BK - SEHARA

Ukusi su različiti. No, ipak jedno piće ostalo je za mene prepoznatljivo i neusporedivo. S posebnim ukusom. Jedno i jedino. Slatko i mirišljavo. Da, cockta je bila i ostala piće moje mladosti, ali i starosti. Obožavao sam je kao klinac, obožavam je i sada kao starac. Svaki put kada se prisjećam tog vakta, svog odrastanja i mladalačkih dana nezaobilazno u mom prebiranju jeste i ovo dugovječno popularno piće. No, prije cockte glavni bezalkoholni napitak u našoj Kostajnici bio je kraher. Za mnoge je to već zaboravljeno ili neupamćeno piće. Spravljalo se samo na jednom mjestu. Jedinu sodarsku radnju, krajem pedesetih, u šezdesetim i početkom sedamdesetih godina, u Kostajnici imali su Rozika i Štefo Krovinović. Kuća i "sodara" Krovinovića bila je, kada se krene iz naše (baš)čaršije glavnom ulicom prema Gornjem gradu, na početku nekadašnje Omladinske, gdje je sada smještena višekatnica. Tu se proizvodila soda-voda. To je u stvari gazirana voda sa ugljendioksidom. Pakirana je bila u takozvane sifone. Koristila se uz vino, sokove, nakon jela... Soda-voda s vinom nazivala se špricer. Kraheri su proizvođeni s okusom limuna i narandže, ali i s okusima maline, jagode, zofe, kupine, jabuke...

Svoje proizvode Krovinovići su isporučivali po gostionicama, kafanama, trgovačkim radnjama, ali i prodavali za vrijeme nogometnih utakmica, na vašarima, kada su praznici, ali i svakodnevno obilazeći ulice s konjem upregnutim u zaprežna kola. Prvo je to za Krovinoviće radio Tone Saftić, a poslije Halid i Mustafa-Tuha Dugonjić. Mušterije su se "upisivale" za naredni dan, s tim da je uvijek bilo viška sifona za one što su htjeli kupiti, a prije toga nisu bili na listi. Uh, kako sam uživao, a bili su to rijtki trenuci, kada su mi iz korita s vodom i ledom, vadili bočicu krahera!

Otišli Krovinovići na drugi svijet, a s njima i jedina kostajnička firma za proizvodnju sode-vode, likera, krahera... Sin Tomica i prelijpa kćerka (ne sjećam se imena) odavno nisu u Kostajnici. Jedni kažu da su u Zagrebu oboje, drugi da je u glavnoj hrvatskoj prestolnici samo Tomica, treći... Bilo kako bilo ostale su uspomene na jedno prohujalo vrijeme u kojem su svoj pečat ostavile i kostajničke sodadžije Rozika i Štefo Krovinović. Lahka im crna zemlja bila!