U ovoj malehnoj sehari moje rahmetli majke nanizao sam tespih od riječi i fotografija negdašnjeg vakta. Seharu (sada moju), često otvaram, a sazdane riječi i slike postavljam na ovu stranicu. Svako otvaranje sehare vraća me našim adetima. Našoj Bosni. Mome zavičaju. Bosanskoj Kostajnici. Mojoj (baš)čaršiji, Uni, Djedu, Balju, Aziziji-džamiji, Meraji, koje više nema, Bubnjarici, Skakavcu.. Zato će tekstovi i slike "govoriti" o mom Gradiću Pejtonu". Mojoj (baš)čaršiji. Događajima. Običajima. Ljudima. Tradiciji...
Oni su mi vječno u riznici srca.
<><><><><><><> MOJ ZMAJ OD BOSNE
On je moj svijet;
savršeno jednostavan i
prosto komplikovan,
On je moja tanahna duša,
Lice koje zrači svjetlošću,
Zašekereni napitak,
Sva ljepota bosanska,
Moj amanet i svetinja,
Moj đulistan,
Hamajlija i mehlem,
Život koji grije i sniva,
Jednostavno - on je moj
ZMAJ OD BOSNE
<><><><><><><>
KRAJU DRAGI MOJ
Sluša vrbak sjetan
Vjetra zvižduk svoj...
Kraju preko svijeta,
Kraju dragi moj!...
MUSAFIRANA
-.-.-.-.-
-.-.-.-.-
-.-.-.-.-.-
Ne gledaj na sahat - ovdje Ti vijeme nije ograničeno!
................................
MAGLA POKRAJ UNE
Što se ono gusta magla
Pokraj Une spustila?
Kostajnicu, milo mjesto
I nas dvoje prekrila.
A na Djedu, u Boriku
Dvoje mladih tuguju
I tužeći, jedno drugom
B'jele ruke pružaju.
Mislio sam da će prije
Ovaj svijet nestati
Neg' ćemo se, mila dušo,
I nas dvoje rastati.
-.-.-.-.-.-.-
BK - SEHARA
28.01.2010., četvrtak
AZRA - SULTANIJA KOSTAJNIČKA
Imala je tek 17 godina. I volje za 17 života. No, otišla je na put bez povratka. Otišla je tamo gdje nema boli, zla i belaja. A bila je naša princeza, sultanija, naš džul, neuvehla ruža, naša mezimica. Riječi su malo da bilo šta kažem. Nakon što je sanjah napisah pjesmu. Da malo bol razblažim s Vama:
AZRA - SULTANIJA KOSTAJNIČKA
Svemoćna slabost sinoć Te sniva,
Čekajući sabah sunčeve mehkote,
Đugum u ruci, na cvjetove voda se sliva,
U plamenu plavom kristalne ljepote.
Biserne suze prosule se s vrh munare Azizije,
Sultanija naša ljepša nego prije.
Nježno raširila ruke, Kostajnicu da zagrli cijelu,
Kostajničane sve da vidi zajedno na sijelu.
Nadahnuća čudna i nadljudske moći,
U krilo materino Džennetska ljepotica će doći,
Osmana svoga beskrajno da ljubi zanesenim okom,
Rasplamsale zvijezde s Djeda ugasi samo jednim skokom.
Čiste oči Une da razmakne modrinom,
Zavjese da spusti nad Volinjskom planinom.
Svjetlost da joj blista Bubnjarica-sokakom,
Kad obilazi kuću i danju i mrakom.
Iz sna se trgoh k´o limun žut, obraza sivih,
Nevidljivi drhtaj, al´ Sultanija naša i dalje živi!
Nije život ni basna,
ali razgovaramo sa zvijerima...
Nije ni bajka,
a princ se obavezno pojavi.
Život nije ni dan,
a zna da bude jako vedar.
Nije ni noć,
a obasjan je najsjajnijim zvjezdicama.
Ali, isto tako nije ni oblak,
a prosipa kišu suza.
Život je rijetko htijenje,
a često moranje.
Život je naš,
ali mi nismo njegovi!
TEBI - KRAJU MOJ
---------------- PROCVALA VIŠNJA
Procvala višnja rana
Čim maj se oglasi,
Zlato svojih grana
Uvojcima krasi.
----------------- KOSTAJNICA -
DALEKA I BLISKA
Za tebe samo vijenac
pletem,
Posipam cvijeće putom
golim,
Kostajnice, najljepši kraju
svijeta,
Tebi dolazim,
tebe volim.
--------------