BK - SEHARA
29.11.2009., nedjelja
Kostajničanka Fatima, iako teški invalid, svakodnevno napiše dvije-tri pjesme i barem jednu životnu priču
|
SRCE I DUŠA POČNU, A JA PRENESEM NA PAPIR Sabah proljetni, iako je kraj novembra. Pogledah niz ulicu. Odmah osjetih u duši neku tjeskobu. Približavala mi se u invalidskim kolicima. Ljetos smo razgovarali. Hodala je uz pomoćna kolica. Pokušavam pred njom da izgledam opušteno. I osmjeh sam navukao na lice. Samo da ne primijeti moju preveliku zabrinutost. Tek svaku treću njenu riječ, teško izgovorenu, razumio sam. Ipak, znao sam šta mi govori. Više nego uobičajeno artikulirala je rukama i glavom. Na pitanje, kako si, odgovara: - Vallahi dobro! Isti odgovor, iako teško-teško bolesna, ima i njena mati Hemsija, s kojom zajedno živi. Kako? Dever-dunja. Patnja i mučenje. To ni najvećim hrsuzima ne bih poželio. Listam rokovnik. - Kada stigneš sve ovo napisati? – Srce i duša počnu, a ja prenesem na papir – odgovara. Dotura mi rokovnik i dovikuje: - Bit ćeš opanjkan ako mi ga sutra ne vratiš. Ostajem na mjestu dok se ona, uz pomoć sestre Bibe, udaljava prema Meraji. – Niko nije utekao od sudbine – promrmlja sebi u njedra. Ulazim u avliju. Usamljenost mi ovih dana postaje uhodana navika. Previše sam s knjigom. Odlučio sam da do jutra pročitam sve što je napisala Fatima. Svakako se nesanica ušunjala u moju dušu. Polahko, ali vidljivo, iscrpljenost me savladala u praskozorje sljedećeg dana. U ušima mi odzvanjaju riječi iz rokovnika: Što je prošlo, vratiti se neće, Zašto me ne voliš, U tami srca moga, Dolazi, ne mogu više da te čekam, Dušmani mi ne daju da te volim, Nesretna u ljubavi, Tugujem s čemernim mislima, Na mezarju pored groba tvoga, Pod tvojim prozorom, Molitvom te zovem... Nemam snage ni za suze. A, rado bih se isplakao. U ruci mi rokovnik Fatimin. Biba me zove. Poslala je sestra. Jutros se ne osjeća baš dobro da bi sama došla. Čemerni trenuci. Kao da sam ja kriv za sve. Muka i gorka nevolja. I nepravda. Ko sudbinu Fatimi Halavač skroji?! Suze... Gorke suze teku meni, Ljuta tuga, neizmjerni žal. Opet mrak i snovi rastureni Odletjeli u beskrajnu dalj.  |
- 16:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Srpanj 2019 (1) Rujan 2018 (2) Travanj 2015 (1) Ožujak 2015 (1) Ožujak 2014 (2) Siječanj 2014 (1) Studeni 2013 (1) Rujan 2013 (1) Kolovoz 2012 (1) Veljača 2012 (1) Siječanj 2012 (1) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (2) Travanj 2011 (1) Veljača 2011 (2) Prosinac 2010 (2) Listopad 2010 (1) Rujan 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Travanj 2010 (3) Ožujak 2010 (2) Veljača 2010 (8) Siječanj 2010 (3) Prosinac 2009 (7) Studeni 2009 (2) |
|
"KOSTAJNIČKA SEHARA"
Monografiju "Kostajnička sehara", poklon voljenom zavičaju zagonetne ljepote, njenim prekrasnim ljudima, divnoj rijeci, našem Kesten-gradu ŠTA JE ŽIVOT?  Život nije film, a zna da bude teška drama. Život nije san, a često liči na noćnu moru... Nije ni vrijeme, ali je često nevrijeme... Nije život ni basna, ali razgovaramo sa zvijerima... Nije ni bajka, a princ se obavezno pojavi. Život nije ni dan, a zna da bude jako vedar. Nije ni noć, a obasjan je najsjajnijim zvjezdicama. Ali, isto tako nije ni oblak, a prosipa kišu suza. Život je rijetko htijenje, a često moranje. Život je naš, ali mi nismo njegovi!
TEBI - KRAJU MOJ
 ---------------- PROCVALA VIŠNJA Procvala višnja rana Čim maj se oglasi, Zlato svojih grana Uvojcima krasi.  ----------------- KOSTAJNICA - DALEKA I BLISKA  Za tebe samo vijenac pletem, Posipam cvijeće putom golim, Kostajnice, najljepši kraju svijeta, Tebi dolazim, tebe volim. --------------  |