crno bijeli svijet, moj svijet
U mome svijetu umrle su boje, odavno nestale.
Polako u prošlosti punoj bola izblijedile. U meni više nema boja, sve je samo crno, crna praznina. Moja duša više ne poznaje čari života. Samo duboka crna tmina.
Želim reći mnogo no riječi mi gube na snazi. Uvijek sam bio jak na riječima, mogao sam napisati stvari koje bi svakoga zadivile, stvari koje bi svakoga taknule... Jer ja sam bio osoba koja je mogla svakoga taknuti... No onda su došli oni dani. Kada je bol poprimila drugo lice, i depresija i tuga kada više nisu bile samo inspiracija za pisanje i navika. Počele su me mijenjati, ubijati.
Kao da gledate sliku na kojoj je toliko različitih boja, poput slike na kojoj je lijepo modro nebo, sive visoke planine s bijelim kapama i kristalim ukrasima od leda. U podnožju planine maleni puteljci koji vode do malih kuća, male crvenkaste kućice koje i samim izgledom nude onaj osjećaj topline koji se osjeti u domu punom ljubavi.
I okolo su pašnjaci i nepregledne šume. I ta slika bila je moj san. Moj svijet. Tamo gdje sam sjedio u svojoj mašti, tamo gdje sam pisao stihove u ljubavi, tuzi i samoći. Tamo gdje sam imao sve lijepo za sebe i osjećao se sigurno, smireno.. Ta slika, izgubila je boje. Kao da je netko ispio život iz njim. I dalje se vide njene ljepote. ali kuća više nije topla, izgleda tako tužno, šume tako duboko i crno, puteljci kao da vode daleko u nepregledno sivilo, tamu. To je svijet u kojem živim, to je svijet koji je izgubio svoje boje.
Dopustio sam to, izgubio sam. Sebe, svoj svijet, svoje srce.
Dio po dio skupljao sam razderanu sliku, spajao krajeve, poput puzli.
Gledao sam u tuzi što ostalo je od mene. Gledao i plakao. Kada sam napokon shvatio koliko sam izgubio.
Vjerujte mi kada vam kažem, najgore što možete izgubiti je sebe.
I kada ležim i šećem svijetom svoje mašte. Vrtovi ruža više ne cvatu, i mirise me ne obmame. Samo bijele ruže i crno im trnje, samo sivo nebo i hladni vjetar.
Više nije lijepo, no još uvijek je to svijet koji sam ja stvorio, moj svijet.
Povlačim se duboko. Tamo gdje tama sniva i gdje se ne čuje ništa osim usamljen i izgubljenih duša plač. Tamo ću i biti. Jer ne mogu više podnijeti svijet u kojemu je sve izgubilo ljepotu, sve izgubilo čar. Svijet u kojemu sunce nema svoj sjaj.
Srce držim u rukama, i želim ga nekome dati. No sjetim se ljepote koju sam imao, sjetim se koliko sada patim.
Vratim ga u sebe, duboko u svojoj tami.
siva krv mojim venama teče, bolje da smo sami.
Ležim, sanjarim o bojama u svome svijetu. Zelenoj travi i pašnjacima što miriše, nebu modrom što na more liči i nepreglednoj šumi koja svira svojim starim granama, maše mi krošnjama.
Sanjam... da sam daleko...
Negdje.. gdje je ljubav blago a zlato samo zlato.
Negdje... gdje ljudi ne lažu, gdje ne ispijaju živote iz drugih. Gdje moj svijet imao bi boje...
Sanjam da živim drugačije... ili umrem ovako
19.10.2011. | 02:47 |
†2† Feel The Pain... |
Feel The Darkness Inside You... |
| < |
listopad, 2011 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
| 31 |
|
|
|
|
|
|
Lipanj 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Siječanj 2014 (1)
Travanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (8)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (6)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (7)
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...Pain Over Darkness...
O blogu
Eto za sve koji me znaju upoznati su da je ovo samo nastavak mene, moje novo poglavlje.
Zašto je nastao ovaj blog možete vidjeti ovdje:
http://blackenutopia.blog.hr
Ono što možete očekivati na ovome blogu su priče i pjesme različite tematike, nekada samo izljevi emocija i slično. Najlakši način da saznate nešto o meni je da čitate moj blog jer on govori sve o meni što bi vam ja sam rekao a možda čak i prešutio.
Za sada je ovo sve što vam želim reći u vezi bloga a s vremenom će tu možda pisati još nešto..
Krenimo dalje..
About me
Ponešto o meni. Da izbjegnem ona rutinska pitanja. A sve što ne budete pronašli ovdje, upitajte me na mail, msn, ili gdje god vi želite.
Dakle...
Rođen sam 12.3.1989 godine.
Za one koji ne znaju u horoskopu sam dakle riba. Najemotivniji horoskopski znak ujedno.
Nerealan sam, maštovit i često pomislim da sam kao petar pan, barem iznutra. Da nikada neću odrasti.
Kada bi se želio opisati ukratko, bilo bi to teško ali mogao bih od prilike ovako:
Ljubav, romantika, mistika, depresija.
Ona osoba koja sam danas, izgrađena je uz glazbu. Nitko drugi nije toliko bio bitan u mome stvaranju sebe kao glazba.
Cradle of filth - Band zbog kojeg sam shvatio ono što jesam, band zbog kojeg sam shvatio da ono što volim me ne čini ludim, samo drugačijim.
Izopaćena umjetnost.
Obožavam žene, njihovu ljepotu, njihovu nevinost i dobrotu.
Mrzim žene koje izgube svoju nježnost i mrzim žene koje izgube svoje samopoštovanje, dakle mrzim kurve.
Ajmo malo i onih tipičnih nabrajanja svega što volim :
Zimu, svijeće, alkohol, seks,erotiku, romantiku, groblja, noć, mjesec, zvijezde, jesen, kišu, glazbu, životinje, zelenilo, šume, prirodu koju nije uništila ljudska ruka. Volim majku prirodu.
Eto u koliko netko i dalje želi saznati nešto više ili jednostavno treba nekoga kao moralnu podršku, prijatelja ili slično, tu sam.
MSN - Blackentheangel@windowslive.com
Facebook - Upišite Blacken Theangel i to sam ja.
U koliko mi želite poslati mail možete na msn adresu tako cu najprije vidjeti.
I ono što slušam trenutno
Join me in death
ponekada i najjači plaću, ponekada i najmanja ružna riječ tjera nekoga da ispusti suzu.
Suze su sastavni dio života većine danas, tako i samoga, mene
Krv je ono prokleto u nama tekućina koju miješam s alkoholom. Prolazi cijelim našim tijelom, raznosi bol po njemu, ponekada jednostavno želiš kao iz kade vodu, zauvijek je ispustiti.
Iza maske sam jedino siguran da nikada neću pred svima izgledati slab, iza laži iza onoga što prezirem, biti nešto što nisi, samo da bi izdržao životu u ovome svijetu.
Nema boga, portala i ljepši svijet, nema magije, nema ljepote, bajke su samo u knjigama..
Zato je ovo jedini način da odeš u ljepši svijet, jedini način da zaboraviš koliko doista život boli.
Poželim nekada biti samo svijest, ne tjelesna energija i promatrati tugu ljudi, učiti o njoj. Poželim biti anđel i gledati ljude kako umiru, najcrnji anđel.
Ja to jesam, s ponosom. Zauvijek ću to biti, s ponosom.
listen to them,the children of the night, how sweet music they make
