezde, jesen, kišu, glazbu, životinje, zelenilo, šume, prirodu koju nije uništila ljudska ruka. Volim majku prirodu.
Eto u koliko netko i dalje želi saznati nešto više ili jednostavno treba nekoga kao moralnu podršku, prijatelja ili slično, tu sam.
MSN - Blackentheangel@windowslive.com
Facebook - Upišite Blacken Theangel i to sam ja.
U koliko mi želite poslati mail možete na msn adresu tako cu najprije vidjeti.
I ono što slušam trenutno
Join me in death
ponekada i najjači plaću, ponekada i najmanja ružna riječ tjera nekoga da ispusti suzu.
Suze su sastavni dio života većine danas, tako i samoga, mene
Krv je ono prokleto u nama tekućina koju miješam s alkoholom. Prolazi cijelim našim tijelom, raznosi bol po njemu, ponekada jednostavno želiš kao iz kade vodu, zauvijek je ispustiti.
Iza maske sam jedino siguran da nikada neću pred svima izgledati slab, iza laži iza onoga što prezirem, biti nešto što nisi, samo da bi izdržao životu u ovome svijetu.
Nema boga, portala i ljepši svijet, nema magije, nema ljepote, bajke su samo u knjigama..
Zato je ovo jedini način da odeš u ljepši svijet, jedini način da zaboraviš koliko doista život boli.
Poželim nekada biti samo svijest, ne tjelesna energija i promatrati tugu ljudi, učiti o njoj. Poželim biti anđel i gledati ljude kako umiru, najcrnji anđel.
Ja to jesam, s ponosom. Zauvijek ću to biti, s ponosom.
listen to them,the children of the night, how sweet music they make
