Latinski naziv ove sitne biljčice je Euphrasia rostkoviana Hayne = Euphrasia officinalis L. Biljka je dobila ime po jednoj od gracija Eufrozini što u današnjici zvuči prilično negraciozno. Nekad su roditelji i nadijevali svojim ljubimicama ime Eufrazija, ali kad bi danas sreli nekog s tim imenom ne bismo bili sigurni da je to bilo iz ljubavi. A ne bismo priznali ni postojanje predrasuda prema imenima koja nisu Lila, Lola, Nana, Gaga i sl.
Vidac se spominje tek u XII stoljeću kad Arnold de Villanova opisuje biljku za vidanje vida i uputu za vino od vidca. Na zna se od kada je biljka poznata našem svijetu, ali da je poznata jeste. Negdje je zovu i očanica, ali narod je unio i zbrku razlikujući dva vidca: bijeli i crveni. Crveni vidac u stvari ne postoji, ali postoji sitna biljčica crvenih cvjetova zvana krika ili službeno Anagalis arvensis, također ljekovita, ali ne za oči.
Dakle, obje ove biljke proglašene vidcem bi djevojke na Ivandan brale za pod jastuk kako bi u snu vidjele svoga odabranika.
Oni malo stručniji su malo griješniji. Tako je jedan dr. ing. agronomije pišući knjigu o ljekovitom bilju naveo kao jednu biljku vidac, a kao drugu očanicu i tako popunio kvotu od 100 biljaka koje si je zadao obraditi. Vjerovatno ga je zbunilo bogatstvo od dvadesetak vrsta iz roda Euphrasia, uz niz različitih križanaca i varijeteta. A sve to sa samo jednom namjenom – liječenje očnih bolesti: konjuktivitis, blefaritis, keratitis, funkcionalne smetnje, jačmiri, poremećaji vida, umor očiju. Vidac se uglavnom za ove namjene koristi izvana u vidu obloga. Pošto su oči u pitanju treba zaista voditi računa gdje se bere i kako se bere.
Vidac raste po suhim livadama i pašnjacima, po obroncima i padinama brdskog područja. Sabire se u vrijeme cvatnje, tokom VI mjeseca, tako što se škarama odreže nadzemni dio biljke. Ne može se brati, jer se kod branja iščupa i slabi korijenčić pošto je vidac poluparazit pa se i ne može pohvaliti moćnim korijenom. Biljka s korijenom i zemljom nije dobra za stavljanje na oči. Nakon branja biljka se suši u sjeni, na propuhu i koristi osušena i isitnjena za pripremu čaja za obloge. Jedna čajna kašika isitnjene biljke se prelije provrelom vodom i kratko prokuha prije skidanja s peći kako bismo bili sigurni da oblogama nećemo inficirati oči. Uz vidac se mogu dodati kamilica i bokvica.
Čaj od vidca se može i piti kao amarum za jačanje želuca, kod prehlade, kašlja i promuklosti, upale sluznica nosa i grla, ali za to već služe i druge biljke. Zato je dovoljno zapamtiti vidac kao travu za pospješenje vida.
Vidac ne pomaže „slijepima pored očiju“. Shvatiti da ništa nije onako kako nam se prikazuje i servira pitanje je unutarnjeg vida. Nevjerovatno je da 21. vijek njeguje apsurdnu istinu da vidjeti i VIDJETI nije isto. Da bismo vidjeli i uvidjeli obratimo se nasilno oslijepljeloj Sv. Luci, zaštitnici slijepih i SLIJEPIH
< | siječanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ljekovito bilje i okolo njega bez vegetarijanskih pobuda kao dodatak kvalitetu života
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Blog sa ulica Kabula
za koji drugi ne moraju znati pisite na
plantadoo@hotmail.com