U ovoj malehnoj sehari moje rahmetli majke nanizao sam tespih od riječi i fotografija negdašnjeg vakta. Seharu (sada moju), često otvaram, a sazdane riječi i slike postavljam na ovu stranicu. Svako otvaranje sehare vraća me našim adetima. Našoj Bosni. Mome zavičaju. Bosanskoj Kostajnici. Mojoj (baš)čaršiji, Uni, Djedu, Balju, Aziziji-džamiji, Meraji, koje više nema, Bubnjarici, Skakavcu.. Zato će tekstovi i slike "govoriti" o mom Gradiću Pejtonu". Mojoj (baš)čaršiji. Događajima. Običajima. Ljudima. Tradiciji...
Oni su mi vječno u riznici srca.
<><><><><><><> MOJ ZMAJ OD BOSNE
On je moj svijet;
savršeno jednostavan i
prosto komplikovan,
On je moja tanahna duša,
Lice koje zrači svjetlošću,
Zašekereni napitak,
Sva ljepota bosanska,
Moj amanet i svetinja,
Moj đulistan,
Hamajlija i mehlem,
Život koji grije i sniva,
Jednostavno - on je moj
ZMAJ OD BOSNE
<><><><><><><>
KRAJU DRAGI MOJ
Sluša vrbak sjetan
Vjetra zvižduk svoj...
Kraju preko svijeta,
Kraju dragi moj!...
MUSAFIRANA
-.-.-.-.-
-.-.-.-.-
-.-.-.-.-.-
Ne gledaj na sahat - ovdje Ti vijeme nije ograničeno!
................................
MAGLA POKRAJ UNE
Što se ono gusta magla
Pokraj Une spustila?
Kostajnicu, milo mjesto
I nas dvoje prekrila.
A na Djedu, u Boriku
Dvoje mladih tuguju
I tužeći, jedno drugom
B'jele ruke pružaju.
Mislio sam da će prije
Ovaj svijet nestati
Neg' ćemo se, mila dušo,
I nas dvoje rastati.
-.-.-.-.-.-.-
BK - SEHARA
12.03.2015., četvrtak
Sjećanje na r. Ferhata Topalovića i vakat pun romantike: MAGIČNA PRIVLAČNOST KOSTAJNIČKOG CASANOVE
KOSTAJNICA – Kažu da zaborav rješava sve. No, jedan Kostajničanin, kao malo koji drugi, iako je na Ahiret preselio prije gotovo 37 godina, veoma često prolazi mojim sjećanjem. Još uvijek pamtim njegov izgled, njegove pokrete, privlačnost, tople riječi, ljepotu... I veliku, možda najveću, džennazu, klanjanu 04. juna 1978. godine. A ni 36 godina punih nije imao. Ni slutiti se nije moglo, pucao je od snage, zdravlja, zadovoljstva... da će mu srce raspući. Tih dana kaharli su bili Kostajničani s jedne i druge strane krasotice Une. Dert (briga, tuga, bol) je obuzeo posebice mnoge Kostajničanke, Dubičanke, Novljanke, Banjalučanke... Osim magične privlačnosti imao je istančan osjećaj pristupa ženama, nenametljivu ljubaznost, veliku moć zavođenja...
Ferhata TOPALOVIĆA (rođ. 26.06.1942.), sin Đulse i Agana, odrastao uz tetku Rabiju i tetka Rašida Dugonjića (nisu imali svoje djece), krasili su još mnogi drugi epiteti: obazrivost, plemenitost, učtivost, ljubav prema rodnom kraju... Kada se sa suprugom Muharemom, rođena Kulenović, i svoje dvije kćerke Elvirom i Aidom, preselio u Banjaluku, Kostajničani koji su dolazili, navraćali ili prolazili kroz ovaj grad na Vrbasu, gotovo da su imali "obavezu" navratiti kod r. Ferhata, posjediti, kahvu popiti, zameziti, jesti, popričati, a ako su zbog posla ili drugih obaveza, i odsjesti nekoliko dana... Opsjednut je bio Kostajnicom i Kostajničanima. Nevjerovatno, također, koliko su ljudi bili vezani za njega i koliko su ga voljeli. Nije to zbog njegove iznimne privlačnosti, lijepog odijevanja, ljubaznosti... nego zbog njegove beskrajno tople duše. I u sportu, posebice fudbalu i rukometu, bio je velikan. Uistinu, nije bilo posla kojeg se latio, a da ga nije savršeno radio i odradio. Jednostavno – bio je veličina!
Nije život ni basna,
ali razgovaramo sa zvijerima...
Nije ni bajka,
a princ se obavezno pojavi.
Život nije ni dan,
a zna da bude jako vedar.
Nije ni noć,
a obasjan je najsjajnijim zvjezdicama.
Ali, isto tako nije ni oblak,
a prosipa kišu suza.
Život je rijetko htijenje,
a često moranje.
Život je naš,
ali mi nismo njegovi!
TEBI - KRAJU MOJ
---------------- PROCVALA VIŠNJA
Procvala višnja rana
Čim maj se oglasi,
Zlato svojih grana
Uvojcima krasi.
----------------- KOSTAJNICA -
DALEKA I BLISKA
Za tebe samo vijenac
pletem,
Posipam cvijeće putom
golim,
Kostajnice, najljepši kraju
svijeta,
Tebi dolazim,
tebe volim.
--------------