biljoteka
petak, 07.11.2008.
PLESALA JE JEDNO STOLJEĆE
Ovako je izgledao kamenjar na Hvaru u kojem su propale loze, a sadila se lavanda, levanda, despik, despij prema latinskom nazivu Lavandula spica L., a tarma (prema talijanskom moljac), zamojtra i motar (vjerovatno po latinskom morsus = grizenje, pa otud grizlica – moljac) ili prema die Motte (njemački), a i špičinada na Krku kako piše u jednoj staroj ljekaruši iz 16. stoljeća.
Spominjanje u ljekaruši je potvrda da je lavanda uzgajana biljka, a negdje i obavezna kod kulta sv. Antuna pa se često gajila uz cenobije isposnika i nastambe pustinjaka. Takvu isposničku je Visiani našao opet pod Marjanom 1847. kad je Split imao stvarne umjesto turističkih svetaca.
No prvi put iz privredne pobude gospodin Adamović, brižni službenik Ministarstva poljoprivrede u Beču, brižnog Austrougarskog cara Franje Josipa, od 1909. radi studije o bilju koje daje eterična ulja za potrebe carevine, pa već 1910. godine prvi hektar lavande sadi dr. J. Giaconi na Visu.
Drugi put, 20 godina iza toga, kao posljedica istrajnog djelovanja dr. Bradanovića i ing. Tabaina, u osiromašenom Velom Grablju na Hvaru jedan čovjek prihvaća izazov.
To je Bartul Tomičić, zvani barba Berte, koji 1930. godine rasađuje svoj od davnina postojeći grm lavande (odnosno hibrida poznatog kao lavandin) iz svojega vrta, te sadi jednu „motiku“ lavande što bi bilo današnjih 436 kvadrata kamenjara. Barba Berte je u početku služio za podsmijeh selu jer se bavi uzgojem cvitja i divje trave jer mu je sunce spalilo pamet, pa je krišom išao u polje brinuti se o lavandi. Svake godine je kosio i spremao cvijet, a kad se nakupilo, destilirao ga i dobio 2-3 kg ulja koje je prodao za 300 dinara po kilogramu! Više nikome nije bilo smiješno, nego se dadoše na posao ne samo mještani Velog Grablja nego cijeloga Hvara tako da je 1947 godine pod lavandom bilo 31 hektar kamenjara. Kad je umro pisalo je
Iza njega su ostali hektari oplemenjenog kamenjara. U vrijeme njegove smrti oko 800 hektara s godišnjom proizvodnjom od oko 60.000 kg eteričnog ulja lavande. Da ne govorimo o drastičnom smanjenju populacije komaraca.
Lavanda je postala busines, koji je 1959. godine slikan u crnobijeloj tehnici jer šarene tehnike nije bilo.
Lavanda ne postoji samo da tjera moljce. I komarce. Lavanda, čiji je osnovni sastojak eterično ulje, je antiseptik i baktericid pa se koristi za dezinfekciju prostora u kojim borave bolesnici, a posebno oni plućni, jer ulje lavande djeluje posebno na plućne infekcije. Olakšava život i astmatičarima i fibroznim plućima jer onako kako oplemenjuje kamen, oplemenjuje i pluća. Za divno čudo ulje ima i antialergijsko djelovanje pa se koristi za olakšavanje života alergičarima iako znam i jednu osobu alergičnu na lavandu, a biće da nije i jedina.
Aromaterapija luduje za ovim uljem. To je jedno od rijetkih ulja koje se može nanositi direktno na kožu za razliku od cijelog niza eteričnih ulja koja kožu iritiraju. Može se nanositi bez razloga jer lijepo miriše ili s razlogom kad ubrzava zacjeljivanje oštećenja kože (i tjemena), rana i uboja, ali i ublažava reumatske tegobe, išijalgije, kostobolje i mišićobolje. U tu svrhu je bolje koristiti nekoliko kapi lavande u kupki. Kupajući se u tih nekoliko kapi liječite kožu od ekcema, gljivica, lišajeva, akni, ožiljaka, a ujedno se i opuštate. Ne pretjerujte s brojem kapi jer vam se može dogoditi da vam se svi mišići opuste do mlitavljenja kao što se dogodilo jednom mom članu porodice.
Ako ćete ispirati svoje usnu šupljinu i bolesne desni, fistule i afte činite to praveći čaj od lavande kadulje i kamilice. Ako imate problema s probavom kad pravite čaj s neukusnim bezmirisnim ili gorkim travama dodajte i malo lavande jer ona stimulira izlučivanje žuči, djeluje protiv grčeva, nervoze želuca, ali i nervoze srca.
Kako priča o lavandi ispade u crno bijeloj tehnici pomislih da dam i malo kolora, ali stadoh. Na Hvaru se veoma rijetko može uloviti kolor fotografija berača lavande. Zasadi su često napušteni, zapušteni i prepušteni sami sebi. Nasmijana djevojka sa crno bijele fotografije je dobro ostarila, a njena unuka se bavi turizmom. Opao je broj hektara, količina proizvedenog ulja, a opustjela su i sela udaljena od mora. Na popisu stanovništva 2001. godine u Velom Grablju zabilježen je samo 21 stanovnik i to uglavnom star. A danas??
Danas je malo uoči navršavanja 100 godina od momenta kad se počelo razmišljati o lavandi u Dalmaciji. Ono što slijedi je izgleda 100 godina samoće. A lavandu ćemo imati iz uvoza, bože moj.
Ukoliko moj grm lavande koji uzgajam u kontinentalnoj klimi na 600 metara nadmorske visine gdje nema turizma, ne potakne nekog kontinentalnog barba Bertu da ponovo krene jer, nećete vjerovati, ali najbolji kvalitet ulja se dobije od lavande s te nadmorske visine, ali ga je nešto manje.
PS: Crno bijela dokumentacija je ostavština prof.dr. Zdravka Devetka koji nastavio posao ing. Tabaina, navedenog u tekstu.
